Rahelina djeca

U to se vrijeme neplodnost smatrala sramotom. Bog je Abrahamu, Izaku i Jakovu obećao da će putem njihove obitelji doći “potomstvo” preko kojeg će se blagosloviti svi narodi (1. Mojsijeva 26:4; 28:14). No Rahela nije imala djece. Jakov je smatrao da joj jedino Bog može dati sinove i omogućiti joj da doživi taj blagoslov. No Rahela je bila nestrpljiva. “Evo robinje moje Bilhe”, rekla je. “Lezi s njom, pa neka rodi na koljenima mojim da po njoj i ja dobijem djecu” (1. Mojsijeva 30:2, 3).

Možda nam je teško shvatiti Rahelin način razmišljanja. No bračni ugovori iz drevnih vremena pokazuju da je na Bliskom istoku bilo uobičajeno da žena koja je nerotkinja da svom mužu služavku kako bi mu rodila nasljednikaa (1. Mojsijeva 16:1-3). Ponekad se takvu djecu robinja smatralo djecom muževljeve žene.

Kad je Bilha rodila dječaka, Rahela je radosno rekla: “Bog je bio sudac moj, čuo je glas moj i dao mi sina.” Nazvala ga je Dan, što znači “sudac”. I Rahela se molila u vezi sa svojom nevoljom. Kad je Bilha rodila drugog sina, Naftalija, čije ime znači “moje rvanje; moja borba”, Rahela je rekla: “Žestoko sam se borila sa sestrom svojom. I pobijedila sam!” Imena njenih sinova ukazuju na to da je između te dvije sestre vladalo suparništvo (1. Mojsijeva 30:5-8).

Možda je Rahela mislila da postupa u skladu sa svojim molitvama kad je Jakovu dala Bilhu, no to nije bio način na koji joj je Bog želio dati djecu. Iz toga možemo izvući pouku. Ne smijemo postati nestrpljivi kad se za nešto molimo Jehovi. On može odgovoriti na naše molitve na neočekivane načine, a i u vrijeme kad se najmanje nadamo.