Pasenje Božjeg stada s ljubavlju
“Pasite stado Božije koje vam je predato” (1. PETROVA 5:2).
1, 2. Koje je Jehovino istaknuto svojstvo, i kako se ono očituje?
IZ CIJELOG Svetog pisma jasno proizlazi da je ljubav Božje istaknuto svojstvo. “Bog [je] ljubav”, piše u 1. Ivanovoj 4:8. Budući da njegova ljubav dolazi do izražaja u djelima, 1. Petrova 5:7 kaže da se Bog “brine za vas”. U Bibliji je način na koji se Jehova brine za svoj narod uspoređen s načinom na koji se pastir pun ljubavi obzirno brine za svoje ovce: “Evo, Gospodin Bog (...) pašće stado svoje; u naručje svoje sabraće jaganjce, i u njedrima će ih nositi, a dojilice će voditi polako” (Izaija 40:10, 11). Kako je samo utješno za Davida bilo to što je mogao reći: “Gospodin je pastir moj, ništa mi neće nedostajati” (Psalam 23:1).
2 Prikladno je da Biblija osobe koje uživaju Božju naklonost uspoređuje s ovcama, jer su ovce miroljubive, podložne, poslušne svom brižnom pastiru. Kao Pastir pun ljubavi, Jehova se iskreno brine za svoj ovcama sličan narod. To pokazuje time što ga zbrinjava kako u materijalnom tako i u duhovnom pogledu i što ga vodi kroz teške ‘posljednje dane’ ovog zlog svijeta prema svom dolazećem pravednom novom svijetu (2. Timoteju 3:1-5, 13; Matej 6:31-34; 10:28-31; 2. Petrova 3:13).
3. Kako je psalmist opisao način na koji se Jehova brine za svoje ovce?
3 Zapazi kako se Jehova s puno ljubavi brine za svoje ovce: “Oči su Gospodinove obraćene na pravednike, i uši njegove na jauk njihov. (...) Viču pravedni, i Gospodin ih čuje, i izbavlja ih od svijeh nevolja njihovijeh. Gospodin je blizu onijeh koji su skrušena srca, i pomaže onima koji su smjerna duha. Mnogo nevolje ima pravednik, ali ga od svijeh izbavlja Gospodin” (Psalam 34:15-19). Kakvu samo divnu utjehu pruža Univerzalni Pastir svom ovcama sličnom narodu!
Primjer dobrog pastira
4. Koja je Isusova uloga u vođenju brige za Božje stado?
4 Božji Sin, Isus, dobro je učio od svog Oca, zato ga Biblija naziva ‘dobrim pastirom’ (Ivan 10:11-16). Otkrivenje 7. poglavlje govori o njegovoj za Božje stado životno važnoj službi. U 9. se retku Božji današnji sluge nazivaju “veliko mnoštvo (...) iz svakog naroda i plemena, puka i jezika”. Redak 17. zatim navodi: “Janje [Isus, ‘će ih’] ‘pasti i voditi na izvore žive vode’. ‘I Bog će otrti svaku suzu’ s njihovih očiju” (St). Isus vodi Božje ovce k vodama istine koja vodi do vječnog života (Ivan 17:3). Zapazi da je Isus nazvan “Janje”, što ukazuje na njegova ovcama slična svojstva, on je glavni primjer podložnosti Bogu.
5. Kakve je osjećaje Isus imao prema ljudima?
5 Isus je na Zemlji živio među ljudima i vidio njihovo jadno stanje. Kako je reagirao na njihovo nepovoljno stanje? “Sažali mu se, jer bijahu smeteni i rasijani kao ovce bez pastira” (Matej 9:36). Ovce bez pastira uvelike stradaju od grabežljivaca, isto kao i ovce koje imaju nemarne pastire. No Isus je bio vrlo brižan, jer je rekao: “Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni, i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, i naučite se od mene; jer sam ja krotak i smjeran u srcu, i naći ćete pokoj dušama svojijem. Jer je jaram moj blag, i breme je moje lako” (Matej 11:28-30).
6. Kakav je obzir Isus pokazao prema potlačenima?
6 Biblijsko je proročanstvo pretkazalo da će Isus prema ljudima postupati s puno ljubavi: “Gospodin [me] pomaza (...) da zavijem ranjene u srcu (...) da utješim sve žalosne” (Izaija 61:1, 2; Luka 4:17-21). Isus nikad nije prezirno gledao na siromašne i nesretne. Umjesto toga, ispunio je riječi iz Izaije 42:3: “Trske stučene ne će prelomiti, i svještila koje se puši ne će ugasiti.” (Usporedi Matej 12:17-21.) Ožalošćeni su bili poput stučenih trski, poput fitilja svjetiljaka koji samo što se nisu ugasili zbog nedostatka goriva. Uočivši njihovo sažaljenja vrijedno stanje, Isus im je pokazao suosjećanje te ih je ispunio snagom i nadom, liječeći ih u duhovnom i u tjelesnom pogledu (Matej 4:23).
