Božji naum: čovjek treba živjeti u raju

“Jehova Bog je uzeo čovjeka i smjestio ga u vrt Edenski da ga obrađuje i brine o njemu” (1. MOJSIJEVA 2:15, NS).

 1. Koji je bio prvobitni naum Stvoritelja obzirom na poslušne ljude?

PRVOBITNI naum Stvoritelja bio je — a još je i danas — da se poslušni ljudi raduju životu bez starenja, u neiscrpnoj, trajnoj mladenačkoj snazi, oslobođeni svake dosade, jer bi uvijek imali smisaon posao. Bio bi to život u kojem bi ljudi na nesebičan način poklanjali ljubav, a i sami bili voljeni — savršen život u raju! (1. Mojsijeva 2:8; usporedi Luka 23:42, 43).

 2. a) Što se moralo događati kad se prvi čovjek probudio u svjestan život? b) Kada, gdje i u koje doba godine je bio stvoren prvi čovjek?

² Da bismo se uvjerili u to, vratimo se natrag u vrijeme kad se upravo stvoreni Adam probudio u svjestan život, kad je promatrao svoje tijelo i ispitivao sve što je oko sebe čuo i osjećao — kad je odjednom shvatio da živi. To se odigralo pred oko 6 000 godina, 4026. pr. n. e., prema vremenskim navodima u Svetom pismu. Dogodilo se to na području današnje Turske, to jest u jugozapadnom dijelu kontinenta sada zvanog Azija, negdje u blizini rijeka Eufrat i Tigris, dakle na sjevernoj polutki zemaljske kugle. Vjerojatno je to bilo oko 1. oktobra, jer se u većini starih kalendara čovječanstva oko tog datuma počinje brojati vrijeme.

 3. a) U kojem se stanju prvi čovjek probudio u život? b) Koje je ime dobio prvi čovjek, i što ono znači?

³ Prvi čovjek je bio potpuno odrastao kad je oživio, bio je savršeno oblikovan, savršeno zdrav, a i u moralnom pogledu savršen. Njegovo ime, koje se često spominje u biblijskom izvještaju, obraća našu pažnju na ono iz čega je bio stvoren, jer glasi ‘Adháma. Zemlja ili zemljino tlo iz kojeg je načinjen zove se ‘adhamáh. Prema tome, može se reći da osobno ime prvog čovjeka — Adam — znači “zemaljski čovjek”. Kakav je to osjećaj morao biti za Adama kad je oživio, to jest kad je postao svjesna, razumna osoba!

 4. Kakvog je čudnog buđenja u život bio pošteđen prvi čovjek, i čiji on potomak, prema tome, nije bio?

⁴ Kad se prvi čovjek Adam — razumom obdareno stvorenje — probudio u svjestan život i otvorio oči, nije on ležao na dlakavim prsima, obgrljen snažnim dugačkim rukama ženke nekog majmunolikog stvora, nije je se grčevito držao, gledajući je u oči, niti ju je nježnom naklonošću zvao majkom. Prvi čovjek Adam nije doživio takvo čudno buđenje u život. Ni tada, a niti kasnije kad je prvi puta ugledao majmuna, nije osjetio nikakvu rodbinsku povezanost s njim. Na dan njegova stvaranja ništa nije ukazivalo na to da je bio potomak ili daljnji muški potomak majmuna ili majmunolikog stvora. Hoće li prvi čovjek ostati u neznanju o tome kako je nastao? Nipošto.

 5. Što je Adam sigurno znao o parku sličnom vrtu i o sebi samom?

⁵ Na početku on, naravno, nije znao kako su nastale sve te divne stvari koje je promatrao. Nalazio se u raju, vrtu nalik parku kojeg nije on planirao, zasadio i uredio. Kako je onda taj vrt nastao? Budući da je čovjek bio opremljen savršenim razumom i sposobnošću razmišljanja, želio je to znati. On nije mogao posegnuti za nekim ranijim iskustvom. Doduše, bio je svjestan da se nije sam stvorio, da se nije razvio sam od sebe. U ovo stanje nije došao vlastitim naporima. (Usporedi Psalam 100:3; 139:14.)

