Postoji netko kome je doista stalo do nas
TISUĆE ljudi pokazuju da im je doista stalo do drugih. Oni ne zastupaju bezosjećajno, sebično gledište da se njih ne tiču tuđi problemi. Umjesto toga, oni čine sve što je u njihovoj moći — ponekad čak i riskiraju svoj život — da bi ublažili patnje drugih ljudi. Taj ogroman zadatak ometaju moćne sile nad kojima oni nemaju vlast.
Pohlepa, političke spletke, ratovi i prirodne katastrofe činioci su koji mogu osujetiti čak i “najsavjesnije i najodlučnije napore kojima se nastoji iskorijeniti glad”, rekao je jedan humanitarni radnik. Odstranjivanje gladi samo je jedan od mnogih problema s kojima se suočavaju ljudi kojima je stalo do drugih. Oni se također bore protiv problema kao što su bolest, siromaštvo, nepravda i neizmjerne patnje koje uzrokuje rat. No, da li u tome uspijevaju?
Generalni direktor jedne humanitarne organizacije usporedio je one koji čine te ‘savjesne i odlučne napore’ da bi ublažili problem gladi i stradanja s milosrdnim Samarićaninom kojeg je Isus Krist opisao u jednoj svojoj usporedbi (Luka 10:29-37). No, što god oni činili, rekao je, broj žrtava stalno se povećava. Stoga je upitao: “Što bi dobri Samarićanin učinio kada bi nekoliko godina svakodnevno putovao na toj istoj relaciji i svakog tjedna naišao na novu žrtvu razbojnikâ koja leži uz put?”
U tom bi slučaju bilo lako podleći onom što se opisuje kao ‘smrtonosna bolest, a to je njegovateljski zamor’ i naprosto odustati zbog osjećaja nemoći. No oni kojima je doista stalo do drugih ljudi ne odustaju, i to im služi na čast (Galaćanima 6:9, 10). Naprimjer, jedan je čovjek pisao britanskom listu Jewish Telegraph i pohvalio Jehovine svjedoke, koji su u vrijeme nacističke Njemačke “pomogli tisućama Židova da prežive patnje Auschwitza”. “Kada hrane nije bilo dovoljno”, pisao je taj čovjek, “svoj su kruh dijelili s našom [židovskom] braćom i sestrama!” Svjedoci su koristili ono što su imali da bi, koliko im je to bilo moguće, pomogli drugima.
No činjenice pokazuju da koliko god ljudi dijelili kruh s drugima, time se neće potpuno okončati ljudske patnje. Ovim se nipošto ne želi obezvrijediti ono što su samilosni ljudi učinili. Truda je vrijedan svaki postupak kojim se na pošten način umanjuju patnje. Spomenuti su Svjedoci donekle ublažili patnje drugih zatvorenika, a nacizam je na kraju bio uništen. Međutim, preživio je svjetski sustav koji uzrokuje takvo ugnjetavanje i u svijetu je još mnogo onih kojima nije stalo do drugih ljudi. Zaista, “ima rod kojemu su zubi mačevi i kutnjaci noževi, da proždire siromahe sa zemlje i uboge izmedju ljudi” (Priče Salamunove 30:14). Vjerojatno se pitaš zašto je to tako.
Uzroci siromaštva i ugnjetavanja
Isus Krist je jednom rekao: “Siromahe imate svagda sa sobom, i kadgod hoćete možete im dobro činiti” (Marko 14:7). Je li Isus time htio reći da siromaštvo i ugnjetavanje neće nikada prestati? Je li i on poput nekih ljudi vjerovao da je Bog naumio da ljudi pate kako bi samilosnim ljudima pružio priliku da pokažu koliko im je stalo do drugih? Nije! Isus to nije vjerovao. On je samo istaknuo činjenicu da će siromaštvo biti sastavni dio života sve dok postoji ovaj sustav stvari. No Isus je znao i ovo: Prvobitni naum njegovog nebeskog Oca nije bio da na Zemlji vladaju takve prilike.