7. Kome je Isus upućivao ljude koji su mu se odazivali?
7 Mnoštva ovcama sličnih ljudi odazivala su se Isusu. Njegovo je poučavanje bilo tako privlačno da su službenici koji su bili poslani da ga uhapse rekli: “Nikad čovjek nije tako govorio kao ovaj čovjek” (Ivan 7:46). Ali licemjerni religiozni vođe su se žalili: “Svijet ide za njim”! (Ivan 12:19). No Isus nije tražio čast ili slavu za sebe. On je ljude upućivao svome Ocu. Učio ih je služiti Jehovi iz ljubavi prema Njegovim divljenja vrijednim svojstvima: “Ljubi Gospodina Boga svojega svijem srcem svojijem, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svom misli svojom” (Luka 10:27, 28).
8. Kako se poslušnost Božjeg naroda prema Bogu razlikuje od poslušnosti koju drugi ljudi pokazuju svjetovnim vladarima?
8 Jehova se raduje što njegov ovcama sličan narod, zbog svoje ljubavi prema njemu, podupire njegovu univerzalnu suverenost. Oni se dobrovoljno odlučuju služiti mu zato što poznaju njegova svojstva dostojna ljubavi. Kakve li razlike u odnosu na vođe ovoga svijeta koje njihovi podanici slušaju samo iz straha, ili protiv volje, ili zato što imaju neki skriveni motiv! To što je rečeno za jednog papu Rimokatoličke crkve nikad se ne bi moglo reći za Jehovu ili za Isusa: “Divili su mu se mnogi, bojali su ga se svi, volio ga nije nitko” (Vicars of Christ—The Dark Side of the Papacy, od Petera De Rose).
Okrutni pastiri u Izraelu
9, 10. Opiši vođe drevnog Izraela i one iz prvog stoljeća.
9 Za razliku od Isusa, izraelski religiozni vođe njegovog vremena nisu imali ljubavi prema ovcama. Oni su bili poput prijašnjih izraelskih vladara kojima je Jehova rekao: “Teško pastirima Izraelovijem koji pasu sami sebe! Ne treba li stado da pasu pastiri? (...) Slabijeh ne krijepite, i bolesne ne liječite, ranjene ne zavijate, odagnane ne dovodite natrag, izgubljene ne tražite, nego silom i žestinom gospodarite nad njima” (Ezehijel 34:2-4).
10 Poput tih političkih pastira, židovski religiozni vođe prvog stoljeća bili su bezosjećajni (Luka 11:47-52). Da bi to ilustrirao, Isus je govorio o Židovu koji je bio opljačkan, pretučen i polumrtav ostavljen kraj puta. Naišao je izraelski svećenik, ali nakon što je vidio Židova, prošao je pored njega s druge strane puta. I Levit je postupio tako. Zatim je naišao ne-Izraelac, prezreni Samarićanin, i on se sažalio nad stradalim. Povio mu je rane, stavio ga na živinče i odveo u gostionicu te se pobrinuo za njega. Platio je gostioničaru i rekao da će opet doći i platiti sve dodatne troškove (Luka 10:30-37).
11, 12. (a) Kako je u Isusovo vrijeme zloća religioznih vođa dostigla vrhunac? (b) Što su napokon učinili Rimljani s religioznim vođama?
11 Religiozni vođe Isusovih dana bili su tako iskvareni da su, nakon što je Isus uskrsnuo Lazara iz mrtvih, glavari svećenički i farizeji sazvali Sanhedrin i rekli: “Šta ćemo činiti? Čovjek ovaj [Isus] čini mnoga čudesa. Ako ga ostavimo tako, svi će ga vjerovati: pa će doći Rimljani i uzeti nam zemlju i narod” (Ivan 11:47, 48). Oni nisu marili za dobro koje je Isus učinio tom umrlom čovjeku. Bili su samo zabrinuti za vlastite položaje. Tako su se ‘od toga dana dogovorili da ubiju Isusa’ (Ivan 11:53).
12 A da bi još uvećali svoju zloću, glavari svećenički zatim su se ‘dogovorili da i Lazara ubiju jer mnogi njega radi idjahu iz Judeje i vjerovahu u Isusa’ (Ivan 12:10, 11). Njihova sebična nastojanja da sačuvaju svoje položaje nisu im nimalo koristila, jer im je Isus rekao: ‘Vaša će vam se kuća ostaviti pusta’ (Matej 23:38). U skladu s ovim riječima, Rimljani su još u onoj generaciji došli i oduzeli im ‘zemlju i narod’, kao i njihove živote.
