Abraham — primjer za sve koji traže Božje prijateljstvo
“I ne pokoleba se u vjeri... potpuno uvjeren da je Bog kadar izvršiti što je obećao” (RIMLJANIMA 4:19-21, ST).
1. Zašto je Sotona pokušao obezvrijediti izvještaj o Abrahamu?
RIJEČ Božja zabilježena u Svetom Pismu je “živa i snažno djeluje” (Jevrejima 4:12, NS). Stoga je izvještaj o Jehovinom načinu postupanja s Abrahamom izvor ohrabrenja za sve koji traže Božje prijateljstvo, iako je taj zapis star preko 3 500 godina (Rimljanima 15:4). Praneprijatelj, Sotona, to zna i zato je pokušao obezvrijediti taj izvještaj posredstvom religioznih vođa, koji tvrde da se radi o mitu (1. Korinćanima 11:14, 15).
2. Kako su Isusovi učenici gledali na Abrahama?
2 Kao dio ‘sveg Pisma nadahnutog od Boga’, izvještaj o Abrahamu odgovara istini i ‘koristan je za [kršćansko] poučavanje’ (2. Timoteju 3:16, NS; Ivan 17:17). To su sigurno shvatili i prvi Isusovi učenici, jer se Abraham spominje u Kršćanskim grčkim spisima 74 puta. U 11. poglavlju pisma Jevrejima, koje jača našu vjeru, Abrahamu se daje više mjesta nego bilo kojem drugom pretkršćanskom sluzi Božjem.
3. Koja je velika čast pripala Abrahamu?
3 Abraham nije bio običan prorok, jer ga je Jehova upotrijebio u jednoj divnoj simboličnoj drami, dodijelivši mu veliku čast da posluži kao proročanski uzor samoga Boga (1. Mojsijeva 20:7; Galaćanima 4:21-26). Tako je primjerice Isus, opisujući položaj Božje milosti, govorio o ‘naručju Abrahamovu’ (Luka 16:22).
Njegovo prvo djelo vjere
4. Kako je, prema Bibliji, Bog počeo saobraćati s Abramom?
4 Abram (kako se prvobitno zvao) odrastao je u ‘Uru Kaldejskom’. I dok je tamo živio javio mu se Jehova Bog i rekao mu: “Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati. Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličat i sam ćeš biti blagoslov. Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati, sva plemena [sve obitelji, NS] na zemlji tobom će se blagoslivljati” (1. Mojsijeva 12:1-3, ST; 15:7; Djela apostolska 7:2, 3).
5. a) Kako se Božje obećanje dojmilo Abramova srca? b) Kako je Abram reagirao na obećanje?
5 Kakvog li izazovnog poziva! Udovoljiti mu, za Abrama je značilo napustiti odličnu sredinu i svoje rođake, te nastaviti živjeti u dalekoj, stranoj zemlji. Ali, Božje ljubazno obećanje duboko se dojmilo Abramova srca. Kao star čovjek bez djece, sa ženom nerotkinjom, on je najvjerojatnije računao da će mu ime uskoro pasti u zaborav. Ali, Božje obećanje jamčilo je suprotno: Od njega će poteći ‘velik narod’. Osim toga, Božje je obećanje uključivalo divnu objavu dobre vijesti za cijelo čovječanstvo, ukazujući na vrijeme kad će biti blagoslovljeni svi narodi (Galaćanima 3:8). Abram je pokazao vjeru u Jehovino obećanje i napustio je središte napredne civilizacije. “Ode”, čitamo u Bibliji, “iako nije znao kamo ide” (Jevrejima 11:8, ST).
6. a) Zašto se prema 1. Mojsijevoj 11:31 polazak na put pripisuje Terahu? (Djela apostolska 7:2-4). b) U kom pogledu je Sara primjer današnjim kršćankama?
6 Abramova je vjera utjecala i na druge, i tako su s njime krenuli na put njegovi ukućani, otac Terah (Tare) i nećak Lot. Budući je Terah kao patrijarh bio poglavar obitelji, njemu se pripisuje polazak na put (1. Mojsijeva 11:31). Pažnje je vrijedna podrška koju je Abram dobio od svoje žene Saraje (kasnije nazvane Sara). Ona se zadovoljila nižim životnim standardom za ostatak svog života (1. Mojsijeva 13:18; 24:67). Stoga je razumljivo da se u izvještaju o njenoj smrti kaže slijedeće: “I Abraham uđe u žalost za Sarom i naricaše za njom” (1. Mojsijeva 23:1, 2, ST). Zbog njene jake vjere i podupiranja cijelim srcem u ulozi supruge, ona služi kršćanskim ženama kao primjer prave duhovne ljepote (Jevrejima 11:11, 13-15; 1. Petrova 3:1-6).
