Zašto se brzo razljutim?
“Kad sam ljut, bijesan sam i bolje da mi ne prilazite ... Lice mi pocrveni ... Ponekad vrištim” (11-godišnji Even).
SESTRA ti uništi najomiljeniju košulju. Učitelj ti da nezasluženo lošu ocjenu. Baš kad ti najviše treba, pokvari se fen za kosu. Takve neugodnosti, neprilike i nepravde mogu kod mnogih mladih izazvati snažne osjećaje bijesa.
Jedan dječak u časopisu “Health” (Zdravlje) od dr Georgie Witkin-Lanoil objašnjava: “Kad mozak reagira na neki razjarujući događaj, autonomni nervni sistem biva potaknut. Adrenalin, koji se oslobađa iz nadbubrežnih žlijezdi, počinje ulaziti u krvni tok, povećavajući broj otkucaja srca i disanja i stimulirajući oslobađanje uskladištenih šećera koji služe za energiju”.
S kakvim rezultatima? “Mi poduzimamo akciju pod utjecajem svog vlastitog adrenalina”, nastavlja dr Witkin-Lanoil, “i ta akcija je često puta pretjerana. Mi vičemo, izbacujemo s mržnjom razne poluistine, bacamo, uništavamo, razaramo ili napuštamo scenu u srdžbi”. Slično tome jedan članak u časopisu “Teen” primjećuje da bijes “može potaći da kažeš nešto što ne misliš i da izgubiš prijatelje — i čak da izazoveš unutrašnju bol”.
Jesi li se ikad razljutio? Ako jesi, tada nisi jedini. I ti se, poput većine nas, bez sumnje nakon toga osjećaš glupo i pitaš se: ‘Zašto sam to učinio?’ Da, zašto je tako teško kontrolirati svoj bijes? Isplati li se to pokušati?
Zašto se razljutimo
Razlog tome što se povremeno razljutimo leži u tome što smo stvoreni po “Božjem obličju” (1. Mojsijeva 1:27). I sam se Bog može razljutiti! Na primjer, apostol Pavao je rekao: “S neba se zaista očituje gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu priječe nepravednošću” (Rimljanima 1:18, ST).
Zapazi, međutim, da gnjev Jehove Boga proizlazi iz ljubavi prema pravednosti i pravdi. Bog se ne gnjevi samo zato što se ‘razljutio’. On kontrolira svoj bijes i ispoljava ga na pravedan način. Na taj način, kad je općim potopom uništio zli svijet, on nije izgubio kontrolu nad situacijom, nego je “Nou ... sa sedam drugih sačuvao” (2. Petrova 2:5, ST). Jehovu se, dakle, može opisati kao ‘Boga milostivog i milosrdnog, sporog za gnjev i bogatog ljubaznom dobrotom i istinom’ (2. Mojsijeva 34:6, NS).
Pošto nas je Bog stvorio po svom obličju, mi imamo usađeni osjećaj za pravdu. Dakle, kad smo suočeni s nepoštenim postupanjem ili nepravdom, sasvim je prirodno da osjetimo kako u nama raste bijes. To se dogodilo mnogim Božjim ljudima u biblijska vremena.
Na primjer, Mojsije, vođa Izraelskog naroda, razljutio se kad je nekolicina ljudi povela pobunu protiv njega (4. Mojsijeva 16:1, 15). Čak je i Isus Krist izrazio bijes! Kad je vidio da se trguje u Božjem hramu obožavanja, on je srdito zapovijedio: “Nosite to odavde! Ne pravite od kuće Oca moga prodavaonicu!” (Ivan 2:13-16, ST). Pravedan gnjev kršćanina je, dakle, sasvim na mjestu.
Nažalost, međutim, naš gnjev uglavnom nije iz pravednih poticaja. Razlog tome je što smo, prema Bibliji, ‘svi u vlasti grijeha’. Zato i stoji dalje: “Nema pravedna ni samo jednoga” (Rimljanima 3:9, 10, ST). Stoga su naša vlastita nesavršenost — i propusti drugih — potencijalni izvori frustracije. “Ponekad ti ljudi previše idu na živce”, kaže mlada Stephanie.
No, često smo ljuti bez nekog razloga! Za razliku od Jehove koji vidi sve, mi samo ograničeno sagledavamo neku stvar (Jevrejima 4:12, 13). Na primjer, mudri Salamun je primijetio da “riječ koja uzrokuje bol izaziva gnjev” (Priče Salamunove 15:1, NS). Ponekad je, međutim, takva “riječ” izrečena sasvim nedužno, ili predstavlja običnu šalu u krivo vrijeme ili šaljivo zadirkivanje. Ne shvaćajući to, mi se razljutimo.
