Nada u Raj opravdana usprkos ljudskoj neposlušnosti

 1. Gdje se nakon nekog vremena moglo vidjeti prvog čovjeka i prvu ženu, i u kakvoj se okolini nalaze?

VRIJEME je prolazilo. Prvi čovjek i prva žena nisu više nedužni i goli. Odjeveni su u dugačke haljine od životinjske kože. Sada se nalaze s onu stranu ulaza u savršeni Edenski vrt. Leđima okrenuti prema vrtu, promatraju krajolik pred sobom. Sve što vide jest neobrađeno tlo obraslo u trnje i čkalj na kojem očito ne počiva Božji blagoslov. Je li to zemlja za koju im je bilo naređeno da si je podlože? Da, ali prvi čovjek i prva žena ne nalaze se tu zato da bi na tu nekultiviranu zemlju proširili Edenski vrt.

 2. Zašto čovjek i žena ne pokušavaju ponovno ući u rajski vrt?

² Zašto se, suočeni s takvim sasvim suprotnim prizorom, ne vraćaju natrag u rajski vrt? To je lako reći, ali gle tko stoji iza njih na ulazu u vrt! Tamo stoje stvorenja koja oni nikada ranije nisu vidjeli, čak ni u vrtu — kerubimi. Tu je i mač s plamenom oštricom koja se neprestano okreće. Čovjek i žena ne bi nikada mogli pored njih živi ući u vrt (1. Mojsijeva 3:24).

 3. Što je prouzročilo da su se drastično izmijenile životne okolnosti prvog ljudskog para?

³ Što se dogodilo? Tajna nije toliko zagonetna da bi ostala nerazjašnjenom tisuće godina. Lako ju je odgonetnuti. Prvi čovjek i prva žena trebali su ostvariti divne izglede da budu poslušni svom nebeskom Ocu i u najmanjim stvarima. Njihova je savršena poslušnost trebala biti ispitana jednostavnom zabranom uzimanja hrane: Nisu smjeli jesti plod sa ‘drveta spoznaje dobra i zla’ (1. Mojsijeva 2:16, 17). Budu li to učinili nasuprot Božjoj zapovijedi, sigurno će umrijeti. To je Adam, kao Božji prorok, objasnio svojoj ženi, mlađem ljudskom stvorenju. Ali, nachash, zmija, neočekivano je osporila istinitost onoga što je Bog rekao Adamu, upozorivši ga da ne jede sa zabranjenog ‘drveta spoznaje dobra i zla’. Zmija je navela ženu da povjeruje da će postati kao Bog bude li prekršila Božju zapovijed i jela zabranjeni plod, te da će neovisno o njemu moći odlučivati što je dobro a što zlo (1. Mojsijeva 3:1-5).

To nije izmišljena priča

4, 5. Kako apostol Pavao pokazuje da izvještaj o tome kako je zmija prevarila prvu ženu nije bio mit?

⁴ Je li to nevjerojatno? Zvuči li kao mit, kao legenda koja se ne temelji na činjenicama, pa je stoga neprihvatljiva za prosvijećene suvremene ljude? Ne, ne za još i danas mnogo čitanog pisca, povjerenja dostojnog autora, posebno izabranog apostola, koji je bio svjestan točnosti onoga što je pisao. Skupštini zrelih kršćana u svjetovno mudrom gradu Korintu, apostol Pavao je pisao: “Bojim [se] da se slučajno ne bi, kao što je zmija zavela Evu svojim lukavstvom, vaše misli pokvarile te se udaljile od Kristu dužne iskrenosti i čistoće” (2. Korinćanima 11:3, ST).

⁵ Pavao bi se jedva osvrnuo na izmišljenu priču, na bajku, te uz pomoć mašte iznio svoju tvrdnju pred Korinćane, koji su dobro poznavali mitove poganske grčke religije. Apostol je potvrdio da je ‘zmija svojim lukavstvom zavela Evu’, citirajući iz nadahnutih Hebrejskih spisa, koje je označio ‘riječju Božjom’ (1. Solunjanima 2:13). Osim toga, apostol je pisao jednom kršćanskom nadgledniku, koji je bio zadužen da poučava “obrazac zdravih riječi”: “Najprije je bio stvoren Adam, onda Eva. Osim toga, Adam nije bio zaveden, već žena je, pošto je zavedena, upala u grijeh” (2. Timoteju 1:13, NS; 1. Timoteju 2:13, 14, ST).

 6. a) Kako se Adamov prijestup razlikovao od ženinog? b) Zašto je sigurno da žena nije izmislila priču o zmiji?