Jehova Bog stvorio je Zemlju s namjerom da ona bude raj, a ne mjesto koje će biti poharano siromaštvom, nepravdom i ugnjetavanjem. Svoju brigu za ljudsku obitelj pokazao je time što je osigurao predivne uvjete koji bi život učinili pravim zadovoljstvom. Razmisli o samom imenu vrta u kojem su se našli naši praroditelji, Adam i Eva! Ime mu je bilo Eden, što znači “užitak” (1. Mojsijeva 2:8, 9). Jehova nije sveo život ljudi na puko zadovoljavanje najosnovnijih potreba kako bi mogli tek preživjeti u nekakvoj tmurnoj, ugnjetavačkoj sredini. Kad je prestao stvarati, pogledao je sve što je stvorio i rekao da je ‘veoma dobro’ (1. Mojsijeva 1:31).
Zašto su onda u današnje vrijeme siromaštvo, ugnjetavanje i drugi uzroci patnji rašireni po čitavoj Zemlji? Sadašnji zli sustav stvari postoji zato što su se naši praroditelji odlučili pobuniti protiv Boga (1. Mojsijeva 3:1-5). Time se postavilo pitanje ima li Bog pravo da od svojih stvorenja zahtijeva poslušnost. Tako je Jehova dozvolio da Adamovi potomci jedno određeno vrijeme budu neovisni o Njemu. Bog je i dalje pokazivao zanimanje za ono što se događalo s ljudskom obitelji. On se pobrinuo za sredstvo kojim će otkloniti svu štetu nastalu uslijed pobune protiv njega. Stoga će Jehova vrlo skoro okončati siromaštvo i ugnjetavanje — ustvari, sve ljudske patnje (Efežanima 1:8-10).
Problem koji ne mogu riješiti ljudi
Kroz sva stoljeća koja su prošla otkako je čovjek stvoren, čovječanstvo se sve više udaljavalo od Jehovinih mjerila (5. Mojsijeva 32:4, 5). Budući da su ljudi i dalje odbijali pokoravati se Božjim zakonima i načelima, među njima je dolazilo do sukoba te je ‘čovjek vladao nad čovjekom na zlo njegovo’ (Propovjednik 8:9). Sva nastojanja da se stvori istinski pravedno društvo u kojem ne bi bilo ničeg što bi ispaćenim mnoštvima ljudi nanosilo nevolju, osujetila je sebičnost onih koji radije žele raditi po svom vlastitom nahođenju nego se podložiti Božjoj suverenosti.
Postoji još jedan problem — problem koji mnogi možda odbacuju kao praznovjernu besmislicu. Inicijator pobune protiv Boga još uvijek potiče ljude da budu zli i sebični. To je Sotona Đavo, a Isus Krist ga je nazvao ‘knezom [“vladarem”, NW] ovoga svijeta’ (Ivan 12:31; 14:30; 2. Korinćanima 4:4; 1. Ivanova 5:19). U otkrivenju danom apostolu Ivanu Sotona je označen glavnim uzročnikom svih nevolja — onim tko je prvenstveno odgovoran za ‘zavođenje cijele nastanjene zemlje’ (Otkrivenje 12:9-12, NW).
Bez obzira na to koliko se neki ljudi brinuli za druge, oni nikada neće biti u stanju ukloniti Sotonu Đavla, a niti promijeniti ovaj sustav koji doprinosi tome da se broj žrtava stalno povećava. Što je dakle potrebno da bi se riješili problemi čovječanstva? Za to nije dovoljan netko kome je naprosto stalo do drugih ljudi. Potreban je netko tko želi i tko ima moć ukloniti Sotonu i njegov cjelokupni nepravedni sustav.
