Pouke iz Prve Mojsijeve — I. dio

PRVA knjiga Mojsijeva naziva se još i Knjiga postanka ili Postanak. Riječ “postanak” može se definirati kao “porijeklo”, “početak” ili “rođenje”. To je prikladno ime za knjigu koja govori o postanku svemira, o tome kako je Zemlja pripremljena za čovjekov boravak na njoj i kako je počeo njegov život na Zemlji. Mojsije je ovu knjigu napisao u pustinji Sinaj, a dovršio ju je vjerojatno 1513. pr. n. e.

Prva Mojsijeva priča nam o svijetu prije općeg potopa, o onome što se događalo nakon potopa te o Jehovinom odnosu s Abrahamom, Izakom, Jakovom i Josipom. U ovom članku razmotrit ćemo pouke iz 1. Mojsijeve 1:1–11:9, odnosno događaje sve do vremena kad se Jehova obratio Abrahamu.

Uvodne riječi 1. Mojsijeve, “u početku”, odnose se na prošlost koja seže milijardama godina unazad. Događaji koji su se odigrali tijekom šest “dana” stvaranja, ili razdoblja u kojima su nastala mnoga djela stvaranja, opisani su onako kako bi izgledali u očima čovjeka da je tada živio na Zemlji. Na kraju šestog dana Bog je stvorio čovjeka. Raj je ubrzo izgubljen zbog čovjekove neposlušnosti, no Jehova je pružio nadu. Prvo biblijsko proročanstvo govori o ‘sjemenu’ koje će ukloniti posljedice grijeha i Sotoni zgnječiti glavu.

Tijekom sljedećih 16 stoljeća Sotona je uspio odvratiti od Boga sve ljude osim nekolicine vjernih kao što su Abel, Enoh i Noa. Naprimjer, Kain je ubio svog pravednog brata Abela. “Poče [se] prizivati ime Jehovino” — vjerojatno ga se koristilo na pogrdan način. Odražavajući nasilnost koja je bila obilježje tog vremena, Lameh je sastavio pjesmu o tome kako je ubio nekog mladića, navodno u samoobrani. Stanje se još više pogoršalo kad su neposlušni Božji anđeoski sinovi uzeli sebi žene i stvorili potomstvo — nasilne divove nazvane Nefili. Međutim, vjerni Noa sagradio je arku, hrabro je upozoravao na predstojeći potop i sa svojom obitelji izbjegao uništenje.

Odgovori na biblijska pitanja:

1:16 — Kako je Bog mogao prouzročiti da se svjetlo pojavi prvog dana ako su svjetleća tijela stvorena tek četvrtog dana? U 16. retku 1. poglavlja 1. Mojsijeve hebrejska riječ prevedena sa ‘stvoriti’ nije ista kao ona koja se koristi u recima 1, 21 i 27. “Nebo” i svjetleća tijela stvoreni su davno prije nego što je ‘prvi dan’ uopće počeo. No njihova svjetlost nije dopirala do površine Zemlje. Prvog dana “bi svjetlost” — raspršeno svjetlo probijalo se kroz slojeve oblaka te je tako postalo vidljivo i na Zemlji. A Zemljina rotacija omogućila je izmjenu dana i noći (1. Mojsijeva 1:1-3, 5). Izvore te svjetlosti još uvijek se nije moglo vidjeti sa Zemlje. Međutim, tijekom četvrtog razdoblja stvaranja dogodila se značajna promjena. Sunce, Mjesec i zvijezde počeli su tada ‘obasjavati Zemlju’ (1. Mojsijeva 1:17). Dakle, ‘Bog ih je stvorio’ na taj način što su se tada mogli vidjeti sa Zemlje.

3:8 — Je li Jehova izravno razgovarao s Adamom? Biblija otkriva da se Bog ljudima često obraćao preko anđela (1. Mojsijeva 16:7-11; 18:1-3, 22-26; 19:1; Suci 2:1-4; 6:11-16, 22; 13:15-22). Bog je uglavnom govorio preko svog jedinorođenog Sina, nazvanog “Riječ” (Ivan 1:1). Bog je najvjerojatnije i s Adamom i Evom govorio preko “Riječi” (1. Mojsijeva 1:26-28; 2:16; 3:8-13).

3:17 — U kom je smislu zemlja bila prokleta, i koliko dugo? To što je zemlja bila prokleta značilo je da će biti izrazito teško obrađivati je. Posljedice tog prokletstva — zemlja je rađala trnje i čičak — Adamovim su potomcima predstavljale toliku patnju da je Noin otac Lameh govorio o ‘muci ruku naših što nam ih zadaje zemlja koju je Jehova prokleo’ (1. Mojsijeva 5:29, NS). Jehova je nakon potopa blagoslovio Nou i njegove sinove te im rekao da je njegov naum da napune Zemlju (1. Mojsijeva 9:1). Prokletstvo koje je Bog bacio na zemlju očito više nije vrijedilo (1. Mojsijeva 13:10).

