“Oni će udariti na te, ali te neće nadvladati”

SUVERENI Gospodin Jehova je rekao mladom Jeremiji da će ga učiniti ‘tvrdim gradom, stupom gvozdenim i zidom mjedenim’ protiv svakoga tko bi ga možda htio uništiti. U današnje vrijeme, mi kao Jehovini svjedoci, imamo slično zasiguranje od Boga. Da, pod sotonskim utjecajem, ‘oni će udariti na nas, ali neće nadvladati’. “Jer ja sam s tobom, veli Jehova, da te izbavljam” (Jeremija 1:18, 19).

U udaljenim selima na Solomonskim otocima stranci riskiraju život, naročito onda ako donose novu religiju. To su doživjela i dva specijalna pionira Jehovinih svjedoka. Mještani divljeg izgleda uperili su u njih lukove i strijele. Dobili su naređenje da odapnu! Kad je situacija postala napeta, jedan stari čovjek je iznenada intervenirao, rekavši: “To su moji gosti. Ne dirajte ih.” Pred zdvojnim mještanima odveo ih je u svoj dom. Taj je čovjek čuo za Svjedoke; sada je dobio knjigu “I ti možeš vječno živjeti u raju na Zemlji” i s njim je započet biblijski studij. Odmah je počeo putovati na sastanke. Danas ta braća mogu slobodno svjedočiti u tom području, zahvalni za Jehovino izbavljenje.

Izbavljenje često dolazi kroz to da se identificiramo kao Jehovini svjedoci. Zbog propovijedanja od kuće do kuće, ljudi znaju tko su Jehovini svjedoci i kakav je njihov stav o stanju današnjice. U jednom malom selu u Peruu teroristi su optužili mještane da su ih izdali. Sakupili su muškarce iz tog mjesta i poredali ih za streljanje. (Na sličan način su zbrisana čitava sela.) No, tada je jedan terorist prepoznao jednog brata i rekao svojim drugovima: “Ovaj čovjek nije njihov. Znam ga, on je Jehovin svjedok, a oni se ne miješaju u politiku”. Brat je bio oslobođen. Doista, Jehova štiti svoje!

S otočnog područja Cipra izvještava se da je grčka pravoslavna crkva vrlo aktivna u pokušaju da spriječi djelo Jehovinih svjedoka. Crkva štampa letke u kojima optužuje Svjedoke za mnogo toga i potiče ljude da uopće ne razgovaraju sa Svjedocima. Neki teolozi su se čak organizirali da posjete ljude koji proučavaju s Jehovinim svjedocima i da ih pokušaju obeshrabriti. Karakteristično je što se dogodilo na Pafu, gdje su Pavao i Barnaba nekoć doživjeli slično protivljenje (Djela apostolska 13:6-12). Jedan svećenik-teolog pokušao je ubijediti tri različite osobe da prestanu proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. Oni su za uzvrat, i odvojeno jedan od drugoga, organizirali da im se jedan brat pridruži u diskusiji s tim teologom. Posljedica toga je da su sva trojica sada aktivni suradnici Jehovinih svjedoka. Komentar tog svećenika bio je ovakav: ‘Više nikad neću razgovarati s Jehovinim svjedocima’.

Neki svećenici su išli tako daleko da su udarali Svjedoke dok su ovi obavljali svoj rad od kuće do kuće u jednom selu. Čudnovato, no nekoliko dana kasnije je vihor prošao tim selom i uništio krovove mnogih kuća. Neki mještani su to ovako prokomentirali: ‘To je Božja kazna za ono što su svećenici uradili Jehovinim svjedocima’. U tom selu iskrene osobe još uvijek prihvaćaju braću u svoje domove. Jednom prilikom, dok je jedan brat nudio časopis jednoj zainteresiranoj osobi, slučajno je tu prolazio jedan od svećenika koji su udarali braću i rekao bratu da ostavi ‘njegovo stado’ na miru. Zainteresirana osoba je rekla svećeniku: ‘Dovoljno sam star da znam što radim’. Tako svećenstvo nije nadvladalo Jehovine svjedoke; njihovi pokušaji vraćaju im se na glavu, i sve više ljudi zauzima stanovište za Jehovu.