Ljubazni pastiri u kršćanskoj skupštini
13. Koga je Jehova obećao poslati da pase njegovo stado?
13 Umjesto okrutnih, sebičnih pastira, Jehova je namjeravao podići Dobrog Pastira, Isusa, da se brine za Njegovo stado. Također je obećao podići potpastire pune ljubavi koji će se brinuti za ovce: “Postaviću im pastire, koji će ih pasti, da se ne boje više i ne plaše” (Jeremija 23:4). Dakle, kao i u kršćanskim skupštinama prvoga stoljeća, tako se i danas ‘po svim gradovima postavljaju starješine‘ (Titu 1:5, St). Ovi u duhovnom pogledu stariji muževi koji odgovaraju preduvjetima navedenim u Pismima trebaju ‘pasti stado Božje’ (1. Petrova 5:2; 1. Timoteju 3:1-7; Titu 1:7-9).
14, 15. (a) Kakav je stav učenicima bilo teško razvijati? (b) Što je Isus učinio kako bi im pokazao da starješine trebaju biti ponizni sluge?
14 Brinući se za ovce, starješine moraju “prije svega” imati “neprestanu ljubav” prema njima (1. Petrova 4:8). No Isusovi učenici, bivajući previše zabrinuti za svoj ugled i položaj, morali su to još naučiti. Tako kad je majka dvojice učenika rekla Isusu: “Zapovjedi da sjedu ova moja dva sina, jedan s desne strane tebi, a jedan s lijeve strane tebi, u carstvu tvojemu”, drugi su učenici postali ogorčeni. Isus im je rekao: “Knezovi narodni zapovijedaju narodu, i poglavari upravljaju njim. Ali medju vama da ne bude tako; nego koji hoće da bude veći medju vama, da vam služi. I koji hoće medju vama da bude prvi, da vam bude sluga” (Matej 20:20-28).
15 Jednom drugom prilikom, nakon što su se učenici ‘prepirali medju sobom ko je najveći’, Isus im je rekao: “Koji hoće da bude prvi neka bude od sviju najzadnji i svima sluga” (Marko 9:34, 35). Poniznost uma i spremnost da služe morala je postati dio njihove osobnosti. Ipak, učenici su i dalje imali probleme s takvim mislima, jer je u samoj noći prije Isusove smrti, za vrijeme njegove posljednje večere, među njima nastala ‘prepirka’ u pogledu toga tko je najveći! To se dogodilo iako im je Isus pokazao kako starješina mora služiti stadu; on se sam ponizio i oprao im noge. Rekao je: “Kad dakle ja oprah vama noge Gospodin i učitelj, i vi ste dužni jedan drugome prati noge. Jer ja vam dadoh ugled da i vi tako činite kao što ja vama učinih” (Luka 22:24; Ivan 13:14, 15).
16. Što je 1899. godine bilo objašnjeno u Kuli stražari s obzirom na najvažnije svojstvo starješina?
16 Jehovini svjedoci uvijek su naučavali da starješine moraju biti takvi. Prije skoro jednog stoljeća, Kula stražara od 1. travnja 1899 (engl.) ukazala je na Pavlove riječi iz 1. Korinćanima 13:1-8 i zatim objasnila: “Apostol jasno pokazuje da spoznaja i govorništvo nisu najpresudniji ispiti, već da je ljubav koja prožima srca i proteže se kroz cijeli život te pokreće i upravlja našim smrtnim tijelom, pravi ispit — pravi dokaz naše povezanosti s Bogom. (...) Najvažnija osobina koju treba tražiti kod svakoga tko je prihvaćen kao sluga crkve, da služi svetim stvarima, treba prije svega biti duh ljubavi.” Ukazano je da su muževi koji ne služe ponizno iz ljubavi “opasni učitelji koji će vjerojatno učiniti više štete nego dobra” (1. Korinćanima 8:1).
17. Kako Biblija naglašava svojstva koja starješine moraju imati?
17 Prema tome, stariji muževi ne smiju ‘vladati’ nad ovcama (1. Petrova 5:3). Umjesto toga, trebaju preuzeti vodstvo u tome da budu “jedan [prema] drugome blagi, milostivi” (Efežanima 4:32). Pavao je naglasio: “Obucite se (...) u srdačnu milost, dobrotu, poniznost, krotost, i trpljenje (...). A svrh svega toga obucite se u ljubav, koja je sveza savršenstva” (Kološanima 3:12-14).
18. (a) Koji je dobar primjer pružio Pavao s obzirom na postupanje s ovcama? (b) Zašto starješine ne smiju zanemarivati potrebe ovaca?
