Jehova je zainteresiran za obične ljude

TREBAMO li imati posebne sposobnosti ili se na bilo koji način isticati da bi nam Bog obratio pažnju? Abraham Lincoln, 16. predsjednik Sjedinjenih Država, navodno je izjavio: “Gospodinu su draži obični ljudi. Zato ih je tako mnogo i stvorio.” Mnogi za sebe kažu da su obični ljudi jer smatraju da se ničim ne ističu. Drugi ih možda smatraju priprostima, neobrazovanima i manje vrijednima. No s kakvim se ljudima najradije družiš? S arogantnim, samouvjerenim i ponosnim ljudima? Ili se radije družiš s dobronamjernim, poniznim i skromnim ljudima koji pokazuju iskreno i srdačno zanimanje za druge?

Budući da ljudi u današnjem svijetu često mogu doživjeti da ih netko omalovažava i ismijava, nekima je teško vjerovati da je Bog osobno zainteresiran za njih. Jedan čitatelj ovog časopisa napisao je: “Dolazim iz obitelji u kojoj se nije baš pokazivala ljubav. Omalovažavalo me se, zadirkivalo i ismijavalo. Zbog toga sam se već kao dječak osjećao bezvrijednim. Još uvijek u sebi nosim te duboko ukorijenjene osjećaje iz prošlosti koji me znaju shrvati kad mi se dogodi nešto loše.” No ipak imamo razloga vjerovati da je Bog osobno zainteresiran za obične ljude.

“Velik je Jehova, i valja ga slaviti, i veličanstvo njegovo ne može se dosegnuti”, napisao je kralj David (Psalam 145:3). No Jehovu njegova veličina ne sprečava da se s ljubavlju brine za nas i suosjeća s nama (1. Petrova 5:7). Psalmist je, naprimjer, rekao: “Jehova je blizu onih koji su skrušena srca, i pomaže onima koji su smjerna [“skršena”, NS] duha” (Psalam 34:18).

Ljudi u svijetu pridaju veliku važnost tjelesnoj ljepoti, ugledu i bogatstvu, no Bog to ne smatra važnim. Iz Zakona koji je Bog dao Izraelcima vidljivo je da je Bog suosjećao sa siromašnima, siročadi, udovicama i strancima. Bog je Izraelcima, s kojima se u Egiptu okrutno postupalo, rekao: “Došljaku nemoj činiti krivo niti ga cviliti (...). Nemojte cviliti udovice i sirote. Ako li koju ucviliš u čem god, i poviče k meni, čuću viku njezinu” (2. Mojsijeva 22:21-24). Uvjeren da se Bog brine za potlačene, prorok Izaija je rekao: “Bio [si] krepost ubogome, krepost siromahu u nevolji njegovoj, utočište od poplave, zaklon od žege, jer je gnjev nasilnički kao poplava koja obaljuje zid” (Izaija 25:4).

Isus Krist, koji je “točna slika” Boga, iskreno se zanimao za obične ljude tokom svoje službe i time je pružio izvrstan primjer svojim učenicima (Hebrejima 1:3). Vidjevši mnoštvo ljudi koji su “bili izmučeni i rasijani kao ovce bez pastira”, Isus se ‘sažalio na njih’ (Matej 9:36).

Zapazi također kakve je ljude Isus odabrao za svoje apostole — to su bili “neuki i obični” ljudi (Djela apostolska 4:13). Isusovi su sljedbenici nakon njegove smrti počeli pozivati sve vrste ljudi da čuju Božju Riječ. Apostol Pavao napisao je da svaki “nevjernik ili običan čovjek” može doći u kršćansku skupštinu i postati vjernik (1. Korinćanima 14:24, 25). Bog nije izabrao da mu služe samo oni koje ljudi u svijetu smatraju istaknutima nego je izabrao i mnogo običnih, priprostih ljudi. Apostol Pavao je rekao: “Vidite poziv koji je uputio vama, braćo, da nije pozvano mnogo mudrih u tjelesnom smislu, ni mnogo moćnih, ni mnogo onih plemenitog roda; nego je Bog izabrao ono što je ludo u očima svijeta, da bi posramio mudrace; i Bog je izabrao ono što je slabo u očima svijeta, da bi posramio ono što je jako; i Bog je izabrao ono što je neplemenito u očima svijeta i ono na što se gleda s prezirom, ono što nije, da bi uništio ono što jest, kako se nijedno tijelo ne bi hvalilo pred Bogom” (1. Korinćanima 1:26-29).