7. Na koji način kršćani danas pokazuju vjeru sličnu Abrahamovoj i Sarinoj?
7 Mnogi kršćani pokazuju danas sličnu vjeru izražavajući spremnost da šire Božju vijest u mjestima gdje su hitno potrebni objavitelji Kraljevstva ili da djeluju tamo gdje treba podići nove zgrade za tiskanje i otpremu biblijske literature (Matej 24:14). Ovi kršćani udovoljavaju zapovijedi: “Pođite ... i načinite učenike od ljudi iz svih naroda”. Nakon preseljenja u neku drugu zemlju često se moraju prilagoditi drugačijem životnom standardu. Drugi pak prinose značajne materijalne žrtve, sudjelujući u djelu stvaranja učenika u svom zavičaju (Matej 28:19, 20 NS).
Daljnja djela vjere
8. Kako se dogodilo da se Jehova po drugi puta javio Abramu?
8 Abram je prekinuo svoje putovanje u Haranu i tu je ostao do smrti svog oca Teraha (1. Mojsijeva 11:31, 32). Potom su on i njegovi ukućani prešli Eufrat i krenuli u pravcu juga, stigavši na kraju do “mjesta Sihema” usred zemlje Kanaan. Kako li je to bilo lijepo mjesto! Sihem je ležao u plodnoj dolini između dva gorska lanca s najvišim uzvisinama Ebalom i Gerizimom. Taj se kraj nazivao “rajem svete zemlje”. Tu se Jehova na odgovarajući način javio Abramu još jednom i rekao mu: “Tvojemu sjemenu dat ću zemlju ovu” (1. Mojsijeva 12:5-7).
9. a) Na koji je istaknuti način Abram nastavio pokazivati vjeru? b) Što mi učimo iz toga?
9 Abram je na to reagirao još jednim djelom vjere. U izvještaju čitamo: “Abram tu podigne žrtvenik Jahvi koji mu se objavio” (1. Mojsijeva 12:7, ST). Vjerojatno je to uključivalo doprinašanje životinjske žrtve, jer ovdje upotrijebljena hebrejska riječ znači “mjesto žrtvovanja”. Kasnije je Abram ponavljao takva djela vjere i u drugim dijelovima zemlje. Osim toga, počeo je ‘prizivati ime Jehovino’ (1. Mojsijeva 11:8; 13:18; 21:33). Hebrejski izraz “prizivati ime” znači također “objavljivati ime” ili “propovijedati o imenu”. Tako su Abramovi ukućani, kao i Kanaanci, zasigurno čuli kako on hrabro priziva ime svog Boga Jehove (1. Mojsijeva 14:22-24). Svi koji danas traže Božje prijateljstvo moraju isto tako s vjerom prizivati njegovo ime. To uključuje sudjelovanje u javnom propovijedanju; oni moraju ‘uvijek prinositi Bogu žrtvu hvale, to jest, plod usana koje javno izjavljuju njegovo ime” (Jevrejima 13:15, NS; Rimljanima 10:10).
10. a) Na koji je drugi način Abram pokazao vjeru? b) Koji je primjer ostavio poglavarima kršćanskih obitelji? (1. Timoteju 3:12).
10 Abram je na razne načine pokazivao vjeru u Jehovu. Bio je spreman u interesu mira prinositi žrtve, ali se hrabro susretao i s kriznim situacijama (1. Mojsijeva 13:7-11; 14:1-16). On je, doduše, bio bogat, ali ne i materijalist (1. Mojsijeva 14:21-24). Štoviše, bio je gostoljubiv i velikodušno je podupirao obožavanje Jehove (1. Mojsijeva 14:18-20; 18:1-8). A najznačajnije je da se kao primjerni poglavar obitelji držao Jehovinih uputstava, zapovijedivši svojim sinovima i ukućanima da nakon njega ‘hode putem Jahvinim, radeći što je dobro i pravedno’ (1. Mojsijeva 18:19, ST). U tom je smislu ponašanje Abrahamovih ukućana bilo u suštoj suprotnosti s perverznim Kanaancima iz susjednih gradova Sodome i Gomore. Abram sigurno ne bi trpio takve teške grijehe među svojim ukućanima. On je na primjeran način upravljao svojim domom, jer su ga njegovi ukućani oponašali prizivajući u vjeri Jehovino ime (1. Mojsijeva 16:5, 13; 24:26, 27; 25:21).
