Jehova — Bog koji otkriva tajne

“Ima Bog na nebu koji otkriva tajne” (DANIJEL 2:28).

1, 2. (a) Kako se Jehova razlikuje od svog velikog Protivnika? (b) Kako se na ljudima odražava ta razlika?

JEHOVA, vrhovni Bog svemira pun ljubavi, jedan jedini Stvoritelj, Bog je mudrosti i pravde. On ne treba kriti svoj identitet, svoja djela ni svoje naume. On se otkriva u svoje vrijeme, po svom vlastitom nahođenju. Tako se razlikuje od svog Protivnika, Sotone Đavla, koji pokušava sakriti svoj pravi identitet i svoje namjere.

² Kao što su Jehova i Sotona potpuno različiti, tako su različiti i njihovi obožavatelji. One koji slijede Sotonino vodstvo obilježavaju dvoličnost i lukavstvo. Oni se pokušavaju predstaviti u dobrom svjetlu, a čine djela koja pripadaju tami. Korintskim kršćanima bilo je rečeno neka ih to ne čudi. “Jer takovi lažni apostoli i prevarljivi poslenici pretvaraju se u apostole Kr[i]stove. I nije čudo, jer se sam sotona pretvara u angjela svijetla” (2. Korinćanima 11:13, 14). Kršćani, s druge strane, smatraju Krista svojim Vođom. Dok je bio na Zemlji, on je savršeno odražavao osobnost svog Oca, Jehove Boga (Jevrejima 1:1-3). Stoga kršćani, slijedeći Krista, oponašaju Jehovu, Boga istine, otvorenosti i svjetla. Ni oni ne trebaju kriti svoj identitet, svoja djela ni svoje naume (Efežanima 4:17-19; 5:1, 2).

 3. Kako možemo pobiti optužbu da su ljudi koji postaju Jehovini svjedoci prisiljeni pridružiti se nekakvoj “svetoj sekti”?

³ Kad smatra da je najpogodnije vrijeme, Jehova otkriva pojedinosti o svojim naumima i o budućnosti koja je ljudima prije bila nepoznata. U tom smislu, on je Bog koji otkriva tajne. Zbog toga su ljudi koji mu žele služiti pozvani — da, potiče ih se — da se upoznaju s tim otkrivenim informacijama. Jedno istraživanje provedeno 1994. među 145 000 Svjedoka u jednoj evropskoj zemlji otkrilo je da je svaki od njih u prosjeku tri godine osobno istraživao učenja Jehovinih svjedoka prije nego što je odlučio postati Svjedok. Oni su donijeli odluku prema svojoj slobodnoj volji, bez ikakve prisile. Oni su i dalje zadržali slobodnu volju i slobodu djelovanja. Naprimjer, neki se više nisu slagali s visokim moralnim mjerilima koja vrijede za kršćane, i zbog toga su kasnije odlučili da više ne žele biti Svjedoci. No zanimljivo je da je u proteklih pet godina velik broj tih bivših Svjedoka poduzeo korake kako bi nastavili svoju vezu sa Svjedocima i ponovno postali aktivni.

 4. Što ne treba uznemiravati vjerne kršćane, i zašto?

⁴ Razumljivo je da se nisu vratili svi bivši Svjedoci, a među njima su neki koji su nekada zauzimali odgovorne položaje u kršćanskoj skupštini. To nas ne treba iznenaditi, jer je čak i jedan od Isusovih najbližih sljedbenika, apostol Juda, otišao od njega (Matej 26:14-16, 20-25). No je li to razlog da budemo uznemireni zbog samog kršćanstva? Da li to poništava uspjeh s kojim Jehovini svjedoci obavljaju svoju obrazovnu djelatnost? Nikako ne, kao što ni izdajnički postupak Jude Iskariota nije doveo na mrtvu točku Božje naume.

