Možeš li se osloniti na svoju savjest?

POD normalnim okolnostima kompas je pouzdana sprava. Njegova igla pod utjecajem Zemljinog magnetskog polja stalno pokazuje sjever. Putnici se tako mogu sa sigurnošću orijentirati po kompasu kad nema zemaljskih orijentira po kojima bi se mogli ravnati. No što se događa ako se u blizini kompasa nalazi neki magnetičan predmet? Igla kompasa okrenut će se prema tom magnetu umjesto da pokazuje sjever. Tada kompas više nije pouzdan vodič.

Nešto slično može se desiti i s ljudskom savješću. Stvoritelj je u nas usadio tu sposobnost da bi nam služila kao pouzdan vodič. Budući da smo stvoreni na Božju sliku, savjest bi nas trebala stalno usmjeravati u pravom smjeru kada trebamo donijeti neke odluke. Trebala bi nas poticati da odražavamo Božja moralna mjerila (1. Mojsijeva 1:27). Ona to često i radi. Naprimjer, kršćanski apostol Pavao napisao je da čak i oni ljudi koji nemaju Božjeg objavljenog zakona “sami od sebe čine što je po zakonu”. Zašto? Zato što “im savjest svjedoči” (Rimljanima 2:14, 15).

Međutim, savjest ne reagira uvijek kad je to potrebno. Budući da smo nesavršeni, skloni smo raditi stvari za koje znamo da su pogrešne. “Imam radost u zakonu Božijemu po unutrašnjemu čovjeku”, priznao je Pavao, “ali vidim drugi zakon u udima svojima, koji se suproti zakonu uma mojega, i zarobljava me zakonom grjehovnijem koji je u udima mojima” (Rimljanima 7:22, 23). Ako bismo često popuštali neispravnim sklonostima, naša bi savjest postepeno slabila i na koncu bi nam prestala govoriti da je takvo vladanje neispravno.

Ipak, mi možemo unatoč nesavršenosti svoju savjest uskladiti s Božjim mjerilima. Ustvari, neophodno je da to činimo. Čista, ispravno školovana savjest ne samo da vodi do srdačnog, osobnog odnosa s Bogom nego je i neophodna za naše spasenje (Jevrejima 10:22; 1. Petrova 1:15, 16). Osim toga, dobra savjest pomoći će nam da donosimo mudre odluke u životu, koje će nam donijeti mir i sreću. Psalmist je rekao za osobu koja ima takvu savjest: “Zakon je Boga njegova njemu u srcu, stopala se njegova ne spotiču” (Psalam 37:31).

Školovanje savjesti

Školovanje savjesti uključuje više od toga da jednostavno naučimo napamet neki popis pravila i da ih se potom strogo pridržavamo. To su radili farizeji u Isusovo vrijeme. Ti su religiozni vođe poznavali Zakon i razvili su opširnu tradiciju, navodno da bi pomogli ljudima da ne prestupaju Zakon. Zato su brzo protestirali kad su Isusovi učenici na sabat trgali klasje žita i jeli zrna. Također su prigovarali Isusu kad je na sabat izliječio čovjeka s osušenom rukom (Matej 12:1, 2, 9, 10). Prema farizejskoj tradiciji, oba ta postupka predstavljala su kršenje četvrte zapovijedi (2. Mojsijeva 20:8-11).

Farizeji su nesumnjivo proučavali Zakon. No je li njihova savjest bila usklađena s Božjim mjerilima? Teško bi se moglo reći! Pa, neposredno nakon što su cjepidlačili oko onoga što su smatrali sablažnjivim kršenjem zakona o sabatu, farizeji su se stali dogovarati protiv Isusa “kako bi ga pogubili” (Matej 12:14). Zamisli — te je samopravedne religiozne vođe razljutila pomisao na jedenje svježe otrgnutih klasova žita i izlječenje na sabat, no oni su bez imalo grižnje savjesti kovali zavjeru o tome da ubiju Isusa!