‘Nije se pokolebao u vjeri’
11. Kako je Abram mogao stotinu godina izdržati kao stranac u tuđoj zemlji?
11 Jaka vjera pomogla je Abramu podnositi teškoće dok je stotinu godina živio među ljudima koji su zemlju smatrali svojim vlasništvom (1. Mojsijeva 12:4; 23:4; 25:7). U Bibliji čitamo: “Vjerom se preseli u obećanu zemlju kao u tuđu i nastani se u šatorima skupa s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja, jer je očekivao grad [Božje kraljevstvo] s temeljima kojemu je Bog graditelj i tvorac. A da su pod tim [da su tuđinci] još mislili na onu [domovinu] iz koje su izišli, još bi imali vremena da se vrate” (Jevrejima 11:9, 10, 15, ST; usporedi Jevrejima 12:22, 28).
12. Koja se prilika ubrzo pružila Abramu da se vrati u Ur, i kako je on rješavao krizne situacije?
12 Nedugo nakon Abramova dolaska u Kanaan nastupila je teška glad i to mu je pružilo priliku ‘da se vrati’. Ur, koji se bogato snabdijevao vodom iz Eufrata, nije bio ovisan o kiši. No, umjesto da se vrati, Abram je vjerovao Jehovi i krenuo je u suprotnom pravcu — u Egipat. To je bilo povezano s određenim rizikom. Abram je imao lijepu ženu i tako se kao stranac u tuđoj zemlji našao u životnoj opasnosti. Zato je u svakom slučaju poduzeo mjere opreza, zamolivši Saraju da nikome ne govori da su oženjeni. Jehova je blagoslovio Abrama zbog njegove vjere i on se ubrzo vratio u Obećanu zemlju s većim bogatstvom negoli ikada (1. Mojsijeva 12:10–13:2; 20:12).
13. Što je bilo predočeno Sarajinom neplodnošću i time da je Abram zatajio svoj brak s njom?
13 I ovo je pripadalo proročanskoj drami u kojoj je Abram neznajući sudjelovao, a nama za pouku. Saraja, koja je još uvijek bila nerotkinja, predočavala je Jehovinu nebesku organizaciju lojalnih anđela, uspoređenu sa ženom. Ta lijepa simbolična žena trebala je čekati preko 4 000 godina da bi proizvela pravo sjeme Većeg Abrahama, Jehove Boga. Javno proganjanje vjernih Božjih slugu kroz sve te godine čekanja ponekad je posredovalo dojam da Jehova taji svoj bračni odnos s tom ženom (1. Mojsijeva 3:15; Izaija 54:1-8; Galaćanima 3:16, 27, 29; 4:26).
14. a) Što je Sara konačno učinila radi svoje neplodnosti? b) Što se dogodilo u 100. godini Abramova života i zašto?
14 Abram je deset godina izdržao kao stranac, a još uvijek nije dobio sina za nasljednika. U svom očajanju Saraja ga je zamolila da proizvede potomka sa njenom robinjom Agarom. On se složio s time i tako je došao na svijet Izmael (1. Mojsijeva 12:4; 16:1-4, 16). Ali, obećano sjeme blagoslova trebalo je doći kroz nekog drugog. U 100. godini života Abram mijenja svoje ime u Abraham, jer mu je Bog rekao: “Jer naroda mnogih ocem ja te postavljam”. Sarajino je ime promijenjeno u Sara, vezano uz obećanje da će roditi sina (1. Mojsijeva 17:1, 5, 15-19, ST).
15. a) Zašto se Abraham nasmijao pri pomisli da će mu Sara roditi sina? b) Kako je još Abraham dokazao jaku vjeru?