Svemoćan a tako pun ljubavi

 5. Kako znamo da Jehova i Isus ljube ljude, i kako oni pokazuju tu ljubav?

⁵ Jehova je Bog ljubavi. Njemu je stalo do ljudi (1. Ivanova 4:7-11). Usprkos svom uzvišenom položaju, on uživa u tome da sklapa prijateljstva s ljudima. O jednom od njegovih drevnih slugu možemo čitati: “Abram vjerova Bogu, i primi mu se u pravdu, i prijatelj Božij nazva se” (Jakov 2:23; 2. Dnevnika 20:7; Izaija 41:8). Kao što ljudski prijatelji međusobno dijele povjerljive informacije, odnosno tajne, tako čini i Jehova sa svojim prijateljima. Isus je u tome oponašao svog Oca, jer je sklapao prijateljstva sa svojim učenicima i dijelio tajne s njima. “Više vas ne nazivam slugama”, rekao im je, “jer sluga ne zna šta radi gospodar njegov: nego vas nazvah prijateljima; jer vam sve kazah što čuh od oca svojega” (Ivan 15:15). Osobne informacije, odnosno “tajne”, koje dijele Jehova, njegov Sin i njihovi prijatelji povezuju ih nesalomljivom vezom ljubavi i odanosti (Kološanima 3:14).

 6. Zašto Jehova ne treba kriti svoje namjere?

⁶ Značenje imena Jehova, “on prouzročuje da postaje”, ukazuje na njegovu sposobnost da postane sve ono što je potrebno kako bi izvršio svoj naum. Jehova ne treba, za razliku od ljudi, skrivati svoje namjere iz straha da ga drugi ne bi spriječili u njihovom izvršavanju. Jednostavno se ne može dogoditi da on ne uspije, pa zato u svojoj Riječi, Bibliji, otvoreno otkriva mnogo toga što namjerava učiniti. On obećava: “Riječ moja (...) ne će se vratiti k meni prazna, nego će učiniti što mi je drago, i srećno će svršiti na što je pošljem” (Izaija 55:11).

 7. (a) Što je Jehova prorekao u Edenu, i kako je Sotona dokazao da je Bog istinit? (b) U kom smislu uvijek vrijedi načelo iz 2. Korinćanima 13:8?

⁷ Ubrzo nakon pobune u Edenu, Jehova je u glavnim crtama otkrio konačni ishod trajnog spora između njega i njegovog Protivnika, Sotone. Božje obećano Sjeme treba biti zgnječeno bolno, ali ne i smrtno, dok Sotona na kraju treba doživjeti smrtonosno gnječenje (1. Mojsijeva 3:15). Đavo je 33. n. e. uistinu zgnječio Sjeme, Krista Isusa, uzrokujući njegovu smrt. Sotona je tako ispunio Pisma i istovremeno dokazao da je Jehova Bog istine, iako to sigurno nije bila Sotonina namjera. Njegova mržnja prema istini i pravednosti, kao i njegov ponosni, nepokajnički stav, naveli su ga da učini upravo ono što je Bog prorekao da će učiniti. Da, za sve protivnike istine, pa čak i za samog Sotonu, vrijedi načelo: “Ništa ne možemo protiv istine, nego samo za istinu” (2. Korinćanima 13:8, Duda-Fućak).

8, 9. (a) Što Sotona zna, i da li ta njegova spoznaja dovodi u opasnost izvršenje Jehovinih nauma? (b) Na koje se jasno upozorenje ne obaziru Jehovini protivnici, i zašto?

⁸ Otkad je 1914. nevidljivo uspostavljeno Božje Kraljevstvo, vrijede riječi iz Otkrivenja 12:12: “Za to veselite se nebesa i vi koji živite na njima. Teško vama koji živite na zemlji i moru, jer djavo sidje k vama, i vrlo se rasrdio, znajući da vremena malo ima.” No da li Sotona mijenja svoj način postupanja zato što zna da ima malo vremena? To bi sa Sotonine strane bila neka vrsta priznanja da je Jehova Bog istine i da je kao Vrhovni Vladar samo on dostojan obožavanja. Međutim, Đavo ne želi priznati poraz, usprkos tome što mu je sve to poznato.