Svećenički glavari ispoljavali su slično iskrivljeno razmišljanje. Ti pokvareni ljudi nisu osjećali nikakvu grižnju savjesti kad su iz hramske blagajne Judi ponudili 30 srebrnjaka za izdaju Isusa. No kad je Juda neočekivano vratio novac, bacivši ga u hram, savjest svećeničkih glavara suočila se s pravnom dilemom. Rekli su: “Ne valja ih [srebrnjake] metnuti u crkvenu haznu, jer je uzeto za krv” (Matej 27:3-6). Očito je svećeničke glavare zabrinjavalo to što je Judin novac sada postao nečist. (Usporedi 5. Mojsijevu 23:18.) Međutim, ta ista grupa ljudi nije vidjela ništa pogrešno u tome da taj novac upotrijebi kako bi platila izdaju Božjeg Sina!

Dovesti sebe u sklad s Božjim razmišljanjem

Prethodno spomenuti primjeri pokazuju da školovanje savjesti ne znači samo puniti glavu popisom stvari koje smijemo i koje ne smijemo raditi. Istina, spoznaja o Božjim zakonima važna je, a poslušnost njima neophodna je za spasenje (Psalam 19:7-11). Međutim, pored učenja Božjih zakona, mi moramo razvijati srce koje je u skladu s Božjim razmišljanjem. Čineći to, doživjet ćemo ispunjenje Jehovinog proročanstva danog preko Izaije, koje glasi: “Oči će ti gledati Učitelja tvoga. I uši će tvoje čuti riječ gdje iza tebe govori: ‘To je put, njime idite’, bilo da vam je krenuti nadesno ili nalijevo” (Izaija 30:20, 21, St; 48:17).

Naravno, to ne znači da će nam neki doslovni glas govoriti što da radimo kad se suočimo s nekom teškom odlukom. Ipak, kad je naše razmišljanje u skladu s Božjim razmišljanjem, naša će savjest biti bolje opremljena da nam pomogne donositi odluke koje će biti ugodne Bogu (Priče Salamunove 27:11).

Razmotri primjer Josipa, koji je živio u 18. stoljeću pr. n. e. Kad ga je Putifarova žena nagovarala da s njom počini preljub, Josip je to odbio, rekavši: “Kako bih učinio tako grdno zlo i Bogu zgriješio?” (1. Mojsijeva 39:9). U Josipovo vrijeme nije postojao pisani Božji zakon koji bi osuđivao preljub. Osim toga, Josip je živio u Egiptu, daleko od obiteljske stege i patrijarhalnih običaja. Što je onda pomoglo Josipu da se odupre iskušenju? Jednostavno govoreći, bila je to njegova školovana savjest. Josip je usvojio Božje gledište da muž i žena trebaju biti “jedno tijelo” (1. Mojsijeva 2:24). Zbog toga je shvatio da bi bilo pogrešno uzeti ženu koja pripada nekom drugom čovjeku. Josipovo razmišljanje bilo je u skladu s Božjim razmišljanjem. Preljub se kosio s njegovim osjećajem za moral.

Danas ima malo ljudi koji su poput Josipa. Spolni je nemoral raširen i mnogi ne osjećaju odgovornost prema svom Stvoritelju, prema sebi ili prema svom bračnom drugu da ostanu moralno čisti. To je stanje uvelike slično onome koje je opisano u knjizi Jeremije: “Nema nikoga da se kaje za zlo svoje, da reče: što učinih? Svaki je okrenuo svojim trkom, kao konj kad nagne u boj” (Jeremija 8:6). Prema tome, više je nego ikad potrebno da budemo usklađeni s Božjim razmišljanjem. Imamo divno sredstvo koje nam pomaže da to činimo.

Pomoć u školovanju savjesti

Nadahnuta Pisma ‘korisna su za učenje, za karanje, za popravljanje, za poučavanje u pravdi, da bude savršen čovjek Božji, za svako dobro djelo pripravljen’ (2. Timoteju 3:16, 17). Proučavanje Biblije pomoći će nam da uvježbamo ono što ona naziva “moći zapažanja”, da bismo razlikovali ispravno od pogrešnog (Jevrejima 5:14, NW). To će nam omogućiti da razvijamo ljubav prema stvarima koje Bog ljubi i gađenje nad stvarima koje on mrzi (Psalam 97:10; 139:21).

