Zašto koristiti Božje ime ako njegov točan izgovor nije poznat?

Danas nitko ne zna kako se točno Božje ime izgovaralo na starohebrejskom jeziku. No, vrijedno je zapaziti da se Božje ime u tekstu Biblije pojavljuje oko 7 000 puta. Kad je bio na Zemlji, Isus je objavio Božje ime i svoje je učenike poučio da se mole za posvećenje tog imena (Matej 6:9; Ivan 17:6). Dakle, jedno je sigurno: upotreba Božjeg imena izuzetno je važna za kršćane. No zašto danas nije moguće utvrditi izvorni izgovor tog imena? Za to postoje dva osnovna razloga.

Kao prvo, prije otprilike 2 000 godina među Židovima se uvriježilo praznovjerno gledište da je neispravno izgovarati Božje ime. Kad bi čitatelj u biblijskom tekstu naišao na Božje ime, umjesto njega izgovorio bi riječ “Gospodin”. Tako su ljudi s vremenom zaboravili izgovor Božjeg imena jer ga stoljećima nisu koristili.

Kao drugo, u starohebrejskom jeziku riječi su se pisale bez samoglasnika. Prilikom čitanja čitatelj bi u svaku riječ po sjećanju umetao odgovarajuće samoglasnike. S vremenom je osmišljen poseban sustav označavanja samoglasnika kako se izgovor hebrejskih riječi ne bi potpuno zaboravio. Tako su se svakoj riječi u hebrejskom tekstu Biblije dodavale oznake za samoglasnike. Međutim, Božjem imenu dodavale su se oznake za samoglasnike koji se nalaze u hebrejskoj riječi za “Gospodin”, kako bi se čitatelja podsjetilo da izgovori tu zamjensku riječ, ili se pak oznake uopće nisu dodavale.

Tako je Božje ime u biblijskom tekstu preživjelo samo u obliku četiri suglasnika, koja se nazivaju tetragram. Prema jednom rječniku, tetragram je “hebrejsko četveroslovlje koje se obično transliterira slovima JHVH i u Bibliji označava Božje vlastito ime”. Nije teško prepoznati kako je od četveroslovlja JHVH, nakon dodavanja naznačenih samoglasnika, nastao oblik “Jehova”, koji se u hrvatskom koristi barem od 19. stoljeća, a i danas je u upotrebi.

Međutim, neki bibličari tvrde da ispravan izgovor glasi “Jahve”. Je li taj oblik bliži izvornom izgovoru? To nitko ne može sa sigurnošću reći. Ustvari, ima bibličara koji osporavaju točnost tog izgovora. Naravno, mnoga biblijska imena, kad se izgovaraju na nekom suvremenom jeziku, vjerojatno uopće ne zvuče kao na izvornom hebrejskom. Ipak, malo koga to smeta, budući da su ta imena postala dio jezika i danas su poznata kao takva. Slično je i s imenom Jehova.

Za kršćane iz prvog stoljeća Biblija kaže da su bili narod za Božje ime. Oni su objavljivali to ime i poticali ljude da ga prizivaju (Djela apostolska 2:21; 15:14; Rimljanima 10:13-15). Dakle, Bogu je stalo do toga da koristimo njegovo ime kojim god jezikom govorili, da budemo svjesni važnosti tog imena i da živimo u skladu sa svime što ono podrazumijeva.