Kakav je Božji naum za čovječanstvo?

1-4. (a) Koji je bio Božji prvobitni naum za čovječanstvo? (b) Zašto se čovjek pokazao neposlušnim? (Vidi okvir na stranici 13.)

OBEĆANJE svijeta bez rata, kako je otkriveno u Izaiji 2:2-4 i Miheju 4:1-4, ne samo da nam pruža dobro utemeljenu nadu za skoru budućnost, nego nam govori i nešto vrlo važno o našem Stvoritelju. On je Bog nauma. Proročanstvo iz 2. poglavlja Izaije zapravo je dio dugačkog niza proročanstava koji se proteže od prvih pa sve do zadnjih stranica Biblije, razjašnjavajući nam kako će Bog ostvariti svoj prvobitni naum.

² Kad je Bog stvorio prvi ljudski par, jasno im je rekao kakav je njegov naum za njih. U 1. Mojsijevoj, 1. poglavlju, 28. retku čitamo: “I blagoslovi ih Bog, i reče im Bog: radjajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zvjerinja što se miče po zemlji.” Kad tu zapovijed povežemo s onim što je rečeno u sljedećem poglavlju 1. Mojsijeve — “I uzevši Gospodin Bog čovjeka namjesti ga u vrtu Edenskom, da ga radi i da ga čuva” — postaje jasno da je Bog namjeravao da prvobitni par, zajedno sa svojim potomstvom, proširi Raj izvan granica Edenskog vrta, koji bi konačno obuhvatio cijelu zemaljsku kuglua (1. Mojsijeva 2:15).

³ Koliko bi oni dugo uživali u svom rajskom domu? Pisma pokazuju da je čovjek stvoren da vječno živi na Zemlji. Smrt bi za čovječanstvo nastupila samo ako bi oni bili neposlušni Stvoritelju, kao što je rečeno u 2. poglavlju 1. Mojsijeve, u 16. i 17. retku: “I zaprijeti Gospodin Bog čovjeku govoreći: jedi slobodno sa svakoga drveta u vrtu; ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrijećeš.” Logično je, dakle, da bi trajna poslušnost rezultirala trajnim životom, vječnim životom, u tim rajskim uvjetima (Psalam 37:29; Priče Salamunove 2:21, 22).

⁴ Međutim, anđeo, o komu se kasnije govori kao Sotoni (što znači “Protivnik”), utjecao je na taj prvi par da pogrešno upotrijebi svoju slobodnu volju izabravši da bude neposlušan Bogu (Job 1:6-12; usporedi 5. Mojsijeva 30:19, 20). Stvorivši privid da govori zmija, taj je buntovni anđeo rekao Evi, i preko nje Adamu, da će postati mudriji i da će njihovi životi biti potpuniji ako se ne podvrgnu Bogu kao Krajnjem Autoritetub (1. Mojsijeva 3:1-19). Zbog svoje otvorene pobune, osuđeni su na smrt. Je li to značilo da je Božji naum za čovječanstvo bio osujećen ili dokinut? Ne, nego je to prije značilo da će biti potrebna druga sredstva da se ispuni Božji prvobitni naum o rajskoj Zemlji ispunjenoj poslušnim ljudima koji uživaju vječni život. Kako će se to ostvariti?

5, 6. (a) Što je Bog obećao kao rješenje problema na Zemlji prouzročenih Sotoninom pobunom? (b) Što je Bog obećao Abrahamu?

⁵ U objavljivanju osude nad onima koji su uključeni u pobunu protiv njegova autoriteta, Jehova Bog je objavio da će podići ‘sjeme’, ili ‘potomstvo’, koje će otkloniti štetu koju je prouzročio začetnik pobune. Simboličnim riječima Bog je govorio o zmiji, koja predstavlja Sotonu, kojoj će to Sjeme udariti, ili zgnječiti, glavu, te tako dokrajčiti Sotonino postojanje i pobunu. Kroz godine je taj stih iz 1. Mojsijeve tumačen na različite i proturječne načine. No, budući da se riječ “sjeme” koristi u mnogim proročanstvima, druga povezana proročanstva otkrivaju što ona znači (1. Mojsijeva 3:15).

⁶ Riječ “sjeme” često se povezuje s ostvarenjem Božjeg nauma za čovječanstvo u cjelini. Kako je zapisano u 1. Mojsijevoj 22:18, vjernom Hebreju Abrahamu Bog je dao obećanje: “I blagosloviće se u sjemenu tvojem svi narodi na zemlji, kad si poslušao glas moj.” (Naglašeno od nas.) Bog je pokazao posebno zanimanje za Abrahama kao čovjeka koji Ga je tražio u istini. Međutim, iako je Bog izravno nagradio Abrahama, ovaj citat jasno pokazuje da Bog nije bio zainteresiran samo za Abrahama, niti isključivo samo za njegove tjelesne potomke. Bog je čvrsto imao u mislima svoj prvobitni naum o rajskoj zemlji za cijelo čovječanstvo, ‘sve narode’. Sada je otkrio Abrahamu da će, kao posljedicu svoje vjernosti, imati prednost proizvesti “sjeme” po kojem će se blagosloviti svi narodi.

7, 8. Kako je to obećano Sjeme postalo povezano s konceptima kraljevanja i Mesije?

