Jesu li snovi poruke od Boga?

IZUMITELJ Elias Howe navodno je u snu dobio ideju za izum šivaćeg stroja. Skladatelj Mozart rekao je da je u snu dobio ideje za mnoge teme svojih glazbenih djela. Slično tome, kemičar Friedrich August Kekule von Stradonitz tvrdio je da je u snu otkrio strukturu molekule benzena. Ta iskustva nisu nikakva rijetkost. Kroz čitavu povijest snove se u mnogim kulturama pripisivalo djelovanju natprirodnih sila. U nekim kulturama vjeruje se da su svijet sna i jave jednako stvarni.

Biblija sadrži više izvještaja u kojima se snovi opisuju kao važan izvor informacija — jedan od načina na koje je Bog komunicirao s ljudima (Suci 7:13, 14; 1. Kraljevima 3:5). Naprimjer, Bog se služio snovima da bi komunicirao s Abrahamom, Jakovom i Josipom (1. Mojsijeva 28:10-19; 31:10-13; 37:5-11). Babilonski kralj Nabuhodonozor dobio je proročanske snove od Boga (Danijel 2:1, 28-45). Postoji li stoga dobar razlog za vjerovanje da su čak i danas neki snovi poruke od Boga?

Snovi nadahnuti od Boga koji se spominju u Bibliji uvijek su bili prouzročeni s nekim konkretnim razlogom. Istina je da ponekad osoba koja je usnila san nije mogla odmah razumjeti njegovo značenje. Međutim, u mnogim je slučajevima sam ‘Otkrivatelj tajni’ dao objašnjenje kako ne bi bilo dvojbe o tome što san znači (Danijel 2:28, 29; Amos 3:7). Snovi koje je prouzročio Bog nisu bili nejasni i nelogični, kakvi često znaju biti uobičajeni snovi.

Ponekad se Bog služio snovima da bi zaštitio pojedince koji su igrali važnu ulogu u ispunjenju njegovog nauma. Osobe koje su sanjale te snove nisu uvijek bile Božji sluge. Naprimjer, astrolozi koji su posjetili malog Isusa nisu se vratili k ubilački nastrojenom Herodu, kao što je on zahtijevao. Zašto? Zato što su u snu dobili upozorenje da to ne učine (Matej 2:7-12). Zahvaljujući tome Isusov poočim Josip imao je dovoljno vremena da s obitelji pobjegne u Egipat, postupajući prema uputstvu koje je i sam dobio u snu. Tako je spašen život malog Isusa (Matej 2:13-15).

Stoljećima prije toga egipatski faraon usnio je san o sedam zdravih klasova žita i sedam ugojenih krava, a nakon toga san o sedam zakržljalih klasova žita i sedam mršavih krava. Josip je uz Božju pomoć ispravno rastumačio te snove: Egipat će sedam godina živjeti u obilju, a nakon toga zavladat će glad koja će trajati sedam godina. Budući da su unaprijed znali što će se dogoditi, Egipćani su mogli proizvesti više hrane i stvoriti zalihe. To je odigralo značajnu ulogu u očuvanju Abrahamovih potomaka na životu i njihovom dolasku u Egipat (1. Mojsijeva 41. poglavlje; 45:5-8).

Babilonski kralj Nabuhodonozor također je usnio san. U njemu je bio prorečen uspon i pad budućih svjetskih sila koje su trebale izravno utjecati na Božji narod (Danijel 2:31-43). Kasnije je sanjao još jedan san, u kojem je bilo prorečeno da će izgubiti zdrav razum i da će se kasnije oporaviti od ludila. Taj proročanski san imao je i veće ispunjenje te je ukazivao na uspostavu Mesijanskog Kraljevstva, putem kojeg će Bog ostvariti svoju volju (Danijel 4:10-37).

Točno je da je Bog komunicirao s nekim ljudima putem snova. No, Biblija pokazuje da je to činio vrlo rijetko. Snovi nikad nisu bili glavni način na koji je Bog komunicirao s ljudima. Mnogi vjerni Božji sluge nikad nisu u snu primili poruke od Boga. To što je Bog koristio snove da bi komunicirao s čovjekom može se usporediti s događajem kada je razdijelio vode Crvenog mora. Znamo da je jednom to učinio, no sasvim je jasno da to nije njegov uobičajeni način postupanja sa svojim narodom (2. Mojsijeva 14:21).

Apostol Pavao rekao je da je u njegovo vrijeme Bog svojim duhom djelovao na svoje sluge na mnoge neuobičajene načine. Pavao je rekao: “Jednome je duhom dana riječ mudrosti, drugome riječ spoznaje prema tom istom duhu, drugome vjera po tom istom duhu, drugome darovi liječenja po tom jednom duhu, a drugome vršenja moćnih djela, drugome proricanje, drugome razlučivanje nadahnutih izraza, drugome različiti jezici, a drugome tumačenje jezikâ” (1. Korinćanima 12:8-10). Premda ovdje nisu konkretno navedeni snovi nadahnuti od Boga, neki su kršćani očito dobili snove nadahnute od Boga kao jedan od darova duha, čime je ispunjeno proročanstvo iz Joela 2:28 (Djela apostolska 16:9, 10).

Međutim, apostol je u vezi s tim posebnim darovima rekao: “Radi li se o darovima proricanja, bit će uklonjeni; radi li se o jezicima, prestat će; radi li se o spoznaji, bit će uklonjena” (1. Korinćanima 13:8). Po svemu sudeći, u darove koji će ‘biti uklonjeni’ spadali su i razni oblici Božje komunikacije s ljudima. Nakon što su apostoli umrli, Bog je prestao davati svojim slugama te posebne darove.

Danas stručnjaci još uvijek nastoje razumjeti proces sna i dokučiti ima li san neku praktičnu vrijednost. Biblija o tome ništa ne govori. Međutim, ona daje upozorenje onima koji uporno nastoje putem snova uspostaviti komunikaciju s Bogom. U Zahariji 10:2 stoji: “Vrači (...) govore bezvrijedne sne.” Bog također upozorava svoje sluge da ne traže znamenja (5. Mojsijeva 18:10-12). U skladu s tim upozorenjima kršćani danas ne očekuju da će im Bog pružiti vodstvo putem snova. Naprotiv, oni jednostavno smatraju da su snovi uobičajena pojava koja se javlja za vrijeme spavanja.