Zlo i patnje — kako će prestati?

GORKA iskustva često nas ogorčuju. Što, međutim, ako postoji osnovni, pravovaljani razlog ljudskih patnji? Imajući to na umu, nastavimo razmatrati izvještaj o Jobu. Kad su završila tri kruga gorkih rasprava, progovorio je mladi čovjek po imenu Elihu (Elijuv). Rekao je Jobu: “Misliš li da si pravo rekao: moja je pravda veća od Božje?” Da, Job se previše bavio sobom i previše se opravdavao. “Eto”, kaže Elihu, u tom nisi pravedan, odgovaram ti; jer je Bog veći od čovjeka” (Job 35:2; 33:8-12).

Bog je ostavio obilje dokaza da je dobar (Djela apostolska 14:17; Rimljanima 1:20). Dakle, nalazimo li u postojanju zla bilo kakav razlog da dovodimo u pitanje Božju dobrotu: “Daleko je od Boga zloća i nepravda od svemogućega” (Job 34:10).

Je li Bog nemoćan protiv zla?

Prema tome, može li biti da Bog jednostavno nije bio dovoljno moćan da poduzme nešto u Jobovu korist ili u korist bilo koga drugog? Upravo suprotno! Sada iz zastrašujuće oluje sam Bog govori, snažno potvrđujući svoju svemoćnost: “Gdje si ti bio kad ja osnivah zemlju?” pita on Joba. Daleko od toga da Bog ima ograničenja. On govori o sebi kao o Onome koji vlada morima i upravlja nebesima i svojim živim stvorenjima (Job 38:4, 8-10, 33; 39:9; 40:15; 41:1).

Istina, Bog ne objašnjava Jobu zašto je dopustio da on pati. Ali, “zar će se s Jakim preti još kudilac?” pita Bog. “Zar bi i moj sud pogaziti htio, okrivio me da sebe opravdaš?” (Job 40:2, 8, ST). Kako je, dakle, drsko okrivljavati Boga za nevolje ovoga svijeta ili smišljati filozofske obrane u njegovu korist! Kao što je Job bio potaknut učiniti, i takvi bi dobro učinili kad bi ‘porekli’ svoje međusobno suprotne teorije (Job 42:6).

Sporna pitanja koja treba riješiti

Job nije znao da njegove patnje uključuju u sebi određeni broj velikih spornih pitanja koja su postavljena ubrzo nakon stvaranja čovjeka. U to je vrijeme jedno buntovno duhovno stvorenje zvano sotona (“protivnik”, “onaj koji se opire”) navelo čovjeka na grijeh. Bog je zapovijedio Adamu i Evi da ne jedu s “drveta spoznaje dobra i zla”. Trebali su poštivati Božje pravo da određuje što je za njih dobro a što zlo. Međutim, onaj koji se opire usadio je sumnju u Evine misli kad je rekao: “Zar je Bog zaista rekao da ne smijete jesti sa svakoga drveta u vrtu?” Nadalje, počeo je proturječiti Bogu: “Ne, jamačno nećete umrijeti. Jer zna Bog da će vam se u isti dan kad budete jeli s njega zacijelo otvoriti oči, pa ćete zacijelo postati kao Bog” (1. Mojsijeva 2:17; 3:1-5, NS).

Sotonine prijevarne riječi potakle su slijedeća velika sporna pitanja: Je li Bog lagao kad je odredio smrt za jedenje zabranjenog ploda? Čak kad bi tako i bilo, kojim je pravom on lišio svoja stvorenja neovisnosti i nametnuo im svoja mjerila? Nije li on bio sebičan Bog koji je svojim stvorenjima uskratio nešto dobro? Možda je neovisnost od Boga bila poželjna stvar?

Da je Bog pobio buntovnike time bi se postiglo samo to da bi se pojavila dodatna pitanja. Samo dopuštenjem da neovisnost od Boga nesmetano traje dovoljno dugi vremenski period može se — jednom za sva vremena — dokazati da je sotonina ponuda neovisnosti poziv na katastrofu. Da, “čitav svijet leži u vlasti zloga”, sotone, đavla, a ne u vlasti Boga (1. Ivanova 5:19, NS). Bolesti, nepravda, ekonomsko ropstvo, bol i tuga, sve su to plodovi čovjekovog izbora neovisnosti od Boga i dolaska pod sotoninu vlast! I usprkos svom tehnološkom napretku svjetske prilike se i dalje pogoršavaju — često upravo zbog suvremene tehnologije.

To što Bog dopušta sav taj neopisivi jad, međutim, ne čini ga nepravednim. Upravo suprotno, ‘nepravda naša Božju pravdu podiže’ (Rimljanima 3:5). Kako?

Patnje uklonjene — zauvijek!