⁹ Jehova otvoreno otkriva što će se dogoditi kad bude došao Krist kako bi presudio Sotoninom svjetskom sustavu (Matej 24:29-31; 25:31-46). S obzirom na to, njegova Riječ objavljuje o svjetskim vladarima: “Jer kad reku: mir je, i nema se šta bojati, onda će iznenada napasti na njih pogibao kao bol na trudnu ženu” (1. Solunjanima 5:3). Oni koji slijede Sotonin primjer ne obaziru se na ovo jasno upozorenje. Oni su zaslijepljeni jer su im srca zla i to im onemogućava da se pokaju zbog svog zlog načina postupanja i da promijene svoje planove i strategiju kojima pokušavaju osujetiti Jehovine naume.

10. (a) Do koje bi se mjere moglo ispuniti proročanstvo iz 1. Solunjanima 5:3, no kako bi na to trebao reagirati Jehovin narod? (b) Zašto bi se ljudi koji ne vjeruju mogli u budućnosti drskije protiviti Božjem narodu?

¹⁰ U svijetu se puno govori o miru i sigurnosti, posebno od godine 1986, koju su Ujedinjeni narodi proglasili međunarodnom godinom mira. Izgleda da su određeni koraci koji su poduzeti kako bi se osigurao svjetski mir postigli stanovit uspjeh. Je li to potpuno ispunjenje ovog proročanstva, ili možemo očekivati neku zapanjujuću objavu u budućnosti? Jehova će to pitanje razjasniti kad bude smatrao da je vrijeme. A dotada, ostanimo duhovno budni “čekajući i želeći da bude skorije dolazak Božijega dana” (2. Petrova 3:12). I dok prolazi vrijeme i još se više govori o miru i sigurnosti, neki pojedinci koji znaju za to upozorenje, ali ne mare za njega, mogli bi još drskije tvrditi da Jehova neće, ili da ne može, ispuniti svoju riječ. (Usporedi Propovjednika 8:11-13; 2. Petrovu 3:3, 4.) No pravi kršćani znaju da će Jehova izvršiti svoj naum!

Ispravno poštovanje posrednika koje koristi Jehova

11. Što su Danijel i Josip naučili o Jehovi?

¹¹ Kad je kralj Nabuhodonozor, vladar Novog Babilonskog Carstva, sanjao uznemiravajući san kojeg se nije mogao prisjetiti, tražio je pomoć. Njegovi svećenici, čarobnjaci i vračari nisu mu mogli ispričati što je sanjao niti objasniti značenje tog sna. No Božji sluga Danijel mogao je to učiniti, iako je spremno priznao da otkrivanje sna i njegovog značenja nije rezultat njegove vlastite mudrosti. Danijel je rekao: “Ima Bog na nebu koji otkriva tajne i javlja caru Nabuhodonozoru što će biti do pošljetka” (Danijel 2:1-30). Nekoliko stoljeća prije toga je Josip, jedan drugi Božji prorok, na sličan način iskusio da je Jehova taj “koji otkriva tajne” (1. Mojsijeva 40:8-22; Amos 3:7, 8).

12, 13. (a) Tko je bio Božji najveći prorok, i zašto tako odgovaraš? (b) Tko danas služi u ulozi ‘pristava [“svetih”, NW] tajni Božjih’, i kako bismo trebali gledati na njih?

¹² Najveći Jehovin prorok koji je služio na Zemlji bio je Isus (Djela apostolska 3:19-24). Pavao je objasnio: “Bog koji je negda mnogo puta i različnijem načinom govorio ocevima preko proroka, govori i nama u pošljedak dana ovijeh preko sina, kojega postavi našljednika svemu, kroz kojega i svijet stvori” (Jevrejima 1:1, 2).