18 Pavao je naučio činiti to, rekavši: “Bismo krotki medju vama, kao što dojilica njeguje svoju djecu. Tako smo vas rado imali da smo gotovi bili dati vam ne samo evangjelje Božije, nego i duše svoje, jer ste nam omiljeli” (1. Solunjanima 2:7, 8). U skladu s tim, rekao je: “Utješavajte malodušne, branite slabe, snosite svakoga” (1. Solunjanima 5:14). S kakvim bi god problemom ovce došle k njima, starješine trebaju imati na umu riječi iz Priča Salamunovih 21:13: “Ko zatiskuje uho svoje od vike ubogoga, vikaće i sam, ali ne će biti uslišen.”
19. Zašto su starješine puni ljubavi blagoslov, i kako ovce reagiraju na takvu ljubav?
19 Stariji muževi koji iz ljubavi pasu stado blagoslov su za ovce. U Izaiji 32:2 je prorečeno: “Čovjek će biti kao zaklon od vjetra, i kao utočište od poplave, kao potoci na suhu mjestu, kao sjen od velike stijene u zemlji sasušenoj.” Sretni smo što znamo da danas mnogi od naših starješina postupaju u skladu s ovom divnom osvježavajućom slikom. Oni su naučili primjenjivati sljedeće načelo: “Bratskom ljubavi budite jedan k drugome ljubazni. Čašću jedan drugoga većeg činite” (Rimljanima 12:10). Kad starješine pokazuju takvu ljubav i poniznost, ovce reagiraju tako što im daju ‘izobilnu ljubav za djelo njihovo’ (1. Solunjanima 5:12, 13).
Poštuj korištenje slobodne volje
20. Zašto moraju starješine poštivati slobodnu volju?
20 Jehova je stvorio ljude sa slobodnom voljom da donose vlastite odluke. Iako starješine trebaju savjetovati pa čak i ukoravati, oni ne smiju preuzimati odgovornost za život ili vjeru drugih. Pavao je rekao: “Ne kao da mi vladamo vjerom vašom, nego smo pomagači vaše radosti; jer u vjeri stojite” (2. Korinćanima 1:24). Da, “svaki [će] svoje breme nositi” (Galaćanima 6:5). Jehova nam je unutar granica svojih zakona i načela dao mnogo slobode. Zato bi starješine trebali izbjegavati postavljati pravila tamo gdje se ne radi o kršenju biblijskih načela. I trebaju odoljeti svakoj sklonosti da svoja osobna mišljenja prikazuju kao dogmu ili da dopuste da im njihov ego smeta kad se netko ne slaže s njihovim gledištima (2. Korinćanima 3:17; 1. Petrova 2:16).
21. Što možemo naučiti iz Pavlovog stava prema Filemonu?
21 Zapazi kako je Pavao, dok je bio utamničen u Rimu, postupio s Filemonom, kršćanskim robovlasnikom u Kolosama u Maloj Aziji. Filemonov rob Onezim pobjegao je u Rim, postao kršćaninom i pomagao Pavlu. Pavao je napisao Filemonu: “Ja ga šćadijah da zadržim kod sebe, da mi mjesto tebe posluži u okovima evangjelja; ali bez tvoje volje ne htjedoh ništa činiti, da ne bi tvoje dobro bilo kao za nevolju, nego od dobre volje” (Filemonu 13, 14). Pavao je poslao Onezima natrag, moleći Filemona da s njim postupa kao s kršćanskim bratom. Pavao je znao da stado ne pripada njemu; ono je pripadalo Bogu. On nije bio njegov gospodar, već njegov sluga. Pavao nije zapovijedao Filemonu; on je poštovao njegovu slobodnu volju.
22. (a) Što bi starješine trebali razumjeti s obzirom na svoj položaj? (b) Kakvu organizaciju Jehova razvija?
22 Dok Božja organizacija raste, sve više starješina biva imenovano. Oni, kao i iskusniji starješine, moraju razumjeti da je njihov položaj položaj ponizne službe. Na taj će način Božja organizacija, dok je Bog pokreće prema novom svijetu, nastaviti rasti kako to on želi — dobro organizirana, ali ne žrtvujući ljubav i suosjećanje u korist djelotvornosti. Dakle, njegova će organizacija postajati sve privlačnijom za ovcama slične pojedince koji će u njoj vidjeti dokaz da “Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube”. To je ono što treba očekivati od organizacije koja je utemeljena na ljubavi, jer “ljubav nikad ne prestaje” (Rimljanima 8:28, St; 1. Korinćanima 13:8).
Kako bi odgovorio?
◻ Kako Biblija opisuje način na koji se Jehova brine za svoj narod?
◻ Koju ulogu igra Isus u vođenju brige za Božje stado?
◻ Koja je glavna osobina koju moraju imati starješine?
◻ Zašto starješine moraju uvažavati slobodnu volju ovaca?
[Slika na stranici 16]
Isus, “dobri pastir”, pokazao je suosjećanje
[Slika na stranici 17]
Iskvareni religiozni vođe kovali su zavjeru da ubiju Isusa