“Sve stvorenje neprestano zajedno uzdiše i u boli je zajednički sve do sad”, rekao je apostol Pavao (Rimljanima 8:22, NS). Da, 6000 katastrofalnih godina ljudske neovisnosti dokazale su istinitost riječi iz Jeremije 10:23, NS: “Ne pripada čovjeku koji hoda čak ni da svojim korakom upravlja”. Uskoro će se, međutim, Bog s pravom umiješati i početi upravljati stvarima ljudi.

Budući da su katastrofalne posljedice ljudske neovisnosti sada tako temeljito iznijete na vidjelo, Bog može ukloniti sve ono što prouzročuje patnje: ratove, bolesti, zločin, nasilje — čak i samu smrt! (Psalam 46:8, 9; Izaija 35:5, 6; Psalam 37:10, 11; Ivan 5:28, 29; 1. Korinćanima 15:26). To je upravo ono što je apostol Ivan čuo u jednoj nebeskoj objavi: “Bog... će otrti svaku suzu s njihovih očiju, i smrti više neće biti, ni plača, ni vike, ni boli neće biti više. Što je prije bilo prošlo je” (Otkrivenje 21:3, 4, NS).

Zanimljivo je da je Bog okončao Jobove patnje tako što mu je obnovio zdravlje, vratio mu bogatstvo i blagoslovio ga velikom obitelji (Job 42:10-17). Slično tome, Biblija nam obećava: “Patnje sadašnjeg vremena nisu ni u čemu ravne slavi koja će se pokazati ... I samo će stvorenje biti oslobođeno ropstva raspadljivosti i imat će slavnu slobodu djece Božje” (Rimljanima 8:18, 21, NS). Zlo će na taj način praktički biti izbrisano iz našeg sjećanja! (Usporedi Izaija 65:17.)

Živjeti sa zlom

Dok ne dođe ta sloboda, moramo ustrajati živjeti u zlom svijetu ne očekujući da nas Bog zaštiti od osobnih poteškoća. Sotona, đavo je potakao lažnu nadu kad je nagovarao Isusa Krista da skoči s hrama i kad je izvrnuo biblijski citat iz Psalma 91:10-12, NS: “Neće te snaći nesreća ... Jer će on svojim anđelima dati zapovijed za tebe, da te čuvaju”. Isus je, međutim, odbio svaku pomisao da primi čudesnu fizičku zaštitu (Matej 4:5-7). Bog obećava da će čuvati samo naše duhovno blagostanje.

Pravi kršćani se zato ne ‘gnjeve na Jehovu’, čak ni kad dođe do tragedije (Priče Salamunove 19:3). Jer “vrijeme i nepredviđena zgoda” zadesi i kršćane (Propovjednik 9:11, NS). Međutim, nismo bez nade. Imamo nadu da ćemo živjeti zauvijek u pravednom novom svijetu gdje zlo više neće postojati. Uvijek se možemo približiti Bogu u molitvi, jer on obećava da će nas obdariti mudrošću koja je potrebna da bismo izdržali svaku kušnju! (Jakov 1:5) Također uživamo pomoć sukršćana (1. Ivanova 3:17, 18). Isto tako, znamo da naša vjernost u kušnjama raduje Jehovino srce! (Priče Salamunove 27:11)

Ipak, trpjeti zlo nije lako. Zato je, kad tješimo nekoga tko pati, dobro ‘plakati s onima koji plaču’ — i ponuditi praktičnu pomoć (Rimljanima 12:15). Ana, koja je spomenuta na početku, primila je takvu pomoć i tako se oporavila od nevolje. Ona je Jehovin svjedok, i utvrdila je da su njeni sukršćani više nego spremni pomoći joj kad su joj ponudili privremeni smještaj. Premda se povremeno osjeća potištenom, ona nalazi utočište u biblijskoj nadi. “Znam da će moja djeca uskrsnuti”, kaže Ana. Tako je njena vjera u Boga dobrote sada jača no ikad.

Ako prolaziš kroz patnje, zamoli Jehovine svjedoke da ti pomognu pronaći odgovore na tvoja pitanja i sumnje. Od njih možeš dobiti i knjigu “I ti možeš vječno živjeti u raju na Zemlji” koja sadrži poglavlja pod naslovom “Zašto Bog dopušta zlo?” i “Uključen si u odlučno sporno pitanje”. Istina je da se sada loše stvari događaju dobrim ljudima, ali uskoro će se sve to promijeniti. Saznaj više o tome tako da stupiš u vezu s Jehovinim svjedocima u svom susjedstvu ili da pišeš izdavaču ovog časopisa.

[Slike na stranici 5]

U Božjem pravednom novom svijetu zlo će biti samo blijeda uspomena