15 Abraham (a kasnije i Sara) nasmijao se pri toj pomisli, jer je u njega i u Sare nestalo sposobnosti da rađaju djecu (1. Mojsijeva 17:17; 18:9-15). Međutim, taj smijeh nije bio izraz nevjerovanja, jer u Bibliji čitamo: “I ne pokoleba se u vjeri. Nije oklijevao nevjerom u Božje obećanje, nego se ojača vjerom davši Bogu slavu, potpuno uvjeren da je Bog kadar izvršiti što je obećao” (Rimljanima 4:18-21, ST). Abraham je još istoga dana dokazao tu jaku vjeru. Jehova je rekao Abrahamu da se obreže zajedno sa svim muškim članovima svog velikog domaćinstva, u znak saveza kojeg je sklopio s njime (1. Mojsijeva 15:18-21; 17:7-12, 26). Kako je on reagirao na tu zapovijed s bolnim posljedicama? “Pa ih toga istog dana obreže, kako mu je Bog rekao” (1. Mojs. 17:22-27, ST).
16. a) Što se dogodilo na dan Izakova odbijanja od sise? b) Što je bilo predočeno time da su Agara i Izmael bili otjerani iz kućanstva?
16 Slijedeće godine Sara je donijela na svijet Izaka, čije ime znači “Smijeh” (1. Mojsijeva 21:5, 6). Uskoro je došlo vrijeme odbijanja dojenčeta od sise. Za vrijeme te svečanosti zavidni je Izmael progonio svog brata Izaka. Stoga je Sara strogo zamolila Abrahama da istjera sluškinju Agaru i njezina sina iz kućne zajednice. Jehova Bog je podupro Sarinu molbu. Iako je to Abrahama boljelo, neodložno je poslušao (1. Mojsijeva 21:8-14). Time je, prema Galaćanima 4:21-30, bilo predočeno kako će veći Abraham prekinuti svoj odnos s nacijom prirodnih Izraelaca. I oni su poput svih drugih ljudi rođeni kao robovi grijeha (Rimljanima 5:12). No, odbacili su Isusa Krista, pravo sjeme Abrahamovo, koji je došao da ih oslobodi (Ivan 8:34-36; Galaćanima 3:16). I kao što je Izmael proganjao Izaka, tako su i oni proganjali novoosnovanu kršćansku skupštinu duhovnih Izraelaca — sekundarni dio Abrahamova sjemena (Matej 21:43; Luka 3:7-9; Rimljanima 2:28, 29; 8:14-17; 9:6-9; Galaćanima 3:29).
Njegova najveća kušnja vjere
17. Kako je Abrahamova vjera bila stavljena na tešku kušnju?
17 Nemoguće je vjerovati da bi bilo koji čovječji otac posjedovao veću ljubav prema svom sinu negoli ostarjeli Abraham prema Izaku. Kakvog li šoka kad je dobio od Boga slijedeću zapovijed: “Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati” (1. Mojsijeva 22:1, 2, ST).
18. Kako je Abraham reagirao na Jehovinu zapovijed da žrtvuje Izaka?
18 Abrahamu je sigurno bilo teško razumjeti razlog te bolne zapovijedi, a ipak je neodložno poslušao, kao što je navikao uvijek činiti (1. Mojsijeva 22:3). Bila su mu potrebna tri mučna dana dok nije stigao na označeno brdo. Tamo je podigao žrtvenik i položio na nj drva. Do tog je trenutka sigurno već upoznao Izaka s Božjom zapovijedi, pa je on bez daljnjega mogao pobjeći. Ali, Izak je dozvolio da ga njegov ostarjeli otac veže i položi na žrtvenik (1. Mojsijeva 22:4-9). Što je bilo razlogom takve poslušnosti?
19. a) Što je bilo razlogom Izakove hrabre podložnosti? b) Kako je odnos između Abrahama i Izaka pouka za današnje kršćanske obitelji?
19 Iz 1. Mojsijeve 18:19 proizlazi da je Abraham vjerno udovoljavao svojim obavezama prema Izaku. On je bez sumnje usadio u Izaka spoznaju o Jehovinom naumu da uskrsne mrtve (1. Mojsijeva 12:3; Jevrejima 11:17-19). Kao onaj koji je uživao duboku Abrahamovu ljubav, Izak se želio u svemu dopasti svom ocu, posebno kad se radilo o vršenju Božje volje. Kakve li odlične pouke za današnje kršćanske obitelji! (Efežanima 6:1, 4).
