Biblija odgovara na vrlo važna pitanja našeg vremena

JE LI Biblija aktualna u današnje vrijeme? Da bi odgovor na to pitanje bio potvrdan, ta bi drevna knjiga nedvojbeno trebala pružati vodstvo svojim čitateljima u vezi s pitanjima koja su trenutno aktualna i važna. Pruža li Biblija koristan savjet kada se radi o doista važnim pitanjima u svijetu današnjice?

Razmotrimo dva aktualna pitanja. Dok ih budemo razmatrali, istražit ćemo što Biblija govori o njima.

Zašto Bog dopušta patnje?

Zbog prilika koje vladaju u današnjem svijetu, jedno od pitanja koja se najčešće postavljaju jest: Zašto Bog dopušta da nedužni ljudi pate? To je opravdano pitanje, budući da sve više ljudi postaje žrtvom nekog oblika nasilnog zločina, korupcije, genocida, doživi neku osobnu tragediju i tako dalje.

Naprimjer, u sjevernoj je Njemačkoj u lipnju 1998. jedan brzi vlak udario u most, pri čemu je poginulo više od stotinu putnika. Ta je teška nesreća potresla čak i iskusno medicinsko osoblje i vatrogasce koji su ukazali pomoć ranjenima i pobrinuli se za poginule. Jedan biskup Evangeličke crkve upitao je: “Dragi Bože, zašto se to trebalo dogoditi?” Ni on sam nije znao odgovor.

Iskustvo pokazuje da nevini ljudi koji trpe zlo, bez ikakvog objašnjenja zašto im se to događa, ponekad postaju ogorčeni. To je jedno područje na kojem Biblija može pomoći, budući da objašnjava zašto su nevini ljudi izloženi zlu i patnjama.

Kad je Jehova Bog stvorio Zemlju i sve što je na njoj, njegova namjera nije bila da zlo i patnje uznemiravaju čovječanstvo. Kako možemo biti sigurni u to? Pa, kad je završio sa stvaranjem, “pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro bješe veoma” (1. Mojsijeva 1:31). Zapitaj se: ‘Da sam ja primijetio nešto loše, bih li to proglasio “veoma dobrim”?’ Naravno da ne bi! Jednako tako, kad je Bog proglasio sve ‘veoma dobrim’, na Zemlji nije bilo ni traga zlu. Kada se onda i kako pojavilo zlo?

Nedugo nakon što su stvoreni naši praroditelji, Adam i Eva, jedno moćno duhovno stvorenje pristupilo je ženi i osporilo Jehovinu istinoljubivost i pravovaljanost njegovog suvereniteta (1. Mojsijeva 3:1-5). To stvorenje, Sotona Đavo, kasnije je tvrdilo da ljudi neće ostati lojalni Bogu kad se nađu u nevolji (Job 2:1-5). Kako je Jehova reagirao na tu situaciju? Dopustio je da prođe vrijeme kako bi postalo očito da ljudi ne mogu uspješno upravljati svojim koracima ukoliko su neovisni o njemu (Jeremija 10:23). Kad ljudi postupaju suprotno Božjim zakonima i načelima, to ima za posljedicu grijeh, pod čijim utjecajem nastaju okolnosti koje su njima na štetu (Propovjednik 8:9; 1. Ivanova 3:4). Međutim, Jehova je znao da će neki ljudi unatoč tim teškim okolnostima sačuvati svoju besprijekornost prema njemu.

Od te žalosne pobune u Edenu proteklo je otprilike 6 000 godina. Je li to predugačak vremenski period? Jehova je još prije mnogo stoljeća mogao uništiti Sotonu i one koji ga podupiru. No zar nije bilo bolje pričekati dok se ne odagna svaka moguća sumnja u pravičnost Jehovinog suvereniteta i u čovjekovu besprijekornost prema njemu? Nije li istina da i u današnjim pravnim sustavima mogu proći godine dok se u nekom sudskom slučaju ne dokaže tko je nevin, a tko kriv?