Bog je jednako tako iskreno zainteresiran i za nas danas. Božja je volja da se “sve vrste ljudi spase i dođu do točne spoznaje istine” (1. Timoteju 2:4). Budući da je Bog toliko ljubio svijet da je svog Sina poslao na Zemlju kako bi dao život za nas, zaista nemamo razloga osjećati se bezvrijednima i da nas nitko ne voli (Ivan 3:16). Isus Krist je svojim sljedbenicima pokazao koliko je važno da se i s najmanjim od njegove duhovne braće ophode isto onako kako bi se ophodili sa samim Isusom. Rekao je: “Onoliko koliko ste učinili jednom od ove moje najmanje braće, meni ste učinili” (Matej 25:40). Bez obzira na to kako svijet gleda na nas, Bogu smo dragocjeni ako ljubimo istinu.

Otkad je razvio osobni odnos s Bogom i Francisco,a dječak iz Brazila koji živi bez oca, osjeća da ga Bog cijeni. Francisco kaže: “Zahvaljujući tome što sam upoznao Jehovu i njegovu organizaciju uspijevam nadvladati svoju nesigurnost i stidljivost. Shvatio sam da je Jehova osobno zainteresiran za svakoga od nas.” Francisco Jehovu smatra pravim Ocem.

Jehova ne samo da je zainteresiran za mlade općenito nego se iskreno brine i za svakog od njih pojedinačno. Naravno, bez obzira na to jesmo li mladi ili stari, ne bismo smjeli imati previsoko mišljenje o sebi. Možda bi nas Bog mogao upotrijebiti u budućnosti zbog nekih talenata ili sposobnosti koje posjedujemo. Jehova zna što trebamo popraviti kod sebe kako bismo u potpunosti iskoristili svoje talente i sposobnosti. U vezi s time razmotri, naprimjer, izvještaj iz 16. poglavlja 1. Samuelove. Jehova je za budućeg kralja Izraela izabrao Davida, najmlađeg Jesejevog sina, premda se proroku Samuelu činilo da su drugi potencijalni kandidati za kralja bili daleko prikladniji. Obrazlažući svoje gledište, Jehova je Samuelu rekao: “Ne gledaj na lice njegovo ni na visinu rasta njegova, jer sam ga odbacio [Davidovog starijeg brata]; jer ne gledam na što čovjek gleda: čovjek gleda što je očima, a Jehova gleda na srce” (1. Samuelova 16:7).

Mogu li mladi danas biti sigurni da je Jehova iskreno zainteresiran za njih? Uzmimo za primjer Anu, jednu djevojku iz Brazila. I ona je poput mnogih mladih bila ogorčena zbog ljudske pokvarenosti i nepravde. Onda je s ocem i sestrama počela posjećivati kršćanske sastanke. S vremenom joj se dopalo ono što je učila iz Božje Riječi. Počela je čitati Bibliju i kršćanske publikacije te moliti se Jehovi Bogu. Tako je sve više razvijala blizak odnos s Bogom. Ona kaže: “Voljela sam otići biciklom na brežuljak nedaleko od kuće i promatrati predivne zalaske sunca. Pomolila bih se Jehovi da mu zahvalim za njegovu dobrotu i sve što nam velikodušno daje te sam mu nastojala reći koliko ga volim. Zahvaljujući tome što sam upoznala Jehovu Boga i njegove naume stekla sam unutarnji mir i osjećaj sigurnosti.” Nastojiš li i ti odvojiti nešto vremena kako bi duboko razmišljao o Jehovinoj brizi punoj ljubavi?

Istina, možda nam je zbog načina kako smo odgajani teško razviti blizak odnos s Jehovom. Razmotri slučaj Lidije. Mučio ju je neki osobni problem, pa se povjerila ocu, no on je samo rekao: “To su gluposti.” Lidia je znala da je otac mislio kako je najbolje da zaboravi problem, no ona kaže: “Proučavanjem Biblije dobila sam sve što mi je bilo potrebno, čak i više od toga. Jehova ima divne osobine i zbog toga ga smatram najboljim prijateljem. Sad imam Oca koji me voli i razumije i kojem mogu reći sve svoje osjećaje, pa i one najdublje strahove. Satima mogu razgovarati s njim, s tom najvažnijom osobom u svemiru, i sigurna sam da će me saslušati.” Neki od biblijskih redaka koji su Lidiji pomogli da se uvjeri u Jehovinu brigu punu ljubavi bili su Filipljanima 4:6, 7. Tamo stoji: “Ne budite tjeskobno zabrinuti ni za što, nego u svemu molitvom i usrdnim moljenjem zajedno sa zahvaljivanjem obznanite svoje molbe Bogu; i Božji mir koji nadilazi svaku misao čuvat će vaša srca i vaše misaone snage posredstvom Krista Isusa.”

