Učenje o uskrsnuću — važno i za tebe

 1. Što je dovelo do toga da se pred Sanhedrinom govori o uskrsnuću?

GODINE 56. n. e., na kraju svog trećeg misionarskog putovanja, apostol Pavao bio je u Jeruzalemu. Nakon što su ga Rimljani uhapsili, doveden je pred židovski vrhovni sud, Sanhedrin (Djela apostolska 22:29, 30). Promatrajući članove tog suda, primijetio je da su neki od njih saduceji, a neki farizeji. Te su se dvije grupe razlikovale u jednom značajnom pogledu. Saduceji nisu vjerovali u uskrsnuće, dok farizeji jesu. Iznoseći svoj stav o tome, Pavao je rekao: “Ljudi, braćo, ja sam farizej, sin farizeja! Zbog nade u uskrsnuće mrtvih meni se sudi!” Kad je to rekao, izazvao je metež među prisutnima (Djela apostolska 23:6-9).

 2. Zašto je Pavao bio spreman braniti uskrsnuće, u koje je vjerovao?

² Kad je godinama prije toga bio na putu za Damask, Pavao je dobio viziju u kojoj je čuo Isusov glas. Čak ga je upitao: “Što da učinim, Gospodine?” Isus mu je odgovorio: “Ustani, nastavi svoj put u Damask, i ondje će ti se reći o svemu što ti je određeno učiniti.” Pavao je stigao u Damask i k njemu je došao susretljiv kršćanski učenik Ananija, koji mu je objasnio: “Bog naših praotaca izabrao te da upoznaš njegovu volju i da vidiš Pravednika [uskrsnulog Isusa] i čuješ glas iz njegovih usta” (Djela apostolska 22:6-16). Stoga nimalo ne čudi da je Pavao bio spreman braniti uskrsnuće, u koje je vjerovao (1. Petrova 3:15).

3, 4. Kako je Pavao pokazao da gorljivo zagovara uskrsnuće, i što možemo naučiti iz njegovog primjera?

³ Pavao je kasnije došao pred upravitelja Feliksa. Tom ga je prilikom Tertul, ‘javni govornik’ koji je iznio slučaj Židova protiv Pavla, optužio da je vođa sekte i da izaziva pobunu. Pavao je nato otvoreno rekao: “Priznajem ti ovo, da ja, u skladu s putem koji oni nazivaju ‘sekta’, na taj način vršim svetu službu Bogu svojih praotaca.” Potom je, skrećući pažnju na predmet rasprave, nastavio: “Imam nadu u Boga, koju gaje i oni, da će biti uskrsnuće i pravednih i nepravednih” (Djela apostolska 23:23, 24; 24:1-8, 14, 15).

⁴ Oko dvije godine nakon toga Feliksa je naslijedio Porcije Fest, koji je pozvao kralja Heroda Agripu da s njim ispita zatvorenika Pavla. Fest je objasnio da su tužitelji osporavali Pavlovu tvrdnju da je ‘neki Isus koji je umro živ’. Pavao je u obrani upitao: “Zašto je po vašem sudu nevjerojatno da Bog uskrsava mrtve?” Zatim je rekao: “Budući da sam dobio pomoć od Boga, nastavljam sve do ovog dana svjedočiti i malima i velikima, ne govoreći pritom ništa drugo osim onoga što su Proroci i Mojsije rekli da će se dogoditi, da Krist treba trpjeti i da će, kao prvi koji će uskrsnuti iz mrtvih, objaviti svjetlo i ovom narodu i nacijama” (Djela apostolska 24:27; 25:13-22; 26:8, 22, 23). Kako je Pavao samo gorljivo zagovarao uskrsnuće! Poput njega, i mi možemo s uvjerenjem govoriti o tome da će biti uskrsnuće. No kakvu reakciju ljudi možemo očekivati? Vjerojatno istu na kakvu je i Pavao naišao.

5, 6. (a) Kako su ljudi reagirali kad su apostoli govorili o uskrsnuću? (b) Što je izuzetno važno u vezi s našom nadom u uskrsnuće?

⁵ Razmotri što se dogodilo prije toga, kad je Pavao tokom svog drugog misionarskog putovanja (oko 49-52. n. e.) došao u Atenu. Razgovarao je s ljudima koji su vjerovali u mnoge bogove te im spomenuo da je Bog cijeloj nastanjenoj zemlji naumio suditi u pravednosti, i to posredstvom čovjeka kojeg je odredio za to. Taj čovjek je Isus. Pavao je rekao da je Bog to zajamčio tako što je uskrsnuo Isusa. Kako su ljudi reagirali? O tome čitamo: “Kad su čuli za uskrsnuće mrtvih, neki su se počeli rugati, dok su drugi rekli: ‘Slušat ćemo te o tome i drugi put’” (Djela apostolska 17:29-32).