S obzirom na važnost spornih pitanja s kojima su se suočili Jehova i čovječanstvo — pitanja univerzalne suverenosti i ljudske besprijekornosti — kako li je mudro što je Bog dopustio da prođe vrijeme! Sada jasno vidimo što se događa kad ljudi ignoriraju Božje zakone i sami upravljaju svojim životom. Posljedica toga je svuda rašireno zlo. To je razlog zašto danas pati toliko mnogo nedužnih ljudi.

Pa ipak, možemo biti sretni jer Božja Riječ ukazuje da zlo neće postojati zauvijek. Ustvari, Jehova će uskoro okončati zlo i odstraniti one koji ga uzrokuju. “A zli će”, stoji u Pričama Salamunovim 2:22 (NS), “biti odrezani sa same zemlje; nevjerni bit će otrgnuti s nje.” S druge strane, osobe koje su vjerne Bogu mogu radosno očekivati vrijeme, koje je sada blizu, kada “smrti više neće biti, niti će više biti tuge ni vike ni boli” (Otkrivenje 21:4).

Dakle, Biblija jasno objašnjava zašto nedužni pate. Ujedno nam jamči da će zlo i patnje uskoro nestati. No, budući da danas doživljavamo poteškoće, potreban nam je odgovor na još jedno vrlo važno pitanje.

Što je smisao života?

Danas možda više nego u ijednom drugom periodu ljudske povijesti ljudi nastoje saznati što je smisao života. Mnogi se pitaju: ‘Zašto živim? Kako mogu pronaći smisao života?’ Okolnosti koje ih navode da se to pitaju mogu biti različite.

Život nekog pojedinca može uzdrmati neka osobna tragedija. Naprimjer, početkom 1998. u Bavarskoj (Njemačka) oteta je i ubijena jedna 12-godišnja djevojčica. Godinu dana kasnije njena je majka priznala da joj svaki dan prolazi u potrazi za smislom života — no bez ikakvog uspjeha. Neki su mladi potaknuti na razmišljanje o smislu života. Oni tragaju za sigurnošću, ostvarenjem osobnih težnji i osjećajem pripadnosti, no zapadaju u stanje beznađa kad naiđu na svuda rašireno licemjerje i korupciju. Drugim je pojedincima karijera najvažnija stvar u životu, no postaju svjesni da moć, prestiž i posjedovanje materijalnih stvari ne zadovoljavaju čovjekovu unutarnju čežnju za pronalaženjem razloga svog postojanja.

Bez obzira na to što neku osobu potiče na razmišljanje o smislu života, to pitanje zaslužuje ozbiljan i zadovoljavajuć odgovor. Još jednom nam Biblija može biti od velike koristi. Ona označava Jehovu kao Boga koji ima naum, kao onog koji ima dobar razlog za sve što radi. Upitaj se: ‘Bih li sagradio kuću, a da za to nemam nekakav razlog?’ Vjerojatno ne bi, budući da je u izgradnju kuće potrebno uložiti puno novca, a sama izgradnja može trajati mjesecima ili godinama. Kad gradiš kuću, to činiš zato da bi ti ili netko drugi mogao u njoj stanovati. Istu logiku možemo primijeniti i kod Jehove. On nije uložio sav taj trud u stvaranje Zemlje i živih bića na njoj, a da za to nije imao razlog, odnosno da nije imao određeni naum s njima. (Usporedi Hebrejima 3:4.) Kakav je njegov naum sa Zemljom?

Izaijino proročanstvo ukazuje na Jehovu kao na ‘pravog Boga, koji je sazdao zemlju i stvorio je’. Doista, on je taj “koji ju je čvrsto utvrdio, koji je nije stvorio uzalud, koji ju je oblikovao da bude nastanjena” (Izaija 45:18, NS). Da, još otkad je Zemlja stvorena Jehovin je naum da ona bude nastanjena. Psalam 115:16 kaže: “Nebo je nebo Jehovino, a zemlju je dao sinovima čovječjim.” Biblija tako pokazuje da je Jehova stvorio Zemlju zato da na njoj žive poslušni ljudi, koji bi vodili brigu o njoj (1. Mojsijeva 1:27, 28).