Konačno, činjenica je da se temperamenti razlikuju, pa su neki od nas možda skloniji ljutnji od drugih. A ti kao mlada osoba tek počinješ učiti kontrolirati sve te nove želje i porive koje sa sobom donosi pubertet. Možda se osjećaš nesigurnim u sebe, pretjerano osjetljivim na kritike. Sve dok ne ovladaš svojim osjećajima, ti ćeš biti ranjiv na provokacije — naročito na one iz obiteljskog kruga.
“Ljutim se na svoju sestru”, priznaje 15-godišnja Lorie. “Ona zna kako će me isprovocirati tako što kaže nešto glupo ili tako što me ispravlja u svemu što kažem”. Slično tome, napetosti se mogu razbuktati između tebe i tvojih roditelja.
Činjenica je, dakle, da te doista sve može razljutiti ako to dopustiš. Pitanje je samo kako izlaziš na kraj s tim osjećajima ljutnje?
Prepuštanje bijesu
U knjizi “Reaching Your Teenager” (Vaše dijete tinejdžer) primjećuje se da “mnogi ne znaju kako na razuman način izraziti ljutnju”. Neki postaju djetinje zlovoljni. Neki postaju nasilni, bilo verbalno ili fizički. Drugi su izvana mirni, ali iznutra kipe. Jedna mlada žena je rekla: “Kad se razljutim, ja ne vičem. Postajem hladna i šutljiva”. Drugi opet sjedaju za volan svog automobila i ispolje ljutnju u načinu vožnje.
Međutim, prepuštanje gnjevu rijetko je kad izgrađujuće. Profesor Gary Schwartz s univerziteta Yale tvrdi da ‘bijes izaziva mnogo teže i dugotrajnije posljedice za srce nego drugi osjećaji, pa čak i strah’. Dr Redford B. Williams s univerziteta Duke kaže: “Neka istraživanja ukazuju na to da jedan veliki broj slučajeva preuranjene smrti ima povezanost sa neprijateljstvom”. Sigurno je da ne može biti zdravo planuti na svaku provokaciju. “Mirno je srce život tijelu”, kaže jedna stara izreka (Priče Salamunove 14:30, ST).
Nadalje, nezauzdani gnjev obično lošu situaciju čini još gorom. Prisjetimo se biblijskog izvještaja o dvojici braće po imenu Šimun i Levi čija je sestra bila spolno napastovana. Razumljivo je da su bili prilično bijesni kad su za to čuli! No, kako su izrazili svoj bijes? Biblija kaže da su upravljali događajima tako da su mogli nemilosrdno ubiti mladog čovjeka koji je bio odgovoran za to silovanje — kao i sve muške članove njegove obitelji i njegove sumještane! (1. Mojsijeva, poglavlje 34).
Godinama kasnije se njihov otac Jakov prisjetio tog događaja na svojoj samrtnoj postelji. Da li ih je on pohvalio zbog te gnjevne osvete? Nasuprot tome, prokleo je njihovu srdžbu “jer je prežestoka! Prokleta im obijest, jer je preokrutna” (1. Mojsijeva 49:7, ST). Da, ono što su u ljutnji učinili bilo je gore od izazova koji ih je na to potakao! Oni time nisu ništa postigli i narušili su svoj ugled.
Stoga nije čudno što jedna izreka kaže: “Tko je brz na gnjev počinit će ludost” (Priče Salamunove 14:17, NS). Rijetko kad onaj tko je isprovociran može razumno razmišljati i djelovati. Rijetko kad će onaj tko se razbjesnio tražiti kršćansko sredstvo za opravdanje pogreške. Riječi kršćanskog pisca Jakova stoga zvuče istinito: “Čovječja srdžba ne čini što je pred Bogom pravedno” (Jakov 1:20, ST). Razdraženost, uvrede i zlovolja ne koriste ničemu; upravo je suprotno.
Istina je da se može osjećati dobro u trenutku dok ispaljuješ salvu riječi na nekoga tko ti je učinio nešto nažao, no obično žališ zbog tog izlijeva gnjeva — naročito onda kad je taj netko poslodavac, učitelj ili roditelj! (Usporedi Propovjednik 10:4). Priče Salamunove 29:11, ST, stoga, kažu: “Bezumnik izlijeva sav svoj gnjev, a mudrac susteže svoju srdžbu”.
No, kako to možeš učiniti? Članak u jednom od narednih brojeva govorit će o tome.
[Istaknuta misao na stranici 20]
Naša vlastita nesavršenost — i propusti drugih — potencijalni su izvori frustracije
[Slika na stranici 21]
Kakva je korist od ljutnje?