“Da bude volja tvoja (...) na zemlji”
Bog obećava da će uništiti ovaj zli sustav stvari. On ima i želju i moć koje su potrebne da bi se to učinilo (Psalam 147:5, 6, St; Izaija 40:25-31). U proročanskoj biblijskoj knjizi Danijela pretkazano je: “Bog će nebeski podignuti carstvo koje se do vijeka ne će rasuti, i to se carstvo ne će ostaviti drugom narodu; ono će satrti i ukinuti sva ta carstva, a samo će stajati do vijeka” — da, zauvijek (Danijel 2:44). Upravo je tu trajnu i dobrotvornu nebesku vladavinu Isus Krist imao na umu kad je svoje učenike poučio da Bogu u molitvi upućuju molbu: “Da dodje carstvo tvoje; da bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu” (Matej 6:9, 10).
Jehova će uslišiti takve molitve jer se on doista brine za ljudsku obitelj. U skladu s proročanskim riječima 72. Psalma, Bog će ovlastiti svog Sina, Isusa Krista, da pruži trajno izbavljenje siromašnim, poniženim i ugnjetavanim osobama koje podupiru Isusovu vladavinu. Zbog toga je nadahnuti psalmist pjevao: “On [Božji Mesijanski Kralj] će suditi nevoljnima u narodu, pomoći će sinovima ništega, i nasilnika će oboriti. (...) Izbaviti [će] ubogoga koji cvili i nevoljnoga koji nema pomoćnika. Biće milostiv ništemu i ubogom, i duše će jadnima spasti. Od prijevare i nasilja iskupiće duše njihove, i skupa će biti krv njihova pred očima njegovima” (Psalam 72:4, 12-14).
Apostol Ivan je u jednoj viziji koja se odnosi na naše vrijeme vidio “nebo novo i zemlju novu”, potpuno novi sustav stvari koji će uspostaviti Bog. Kakvog li blagoslova za čovječanstvo koje pati! Proričući što će Jehova učiniti, Ivan je napisao: “Čuh glas veliki s neba gdje govori: evo skinije Božije medju ljudima, i življeće s njima, i oni će biti narod njegov, i sam Bog biće s njima Bog njihov. I Bog će otrti svaku suzu od očiju njihovijeh, i smrti ne će biti više, ni plača, ni vike, ni bolesti ne će biti više; jer prvo prodje. I reče onaj što sjedjaše na prijestolu: evo sve novo tvorim. I reče mi: napiši, jer su ove riječi istinite i vjerne” (Otkrivenje 21:1-5).
Da, u te se riječi možemo pouzdati jer su one vjerne i istinite. Jehova će uskoro krenuti u akciju da oslobodi Zemlju od siromaštva, gladi, ugnjetavanja, bolesti i svake nepravde. Postoji obilje biblijskih dokaza na koje ovaj časopis često ukazuje, a oni pokazuju da živimo u vremenu kada će se ispuniti ova obećanja. Božji obećani novi svijet je blizu! (2. Petrova 3:13). Uskoro će Jehova ‘uništiti smrt zauvijek’ i ‘otrti suze sa svakoga lica’ (Izaija 25:8).
Dok se to ne desi, možemo se radovati tome što već danas ima ljudi koji pokazuju istinsku brigu za druge. Još veći razlog za radovanje jest to što se sam Jehova Bog doista brine za nas. On će uskoro odstraniti svaku vrstu ugnjetavanja i patnje.
U Jehovina obećanja možeš imati apsolutno pouzdanje. Njegov sluga Jozua nesumnjivo je imao takvo pouzdanje. On je s punim uvjerenjem rekao drevnom Božjem narodu: “Poznajte dakle svijem srcem svojim i svom dušom svojom da nije izostalo ništa od svega dobra što vam je obrekao Gospodin Bog vaš, sve vam se navršilo, nije izostalo ništa” (Jozua 23:14). Stoga, sve dok traje sadašnji sustav stvari, nemoj dopustiti da te shrvaju kušnje s kojima ćeš se možda trebati suočiti. Sve svoje tjeskobne brige baci na Jehovu jer se on doista brine za nas (1. Petrova 5:7).
[Slike na stranici 7]
U Božjem obećanom novom svijetu, na Zemlji više neće biti siromaštva, ugnjetavanja, bolesti i nepravde