‘Slijediti put gostoljubivosti’

“Dijelite potrebe sa svetima; primajte rado putnike [“slijedite put gostoljubivosti”, “NW”]” (RIMLJANIMA 12:13).

 1. Koja je osnovna ljudska potreba, i kako se ona očituje?

NOĆU hodati pustom ulicom u nepoznatoj okolini danas može biti zastrašujuć doživljaj. No jednako uznemiravajuće može biti kad se čovjek nađe u mnoštvu u kojem nikoga ne poznaje niti njega itko poznaje. Da, zaista, sastavni dio ljudske prirode jest potreba da nam se pokazuje pažnja, da budemo željeni i voljeni. Nitko ne voli da ga se smatra strancem ili autsajderom.

 2. Kako je Jehova zadovoljio našu potrebu za društvom?

² Jehova Bog, Tvorac i Stvoritelj svega, svjestan je ljudske potrebe za društvom. Budući da je Konstruktor ljudskih stvorenja, Bog je od samog početka znao da “nije dobro da je čovjek sam”, i poduzeo je nešto u vezi s tim (1. Mojsijeva 2:18, 21, 22). Biblijski je zapis pun primjera dobrohotnih djela koja su Jehova i njegovi sluge činili ljudima. To nam omogućuje da naučimo kako ‘slijediti put gostoljubivosti’ na radost i veselje drugima, a nama na zadovoljstvo (Rimljanima 12:13, NW).

Sklonost prema strancima

 3. Objasni temeljno značenje gostoljubivosti.

³ Riječ “gostoljubivost”, koja se koristi u Bibliji, prijevod je grčke riječi philoxenía sastavljene od dvije korijenske riječi koje znače “ljubav” i “stranac”. Zato gostoljubivost u biti znači “ljubav prema strancima”. Međutim, ona nije samo formalnost ili pitanje uljudnosti. Gostoljubivost obuhvaća nečije osjećaje i naklonost. Glagol philéo, prema Exhaustive Concordance of the Bible (Iscrpna biblijska konkordancija) Jamesa Stronga, znači “biti prijatelj (osjećati sklonost prema [nekoj osobi ili objektu]), tj. biti naklonjen (označava osobnu privrženost u čuvstvima ili osjećajima)”. Dakle, gostoljubivost ide dalje od ljubavi temeljene na načelima, koja je možda posljedica osjećaja dužnosti ili obaveze. Ona je redovito izraz iskrene simpatije, naklonosti i prijateljstva.

 4. Kome treba pokazivati gostoljubivost?

⁴ Onaj tko prima taj izraz simpatije i naklonosti jest “stranac” (grčki xénos). Tko bi to mogao biti? I ovaj put Strongova Concordance (Konkordancija) definira riječ xénos kao ‘stran (doslovno tuđ, ili u prenesenom smislu nov); čime se podrazumijeva gost ili (obrnuto) neki stranac’. Dakle, gostoljubivost, kakva je prikazana u Bibliji, može odražavati dobrohotnost iskazanu nekome tko nam je simpatičan, ili se čak može ukazati nekome tko je za nas potpuni stranac. Isus je objasnio: “Ako ljubite one koji vas ljube, kakvu ćete plaću imati? Zar i carinici ne čine to isto? Ako jedino svoju braću pozdravljate, što izvanredno činite? Zar i pogani ne čine isto?” (Matej 5:46, 47, St). Prava gostoljubivost nadilazi podjele i diskriminaciju koje su nametnute predrasudama i strahom.

Jehova, savršeni domaćin

 5, 6. (a) Na što je Isus mislio, rekavši: ‘Otac je vaš nebeski savršen’? (b) U čemu se vidi Jehovina velikodušnost?

⁵ Nakon što je, kao što je prije citirano, istaknuo nedostatke ljubavi koju ljudi izražavaju jedni prema drugima, Isus je dodao sljedeću primjedbu: “Budite vi dakle savršeni, kao što je savršen otac vaš nebeski” (Matej 5:48). Dakako, Jehova je savršen u svakom pogledu (5. Mojsijeva 32:4). Međutim, Isus je istaknuo jedno osobito obilježje Jehovinog savršenstva, rekavši nešto ranije: “[Bog] zapovijeda svome suncu, te obasjava i zle i dobre, i daje dažd pravednima i nepravednima” (Matej 5:45). Kad se radi o pokazivanju dobrohotnosti, kod Jehove nema pristranosti.