¹³ Jehova je ranim kršćanima govorio posredstvom svog Sina Isusa, koji im je obznanio božanske tajne. Isus im je rekao: “Vama je dano da znate tajne carstva Božijega” (Luka 8:10). Pavao je kasnije govorio o pomazanim kršćanima kao o ‘slugama Kristovim i pristavima [“svetih”, NW] tajni Božjih’ (1. Korinćanima 4:1). Danas pomazani kršćani nastavljaju služiti u tom svojstvu, sačinjavajući razred vjernog i razboritog roba koji posredstvom svog Vodećeg tijela osigurava duhovnu hranu u pravo vrijeme (Matej 24:45-47). Ako duboko poštujemo Božje nadahnute proroke iz prošlosti, a posebno Božjeg Sina, zar ne bismo trebali poštovati i ljudsko posredništvo kojim se Jehova danas služi kako bi otkrio biblijske informacije koje su toliko potrebne njegovom narodu u ova kritična vremena? (2. Timoteju 3:1-5, 13).

Otvorenost ili tajnovitost?

14. Kada kršćani nastavljaju izvršavati svoje aktivnosti u tajnosti, i čiji primjer tako slijede?

¹⁴ Da li Jehovina otvorenost u otkrivanju stvari znači da kršćani trebaju uvijek i pod svim okolnostima odati sve što znaju? Pa, kršćani slijede Isusov savjet apostolima da budu “mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi” (Matej 10:16). Ako im netko kaže da ne smiju obožavati Boga onako kako im to nalaže njihova savjest, kršćani se i dalje ‘pokoravaju Bogu’, jer shvaćaju da nijedna ljudska institucija nema pravo ograničavati Jehovino obožavanje (Djela apostolska 5:29). Sam je Isus pokazao da je takav način postupanja ispravan. Možemo čitati: “I po tom hodjaše Isus po Galileji; jer po Judeji ne šćadijaše da hodi, jer gledahu Židovi da ga ubiju. Bijaše pak blizu praznik Židovski gradjenje sjenica. Tada im [svojoj nevjerujućoj tjelesnoj braći] reče Isus: (...) Vi izidjite na praznik ovaj; ja još ne ću izići na praznik ovaj, jer se moje vrijeme još nije navršilo. Rekavši im ovo osta u Galileji. A kad izidjoše braća njegova na praznik, tada i sam izidje, ne javno nego kao tajno” (Ivan 7:1, 2, 6, 8-10).

Otkriti ili ne otkriti?

15. Kako je Josip pokazao da je čuvanje tajne ponekad znak ljubavi?

¹⁵ Zadržati nešto u tajnosti u nekim slučajevima nije samo znak mudrosti nego i ljubavi. Naprimjer, kako je reagirao Josip, Isusov poočim, kad je saznao da je njegova zaručnica Marija trudna? U izvještaju čitamo: “A Josip muž njezin, budući pobožan, i ne hoteći je javno sramotiti, namisli je tajno pustiti” (Matej 1:18, 19, naglašeno od nas). Kako bi samo bilo neljubazno da ju je javno osramotio!

16. Koju odgovornost imaju starješine, kao i svi drugi članovi skupštine, kad se radi o povjerljivim informacijama?

¹⁶ Povjerljive informacije koje bi mogle izazvati neugodnost ili patnju ne smiju se odavati osobama koje nisu za to odgovorne. Kršćanski starješine imaju to na umu kad moraju dati osobni savjet, pružiti utjehu sukršćanima ili kada ih možda moraju ukoriti zbog ozbiljnog grijeha protiv Jehove. Takve je stvari potrebno rješavati na biblijski način; odavati povjerljive pojedinosti onima kojih se one ne tiču nepotrebno je i pokazuje nedostatak ljubavi. Članovi kršćanske skupštine sigurno neće pokušavati izvući iz starješina povjerljive informacije, nego će poštovati odgovornost starješina da povjerljive stvari zadrže u tajnosti. U Pričama Salamunovim 25:9 stoji: “Raspravi stvar svoju s bližnjim svojim, ali tudje tajne ne otkrivaj.”