⁶ Njihova je reakcija bila slična onom što su Petar i Ivan doživjeli kratko nakon Pentekosta 33. n. e. I tada su saduceji igrali značajnu ulogu u sporu do kojeg je došlo. U Djelima apostolskim 4:1-4 čitamo što se dogodilo: “Dok su njih dvojica još govorila narodu, pristupili su im svećenički glavari i hramski zapovjednik i saduceji, ljuti što oni poučavaju narod i na primjeru Isusa jasno objavljuju uskrsnuće iz mrtvih.” Međutim, drugi su pozitivno reagirali. “Mnogi od onih koji su slušali govor počeli su vjerovati, i broj ljudi dostigao je oko pet tisuća.” Dakle, kad govorimo o nadi u uskrsnuće, možemo očekivati različite reakcije ljudi. Zbog toga je izuzetno važno da jačamo svoju vjeru u uskrsnuće.

7, 8. (a) Kada vjera može biti uzaludna, kao što pokazuje pismo korintskoj skupštini u prvom stoljeću? (b) Kako se pravi kršćani razlikuju od drugih kad je riječ o ispravnom razumijevanju nade u uskrsnuće?

⁷ Nije svima koji su u prvom stoljeću n. e. postali kršćani bilo lako prihvatiti nadu u uskrsnuće. Neki kojima je to bilo teško bili su dio skupštine u Korintu. Njima je Pavao napisao: ‘Među prvim sam vam stvarima predao ono što sam i sam primio, da je Krist umro za naše grijehe u skladu s Pismima; i da je bio pokopan i da je uskrsnuo treći dan u skladu s Pismima.’ Zatim je potvrdio tu istinu objasnivši da se uskrsnuli Krist ‘pojavio pred više od pet stotina braće’, od kojih je, dodao je Pavao, većina još uvijek bila živa (1. Korinćanima 15:3-8). Također je logično objasnio: “Ako se Krist propovijeda da je ustao iz mrtvih, kako to da neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih? Jer ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije ustao. A ako Krist nije ustao, naše je propovijedanje doista uzaludno, i naša je vjera uzaludna” (1. Korinćanima 15:12-14).

⁸ Doista, kršćanska je vjera uzaludna ako se učenje o uskrsnuću, koje je od temeljne važnosti, ne prihvati kao istinito. Da, pravi se kršćani razlikuju od lažnih po tome što ispravno razumiju uskrsnuće (1. Mojsijeva 3:4; Ezehijel 18:4). Stoga Pavao učenje o uskrsnuću ubraja u “osnovnu nauku” kršćanstva. Odlučno se ‘naprežimo da postignemo zrelost’. “I činit ćemo to”, kaže Pavao, “ako Bog dopusti” (Hebrejima 6:1-3).

9, 10. Što u Bibliji znači izraz “uskrsnuće”?

⁹ Da bismo dodatno ojačali svoju vjeru u uskrsnuće, obradit ćemo sljedeća pitanja: Na što se misli kad se u Bibliji spominje uskrsnuće? Kako učenje o uskrsnuću veliča Jehovinu ljubav? Odgovori na ta pitanja još će nas više približiti Bogu te nam u isto vrijeme pomoći da poučavamo druge o uskrsnuću (2. Timoteju 2:2; Jakov 4:8).

¹⁰ Izraz “uskrsnuće” prijevod je grčke riječi koja doslovno znači “ponovno ustajanje”. Što taj izraz uključuje? Prema Bibliji, nada u uskrsnuće je vjerovanje da umrla osoba može ponovno živjeti. Biblija pokazuje i to da će osoba biti vraćena u život bilo u fizičkom bilo u duhovnom tijelu, ovisno o tome ima li zemaljsku ili nebesku nadu. Mi se divimo Jehovinoj ljubavi, mudrosti i moći koje dolaze do izražaja u toj divnoj nadi u uskrsnuće.

11. Što uskrsnuće donosi Božjim pomazanim slugama?