4:15 — Kako je Jehova ‘načinio znak na Kainu’? Izvorni hebrejski tekst Biblije ne kaže da je na Kaina stavljen nekakav doslovan znak. “Znak” je vjerojatno bila neka odredba od Boga za koju su ljudi znali i koju su poštivali, a cilj joj je bio spriječiti druge da iz osvete ubiju Kaina.

4:17 — Gdje je Kain sebi našao ženu? Adamu “se rodilo još sinova i kćeri” (1. Mojsijeva 5:4, St). Stoga je Kain za ženu uzeo jednu od svojih sestara ili možda jednu od nećakinja. Kasnije je Bog Izraelcima dao Zakon koji je zabranio brak brata i sestre (3. Mojsijeva 18:9).

5:24 — Kako je Bog ‘uzeo Enoha’? Enoh je očito bio u smrtnoj opasnosti, ali Bog njegovim neprijateljima nije dozvolio da ga muče. “Enoh [je] bio prenesen da ne vidi smrti”, napisao je apostol Pavao (Hebrejima 11:5). To ne znači da ga je Bog uzeo na nebo i da je on nastavio tamo živjeti. Isus je bio prvi koji je uzašao na nebo (Ivan 3:13; Hebrejima 6:19, 20). Riječi “prenesen da ne vidi smrti” mogle bi značiti da je Enoh pao u trans i imao proročansku viziju te da mu je Bog uzeo život dok je bio u tom stanju. Pod takvim okolnostima Enoh nije patio, ili ‘vidio smrti’, od ruku svojih neprijatelja.

6:6 — Što znače riječi da se ‘Jehova pokajao’ što je stvorio čovjeka? Hebrejska riječ ovdje prevedena s ‘pokajati se’ odnosi se na promjenu mišljenja ili namjere. Jehova je savršen, što znači da nije učinio grešku u stvaranju čovjeka. Međutim, promijenio je svoj stav prema zlom pretpotopnom naraštaju. Bog na ljude više nije gledao kao na svoja stvorenja, već ih je zbog njihove zloće odlučio uništiti. To što je sačuvao neke ljude pokazuje da se on kajao samo zbog onih koji su postali zli (2. Petrova 2:5, 9).

7:2 — Na temelju čega se neke životinje smatralo čistima, a neke nečistima? To je očito imalo veze s prinošenjem žrtava u vjerskim obredima, a ne s onim što se moglo ili nije moglo jesti. Prije potopa meso nije bilo dio čovjekove prehrane. Podjela hrane na “čistu” i “nečistu” postojala je jedino u Mojsijevom zakonu, a prestala je važiti kad je Zakon ukinut (Djela apostolska 10:9-16; Efežanima 2:15). Čini se da je Noa znao kakva je žrtva prikladna u obožavanju Jehove. Čim je izašao iz arke, “načini Noa žrtvenik Jehovi, i uze od svake čiste stoke i od svih ptica čistih, i prinese na žrtveniku žrtve paljenice” (1. Mojsijeva 8:20).

7:11 — Odakle su došle vode općeg potopa? Tijekom drugog stvaralačkog razdoblja, ili ‘dana’, kad je u Zemljinoj atmosferi formiran “svod”, nastale su vode “pod svodom” i vode “nad svodom” (1. Mojsijeva 1:6, 7). Voda “pod svodom” već je bila na Zemlji. Voda “nad svodom” bila je zapravo golema količina vlage koja se nalazila visoko iznad zemlje. Bio je to ‘veliki vodeni bezdan’. Ta se voda izlila na zemlju u danima Noe.

Pouke za nas:

1:26 Budući da su stvoreni na Božju sliku, ljudi mogu odražavati Božje osobine. Trebamo njegovati osobine kao što su ljubav, milosrđe, obzirnost, dobrota i strpljivost, oponašajući tako Onoga koji nas je načinio.

2:22-24 Brak je Božje uređenje. Bračna veza je trajna i sveta, a suprug je glava obitelji.

3:1-5, 16-23 Sreća ovisi o tome da li priznajemo Jehovin autoritet u svom životu.

3:18, 19; 5:5; 6:7; 7:23 Jehovina se riječ uvijek obistini.

4:3-7 Jehova je bio zadovoljan Abelovim žrtvenim prinosom zbog njegove pravednosti i jake vjere (Hebrejima 11:4). Za razliku od njega, Kain nije imao vjeru, što je i pokazao svojim postupcima. Njegova su djela bila zla. Bio je ljubomoran, ispunjen mržnjom i na kraju je postao ubojica (1. Ivanova 3:12). Osim toga, on vjerojatno nije mnogo razmišljao o svojoj žrtvi, već ju je prinio tek tako, reda radi. Dajemo li Jehovi žrtve hvale cijelim srcem, pokazujući to ispravnim stavom i doličnim vladanjem?