17. Zašto kršćani u većini slučajeva zadržavaju u tajnosti povjerljive informacije, no zašto to ne mogu činiti uvijek?

¹⁷ Ovo načelo također vrijedi unutar obiteljskog kruga ili među bliskim prijateljima. Da bi se izbjegli nesporazumi i zategnuti odnosi, od presudne je važnosti zadržati u povjerenju neke stvari. “Sjeverni vjetar nosi dažd, a potajni jezik [“jezik koji odaje tajnu”, NW] lice srdito” (Priče Salamunove 25:23). Naravno, lojalnost prema Jehovi i njegovim pravednim načelima, kao i ljubav prema pojedincima koji griješe mogle bi ponekad zahtijevati da se roditeljima, kršćanskim starješinama ili drugim osobama koje su za to odgovorne otkriju čak i povjerljive informacije.a No u većini slučajeva, kršćani zadržavaju u povjerenju osobne tajne drugih, čuvajući ih kao što čuvaju svoje vlastite.

18. Koje nam tri kršćanske osobine mogu pomoći kad odlučujemo što trebamo reći, a što ne trebamo?

¹⁸ Kratko rečeno, kršćanin oponaša Jehovu zadržavajući u povjerenju određene informacije kada je to potrebno, otkrivajući ih samo kada je to primjereno situaciji. Dok odlučuje o tome treba li nešto reći ili ne treba, kršćanin se vodi poniznošću, vjerom i ljubavlju. Poniznost ga sprečava da preuveličava svoju važnost, pokušavajući ostaviti dojam na druge tako što im odaje sve što zna ili tako što izaziva njihovu znatiželju služeći se tajnama koje ne smije odati. Vjera u Jehovinu Riječ i kršćanska skupština potiču ga da propovijeda božanski dobivene biblijske informacije i da pritom bude pažljiv kako ne bi rekao nešto što bi druge moglo na početku uvrijediti. Da, ljubav ga potiče da otvoreno govori o stvarima koje slave Boga i koje ljudi trebaju znati kako bi dobili život. No s druge strane, on čuva povjerljive osobne informacije, jer je svjestan toga da bi njihovo odavanje u većini slučajeva značilo da mu nedostaje ljubavi.

19. Koji način postupanja pomaže u prepoznavanju pravih kršćana, i što je posljedica toga?

¹⁹ Ovaj uravnoteženi pristup pomaže u prepoznavanju pravih kršćana. Oni ne kriju Božji identitet pod krinkom bezimenosti ili iza misteriozne, neobjašnjive doktrine o Trojstvu. Nepoznati su bogovi karakteristični za krivu religiju, a ne za pravu. (Vidi Djela apostolska 17:22, 23.) Jehovini pomazani Svjedoci zaista cijene prednost što su ‘pristavi [“svetih”, NW] tajni Božjih’. Time što otvoreno otkrivaju te tajne drugima, oni pomažu osobama iskrena srca da traže Jehovino prijateljstvo (1. Korinćanima 4:1; 14:22-25; Zaharija 8:23; Malahija 3:18).

[Bilješka]

Kako bi odgovorio?

◻ Zašto Jehova ne treba kriti svoje namjere?

◻ Kome Jehova otkriva svoje tajne?

◻ Koju odgovornost nose kršćani kad se radi o povjerljivim informacijama?

◻ Koje će tri osobine pomoći kršćanima da razluče što mogu reći, a što ne mogu?

[Slike na stranicama 8 i 9]

Jehova otkriva tajne posredstvom svoje Riječi