⁶ Budući da je Stvoritelj, Jehova je vlasnik svega. “Moje [je] sve gorsko zvijerje, i stoka po planinama na tisuće. Znam sve ptice po gorama, i krasota poljska preda mnom je”, kaže Jehova (Psalam 50:10, 11). Međutim, on ništa sebično ne nagomilava. Budući da je velikodušan, on udovoljava potrebama svih svojih stvorenja. Psalmist je rekao o Jehovi: “Otvoraš ruku svoju i sitiš svašta živo po želji” (Psalam 145:16).

 7. Što možemo naučiti iz Jehovinog načina postupanja sa strancima i onima kojima treba pomoć?

⁷ Jehova ljudima daje ono što im je potrebno — pa čak i onim ljudima koji ga ne poznaju, koji su za njega stranci. Pavao i Barnaba podsjetili su obožavatelje idola u gradu Listri da Jehova “ne ostavi sebe neposvjedočena, čineći dobro, dajući nam s neba dažd i godine rodne, puneći srca naša jelom i veseljem” (Djela apostolska 14:17). Jehova je posebno dobrohotan i velikodušan prema onima kojima treba pomoć (5. Mojsijeva 10:17, 18). Od Jehove možemo mnogo naučiti o pokazivanju dobrohotnosti i velikodušnosti — o tome kako biti gostoljubivi — prema drugima.

 8. Kako je Jehova pokazao svoju velikodušnost brinući se za naše duhovne potrebe?

⁸ Pored toga što izobilno udovoljava materijalnim potrebama svojih stvorenja, Jehova se brine i za njihove duhovne potrebe. Jehova se brinuo za našu duhovnu dobrobit na najvelikodušniji mogući način još i prije negoli smo mi sami shvatili da se nalazimo u očajnom duhovnom stanju. U Rimljanima 5:8, 10 čitamo: “Bog pokazuje svoju ljubav k nama što Kr[i]st još kad bijasmo grješnici umrije za nas. (...) Pomirili [smo se] s Bogom smrću sina njegova dok smo još bili neprijatelji.” Ta priprema omogućava grešnim ljudima da dođu u sretan obiteljski odnos sa svojim nebeskim Ocem (Rimljanima 8:20, 21). Jehova se pobrinuo i za to da nam osigurava ispravno vodstvo i smjernice kako bismo mogli uspjeti u životu unatoč svom grešnom i nesavršenom stanju (Psalam 119:105; 2. Timoteju 3:16).

 9, 10. (a) Zašto možemo reći da je Jehova savršeni domaćin? (b) Kako pravi obožavatelji trebaju oponašati Jehovu u tome?

⁹ S obzirom na to, možemo reći da je Jehova zaista u mnogočemu savršeni domaćin. On ne previđa one kojima treba pomoć, ponizne ni neznatne. Pokazuje iskreno zanimanje i brigu za strance, pa čak i za svoje neprijatelje, a zauzvrat ne traži nikakvu materijalnu nagradu. Uzimajući u obzir sve ovo, zar on nije najveći primjer savršenog domaćina?

¹⁰ Budući da je Jehova Bog koji pokazuje takvu ljubaznu dobrohotnost i velikodušnost, on želi da ga njegovi obožavatelji oponašaju. Kroz cijelu Bibliju možemo vidjeti izvanredne primjere te ugodne osobine. Encyclopaedia Judaica primjećuje da “u drevnom Izraelu gostoljubivost nije bila samo pitanje pristojnosti nego moralni zakon. (...) Biblijski običaj da u svojoj sredini srdačno dočekaju umornog putnika i prime stranca bio je model po kojem su se gostoljubivost i sva njena popratna obilježja razvila u visokocijenjenu vrlinu u židovskoj tradiciji.” Gostoljubivost je mnogo više od zaštitnog znaka pojedinog naroda ili etničke grupe, ona treba biti karakteristika svih pravih obožavatelja Jehove.

Domaćin anđelima

11. Koji istaknuti primjer pokazuje da gostoljubivost donosi neočekivane blagoslove? (Vidi i 1. Mojsijevu 19:1-3; Sudije 13:11-16.)

¹¹ Jedan od najpoznatijih biblijskih izvještaja o pokazivanju gostoljubivosti jest izvještaj o Abrahamu i Sari kad su podigli šatore među velikim stablima ravnice Mambre, u blizini Hebrona (1. Mojsijeva 18:1-10; 23:19). Apostol Pavao je nesumnjivo imao na umu ovaj događaj kad je dao sljedeću opomenu: “Gostoljubivosti ne zaboravljajte; jer neki ne znajući iz gostoljubivosti primiše angjele na konak” (Jevrejima 13:2). Proučavanje ovog izvještaja pomoći će nam uvidjeti da gostoljubivost nije samo stvar običaja ili odgoja. Umjesto toga, ona je božanska osobina koja donosi divne blagoslove.