Je li pobuna Adama i Eve navela Jehovu da promijeni svoj naum? Nije. Zašto možemo biti tako sigurni u to? Pa, razmisli o sljedećem: Biblija je napisana par tisuća godina nakon pobune u Edenu. Ako je Bog odustao od svog prvobitnog nauma, zašto se to ne spominje u Bibliji? Iz toga se može jasno zaključiti da njegov naum sa Zemljom i ljudima ostaje nepromijenjen.

Štoviše, Jehovin naum nikad ne može propasti. Bog nam je preko Izaije zajamčio: “Kako pada dažd ili snijeg s neba i ne vraća se onamo, nego natapa zemlju i čini da rađa i da se zeleni, da daje sjemena da se sije i kruha da se jede, tako će biti riječ moja kad iziđe iz mojih usta: neće se vratiti k meni prazna, nego će učiniti što mi je drago, i sretno će svršiti na što je pošaljem” (Izaija 55:10, 11).

Što Bog očekuje od nas

Dakle, očito se možemo pouzdati u to da će Bog ispuniti svoj naum da Zemlja bude zauvijek nastanjena poslušnim ljudima. Da bismo i mi bili među onima koji će imati prednost trajno živjeti na Zemlji, moramo postupati onako kako je rekao mudri kralj Salamun: “Boga se boj, i zapovijedi njegove drži, jer to je sve čovjeku” (Propovjednik 12:13; Ivan 17:3).

Živjeti u skladu s Jehovinim naumom za čovječanstvo znači upoznati pravog Boga i postupati u skladu s njegovim zahtjevima, koji se nalaze u Svetom pismu. Ako već sada tako postupamo, možemo se nadati vječnom životu na rajskoj Zemlji, tokom kojeg nikad nećemo prestati stjecati nova znanja o Bogu i njegovim divnim djelima stvaranja (Luka 23:43). Kakvog li uzbudljivog izgleda!

Mnogi koji traže smisao života obraćaju se Bibliji i već danas pronalaze veliku sreću. Naprimjer, mladić po imenu Alfred nije mogao pronaći smisao života. Osjećao je odbojnost prema religiji zbog njene upletenosti u rat, a ljutilo ga je i licemjerje i korupcija koji vladaju u svijetu politike. U nadi da će saznati nešto više o smislu života Alfred je posjetio Indijance u Sjevernoj Americi, da bi se na kraju razočaran vratio u Evropu. Izgubivši svaku nadu, okrenuo se drogi i neobuzdanoj muzici. No, redovito i pažljivo istraživanje Biblije kasnije je pomoglo Alfredu da otkrije pravi smisao i zadovoljstvo u životu.

Pouzdano svjetlo na našem putu

Što onda možemo zaključiti o Bibliji? Je li ona aktualna u današnje vrijeme? Naravno da jest, budući da pruža vodstvo u vezi s aktualnim pitanjima. Biblija objašnjava da Bog ne uzrokuje zlo i pomaže nam pronaći zadovoljavajući smisao života. Osim toga, Biblija nam puno govori i o drugim temama koje uvelike zanimaju ljude današnjeg vremena. Božja Riječ osvrće se na teme kao što su brak, odgoj djece, međuljudski odnosi i nada za mrtve.

Ako još nisi istražio sadržaj Biblije, potičemo te da to učiniš. Nakon što otkriješ istinsku vrijednost njenih smjernica za život, vjerojatno ćeš se osjećati poput psalmista, koji se obraćao Jehovi Bogu za vodstvo i pjevao: “Riječ je tvoja žižak nozi mojoj, i vidjelo stazi mojoj” (Psalam 119:105).

[Slika na stranici 6]

Znaš li zašto Bog dopušta da nedužni ljudi pate?

[Slika na stranici 7]

I tvoj život može imati smisao