Boguodane obitelji iz prošlosti — uzor za naše vrijeme

OBITELJ — Ujedinjeni narodi pokušali su je staviti u središte svjetske pozornosti. Kako? Tako što su 1994. godinu proglasili “Međunarodnom godinom obitelji”. Iako su svjetski vođe, sociolozi i obiteljski savjetnici brzo izrazili žaljenje u pogledu stvari kao što su porast nezakonitih rođenja i vrtoglavi rast stope razvoda, oni nisu brzo pronalazili izvediva, realna rješenja za takve probleme.

Nudi li možda Biblija rješenja za obiteljske probleme? Nekima možda izgleda naivnim pomisliti da bi Biblija današnjim obiteljima mogla biti od pomoći. Uostalom, napisana je prije mnogo stoljeća u ambijentu i kulturi Srednjeg istoka. U većini dijelova svijeta, život se od biblijskih vremena iz temelja promijenio. Ipak, Biblija je nadahnuta od Jehove Boga, onoga kome svaka obitelj duguje svoje ime (Efežanima 3:14, 15; 2. Timoteju 3:16). Što Biblija kaže o obiteljskim problemima?

Jehova točno zna što je potrebno da bi obiteljski život postao sretan i zadovoljavajuć. Stoga njegova Riječ Biblija ima mnogo za reći o obiteljskom životu, ponešto od toga izneseno je u obliku savjeta. Biblija sadrži i primjere obitelji koje su primjenjivale božanska načela. To je imalo za posljedicu da su postale doista prisne i zadovoljne. Pogledajmo kakav je bio obiteljski život u biblijska vremena i što iz toga možemo naučiti.

Poglavarstvo — je li predstavljalo teškoću?

Razmotrimo, naprimjer, obiteljsko poglavarstvo. Muževi poput Abrahama, Izaka i Jakova u patrijarhalna vremena bili su neosporne “glave obitelji” (Djela apostolska 7:8, 9, NW; Jevrejima 7:4). Djelo The New Manners and Customs of Bible Times, od Ralpha Gowera, kaže: “Obitelj je bila (...) ‘malo kraljevstvo’ kojim je vladao otac. On je vladao nad ženom, djecom, unucima i slugama — nad svakim u kućanstvu.” Zaista, patrijarsi su često imali i vlast nad obiteljima svojih sinova. (Usporedi 1. Mojsijeva 42:37.)

Nije li to muževima davalo slobodu da ugnjetavaju svoju ženu i svoju djecu? Nipošto. Istina, Bog je prvoj ženi Evi rekao: “Volja će tvoja stajati pod vlašću muža tvojega, i on će ti biti gospodar” (1. Mojsijeva 3:16). Te su riječi ukazivale na to kako će u općenitom prolaziti udane žene, no one nisu opisivale kakvo je stanje trebalo vladati među pravim obožavateljima Boga. Bogobojazni su supruzi trebali imati na umu Jehovin prvobitni naum. Jehova je stvorio ženu da bude čovjekova “pomoćnica kao njegova dopuna”, a ne njegov rob (1. Mojsijeva 2:20, NW). Budući da su boguodani muževi ranih vremena bili svjesni vlastite podložnosti i odgovornosti prema Bogu, oni svoj autoritet nisu zloupotrebljavali. Daleko od toga da bi svoje žene i svoju djecu smatrali pukim robovima, bogobojazni su im patrijarsi pokazivali iskrenu ljubav i naklonost.

U 1. Mojsijevoj 50:23 dobivamo mali uvid u to kakva se naklonost obično pokazivala djeci. Tamo se o Josipovim praunucima kaže: “Rodiše se (...) na koljenima Josipovijem.” Dok bi to jednostavno moglo značiti da je Josip tu djecu priznao kao svoje potomke, to bi isto tako moglo ukazivati na to da se s njima iz ljubavi igrao, njišući ih na svojim koljenima. Dobro je da današnji očevi svojoj djeci pokazuju sličnu naklonost.

Kao glave obitelji, bogobojazni su se patrijarsi brinuli i za duhovne potrebe svoje obitelji. Po izlasku iz arke nakon općeg potopa, “načini Noje žrtvenik Gospodinu (...) i prinese na žrtveniku žrtve paljenice” (1. Mojsijeva 8:20; usporedi Job 1:5). Vjerni je patrijarh Abraham pružio dobar primjer, osobno poučavajući članove svoje obitelji. On je ‘zapovjedio sinovima svojim i domu svojemu nakon sebe da se drže putova Gospodinovih i da čine što je pravo i dobro’ (1. Mojsijeva 18:19). Na taj je način poglavarstvo puno ljubavi pridonosilo emocionalnoj i duhovnoj dobrobiti obitelji.