U jednoj ratom rastrganoj zemlji u centralnoj Africi vojnici su radi rutinske provjere zaustavili jednog pokrajinskog nadglednika. Imali su primjedbu na nešto u pismu koje je nosio sa sobom i odveli su ga u štab milicije, gdje su ga bičevala i mučila tri vojnika. Iako protiv njega nije podignuta optužnca niti je održano suđenje, bacili su ga u zatvor na godinu dana. Šest mjeseci su ga držali u prenapučenoj ćeliji zajedno sa 40 drugih zatvorenika. Zbog tijesnog prostora morali su spavati na smjene, svatko po tri sata. Ostatak vremena trebali su prestajati. Dok je naš brat bio tamo pomrlo je 137 zatvorenika, a on je dobio zadatak da njihova tijela stavlja u vreće za pokop.

Taj pokrajinski nadglednik je održao duhovnu snagu tako što je mnogo vremena provodio svjedočeći ostalim zatvorenicima. Njegovi izvještaji pokazuju da je preko 30 sati mjesečno proveo u propovijedanju; dok je bio u zatvoru vodio je četiri biblijska studija. Jedan od njegovih učenika čak je počeo svjedočiti drugima. Jehova je kroz sve te kušnje brinuo za tog brata, koji daje ovakav savjet drugima: “Kad si u zatvoru, sve prepusti u Jehovine ruke. Čekaj na njega. Uzdaj se u njega. Ne brini se previše. Budi vjeran”.

U jednom području u Zimbabveu djeca Jehovinih svjedoka su izbačena iz škole zato što nisu sudjelovala u političkim vježbama. Ne zadovoljivši se time, mjesne bande su spalile domove njihovih roditelja i uništile im ljetinu. Obitelji Svjedoka bile su prisiljene da bijegom spašavaju svoje živote, ostavivši za sobom stoku i druge posjede. Međutim, stvar je iznijeta višim vlastima koje su povoljno riješile to pitanje i organizirale da se te obitelji vrate svojim kućama. Stoka im je vraćena, a vlada je poduzela korake da braći nadoknadi gubitke. Jehovini svjedoci doista cijene kad ‘više vlasti’ na taj način pokazuju da su ‘Božji sluge na dobro’ (Rimljanima 13:1-4). Kroz sve to dato je lijepo svjedočanstvo i mještani sada pokazuju mnogo zanimanja za vijest Kraljevstva. Kako je jedan brat rekao, ‘mi znamo da se Jehova može pobrinuti da ovakve situacije posluže kao svjedočanstvo za njegovo ime’.

Prošla službena godina doživjela je Jehovin blagoslov na djelu koje se obavlja u Malaviji. Svjedoci su doživljavali nevolje samo u onim selima gdje mještani gaje mržnju. Slijedeći izvještaj to potvrđuje: “Na mnogim područjima je situacija mirna. Ali, u jednoj skupštini su omladinske grupe jako maltretirale dvije obitelji Svjedoka. Poglavar jedne od tih obitelji bio je tako pretučen da je četiri sata bio u nesvjesti. Nakon toga je odveden na policijsku stanicu, gdje ga je oficir na dužnosti nastavio tući, a isto tako i ostale koji su dovedeni s njim. Kasnije je, međutim, na dužnost došao jedan drugi policajac. Taj je bio susretljiv. Oslobodio je braću i poslao ih kući, a oni su hvalili Jehovi za to neočekivano izbavljenje. Kasnije se utvrdilo da je uzrok tog događaja bila osobna mržnja bliskih rođaka. Broj prisutnih na spomen svečanosti ove godine bio je ohrabrujući. Bilo nas je 23 476. To pokazuje da još uvijek ima ovcama sličnih osoba kojima treba pomagati da postanu učenici Isusa Krista ovdje u Malaviju”.

Jedna zemlja u istočnoj Evropi poslala je ovakvu poruku cijenjenja: “Zahvalni smo za sve bliske kontakte s Vodećim tijelom koje imamo putem kanala Jehovine zemaljske organizacije. Kroz to možemo vidjeti kako naš nebeski Otac, uz pomoć svog Sina i anđela, sakuplja danas svoje ovce, i kako i mi možemo imati mali udio u tome. Kakva je to samo prednost! Naš Otac je blagoslovio naše napore porastom. Više se vremena provodi u službi na području, više ima pomoćnih pionira koji revno propovijedaju dobru vijest, i podijeljen je do sada najveći broj knjiga — sve su to rezultati tog blagoslova”.