Gradivo iz izvora u Radnim listovima (Naš kršćanski život i služba)

2. – 8. OŽUJKA

BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | 1. MOJSIJEVA 22–23

Tragajmo za duhovnim blagom

it-1-E 853 odl. 5–6

Predviđanje budućnosti

Selektivno korištenje sposobnosti predviđanja. Suprotno učenju o predodređenju, Bog koristi svoju sposobnost predviđanja budućnosti onda kad to smatra potrebnim. Pritom se uvijek drži svojih pravednih mjerila i ostaje vjeran svemu što je otkrio o sebi u svojoj Riječi. Predodređenje nije biblijsko učenje. Naime, u Bibliji nalazimo više primjera koji pokazuju da je Bog najprije ispitao neku situaciju, a zatim je na temelju onog što je saznao odlučio kako će postupiti.

Prema 1. Mojsijevoj 11:5–8, Bog je obratio pažnju na ono što se događalo na Zemlji i istražio što se zbivalo u Babelu, a tek je nakon toga odlučio spriječiti bezbožne graditelje da nastave s radovima. Nakon što je u Sodomi i Gomori zlo izmaklo kontroli, Jehova je priopćio Abrahamu da je odlučio ispitati (preko anđela) koliko je situacija ozbiljna. Rekao mu je: “Odlučio sam sići da vidim rade li zaista kako govori tužba koja je došla do mene, a ako nije tako, da znam” (1Mo 18:20–22; 19:1). Isto tako, Jehova je dobro poznavao Abrahama, ali nakon što je Abraham pokazao da je spreman žrtvovati Izaka, Jehova je rekao: “Sada znam da se bojiš Boga kad mi nisi uskratio sina svojega, jedinca svojega!” (1Mo 18:19; 22:11, 12; usporedi Ne 9:7, 8; Ga 4:9).

NAUČIMO KVALITETNIJE PROPOVIJEDATI

it-1-E 604 odl. 5

Kako je Bog mogao Abrahama smatrati pravednim prije nego što je Krist dao otkupninu?

Dakle, Bog je Abrahama “smatrao pravednim” zbog njegove vjere i njegovih djela (Ri 4:20–22). Naravno, to ne znači da su on i drugi Božji sluge iz pretkršćanskog doba bili savršeni ili da nisu griješili. No oni su pokazivali vjeru u Božje obećanje o “potomku” i trudili su se držati Božjih zapovijedi, pa ih Bog nije smatrao nepravednima poput ostalih ljudi iz svijeta (1Mo 3:15; Ps 119:2, 3). Iz svoje velike ljubavi Jehova je svojim slugama pokrivao grijehe i smatrao ih nedužnima u usporedbi s ljudima koji su bili otuđeni od njega (Ps 32:1, 2; Ef 2:12). Stoga je Bog, zahvaljujući njihovoj vjeri, mogao biti u dobrom odnosu s tim nesavršenim ljudima i davati im svoj blagoslov, a pritom ostati dosljedan svojim savršenim mjerilima pravde (Ps 36:10). Unatoč tome, ti su Božji sluge bili svjesni da ih je potrebno osloboditi od grijeha te su čekali da Bog osigura otkupninu u vrijeme koje je odredio (Ps 49:7–9; He 9:26).

16. – 22. OŽUJKA

BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | 1. MOJSIJEVA 25–26

it-1-E 1242

Jakov

Izakov miljenik Ezav bio je svojeglav čovjek nemirna duha koji se bavio lovom i volio boraviti u divljini. S druge strane, njegov brat Jakov bio je “čovjek čestit [hebr. tam] i živio je u šatorima”. Bio je pastir i vodio je miran život. Odgovorno se brinuo za cijelo kućanstvo i majka ga je posebno voljela (1Mo 25:27, 28). Hebrejska riječ tam i na drugim se mjestima u Bibliji koristi za osobe koje su imale Božje priznanje. Naprimjer, “krvožedni ljudi mrze čestite”, ali Jehova jamči da će “budućnost [čestitog] čovjeka biti mirna” (Izr 29:10, bilješka; Ps 37:37). Za vjernog Joba kaže se da je bio “čestit [hebr. tam] i pravedan” (Job 1:1, 8; 2:3).

it-1-E 835

Prvorođenac

U staro doba prvorođeni sin uživao je veliko poštovanje u obitelji, a nakon očeve smrti postao bi glava obitelji i naslijedio dvostruki dio očeve imovine (5Mo 21:17). Ruben je na Josipovoj gozbi sjedio na mjestu koje je pripadalo prvorođencu (1Mo 43:33). No u rodoslovljima koja se spominju u Bibliji sinovi najčešće nisu popisani po redoslijedu rođenja, što znači da prvorođencima nije ukazana čast da uvijek budu prvi na tom popisu. Obično se na prvom mjestu navodi sin koji je bio najistaknutiji ili onaj koji je bio najvjerniji Bogu, a ne onaj koji se rodio prvi (1Mo 6:10; 1Lje 1:28; usporedi 1Mo 11:26, 32; 12:4).