Jehova se brine kako za skupštine svojih slugu diljem svijeta tako i za pojedince u njima. Mi možemo pokazati da ljubimo svog nebeskog Oca tako da odvajamo vrijeme kako bismo razgovarali s njim. Nikada ne bismo smjeli olako shvaćati svoj odnos s njim. David je uvijek iznova razmišljao o svom odnosu s Jehovom. Rekao je: “Pokaži mi, Jehova, putove svoje, nauči me hoditi stazama tvojim. Uputi me istini svojoj, i nauči me; jer si ti Bog spasenja mojega, tebi se nadam svaki dan” (Psalam 25:4, 5).

Možda dosad nisi razmišljao o tome da bi i ti mogao imati prisan odnos s Bogom. Kakav god problem imao, uvijek možeš biti siguran da ti Svevišnji može pomoći, i to na način koji je u skladu s njegovom voljom (1. Ivanova 5:14, 15). Stoga nauči upućivati konkretne molitve u vezi sa svojim okolnostima i onim što ti je potrebno.

Molitva koju je kralj Salamun uputio prilikom posvećenja hrama ističe koliko je važno da se molimo za ono što nam je potrebno. Kralj se molio: “Kad bude glad u zemlji, kad bude pomor, suša ili medljika, skakavci ili gusjenice kad budu, ili ga stegne neprijatelj njegov u zemlji njegovoj vlastitoj, ili kakvo god zlo i kakva god bolest, svaku molbu i svaku molitvu, koja bude od koga god čovjeka ili od svega naroda tvojega Izraela, tko pozna muku svoju i bol svoj, (...) ti čuj s neba, (...) i oprosti i podaj svakome po putovima njegovim” (2. Dnevnika 6:28-30). Da, samo ti znaš ‘svoju muku i svoju bol’. Stoga je izuzetno važno da kažeš što ti je doista potrebno i za čim čezneš. Kažeš li mu to, ‘Jehova će ti učiniti što ti srce želi’ (Psalam 37:4).

Jehova je sretan što se obični ljudi mogu radovati prisnom odnosu s njim. Njegova nam Riječ jamči: “‘Bit ću vam otac, a vi ćete mi biti sinovi i kćeri’, kaže Jehova, Svemogući” (2. Korinćanima 6:18). Jehova i njegov Sin žarko žele da uspijemo i dobijemo vječni život. Kako je samo ohrabrujuće znati da će nam Jehova pomoći da se brinemo za svoju obitelj i udovoljavamo obavezama koje imamo na poslu i u kršćanskoj skupštini!

No svi još uvijek živimo u kritičnim vremenima. Možda nas muči slabo zdravlje, imamo niska primanja, obiteljske ili neke druge probleme. Možda ne znamo kako se nositi s nekim ispitom vjere ili kušnjom. Pritisci su sve snažniji, a za njih je direktno ili indirektno odgovoran zli optužitelj Sotona Đavo, koji vodi duhovni rat protiv Božjeg naroda. No postoji netko tko nas razumije i pomaže nam ostati u dobrom odnosu s Jehovom. To je sam Isus Krist na svom uzvišenom položaju na nebu. U Bibliji čitamo: “Za prvosvećenika nemamo nekoga tko ne može suosjećati s našim slabostima, nego onoga koji je ispitan u svakom pogledu kao i mi, ali bez grijeha. Pristupimo, dakle, sa slobodom govora prijestolju nezaslužene dobrohotnosti, da bismo dobili milosrđe i našli nezasluženu dobrohotnost za pomoć u pravo vrijeme” (Hebrejima 4:15, 16).

Kako je samo utješno znati da ne moramo biti istaknute ličnosti ili bogati da bismo imali Božju naklonost! Kada te tišti neki problem, moli se poput psalmista, koji je rekao: “Ja sam nesretan i ništavan, neka se Jehova postara za me! Ti si pomoć moja i izbavitelj moj” (Psalam 31:9-14; 40:17). Budi uvjeren da Jehova ljubi ponizne, obične ljude. Stoga ‘bacimo svu svoju tjeskobnu brigu na njega, jer se on brine za nas’ (1. Petrova 5:7).