 6. Kako je Adam vjerojatno reagirao na činjenicu da je živio u savršenom zemaljskom domu?

⁶ Možda je prvi čovjek Adam bio na početku previše uzbuđen svojim radosnim prvim iskustvom u savršenom zemaljskom domu da bi razmišljao o tome odakle je došao i zašto živi. Vjerojatno je klicao od radosti. Postao je svjestan toga da iz njegovih usta izlaze riječi. Čuo je sam sebe kako govori čovječjim jezikom dok je davao primjedbe o ljupkim stvarima koje je vidio i čuo. Kako li je bilo lijepo živjeti, u tom rajskom vrtu! I dok je ispunjen radošću upijao u sebe pojedinosti svih prizora, zvukova, mirisa i dojmova, bio je potaknut na razmišljanje. Da smo bili na njegovu mjestu, sve bi to bilo za nas tajnom, tajnom koju ne bismo mogli odgonetnuti.

Postojanje čovjeka nije tajna

 7. Zašto Adam nije zadugo ostao u nedoumici o tome zašto živi i zašto se nalazi u rajskom vrtu?

⁷ Za prvog čovjeka Adama nije zadugo ostala zagonetnom situacija u kojoj se nalazio — živio je, ali je bio sam, jer u rajskom vrtu nije bilo nikoga poput njega. Čuo je glas, netko mu je govorio. Čovjek je razumio što mu je bilo rečeno. Ali, gdje se nalazio govornik? Čovjek nije vidio nikoga. Glas je došao iz nevidljivog područja, a riječi su bile upućene njemu. Bio je to glas onoga tko je načinio čovjeka, glas njegova Stvoritelja! A čovjek mu je mogao odgovarati na istom jeziku. Da, razgovarao je s Bogom, Stvoriteljem. Čovjeku nije bio potreban komplicirani suvremeni radioprijemnik da bi mogao čuti Božji glas. Bog je izravno razgovarao sa svojim stvorenjem.

8, 9. a) Na koja je pitanja bilo odgovoreno Adamu, i kakva mu je očinska skrb iskazana? b) Koji je odgovor dobio Adam od svog nebeskog Oca?

⁸ Čovjek je sada znao da nije sam i sigurno se radi toga osjećao još bolje. Mislima su mu prolazila mnoga pitanja koja je mogao postavljati nevidljivome koji je s njim razgovarao. Tko je stvorio njega i vrt miline? Zašto je tamo smješten i što da započne sa svojim životom? Je li njegov život imao određeni smisao? Prvom čovjeku, Adamu, bila je pokazana očinska skrb, jer je na svoja pitanja dobio odgovore koji su zadovoljili njegov znanja željni um. Kakvu li je radost morao osjećati njegov tvorac, Darovatelj života, njegov nebeski Otac, kad je čuo kako je čovjek počeo govoriti i izgovarao svoje prve riječi! Kakve li sreće za nebeskog Oca kad je čuo kako njegov sin razgovara s njim! Možda je prvo pitanje glasilo: “Kako sam postao?” Nebeski Otac je rado odgovorio na to, priznavši time prvog čovjeka za svog sina. Čovjek je bio ‘sin Božji’ (Luka 3:38). Jehova se označio Ocem prvog čovjeka Adama. Odgovor na svoje pitanje kojeg je Adam dobio od svog nebeskog Oca, a kojeg je posredovao svojim potomcima, glasio je:

⁹ “I Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša. I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio. Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla — pogledu zamamljiva a dobra za hranu — i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla. Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u četiri kraka” (1. Mojsijeva 2:7-10, ST).b

10, 11. a) Koje je činjenice Adam jasno saznao, ali koja su još druga pitanja tražila odgovore? b) Što je nebeski Otac odgovorio Adamu?

¹⁰ Adamov bistar, svjež um upijao je željno u sebe te zadovoljavajuće informacije. Sada je znao da ne potječe iz nevidljivog područja iz kojeg je govorio njegov Tvorac. Umjesto toga, bio je stvoren iz zemaljskog tla na kojem je živio, bio je dakle zemaljski stvor. Njegov Darovatelj života i Otac bio je Jehova Bog. Adam je bio “živa duša”. Budući da je dobio život od Jehove Boga, bio je “sin Božji”. Drveta u Edenskom vrtu donosila su plodove koji su bili dobri za jelo, a on ih je jeo da bi mogao ostati na životu kao živa duša. Ali, zašto je uopće trebao ostati na životu i zašto je bio postavljen na Zemlju, u taj Edenski vrt? On je bio savršeno oblikovan, inteligentan čovjek s tjelesnim sposobnostima, te je imao pravo da to zna. Kako bi inače mogao ispuniti svrhu svog postojanja i obradovati svog Stvoritelja i Oca vršenjem njegove volje? Na sva ta razumljiva pitanja bilo mu je odgovoreno slijedećim razjašnjenjem:

¹¹ “Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt, da ga obrađuje i čuva. Jahve, Bog, zapovijedi čovjeku: ‘Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!’” (1. Mojsijeva 2:15-17, ST).