¹¹ Isus i njegova pomazana braća prilikom uskrsnuća dobivaju duhovno tijelo da bi mogli služiti na nebu (1. Korinćanima 15:35-38, 42-53). Zajedno će služiti kao vladari Mesijanskog Kraljevstva, koje će na Zemlji stvoriti rajske uvjete. Pomazanici čine kraljevsko svećenstvo, a njih predvodi Isus kao Prvosvećenik. Oni će u novom svijetu pravednosti ljudima omogućiti da iskuse blagoslove Kristove otkupne žrtve (Hebrejima 7:25, 26; 9:24; 1. Petrova 2:9; Otkrivenje 22:1, 2). U međuvremenu, oni pomazanici koji su još uvijek na Zemlji žele ostati dopadljivi Bogu. Kad umru, dobit će “nagradu” tako što će uskrsnuti u besmrtan duhovni život na nebu (2. Korinćanima 5:1-3, 6-8, 10; 1. Korinćanima 15:51, 52; Otkrivenje 14:13). “Ako smo postali ujedinjeni s njim u smrti sličnoj njegovoj”, napisao je Pavao, “sigurno ćemo biti ujedinjeni s njim i u uskrsnuću sličnom njegovom” (Rimljanima 6:5). No što je s onima koji će nakon uskrsnuća ponovno kao ljudi živjeti na Zemlji? Kako ih nada u uskrsnuće može približiti Bogu? O tome puno učimo od Abrahama.

12, 13. Koji je snažan temelj za vjerovanje u uskrsnuće imao Abraham?

¹² Abraham, za kojeg se kaže da je “Jehovin prijatelj”, bio je čovjek koji je imao izvanrednu vjeru (Jakov 2:23). Pavao je tri puta spomenuo njegovu vjeru u 11. poglavlju poslanice Hebrejima, gdje je nabrojio mnoge vjerne muškarce i žene (Hebrejima 11:8, 9, 17). Treći put je Abrahamovu vjeru spomenuo kad je govorio o tome kako je bio poslušan i spreman žrtvovati svog sina Izaka. Abraham je bio uvjeren da će Jehova ispuniti obećanje o sjemenu koje će doći preko Izaka. Čak ako je Izak i trebao biti žrtvovan, Abraham je “smatrao (...) da ga Bog može i iz mrtvih podignuti”.

¹³ Kad je Jehova vidio koliko je snažna Abrahamova vjera, pobrinuo se da se umjesto Izaka žrtvuje jedna životinja. Unatoč tome, to što je Izak doživio predočavalo je uskrsnuće, kao što je Pavao objasnio: ‘Odande je Abraham i dobio Izaka na slikovit način’ (Hebrejima 11:19). Pored toga, Abraham je već imao snažan temelj za vjerovanje u uskrsnuće. Zar Jehova nije takoreći oživio Abrahamovu sposobnost reprodukcije kad su on i njegova žena Sara u starosti dobili sina Izaka? (1. Mojsijeva 18:10-14; 21:1-3; Rimljanima 4:19-21).

14. (a) Što je Abraham očekivao, prema Hebrejima 11:9, 10? (b) Što još Abraham mora doživjeti da bi dobio blagoslove Kraljevstva u novom svijetu? (c) Kako mi možemo dobiti blagoslove Kraljevstva?

¹⁴ Pavao je opisao Abrahama kao stranca koji je živio u šatorima i “očekivao grad koji ima prave temelje, kojem je graditelj i tvorac Bog” (Hebrejima 11:9, 10). To nije bio doslovan grad poput Jeruzalema, u kojem se nalazio Božji hram. Umjesto toga, bio je to simboličan grad. Bilo je to Božje nebesko Kraljevstvo koje sačinjavaju Isus Krist i njegovih 144 000 suvladara. Tih 144 000 u nebeskoj slavi također se naziva ‘svetim gradom, Novim Jeruzalemom’, Kristovom ‘nevjestom’ (Otkrivenje 21:2). Godine 1914. Jehova je ustoličio Isusa za Mesijanskog Kralja nebeskog Kraljevstva i zapovjedio mu da vlada usred svojih neprijatelja (Psalam 110:1, 2; Otkrivenje 11:15). Da bi dobio blagoslove Kraljevstva, Abraham, “Jehovin prijatelj”, mora biti vraćen u život. Slično tome, da bismo ih mi dobili, moramo živjeti u Božjem novom svijetu bilo kao dio velikog mnoštva koje će preživjeti Harmagedon bilo kao oni koji će uskrsnuti iz mrtvih (Otkrivenje 7:9, 14). No što je temelj nade u uskrsnuće?

15, 16. (a) Kako prvo biblijsko proročanstvo pruža temelj za nadu u uskrsnuće? (b) Kako nas vjerovanje u uskrsnuće približava Jehovi?