6:22 Iako je arku gradio mnogo godina, Noa je učinio upravo ono što je Bog od njega tražio. Zato su Noa i njegova obitelj sačuvani u općem potopu. Jehova nama danas govori putem svoje Riječi i pruža nam vodstvo preko svoje organizacije. Poslušnost je za naše dobro.

7:21-24 Jehova nikad neće uništiti pravedne zajedno sa zlima.

Kad je pretpotopni svijet nestao, čovječanstvo je ušlo u novo razdoblje. Ljudima je dopušteno jesti meso, ali im je zapovjeđeno da se uzdržavaju od krvi. Jehova je odredio smrtnu kaznu za ubojstvo te je postavio dugu kao znak saveza i obećao da više nikad neće prouzročiti opći potop. Noina tri sina postali su začetnici cijelog ljudskog roda. Međutim, Noin praunuk Nemrod postao je, kao što kaže prijevod Novi svijet, “silan lovac koji prkosi Jehovi”. Umjesto da se rašire po cijeloj Zemlji, ljudi su odlučili sagraditi grad nazvan Babel i kulu kako bi sebi stekli slavno ime. Jehova je osujetio njihove planove tako što im je pomiješao jezike i rasuo ih po cijeloj Zemlji.

Odgovori na biblijska pitanja:

8:11 — Ako je potop uništio sve drveće, gdje je golubica našla maslinov list? Postoje dvije mogućnosti. Budući da je maslina vrlo otporno drvo, moguće je da je za vrijeme potopa opstala pod vodom. Zbog povlačenja vode stablo masline opet bi se našlo na suhom tlu te bi prolistalo. Maslinov list koji je golubica donijela Noi također se mogao nalaziti na mladici koja je nikla nakon što su se vode potopa povukle.

9:20-25 — Zašto je Noa prokleo Kanaana? Kanaan je najvjerojatnije bio kriv za nekakvo oskvrnuće ili nastranost u povezanosti sa svojim djedom Noom. Iako je Kanaanov otac Ham bio očevidac tog incidenta, on nije ništa poduzeo, ali izgleda da je počeo širiti priču o tome što se dogodilo. Međutim, Noina druga dva sina, Sem i Jafet, odlučila su nešto poduzeti pa su pokrili svog oca. Oni su zbog toga dobili blagoslov, Kanaan je bio proklet, a Ham je doživio poniženje zbog sramote koja je pala na njegovo potomstvo.

10:25 — Kako se u danima Falega zemlja ‘razdijelila’? Faleg je živio od 2269. do 2030. pr. n. e. “U njegovo vrijeme” Jehova je prouzročio veliku podjelu tako što je graditeljima Babela pomiješao jezike te ih raspršio po svoj Zemlji (1. Mojsijeva 11:9). Tako se “razdijeli zemlja [odnosno stanovništvo Zemlje]” u danima Falega.

Pouke za nas:

9:1; 11:9 Nikakve ljudske zamisli ili nastojanja ne mogu osujetiti Jehovine naume.

10:1-32 Dva rodoslovna zapisa koja se u Bibliji nalaze prije i nakon izvještaja o potopu — u poglavljima 5 i 10 — cijeli ljudski rod dovode u vezu s prvim čovjekom Adamom preko trojice Noinih sinova. Asirci, Kaldejci, Hebreji, Sirijci i neka arapska plemena potomci su Sema. Etiopljani, Egipćani, Kanaanci i neka afrička i arapska plemena potječu od Hama. Indoeuropljani su potomci Jafeta. Svi ljudi imaju zajedničko porijeklo i pred Bogom su jednaki (Djela apostolska 17:26). Ta činjenica mora utjecati na to kako gledamo na druge i kako se s njima ophodimo.

Prvi dio Prve Mojsijeve sadrži jedini točan pregled rane povijesti čovječanstva. On nam daje uvid u Božji naum, objašnjava zašto je Bog stvorio čovjeka. Kako li je ohrabrujuće znati da nikakvi ljudski pothvati, kao oni Nemrodovi, ne mogu spriječiti ispunjenje Božjeg nauma!

Dok budeš čitao predviđene dijelove Biblije pripremajući se za Teokratsku školu propovijedanja, razmišljaj o onome što piše u dijelu “Odgovori na biblijska pitanja” — to će ti pomoći da razumiješ neke teške biblijske retke. Komentari koji se nalaze u dijelu “Pouke za nas” otkrit će ti koje pouke možeš izvući iz čitanja Biblije za taj tjedan. Kad je prikladno, oni također mogu poslužiti za točku “Po potrebi skupštine” na Službenom sastanku. Jehovina Riječ doista je živa i može vršiti snažan utjecaj u našem životu (Hebrejima 4:12).