Današnji kršćanski muževi slijede ovaj primjer. Oni provode poglavarstvo u pogledu stvari koje se tiču obožavanja tako što svojim obiteljima pomažu udovoljavati Božjim zahtjevima i tako što sami prednjače dobrim primjerom (Matej 28:19, 20; Jevrejima 10:24, 25). Poput patrijarhâ, kršćanski si supruzi i očevi isto tako uzimaju vremena kako bi osobno poučavali članove svoje obitelji.

Poduzimati odlučne mjere

Kad je svom tastu napokon otplatio golem dug, patrijarh Jakov je upitao: “Kad ću i ja tako sebi kuću kućiti?” (1. Mojsijeva 30:30). Poput svih očeva, Jakov je osjećao pritisak povezan s udovoljavanjem materijalnim potrebama svoje obitelji i naporno je radio kako bi im udovoljio. U 1. Mojsijevoj 30:43 piše: “Tako se taj čovjek obogati vrlo, te imaše mnogo stoke i sluga i sluškinja i kamila i magaraca.”

Međutim, nekoliko godina kasnije, nakon što se Jakov preselio u zemlju Kanaan, očigledno nije bio svjestan da je njegova kći Dina razvila opasnu naviku druženja s neznabožačkim Kanaankamaa (1. Mojsijeva 34:1). Isto je tako propustio poduzeti nešto kad je primijetio da se u njegovom kućanstvu nalaze neki poganski predmeti. U svakom slučaju, nakon tragičnog silovanja Dine od strane jednog Kanaanca, Jakov je poduzeo odlučne mjere. “Bacite tudje bogove što su u vas, i očistite se”, naredio je (1. Mojsijeva 35:2-4).

Kršćanski očevi moraju biti budni s obzirom na duhovnost svoje obitelji. Ako se u kući nalazi nešto što predstavlja ozbiljnu prijetnju duhovnoj dobrobiti obitelji, kao naprimjer nemoralna literatura ili nezdrava muzika, očevi moraju poduzeti odlučne mjere.

Zanimljivo je da su i žene vjere kao naprimjer Sara, Rebeka i Rahela vršile značajan utjecaj u obitelji. Iako su bile podložne svojim muževima, nisu se uzdržavale preuzeti inicijativu kad je to bilo potrebno i na mjestu. Naprimjer, u 2. Mojsijevoj 4:24-26 čitamo da Mojsiju, kad je sa svojom obitelji bio na putu u Egipat, “dodje (...) Gospodin [“Jehovin anđeo”, Septuaginta] i šćaše da ga [Mojsijevog sina] ubije”. Mojsijevom je sinu očigledno prijetila opasnost da bude pogubljen jer ga je Mojsije propustio obrezati. Sefora je poduzela hitne mjere i obrezala svog sina. Zbog toga ga je anđeo ostavio. Današnje kršćanke mogu isto tako preuzeti inicijativu kad je to zbog situacije na mjestu.

Očinsko poučavanje pod Mojsijevim zakonom

Kad je 1513. pr. n. e. Izrael postao nacijom, patrijarhalno je razdoblje završilo (2. Mojsijeva 24:3-8). Očevi su i dalje služili kao glave obitelji. Međutim, obiteljski je zakon bio podređen nacionalnom Zakonu koji je Bog dao Mojsiju i koji su provodili imenovani suci (2. Mojsijeva 18:13-26). Levitsko je svećenstvo preuzelo žrtvene aspekte obožavanja. Ipak, otac je i dalje igrao važnu ulogu. Mojsije je bodrio: “Neka ove riječi koje ti ja zapovijedam danas budu u srcu tvom. I često ih napominji sinovima svojim, i govori o njima kad sjediš u kući svojoj i kad ideš putem, kad liježeš i kad ustaješ” (5. Mojsijeva 6:6, 7).

Zakonom su bile predviđene prilike, kao naprimjer Pasha, tijekom kojih se moglo pružati kako formalno tako i neformalno poučavanje. Kad se približavao datum Pashe, 14. nisan, židovske bi obitelji počele vršiti pripreme za svoje uobičajeno putovanje u Jeruzalem (5. Mojsijeva 16:16; usporedi Luka 2:41). Koje dijete ne bi bilo uzbuđeno takvim pripremama? Sâmo putovanje predstavljalo bi pravi užitak. Kišno bi razdoblje dotad već završilo, a zimska bi studen iz zraka počela uzmicati pred proljetnim suncem. Dok bi se na Hermonu otapao snijeg, Jordan bi se izlio iz svog korita.