Dakle, cilj proučavanja Biblije nije samo usvojiti detaljno znanje o njoj nego i duh i smisao istine. U izdanju Kule stražare od 1. travnja 1977. stoji: “Prilikom proučavanja Biblije trebamo se truditi razvijati osjećaj za Božju pravdu, ljubav i pravednost, i ta svojstva usaditi duboko u svoje srce, tako da postanu dio nas, poput hrane i disanja. Trebamo pokušati razviti još jači osjećaj moralne odgovornosti, da bismo uvijek bili svjesni što je ispravno, a što neispravno. Da, još i više, svoju savjest trebamo tako školovati da bismo imali jak osjećaj odgovornosti prema savršenom Zakonodavcu i Sucu (Izaija 33:22). Dakle, dok stječemo znanje o Bogu, trebamo se truditi oponašati ga na svakom području života.”

Stjecanje ‘Kristovog uma’

Proučavanje Biblije također će nam pomoći da steknemo “um Kr[i]stov”, duševno raspoloženje poslušnosti i poniznosti kakvo je pokazivao Isus (1. Korinćanima 2:16). Za njega je vršenje volje svog Oca predstavljalo radost, a ne samo rutinu po kojoj je postupao mehanički, bez razmišljanja. Njegov stav proročanski je opisao psalmist David, koji je napisao: “Hoću činiti volju tvoju, Bože moj, i zakon je tvoj meni u srcu”a (Psalam 40:8).

Stjecanje ‘Kristovog uma’ neophodno je u školovanju savjesti. Dok je bio na Zemlji kao savršeni čovjek, Isus je u najvećoj mogućoj mjeri, unutar ljudskih granica, odražavao osobine i osobnost svog Oca. Zato je mogao reći: “Koji vidje mene, vidje oca” (Ivan 14:9). U svim situacijama s kojima se suočavao na Zemlji, Isus je postupao upravo onako kako je to želio njegov Otac. Dakle, dok proučavamo Isusov život, mi dobivamo jasnu sliku toga kakav je Jehova Bog.

Čitamo da je Jehova “milostiv, žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrdjem” (2. Mojsijeva 34:6). Isus je uvijek iznova pokazivao te osobine u ophođenju sa svojim apostolima. Kad su se oni više puta prepirali oko toga tko je od njih veći, Isus ih je strpljivo poučio riječima i primjerom da ‘koji hoće biti veći među njima, da im služi. I koji hoće među njima biti prvi, da im bude sluga’ (Matej 20:26, 27). To je samo jedan primjer koji pokazuje kako se možemo uskladiti s Božjim razmišljanjem razmatrajući Isusov život.

Što više učimo o Isusu, to ćemo bolje biti opremljeni da oponašamo našeg nebeskog Oca, Jehovu (Efežanima 5:1, 2). Savjest koja je usklađena s Božjim razmišljanjem pružat će nam ispravno vodstvo. Jehova obećava onima koji se uzdaju u njega: “Urazumiću te, i pokazaću ti put kojim da ideš; s[a]vjetovaću te, oko je moje na tebi” (Psalam 32:8).

Izvlačiti korist iz školovane savjesti

Poznavajući sklonost nesavršenih ljudi prema svojeglavosti, Mojsije je upozorio Izraelce: “Privijte srce svoje k svijem riječima koje vam ja danas zasvjedočavam, i kazujte ih sinovima svojim da bi držali sve riječi ovoga zakona i tvorili ih” (5. Mojsijeva 32:46). I mi moramo napisati Božji zakon na svoje srce. Ako to učinimo, veća je vjerojatnost da će naša savjest ispravno usmjeravati naše korake i pomoći nam u donošenju ispravnih odluka.

Naravno, moramo biti oprezni. Jedna biblijska poslovica kaže: “Neki se put čini čovjeku prav, a kraj mu je put k smrti” (Priče Salamunove 14:12). Zašto je to čest slučaj? Jer, kao što to Biblija objašnjava: “Srce je prijevarno više svega i opako; ko će ga poznati?” (Jeremija 17:9). Zbog toga je potrebno da svi mi slijedimo opomenu iz Priča Salamunovih 3:5, 6: “Uzdaj se u Gospodina svijem srcem svojim, a na svoj razum ne oslanjaj se. Na svijem putovima svojim imaj ga na umu, i on će upravljati staze tvoje.”

[Bilješka]

[Slika na stranici 7]

Poput kompasa, biblijski školovana savjest može nam pokazivati pravi smjer

[Zahvala]

Kompas: Ljubaznošću Peabody Essex Museum, Salem, Mass.