20. Kako je Abraham poslušao i u čemu se sastojala nagrada?
20 Kušnja sada doživljava svoj vrhunac. Abraham poseže za mesarskim nožem. Ali, u trenutku kad je htio ubiti svog sina, Jehova ga je zaustavio riječima: “Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga” (1. Mojsijeva 22:11, 12, ST). Kakvu li je bogatu nagradu za Abrahama predstavljala ova Božja objava da je pravedan! Abraham je sada mogao biti uvjeren da odgovara onome što je Bog tražio od nesavršenog čovjeka. A što je još važnije, potvrđena je Jehovina ranija procjena njegove vjere (1. Mojsijeva 15:5, 6). Potom je Abraham žrtvovao jarca, koji je čudom stavljen na raspolaganje kao nadomjestak za Izaka. Zatim je čuo kako Jehova zakletvom potvrđuje obećanje saveza. Kasnije je Abraham postao poznat kao Jehovin prijatelj (1. Mojsijeva 22:13-18; Jakov 2:21-23).
21. Koja je proročanska slika time stvorena, i na traženje čega nas potiče?
21 Abrahamova žrtva imala je ‘slikovito značenje’ (Jevrejima 11:19, ST). Predočavala je bolnu, skupocjenu žrtvu koju je prinio Jehova Bog, poslavši svog ljubljenog sina na Zemlju da bi umro kao “Janje Božje koje odnosi grijeh svijeta” (Ivan 1:29, NS). A Izakova spremnost da umre predočavala je da će se Isus Krist, veći Izak, sa puno ljubavi podložiti volji svog nebeskog Oca (Luka 22:41, 42; Ivan 8:28, 29). I kao što je Abraham primio svog sina živog s oltara, tako je Jehova konačno primio svog ljubljenog sina natrag iz mrtvih kao slavno duhovno stvorenje (Ivan 3:16; 1. Petrova 3:18). Kako li je sve to ohrabrujuće za one koji danas traže Božje prijateljstvo!
22. Kako jedna izabrana grupa ljudi izvlači korist iz Božje nenadmašne ljubavi?
22 Pokazivanjem vjere u taj nenadmašni čin ljubavi Jehove, Većeg Abrahama, izabrana grupa ljudi proglašena je pravednima i Božjim sinovima (Rimljanima 5:1; 8:15-17). Ti su bili najprije uzimani iz redova Židova, a zatim iz redova ne-Židova, te su zaista blagoslovljeni posredstvom Isusa Krista, Abrahamovog sjemena (Djela apostolska 3:25, 26; Galaćanima 3:8, 16). Oni pak sačinjavaju sekundarni dio Abrahamova sjemena (Galaćanima 3:29). Njihov se konačni broj penje na 144 000, a poput Isusa, i oni će biti probuđeni u nebeski život, nakon što ostanu vjernim do u smrt (Rimljanima 6:5; Otkrivenje 2:10; 14:1-3).
23. a) Kako su već milijuni blagoslovljeni kroz ostatak Abrahamovog sjemena? (2. Korinćanima 5:20). b) Koji daljnji blagoslovi stoje u izgledu ‘velikom mnoštvu’?
23 Međutim, milijuni iz svih naroda ‘blagoslovljeni su’ svojim reagiranjem na ljubaznu službu razmjerno malog ostatka Abrahamovog sjemena (1. Mojsijeva 22:18). Oni su oduševljeni kad saznaju da grešni ljudi mogu biti proglašeni Božjim prijateljima. Posljedica toga je da “veliko mnoštvo ... iz svakog naroda” uživa Božju naklonost. To su ljudi koji su “oprali svoje duge haljine i ubijelili ih u krvi Janjetovoj”. Pod vodstvom ostatka i oni prinose Bogu “svetu službu dan i noć”. Članovi velikog mnoštva imaju divnu nadu da vječno žive u Raju kao zemaljska “djeca Božja” (Otkrivenje 7:9-17, NS; 21:3-5; Rimljanima 8:21; Psalam 37:29). Ali, prije nego ti blagoslovi postanu stvarnošću, moraju još uslijediti značajni događaji, o čemu će biti govora u slijedećem članku.
Pitanja za ponavljanje
◻ Kako je bila iskušana vjera Abrahama i članova njegove obitelji?
◻ Kako kršćani danas pokazuju sličnu vjeru?
◻ Na koje je još načine Abraham pokazao vjeru?
◻ Kako su Abraham, Sara i Izak primjer kršćanskim obiteljima?
◻ Što je predočavalo Abrahamovo najveće djelo vjere?