⁶ To da je zmija prevarila ženu nije mit, nego činjenica, i to jednako kao što su i posljedice njene neposlušnosti — jedenja zabranjenog ploda — nepobitne, povijesne činjenice. Nakon što je u Božjim očima postala krivom za prijestup, navela je i svog muža da joj se priključi u jedenju ploda. Međutim, Adam nije jeo zato što je bio potpuno prevaren (1. Mojsijeva 3:6). U izvještaju o njihovom kasnijem polaganju računa pred Bogom čitamo: “Čovjek odgovori: ‘Žena koju si stavio uza me — ona mi je dala sa stabla, pa sam jeo.’ Jahve, Bog, reče ženi: ‘Što si to učinila?’ ‘Zmija me prevarila, pa sam jela’, odgovori žena” (1. Mojsijeva 3:12, 13, ST). Žena nije izmislila priču o toj nachásh, toj zmiji, niti je Jehova Bog smatrao njenu izjavu izmišljenom, ili mitom. On se odnosio prema zmiji kao prema sredstvu koje je bilo upotrijebljeno da navede ženu na prijestup protiv svog Boga i Stvoritelja. Za Boga bi bilo ispod dostojanstva da se bavi nekom mitološkom zmijom.

 7. a) Kako je u Bibliji opisan Božji sudbeni postupak protiv zmije? b) Kako bi zmija koja je prevarila prvu ženu mogla i nas prevariti? (Osvrni se na fusnotu.)

⁷ U izvještaju u kojem se opisuje Božji sudbeni postupak protiv te zmije u Edenskom vrtu, čitamo: “I Jehova Bog je rekao potom zmiji: ‘Jer si to učinila, prokleta si među svim domaćim životinjama i među svim divljim poljskim zvijerima. Po trbuhu ćeš puzati i prah ćeš jesti u sve dane svog života. I ja ću staviti neprijateljstvo između tebe i žene i između sjemena tvojega i sjemena njena. Ono će ti glavu zgnječiti, a ti ćeš mu zgnječiti petu’” (1. Mojsijeva 3:14, 15, NS). Svaki trezveni sud sudi prema činjenicama i ispituje prave dokaze, a ne legende. Jehova Bog nije sam sebe činio ludim, smiješnim, time da je izricao osudu nad nekom mitskom zmijom, nego je izrekao osudu nad stvarno postojećim stvorenjem koje je bilo odgovorno za svoj postupak. Ne bi bilo smiješno nego žalosno ako bi i nas ta ista zmija navela na pomisao da nije nikada postojala, da je samo proizvod mašte, pa stoga nije odgovorna za prijestup na Zemlji.a

 8. Koju je osudu bog izrekao nad ženom, i kako će to utjecati na njene kćeri i unuke?

⁸ U zapisu koji se odnosi na ženu njena se izjava o zmiji smatra činjenicom: “Ženi je rekao: ‘Znatno ću povećati bol tvoje trudnoće; u porođajnim mukama djecu ćeš rađati, žudjet ćeš za svojim mužem, a on će nad tobom vladati’” (1. Mojsijeva 3:16, NS). Prilikom njenog vjenčanja s Adamom Bog nije rekao ništa slično, kad im je dao nalog: “Budite plodni i množite se i napunite zemlju” (1. Mojsijeva 1:28, NS). Blagoslovljeni zadatak dan prvom ljudskom paru uključivao je mnoge trudnoće za ženu, ali ne i neprimjerene muke, jake porođajne bolove, a niti tlačenje od strane supruga. Ta osuda izrečena nad prestupnicom zakona pogađat će i njene kćeri i unuke iz naraštaja u naraštaj.

Osuda nad Adamom veliča Božji zakon

9, 10. a) Koje je upozorenje Bog osobno uputio Adamu, i kakve će biti posljedice ako se Bog bude čvrsto držao takve kazne? b) Koju je osudu Bog izrekao nad Adamom?

⁹ Koje su izmjenjene okolnosti osim za ženu trebale nastupiti i za čovjeka kojeg je navela da joj se priključi u njenom prijestupu? Bog je rekao čovjeku osobno: “Ali, s drveta spoznaje dobra i zla ne smiješ jesti, jer u koji dan jedeš s njega sigurno ćeš umrijeti” (1. Mojsijeva 2:17, NS). Zar bi se Bog kao sudac čvrsto držao takve konačne osude samo zato što je Adam pojeo jedan plod? Pomislimo što bi prouzročilo izvršenje takve kazne! Nestalo bi uzbudljive nade koju su Adam i Eva gajili na dan svog vjenčanja, naime izgleda da cijelu zemlju napune svojim potomstvom, savršenim ljudskim rodom koji bi vječno mlad nastavao na rajskoj Zemlji, i to u miru sa svojim Bogom i nebeskim Ocem! Bog sigurno nije djelovao protivno svom vlastitom divnom naumu sa čovječanstvom i njegovom zemaljskom domovinom, kad je strogo izrekao smrtnu presudu nad praroditeljima cijelog čovječanstva. Zapazimo stoga božansko naređenje koje je jasno zabilježeno u biblijskom izvještaju:

