Pitanja čitalaca

Hebrejskim kršćanima iz prvog stoljeća apostol Pavao je napisao: “Ostaje sabatni počinak za Božji narod. Jer tko uđe u Božji počinak, i sam je počinuo od svojih djela, kao i Bog od svojih. Dajmo dakle sve od sebe da uđemo u taj počinak” (Hebrejima 4:9-11).

Kad je Pavao govorio o tome da Bog počiva od svojih djela, očito je ukazivao na ono o čemu se govori u 1. Mojsijevoj 2:2, gdje čitamo: “Svrši Bog do sedmoga dana djela svoja, koja učini; i počinu u sedmi dan od svih djela svojih, koja učini.” Zašto je Jehova ‘počinuo u sedmi dan’? Svakako ne zato što se morao odmoriti nakon što je ‘učinio sva djela svoja’. Sljedeći redak navodi nas na ispravan zaključak: “Blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan počinu od svih djela svojih, koja učini” (1. Mojsijeva 2:3; Izaija 40:26, 28).

“Sedmi dan” bio je drugačiji od svih prethodnih šest dana u tom smislu što je to bio dan koji je Bog blagoslovio i posvetio, odnosno dan koji je bio odvojen, ili namijenjen posebnom cilju ili naumu. Kojem naumu? Bog je ranije otkrio svoj naum u vezi s čovječanstvom i Zemljom. Prvom čovjeku i njegovoj ženi Bog je rekao: “Rađajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zvjerinja što se miče po zemlji” (1. Mojsijeva 1:28). Iako je Bog ljudima i Zemlji dao savršeni početak, trebalo je proći određeno vrijeme da bi podložili cijelu Zemlju i pretvorili je u raj ispunjen savršenom ljudskom obitelji, kako je to Bog naumio. Stoga je “sedmoga dana” Bog počinuo, odnosno prestao je s daljnjim djelima stvaranja na Zemlji kako bi dozvolio da se ono što je već stvorio razvije u skladu s njegovom voljom. Na kraju tog “dana” sve što je Bog naumio postat će stvarnost. Koliko će trajati taj počinak?

Ako se vratimo na Pavlovu izjavu iz Hebrejima, uočit ćemo da je rekao da “ostaje sabatni počinak za Božji narod” i potaknuo je svoje sukršćane da daju sve od sebe kako bi ‘ušli u taj počinak’. To pokazuje da je “sedmi dan” Božjeg počinka još trajao kad je Pavao napisao te riječi, iako je počeo prije oko 4 000 godina. Završit će tek kad Božji naum u vezi s čovječanstvom i Zemljom bude u potpunosti ispunjen, na kraju Tisućugodišnje Vladavine Isusa Krista, koji je “Gospodar sabata” (Matej 12:8; Otkrivenje 20:1-6; 21:1-4).

Imajući u izgledu takvu divnu budućnost, Pavao je objasnio što je potrebno da bi netko ušao u Božji počinak. Napisao je: “Tko uđe u Božji počinak, i sam je počinuo od svojih djela.” To nam govori da čovječanstvo kao cjelina nije ušlo u Božji počinak, iako je imalo savršeni početak. Bilo je to zato što se Adam i Eva nisu dugo držali Božjeg počinka u ‘sedmom danu’ tako da bi prihvatili ulogu koju im je namijenio. Umjesto toga, pobunili su se i željeli su postati neovisni o Bogu. Ustvari, postupili su u skladu sa Sotoninim zamislima umjesto da su prihvatili Božje vodstvo puno ljubavi (1. Mojsijeva 2:15-17). Zbog toga su izgubili mogućnost vječnog života na rajskoj Zemlji. Otada su svi ljudi postali robovi grijeha i smrti (Rimljanima 5:12, 14).

Ljudska pobuna nije osujetila Božji naum. Njegov dan počinka i dalje traje. Međutim, Jehova je s ljubavlju dao jedan dar — otkupninu — posluživši se svojim Sinom, Isusom Kristom, kako bi svi koji je na temelju vjere prihvate mogli očekivati oslobođenje i počinak od tereta grijeha i smrti (Rimljanima 6:23). Zato je Pavao potaknuo svoje sukršćane da ‘počinu od svojih djela’. Oni su trebali prihvatiti spasenje od Boga, a ne pokušavati oblikovati vlastitu budućnost na neki svoj način, kao što su to učinili Adam i Eva. Isto tako, nisu smjeli vršiti djela kojima bi opravdavali sami sebe.

Doista je okrepljujuće i umirujuće ako u korist vršenja Božje volje potiskujemo svoje sebične ili svjetovne težnje. Isus je uputio ovaj poziv: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Uzmite moj jaram na sebe i učite od mene, jer sam blage ćudi i ponizna srca, i naći ćete okrepu za svoje duše. Jer moj je jaram ugodan i moj je teret lak” (Matej 11:28-30).

Ono što je Pavao govorio o Božjem počinku i o tome kako neka osoba može ući u njega sigurno je bilo izvor ohrabrenja hebrejskim kršćanima u Jeruzalemu, koji su pretrpjeli veliko progonstvo i ismijavanje zbog svoje vjere (Djela apostolska 8:1; 12:1-5). Slično tome, Pavlove riječi mogu biti izvor ohrabrenja današnjim kršćanima. Shvaćajući da je ispunjenje Božjeg obećanja o uspostavljanju rajske Zemlje pod njegovim pravednim Kraljevstvom vrlo blizu, i mi bismo trebali počinuti od svojih djela i dati sve od sebe da uđemo u taj počinak (Matej 6:10, 33; 2. Petrova 3:13).