Na putu su očevi svoju djecu mogli poučavati ne samo o geografiji njihove zemlje već i o mnogim povijesnim događajima povezanim s mjestima kroz koja bi prolazili. To su među ostalim možda bile gore Ebal i Gerizim, gdje su se iz Zakona čitala prokletstva i blagoslovi. Možda su prolazili i pored Betela, gdje je Jakov dobio svoju viziju o nebeskim ljestvama. Kakvi bi se samo uzbudljivi razgovori razvili! Dok bi putovanje napredovalo i obiteljskim bi se skupinama pridružili putnici iz drugih dijelova zemlje, svi bi uživali u izgrađujućem druženju.

Napokon bi obitelj ušla u Jeruzalem, “vrh krasote” (Psalam 50:2). Izučavatelj Alfred Edersheim kaže: “Mnogi od tih putnika morali su logorovati izvan gradskih zidina. Oni koji su odsjeli unutar zidina dobili su besplatan smještaj.” Da, mladi su Hebreji iz prve ruke dobili pouku iz bratske ljubavi i gostoljubivosti. Danas godišnji kongresi Jehovinih svjedoka služe sličnoj svrsi.

Napokon bi prispio 14. nisan. Pashalna bi se životinja zaklala i pekla nekoliko sati. Pred ponoć bi obitelj jela janje, beskvasni kruh i gorke trave. Sin bi u skladu s običajem upitao: “Kakva vam je to služba?” Očevi bi tada pružili formalnu pouku, govoreći: “Ovo je žrtva za prolazak Gospodinov, kad prodje kuće sinova Izraelovih u Egiptu ubijajući Egipćane, a domove naše sačuva” (2. Mojsijeva 12:26, 27; 13:8).

Izraelski kralj Salamun rekao je: ‘Ima vrijeme ridanju i vrijeme igranju’ (Propovjednik 3:4). Izraelskoj je djeci dano vrijeme za rekreaciju. Isus Krist je očito promatrao djecu koja su se igrala na trgovima (Zaharija 8:5; Matej 11:16). I nije bilo neobično da su roditelji koji su imali mogućnosti organizirali ugodne obiteljske zabave na kojima se pjevalo, plesalo i uživalo u jelu i piću (Luka 15:25). I danas kršćanski roditelji preuzimaju inicijativu pružajući svojoj djeci korisnu rekreaciju i druženje.

Majke i djeca u židovskom društvu

Kakvu je ulogu igrala majka pod Mojsijevim zakonom? Priče Salamunove 1:8 zapovijedaju: “Slušaj, sine, nastavu oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje.” U okviru autoriteta svog muža, židovska bi žena u obitelji primjenjivala božanske zahtjeve. Djeca su joj trebala iskazivati čast, čak i kad je ostarjela (Priče Salamunove 23:22).

Majka je imala i velik udio u odgajanju svoje djece. Ona se gotovo isključivo brinula za novorođenče sve dok nije bilo dovoljno staro da bude odbijeno od sise, što je nesumnjivo rezultiralo prisnim odnosom između majke i djeteta (Izaija 49:15). Dok su očevi svoje sinove poučavali nekom zanatu, majke su svoje kćeri učile kućanskim vještinama. Majke su imale i dubok utjecaj na svoje sinove. Naprimjer, kralj Lamuel izvukao je korist iz “riječi, kojima ga je učila mati njegova” (Priče Salamunove 31:1).

Sposobna židovska žena imala je i znatnu slobodu ‘pazeći na vladanje čeljadi svoje’. Prema Pričama Salamunovim 31:10-31, mogla je kupovati kućne potrepštine, ulagati u nekretnine, pa čak i voditi neki mali posao. Za zahvalnog je supruga vrijedila “više nego biser”!

Uzor za naše vrijeme

U biblijska je vremena obiteljsko uređenje unapređivalo emocionalni i duhovni rast svih svojih članova. Očevi su svoj autoritet trebali primjenjivati s ljubavlju na korist svoje obitelji. Trebali su preuzimati vodstvo u obožavanju. I očevi i majke pokazivali su zanimanje za svoju djecu — poučavajući ih i odgajajući ih, sudjelujući s njima u obožavanju i omogućujući im rekreaciju. Boguodane su se majke pokazivale dragocjenim pomoćnicama, poštivale su poglavarstvo svog supruga dok su preuzimale inicijativu na korist svoje obitelji. Poslušna su djeca donosila radost svojim roditeljima i Jehovi Bogu. Zaista, bogobojazna obitelj iz biblijskih vremena izvanredan je uzor za naše vrijeme.

[Bilješka]

[Slika na stranici 23]

Tvoja obitelj može biti jednako sretna kao što su to bile obitelji koje su u biblijska vremena obožavale Jehovu