12. Za što je Adam morao biti zahvalan svom Stvoritelju, i kako je čovjek mogao na taj način slaviti Boga?

¹² Adam je sigurno bio zahvalan svom Stvoritelju što mu je u tom lijepom vrtu povjerio smisaon zadatak. Sada je poznavao volju svog Stvoritelja, pa je na zemlji mogao učiniti nešto za njega. Sada je imao odgovornost da obrađuje Edenski vrt, i brine o njemu a to je bio lijep zadatak. Na taj bi način Edenski vrt bio sačuvan u stanju koje bi služilo na čast i slavu Jehovi Bogu, Tvorcu tog vrta. Kad je Adam radeći osjetio glad, mogao je do sitosti jesti s drveća u vrtu. Tako je mogao obnavljati snagu i beskrajno produljivati svoj sretni život. (Usporedi Propovjednik 3:10-13.)

Izgled na vječni život

13. Koji je izgled imao prvi čovjek, i zašto?

¹³ Beskrajno? To je morala biti gotovo nevjerojatna pomisao za savršenog čovjeka! Ali, zašto ne? Njegov Stvoritelj nije namjeravao razoriti majstorski uređen Edenski vrt. Zašto bi uništio svoje vlastito djelo kad je bilo tako dobro i kad je odražavalo njegovu umjetničku kreativnost? Logično je da on to nije namjeravao učiniti (Izaija 45:18). A budući da je taj neusporedivi vrt trebalo stalno njegovati, bio je potreban netko tko bi stalno brinuo za nj, netko poput savršenog čovjeka Adama. I ako čovjek koji je bio postavljen za upravitelja ne bi jeo plod zabranjenog ‘drveta spoznaje dobra i zla’, on ne bi nikada umro. Savršeni čovjek je mogao vječno živjeti!

14. Kako je Adam mogao zauvijek živjeti u Raju?

¹⁴ Adam je imao izgled da vječno živi u rajskom Edenskom vrtu. Mogao je vječno uživati život uz pretpostavku da ostane savršeno poslušan svom Stvoritelju, time što ne bi nikada jeo plod kojeg je Stvoritelj zabranio čovjeku. Bog je želio da savršeni čovjek bude poslušan i da vječno živi. Zabrana uzimanja ploda s ‘drveta spoznaje dobra i zla’ nije izrečena zato jer je plod bio smrtonosan. Radilo se samo o ispitu čovjekove potpune poslušnosti svome Ocu. A za čovjeka je to bila mogućnost da dokaže ljubav prema Bogu, svom Stvoritelju.

15. Zašto je Adam mogao gledati ususret divnoj budućnosti i očekivati dobro iz ruku svog Stvoritelja?

¹⁵ S obzirom na to da je savršeni čovjek imao unutrašnje zadovoljstvo što nije postao nenamjernim slučajem, nego ima nebeskog Oca, i što mu je bila objašnjena svrha njegova postojanja, te mu je stajao u izgledu vječni život u Raju, gledao je u susret divnoj budućnosti. Jeo je plodove dobre za jelo, ali se čuvao da ne jede s drveta “spoznaje dobra i zla”. Želio je primati dobro iz ruku svog Stvoritelja. Briga oko Edenskog vrta bila je za savršenog čovjeka dobar posao, neprolaznog karaktera, i on je radio.

Nije bilo potrebe za posebnim objašnjenjima

16-18. Otkrivenje kojih “tajni” Adam nije smatrao obavezom, i zašto ne?

¹⁶ Dok je zalazilo veliko danje svjetleće tijelo, čije je kretanje nebom čovjek promatrao, nestajalo je danjeg svjetla. Postalo je mračno, pala je noć i tada je mogao vidjeti Mjesec. Čovjek nije pritom osjećao nikakav strah; Mjesec je bio manje svjetlo koje je prevladavalo noću (1. Mojsijeva 1:14-18). Vjerojatno su parkom letjele krijesnice, čije je hladno svjetlo s vremena na vrijeme bljesnulo poput malih svjetiljki.