¹⁰ “A čovjeku reče: ‘Jer si poslušao glas svoje žene, te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! — evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svog! Rađat će ti trnjem i korovom, a hranit ćeš se poljskim raslinjem. U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš, ta iz zemlje si uzet bio — prah si, u prah ćeš se i vratiti’” (1. Mojsijeva 3:17-19, ST).

11. Koje činjenice u vezi poslušnosti pokazuju da je Adam zaslužio Božju osudu?

¹¹ Ta je osuda značila izvršenje smrtne kazne nad ljudima, bez obzira na posljedice po Božji naum da rajsku Zemlju napuni savršenim muškarcima i ženama koji bi zajednički živjeli u ljubavi i miru, te zauvijek obrađivali i gajili svijetom rašireni rajski vrt. Čovjek nije poslušao Božji glas, koji mu je rekao da ne smije jesti sa zabranjenog “drveta spoznaje dobra i zla”, nego glas svoje žene. I ako on sam nije poslušao glas svog Boga i Stvoritelja, zar bi onda postojano učio svoju djecu da to rade? Da li bi im mogao ukazati na svoj vlastiti primjer, učeći ih da slušaju Jehovu Boga? (Usporedi 1. Samuelova 15:22.)

12, 13. a) Kako bi Adamov grijeh djelovao na njegovu djecu? Zašto Adam nije zaslužio da zauvijek živi u Raju, pa čak niti na Zemlji?

¹² Bi li Adamova djeca mogla savršeno držati Božji zakon, kako je on to ranije bio u stanju činiti kao savršeni čovjek? Zar on ne bi prema zakonima naslijeđa prenosio dalje na svoju djecu vlastitu slabost i sklonost da ne sluša Božji glas, nego neki drugi glas? Povijesne činjenice odgovaraju na ta pitanja (Rimljanima 5:12).

¹³ Je li čovjek koji se zbog ljudskog stvorenja okrenuo od savršene poslušnosti kao izraza savršene ljubavi prema Bogu zaslužio da vječno živi u Raju, da uopće živi na Zemlji? Zar ne bi bilo opasno ostaviti ga da vječno živi na Zemlji? Bi li dozvola da vječno živi kao prestupnik veličala Božji zakon i pokazivala Božju apsolutnu pravednost, ili bi bila podstrek za nepoštivanje Božjeg zakona, pokazujući da je Božja riječ nepouzdana?

Istjerani iz Edenskog vrta

14. Kako je u biblijskom izvještaju opisano Božje postupanje protiv Adama i njegove žene?

¹⁴ Iz biblijskog izvještaja saznajemo kako je Bog odlučio u vezi te stvari: “I načini Jahve, Bog, čovjeku i njegovoj ženi odjeću od krzna pa ih odjenu. Zatim reče Bog: ‘Evo, čovjek postade kao jedan od nas — znajući dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!’ Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obrađuje zemlju iz koje je i uzet. Istjera dakle čovjeka i nastani ga istočno od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni mač koji se svjetlucao — da straže nad stazom koja vodi k stablu života” (1. Mojsijeva 3:21-24, ST).

15. a) Kako je Bog pokazao obazrivost prema osjećaju srama koji su Adam i Eva osjećali zbog svoje nagosti? b) Kako je prvi ljudski par bio istjeran iz Edenskog vrta? c) U kojim su se izmijenjenim okolnostima našli Adam i njegova žena izvan Edenskog vrta?

¹⁵ Božanski Sudac je imao obzira prema osjećaju srama kojeg su Adam i njegova žena kao grešnici osjetili zbog svoje nagosti. Na način koji nije pobliže opisan Bog ih je opskrbio dugačkim haljinama od krzna umjesto pregača koje su si načinili od smokvina lišća (1. Mojsijeva 3:7). Haljine od krzna bile su trajnije i bolje su ih štitile od trnja i čkalja, te drugih stvari izvan vrta o koje su se mogli povrijediti. Budući da su nakon počinjenog grijeha imali lošu savjest, pokušali su se sakriti pred Bogom ispod drveća u Edenskom vrtu (1. Mojsijeva 3:8). Sada, nakon što su bili osuđeni, osjetili su određeni oblik božanske prisile time što ih je Bog protjerao iz vrta. Bili su otjerani prema istoku, a ubrzo potom našli su se izvan vrta — zauvijek prognani iz njega! Oni više nisu radili na povećanju tog vrta i na proširenju rajskih uvjeta sve do krajeva Zemlje. Odsad su trebali jesti kruh kojeg bi proizveli od poljskog bilja, ali on ih ne bi vječno održavao na životu. Bili su odrezani od ‘drveta života’, i nakon određenog vremena trebali su umrijeti.