¹⁵ Ako imamo blizak odnos s našim nebeskim Ocem punim ljubavi, jaku vjeru poput Abrahamove i ako smo poslušni Božjim zapovijedima, Jehova će nas proglasiti pravednima i smatrati nas svojim prijateljima. Time dobivamo priliku doživjeti blagoslove Kraljevstva. Zapravo, već i prvo proročanstvo iz Božje Riječi, zapisano u 1. Mojsijevoj 3:15, pruža temelj za nadu u uskrsnuće i prijateljstvo s Bogom. Ono ne proriče samo da će glava Sotone biti zdrobljena nego i da će Sjeme Božje žene biti ujedeno u petu. Isus je u prenesenom smislu ujeden u petu kad je umro na mučeničkom stupu. Ta je rana zacijelila kad je trećeg dana uskrsnuo, pa je mogao poduzeti odlučne korake protiv “onoga koji ima mogućnosti da prouzroči smrt, to jest Đavla” (Hebrejima 2:14).

¹⁶ Pavao nas podsjeća da ‘nam Bog preporučuje svoju ljubav time što je, dok smo još bili grešnici, Krist umro za nas’ (Rimljanima 5:8). Zahvalnost za tu nezasluženu dobrotu uistinu nas približava Isusu i našem nebeskom Ocu punom ljubavi (2. Korinćanima 5:14, 15).

17. (a) O kojoj je nadi govorio Job? (b) Što Job 14:15 otkriva o Jehovi, i što zbog toga osjećaš?

¹⁷ I Job, vjerni čovjek iz pretkršćanskog vremena, željno je iščekivao uskrsnuće. Sotona mu je nanio velike patnje. Za razliku od svojih lažnih prijatelja, koji nikada nisu spomenuli uskrsnuće, Job je nalazio utjehu u toj nadi te je upitao: “Kad umre čovjek, hoće li oživjeti?” Sam je odgovorio: “Sve dane vremena koje mi je određeno čekaću dokle mi dođe promjena.” Svom Bogu Jehovi priznao je: “Zazvaćeš, i ja ću ti se odazvati.” O osjećajima našeg Stvoritelja punog ljubavi Job je rekao: “Djelo ruku svojih poželjećeš” (Job 14:14, 15). Da, Jehova jedva čeka vrijeme kada će se vjerne osobe vratiti u život prilikom uskrsnuća. Koliko smo mu samo bliži dok razmišljamo o ljubavi i nezasluženoj dobroti koju nam pokazuje unatoč tome što smo nesavršeni! (Rimljanima 5:21; Jakov 4:8).

18, 19. (a) Što Danijela čeka u budućnosti? (b) Što ćemo obraditi u sljedećem članku?

¹⁸ Prorok Danijel, kojeg je Božji anđeo nazvao ‘milim čovjekom’, dugo je godina vjerno služio Bogu (Danijel 10:11, 19). Danijel je bio vjeran Jehovi od svog izgnanstva 617. pr. n. e. pa sve do smrti, koja je uslijedila neko vrijeme nakon što je dobio jednu viziju 536. pr. n. e., odnosno treće godine vladanja perzijskog kralja Kira (Danijel 1:1; 10:1). U nekom periodu te treće godine vladanja Kira dobio je viziju o pohodu svjetskih sila koji završava u predstojećoj velikoj nevolji (Danijel 11:1–12:13). Budući da nije potpuno razumio tu viziju, anđeoskog je glasnika koji ju je objavio upitao: “Gospodaru moj, kakav će biti kraj tome?” Anđeo je odgovorio tako što mu je ukazao na ‘vrijeme kraja’ tokom kojeg će “razumni razumjeti”. A što je čekalo samog Danijela? Anđeo je rekao: “Počivaćeš i ustaćeš na dijelu svom na svršetku danâ” (Danijel 12:8-10, 13). Danijel će se vratiti u život “prilikom uskrsnuća pravednih” tokom Kristove Tisućugodišnje Vladavine (Luka 14:14).

¹⁹ Mi živimo duboko u vremenu kraja i danas smo bliže početku Kristove Tisućugodišnje Vladavine nego kad smo tek postali vjernici. Stoga se moramo upitati: ‘Hoću li doći u novi svijet i biti s Abrahamom, Jobom, Danijelom i drugim vjernim muškarcima i ženama?’ Hoćemo, ako ostanemo blizu Jehove i slušamo njegove zapovijedi. U sljedećem članku obradit ćemo još neke pojedinosti u vezi s nadom u uskrsnuće i tako saznati tko će uskrsnuti.