¹⁷ Kad je pala noć i iznenadila ga tama, osjetio je potrebu za spavanjem, kao i životinje oko njega. Kad se probudio, osjetio je glad. Tada je dobrog apetita “doručkovao” plodove s dozvoljenih stabala.

¹⁸ Ojačan i vrlo osvježen noćnim počinkom, opet se prihvatio dnevnog posla. Dok je promatrao sve to zelenilo koje ga je okruživalo, nije pomislio da bi morao prodrijeti u tajnu koju će ljudi tisućama godina kasnije nazvati fotosintezom; to je zagonetni proces pri kojem klorofil, to jest zelena tvar u biljkama, uz pomoć energije sunčevog svjetla proizvodi hranu za ljude i životinje, dok u isto vrijeme uzima u sebe ugljični dioksid kojeg izdišu ljudi i životinje, dajući kisik kojeg oni opet udišu. Čovjek to može označiti tajnom, ali za Adama nije bilo potrebno da je riješi. Bilo je to čudo Stvoritelja čovjeka. On je razumio taj proces, jer ga je pokrenuo u korist stvorenja na Zemlji. Dakle, savršenoj inteligenciji prvog čovjeka bilo je dovoljno da zna da je Bog, Stvoritelj, prouzročio rast, te da je Bog čovjeku dao zadatak da brine za biljne oblike života u Edenskom vrtu. (Vidi 1. Mojsijeva 1:12.)

Sam, ali ne i lišen radosti

19. Što Adam nije učinio, iako je shvatio da je sam, da na Zemlji nije bilo nikoga njemu ravna?

¹⁹ Nebeski Otac nije još završio s poučavanjem čovjeka. Čovjek je sam brinuo o Edenskom vrtu, jer se na Zemlji nije nalazio nitko jednak njemu tko bi mu se mogao pridružiti ili mu pomoći. On je bio jedini predstavnik ljudske vrste. Ali, on nije krenuo u potragu za nekim od sebi ravnih, kako bi imao zemaljsko društvo. Također nije molio Boga, svog nebeskog Oca, da mu dade brata ili sestru. To samovanje nije dovodilo čovjeka do ludila, niti mu je oduzimalo radost u životu i radu. On je gajio zajedništvo s Bogom. (Usporedi Psalam 27:4.)

20. a) Što je za Adama bila najveća sreća? b) Zašto za Adama ne bi bilo nepodnošljivo teško da nastavi tako živjeti? c) O čemu će biti govora u slijedećem članku?

²⁰ Adam je znao da i njega i njegov posao nadzire njegov nebeski Otac. Njegova je najveća sreća bila što se dopadao svom Bogu i Stvoritelju, čija se slava odražavala u svim tim predivnim djelima stvaranja koja su okruživala čovjeka. (Usporedi Otkrivenje 15:3.) Nastaviti tako živjeti sigurno ne bi bilo nepodnošljivo teško, niti bi to bio dosadan zadatak za savršeno uravnoteženog čovjeka koji je mogao razgovarati sa svojim Bogom. A Bog je dao Adamu zanimljiv, oduševljavajući posao, koji mu je trebao donijeti veliko zadovoljstvo i radost. U slijedećem članku bit će govora o daljnjim blagoslovima Raja, kao i o tome što je Stvoritelj pun ljubavi stavio Adamu u izgled.

[Bilješke]

“Prvom je ime Pišon, a optječe svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata. Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa. Drugoj je rijeci ime Gihon, a optječe svu zemlju Kuš. Treća je rijeka Tigris, a teče na istok od Ašura; četvrta je Eufrat” (1. Mojsijeva 2:11-14, ST).

Kako bi odgovorio?

◻ Zašto Adam nije zadugo ostao u nedoumici po pitanju svog postojanja?

◻ Koji je posao Bog dao Adamu, i kako je on sigurno reagirao na to?

◻ Koji je izgled imao savršeni čovjek, i zašto?

◻ Zašto si Adam nije učinio životnim zadatkom da odgonetava tajne?

◻ Zašto Adamu nije bila uskraćena životna radost, iako je kao čovjek bio sam?