Jehovin prvobitni naum ne može biti osujećen

16. Što Bog nije namjeravao, i zašto?

¹⁶ Je li Bog sada odlučio uništiti Zemlju, Sunce, Mjesec i zvijezde u velikom požaru, samo zato što su se ta dva stvorenja iz praha, ogrešila protiv njega? Zar time ne bi bio osujećen njegov veličanstveni naum — samo zbog onoga što je pokrenula nachásh? Zar bi obična zmija mogla upropastiti Božji naum? Na dan Adamovog i Evinog vjenčanja on im je, blagoslovivši ih, objasnio svoj naum u vezi s njima: trebali su cijelu zemlju napuniti savršenim ljudskim rodom, podložiti si cijelu Zemlju i učiniti je savršenom poput Edenskog vrta, te zajedno sa svim drugim ljudima miroljubivo držati u podložnost sva niža stvorenja na kopnu i u vodi. Kakve li sjajne vizije ostvarenog Božjeg nauma, kojeg je tisućama godina pripremao tokom šest dana stvaranja! Zar taj hvalevrijedni naum treba ostati neostvarenim samo zbog jedne zmije i neposlušnosti prvog ljudskog para? Teško! (Usporedi Izaija 46:9-11.)

17. Što je Bog odlučio učiniti u vezi sedmog dana, i kako će stoga završiti taj dan?

¹⁷ Još uvijek je to bio sedmi dan, dan Božjeg mirovanja. Jehova Bog je odlučio blagosloviti taj dan i posvetiti ga. On ne bi dozvolio da ga išta učini prokletim danom i svakom prokletstvu koje bi netko želio nanijeti tom danu počinka on bi se suprotstavio i pretvorio bi ga u blagoslov, tako da bi taj dan završio blagoslovljeno. Čitava Zemlja trebala bi postati svetim mjestom, gdje bi se vršila Božja volja kao i na nebu, a to bi uslijedilo posredstvom savršenog ljudskog roda. (Usporedi Matej 6:10.)

18, 19. a) Zašto se mogu radovati napaćeni potomci grešnog prvog ljudskog para? b) O čemu će biti još govora u Kuli stražari?

¹⁸ Bog se nije osjetio osujećenim. Nije odustao od svog prvog nauma. Odlučio je opravdati se i dokazati da je potpuno pouzdan, te da ono što je jednom naumio u potpunosti ostvaruje sebi na čast (Izaija 45:18). Nesavršeni napaćeni potomci grešnog prvog ljudskog para mogu biti radosni i nadati se da će Bog ispuniti svoj prvobitni naum za njihovu vječnu korist. Nekoliko tisućljeća njegovog dana počinka već je prošlo i sigurno je blizu završni dio tog dana, na kojem će počivati njegov posebni blagoslov. “Večer” tog dana počinka bliži se kraju i, jednako kao u slučaju prethodnih šest dana stvaranja, mora nastupiti “jutro”. Kad to “jutro” dostigne svoju savršenost i kad svim promatračima učini sasvim vidljivim veličanstveno ostvarenje Božjeg nepromjenjivog nauma, moći će se zabilježiti: ‘Bila je večer, i bilo je jutro, dan sedmi’. Zaista, divnog li izgleda!

¹⁹ Razmišljanje o tome može u nama prouzročiti uzbuđenost i iščekivanje. Stoga će u Kuli stražari biti još govora o veličanstvenim izgledima u vezi Raja, o izgledima za poslušne ljude koji ljube Božji zakon.

[Bilješka]

Što bi rekao?

◻ Zašto je prvi ljudski par izgubio svoj rajski dom?

◻ Zašto nije mit to da je zmija prevarila Evu?

◻ Koju je osudu Bog izrekao nad ženom?

◻ Koju je osudu Bog izrekao nad Adamom, i kako je na taj način uzveličan Božji zakon?

◻ Zašto se Bog nije osjetio osujećenim u vezi svog nauma da napuni zemlju savršenim ljudima, te da je učini Rajem?