12. Kako je Abraham pokazao svoju ljubav prema strancima?

¹² U 1. Mojsijevoj 18:1, 2 ukazuje se na to da Abraham nije ni poznavao ni očekivao posjetioce, moglo bi se reći da su bili samo trojica stranaca u prolazu. Neki komentatori kažu da je među istočnjacima bilo uobičajeno da putnik u stranoj zemlji ima pravo očekivati gostoljubivost čak i ako tamo nikoga ne poznaje. Ali Abraham nije čekao da stranci zahtijevaju svoje pravo; on je preuzeo inicijativu. Abraham je ‘potrčao’ u susret strancima koji su bili nešto udaljeni od njega — i to u ‘podne’, a imao je 99 godina! Zar nam to ne pokazuje zašto je Pavao ukazao na Abrahama kao na uzor koji trebamo oponašati? Da, sklonost ili ljubav prema strancima, briga za njihove potrebe jesu bit gostoljubivosti. Gostoljubivost je pozitivna osobina.

13. Zašto se Abraham ‘poklonio’ posjetiocima?

¹³ Izvještaj nam dalje kaže da se Abraham, kad ih je susreo, ‘poklonio do zemlje’. Poklonio se potpunim strancima? Pa, Abrahamov je naklon bio način pozdravljanja poštovanog gosta ili osobe na visokom položaju i ne treba ga miješati s činom obožavanja, koji je rezerviran samo za Boga. (Usporedi Djela apostolska 10:25, 26; Otkrivenje 19:10.) Time što se poklonio, ne samo sagnuo glavu nego se ‘poklonio do zemlje’, Abraham je tim strancima iskazao čast kao važnim osobama. On je bio glava velike, napredne patrijarhalne obitelji, no ipak je smatrao da su ti stranci dostojni veće časti nego on sam. Kako li je to različito od uobičajenog nepovjerenja prema strancima, od sumnjičavog stava prema njima! Abraham je zaista pokazao što znači izjava: “Čašću jedan drugoga većeg činite” (Rimljanima 12:10).

14. Koliki je trud i žrtve zahtijevalo Abrahamovo pokazivanje gostoljubivosti prema strancima?

¹⁴ Ostatak izvještaja pokazuje da su Abrahamovi osjećaji bili iskreni. Sâm obrok bio je izvanredan. Čak i u velikom kućanstvu s mnogo stoke, “tele mlado i dobro” nije bilo svakodnevno jelo. S obzirom na običaje koji vladaju u tom području, John Kitto zapaža u Daily Bible Illustrationsu (Biblijske ilustracije iz svakodnevnog života) sljedeće: “Nikada si nisu priuštili luksuz, izuzev prilikom nekih praznika ili prilikom dolaska stranca; čak su i vlasnici brojnih ovaca i stoke meso jeli samo u takvim prigodama.” Vruća je klima onemogućavala da se pokvarljiva hrana sačuva, pa se takav obrok morao pripremati na licu mjesta. Stoga ne čudi što se u ovom kratkom izvještaju izrazi “otrča” ili “brže” pojavljuju četiri puta, a i Abraham je doslovno ‘otrčao’ kako bi pripremio obrok! (1. Mojsijeva 18:6-8).

15. Koji je ispravan stav o materijalnim stvarima kad se pokazuje gostoljubivost, a koji je pokazao Abraham?

¹⁵ Međutim, svrha toga nije bila samo da se napravi velika gozba kako bi se nekoga impresioniralo. Iako su se Abraham i Sara toliko trudili kako bi pripremili i iznijeli jelo, zapazi kako se Abraham nešto ranije izrazio o tome: “Da vam donesemo malo vode i operite noge, te se naslonite malo pod ovijem drvetom. I iznijeću malo hljeba, te potkrijepite srce svoje, pa onda podjite, kad idete pored sluge svojega” (1. Mojsijeva 18:4, 5). Pokazalo se da “malo hljeba” znači gozba na kojoj su poslužili ugojeno tele, pogače od bijelog brašna, maslac i mlijeko — zaista gozba dostojna kralja. Kakvu pouku možemo izvući iz toga? Kad se nekome ukazuje gostoljubivost, nije važno, odnosno ne treba isticati, obilje hrane i pića, raskoš ponuđene zabave i tako dalje. Gostoljubivost ne ovisi o tome može li si netko priuštiti skupe stvari. Ona se zapravo temelji na iskrenoj brizi za dobrobit drugih i na želji da se čini dobro drugima onoliko koliko je to nekome moguće. “Bolje je jelo od zelja gdje je ljubav nego od vola ugojena gdje je mržnja”, kaže jedna biblijska poslovica, i tu leži ključ prave gostoljubivosti (Priče Salamunove 15:17).