Tragajmo za duhovnim blagom

it-2-E 245 odl. 6

Laganje

Iako se u Bibliji zlobno laganje oštro osuđuje, to ne znači da je netko dužan otkriti povjerljive informacije osobama koje na to nemaju pravo. Isus Krist rekao je: “Ne dajte ono što je sveto psima i ne bacajte bisere svoje pred svinje, da ih ne izgaze nogama i ne okrenu se te vas rastrgaju” (Mt 7:6). Iz tog razloga Isus nije otkrivao sve informacije niti je davao izravne odgovore na neka pitanja ako bi se time nekoga nepotrebno dovelo u opasnost (Mt 15:1–6; 21:23–27; Iv 7:3–10). Na sličan način treba gledati na situacije u kojima Abraham, Izak, Rahaba i Elizej nisu rekli cijelu istinu ljudima koji nisu štovali Jehovu ili u kojima su ih naveli na krivi trag (1Mo 12:10–19; pogl. 20; 26:1–10; Jš 2:1–6; Jk 2:25; 2Kr 6:11–23).

23. – 29. OŽUJKA

BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | 1. MOJSIJEVA 27–28

it-1-E 341 odl. 6

Blagoslov

U patrijarhalno doba otac bi obično blagoslovio svoje sinove neposredno prije svoje smrti. Blagoslov se smatrao nečim izuzetno važnim i vrijednim. Izak je blagoslovio Jakova, ali budući da je bio star i slijep, mislio je da daje blagoslov svom prvorođencu Ezavu. Rekao je Jakovu da će uživati Božju milost i blagostanje te da će biti nadmoćniji od svog brata Ezava, a pritom je sigurno molio Jehovu da ispuni blagoslove koje je izrekao (1Mo 27:1–4, 23–29; 28:1, 6; He 11:20; 12:16, 17). Izak je kasnije svjesno potvrdio blagoslov koji je dao Jakovu i dodatno ga je proširio (1Mo 28:1–4). Jakov je prije svoje smrti najprije blagoslovio dva Josipova sina, a zatim je izrekao blagoslov svojim sinovima (1Mo 48:9, 20; 49:1–28; He 11:21). Slično tome, Mojsije je prije smrti blagoslovio cijeli izraelski narod (5Mo 33:1). Vrijeme je pokazalo da su riječi koje su izrekli ti Božji sluge imale proročansko značenje. Ponekad je onaj tko je izricao blagoslov stavljao ruku na glavu osobi koju je blagoslivljao (1Mo 48:13, 14).

30. OŽUJKA – 5. TRAVNJA

BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | 1. MOJSIJEVA 29–30

it-2-E 341 odl. 3

Brak

Svadbena svečanost. Iako u Izraelu nije postojao neki poseban obred sklapanja braka, održavale su se svadbene svečanosti koje su bili vrlo radosne prigode. Nevjesta se na dan vjenčanja pomno pripremala za taj radosni događaj. Najprije se okupala, a zatim namazala mirisnim uljem. (Usporedi Ru 3:3; Eze 23:40.) Ponekad su joj druge žene pomagale da stavi vjenčani pojas i obuče bijelu haljinu, koja je obično bila bogato izvezena, ovisno o financijskim mogućnostima njene obitelji (Jr 2:32; Ot 19:7, 8; Ps 45:13, 14). Nevjesta bi se okitila ukrasima i nakitom, ako ih je imala (Iza 49:18; 61:10; Ot 21:2), a zatim bi se pokrila nekom vrstom vela, odnosno laganom tkaninom koja je sezala sve do stopala (Iza 3:19, 23). To objašnjava zašto je Laban tako lako prevario Jakova i zašto on nije shvatio da mu daje Leu umjesto Rahele (1Mo 29:23, 25). Rebeka se pokrila velom kad se trebala susresti s Izakom (1Mo 24:65). Tom gestom pokazala je da je podložna mladoženji i da prihvaća njegovo vodstvo (1Ko 11:5, 10).

Tragajmo za duhovnim blagom

it-1-E 50

Posvojenje

Rahela i Lea smatrale su sinove koje su njihove sluškinje rodile Jakovu svojom vlastitom djecom, kao što se vidi iz onoga što je Rahela rekla Jakovu: “Evo robinje moje Bilhe. Lezi s njom, pa neka rodi na koljenima mojim da po njoj i ja dobijem djecu” (1Mo 30:3–8, 12, 13, 24). Ti su sinovi dijelili nasljedstvo zajedno sa sinovima koje su rodile Jakovljeve zakonite žene. Jakov je bio njihov otac, a budući da su sluškinje bile Rahelino i Leino vlasništvo, i djeca koju su te sluškinje rodile u pravnom su smislu pripadala Raheli i Lei.