16. Kako je Abraham, onim što je učinio za posjetioce, pokazao da cijeni duhovne stvari?

¹⁶ Međutim, moramo zapaziti da je cijeli događaj imao i duhovni prizvuk. Abraham je na neki način shvatio da su ti posjetioci bili Jehovini glasnici. Na to ukazuje način na koji im se obratio, govoreći: “Gospodine, ako sam našao milost pred tobom, nemoj proći sluge svojega”a (1. Mojsijeva 18:3; usporedi 2. Mojsijevu 33:20). Abraham nije unaprijed znao imaju li poruku za njega ili su samo u prolazu. No bez obzira na to, uvidio je da se odigravalo ispunjenje Jehovinog nauma. Ti su se ljudi nalazili u izvjesnoj Jehovinoj misiji. Ako bi mogao na neki način sudjelovati u tome, on bi bio sretan zbog toga. Uvidio je da Jehovini sluge zaslužuju najbolje i pružio im je najbolje što je mogao pod danim okolnostima. Rezultat takvog postupanja trebali su biti duhovni blagoslovi, bilo za njega samoga bilo za druge. Kao što se pokazalo, Abraham i Sara bili su uvelike blagoslovljeni zbog svoje iskrene gostoljubivosti (1. Mojsijeva 18:9-15; 21:1, 2).

Gostoljubiv narod

17. Što je Jehova zahtijevao od Izraelaca s obzirom na strance i one kojima je trebala pomoć a koji su živjeli među njima?

¹⁷ Nacija koja je proizišla od Abrahama nije smjela zaboraviti njegov istaknuti primjer. Zakon koji je Jehova dao Izraelcima sadržavao je pripreme za pokazivanje gostoljubivosti strancima koji su se nalazili među njima. “Ko je došljak medju vama, neka vam bude kao onaj koji se rodio medju vama, i ljubi ga kao sebe samoga; jer ste i vi bili došljaci u zemlji Egipatskoj. Ja sam Gospodin Bog vaš” (3. Mojsijeva 19:34). Narod se posebno trebao brinuti za one kojima je trebala materijalna pomoć i nisu ih smjeli olako ignorirati. Kad ih je Jehova blagoslivljao obilnim žetvama, kad su se radovali svojim praznicima, kad su se odmarali od svojih poslova tijekom sabatnih godina te u drugim prilikama, narod se trebao sjećati onih koji nisu imali toliko sreće — udovica, dječaka bez očeva i stranih stanovnika (5. Mojsijeva 16:9-14; 24:19-21; 26:12, 13).

18. Koliko je važna gostoljubivost s obzirom na dobivanje Jehovine naklonosti i blagoslova?

¹⁸ Koliko je važno pokazivati dobrohotnost, velikodušnost i gostoljubivost prema drugima, posebno prema onima kojima treba pomoć, može se vidjeti iz načina na koji je Jehova postupao s Izraelcima kad nisu pokazivali te osobine. Jehova je jasno stavio do znanja da su dobrohotnost i velikodušnost prema strancima i onima kojima treba pomoć neki od zahtjeva koje je postavio svom narodu da bi primili njegove trajne blagoslove (Psalam 82:2, 3; Izaija 1:17; Jeremija 7:5-7; Ezehijel 22:7; Zaharija 7:9-11). Kad je nacija marljivo udovoljavala tim i drugim zahtjevima, napredovala je i uživala materijalno i duhovno obilje. Kad se predavala svojim sebičnim težnjama i nije pokazivala te ljubazne osobine prema onima kojima je trebala pomoć, doživljavala je Jehovinu osudu, a na kraju joj je dosuđena nepovoljna presuda (5. Mojsijeva 27:19; 28:15, 45).

19. Što moramo sljedeće razmotriti?

¹⁹ Dakle, kako je samo važno da se preispitujemo i da razmotrimo živimo li, što se toga tiče, prema Jehovinim očekivanjima! To je posebno važno danas zbog sebičnog i razjedinjujućeg duha svijeta. Kako možemo pokazivati kršćansku gostoljubivost u razdijeljenom svijetu? Ta se tema razmatra u sljedećem članku.

[Bilješka]

Sjećaš li se?

◻ Što znači biblijska riječ prevedena sa “gostoljubivost”?

◻ Na koje se načine Jehova pokazao savršenim primjerom u pokazivanju gostoljubivosti?

◻ Kako je daleko išao Abraham u pokazivanju gostoljubivosti?

◻ Zašto svi pravi obožavatelji moraju ‘slijediti put gostoljubivosti’?