⁷ Abraham je bio otac mnogih velikih naroda (1. Mojsijeva 17:4, 5). Ali Jehova Bog jasno je otkrio kroz koju će od ovih linija potomaka doći obećano Sjeme i donijeti blagoslove cijelom čovječanstvu (1. Mojsijeva 17:17, 21). I Abrahamov sin Izak i unuk Jakov spomenuti su kao oni koji pripadaju liniji koja će proizvesti “sjeme”. Jedan od naroda koji je proizašao od Abrahama bio je izraelski narod, koji se sastojao od 12 plemena koja su proizašla od Abrahamovog unuka Jakova. U tom narodu konačno se trebalo pojaviti obećano “sjeme” (1. Mojsijeva 26:1, 4; 28:10, 13-15).

⁸ Proročanstvo je kasnije razotkrilo da će posebno sjeme, ili vladar, doći naročito kroz Judino pleme. U 1. Mojsijevoj 49:10 stoji: “Palica vladalačka ne će se odvojiti od Jude niti od nogu njegovijeh onaj koji postavlja zakon, dokle ne dodje onaj kome pripada [“Shiloh”, Ta], i njemu će se pokoravati narodi.”³ Biblijski komentator Rashi kaže da izraz “dok ne dođe Shiloh” znači “dok ne dođe Kralj Mesija, čije će biti kraljevstvo”.⁴ Poput Rashija, mnogi su biblijski komentatori razumjeli da ovo proročanstvo ima mesijansko značenje.

 9. (a) Što je Bog obećao kralju Davidu s obzirom na Sjeme? (b) Kako je obećanje iz 1. Mojsijeve 49:10 povezano s onim iz Psalma 72:7, 8?

⁹ Prvi vladar iz linije Jude, kralj David, bio je obećan od Boga: “Dom tvoj i (...) prijesto će tvoj stajati do vijeka” (2. Samuelova 7:16). Bog je nadalje obećao: “Podignuću sjeme tvoje nakon tebe (...) i utvrdiću carstvo njegovo. On će mi sazidati dom, i utvrdiću prijesto njegov do vijeka” (1. Dnevnika 17:11, 12). Davidov sin i nasljednik, kralj Salamun, doista je sagradio Jehovin dom, ili hram, ali on očito nije vladao do vijeka. Međutim, jedno od Davidovih sjemena bit će isti “Shiloh”, ili Mesija, prorečen u 1. Mojsijevoj 49:10 (JP). Govoreći proročanski o njemu, kralj David je napisao: “Procvjetaće u dane njegove pravednik i svuda mir dokle teče mjeseca. Vladaće od mora do mora i od rijeke do krajeva zemaljskih” (Psalam 72:7, 8).

10. Što je trebalo postići Sjeme obećano u 1. Mojsijevoj 3:15, i kako se to slaže s obećanjem danim Abrahamu?

¹⁰ Ako slijedimo postupno otkrivenje kroz proročanstvo, dolazimo do razumijevanja da će se blagoslovi obećani Abrahamu — “blagosloviće se u sjemenu tvojem svi narodi na zemlji” — u stvari ispuniti kroz ovog istog Vladara iz Davidove linije (1. Mojsijeva 22:18). Na taj su način proročanstva o Sjemenu postala povezana s nadom židovskoga naroda u Mesiju, za čije će vladavine Zemlja imati potpuni mir. On je u stvari ‘sjeme’ spomenuto u 1. Mojsijevoj 3:15 koje će dokrajčiti prvobitnu pobunu protiv Božje suverenosti i otkloniti štetu koja je iz nje proizašla (Psalam 2:5, 8, 9). Druga pitanja i informacije o obećanom Mesiji obrađuju se na stranicama 24-31. No, sada razmotrimo Božje daljnje postupanje s Abrahamovim potomcima.

11-13. Kako je savez Zakona koristio naciji, i je li mu namjera bila da traje vječno?

¹¹ Izraelci su postali nacija nekoliko stotina godina nakon Abrahamovog vremena. Bog je te potomke oslobodio iz zarobljeništva u Egiptu i pod vodstvom Mojsija, drugog čovjeka vjere kojeg je odabrao, Bog je s njima sklopio posebni savez, ili ugovor (2. Mojsijeva 19:5, 6; 5. Mojsijeva 5:2, 3). Taj je savez Zakona dao naciji jasno vodstvo s obzirom na to kako je Bog želio da ga se obožava. Organizirao ih je kao naciju za takvo obožavanje.

¹² Valja zapaziti da je taj savez od početka bio uvjetan. Prije nego što je otkrio izraelskoj naciji Deset zapovijedi i cijeli savez kojeg su bile dio, Bog ih je izvijestio: “A sada ako dobro uzaslušate glas moj i uščuvate zavjet moj, bićete moje blago mimo sve narode, premda je moja sva zemlja. I bićete mi carstvo svećeničko i narod svet” (2. Mojsijeva 19:5, 6). Da bi ih Bog i dalje koristio kao svoje blago, trebali su ga vjerno slušati. To su bili uvjeti saveza.

¹³ Obećana nagrada za njihovu vjernost — da će služiti kao carstvo svećeničko — otkriva da savez Zakona nije bio sam sebi svrhom, nego je bio prijelazni korak ka pripremanju svećenstva koje će pomoći drugim nacijama da upoznaju pravog Boga. Od početka je Božji naum bio da se cijelo čovječanstvo blagoslovi, a ne samo jedna nacija (1. Mojsijeva 22:18).

14. Koje su druge koristi uslijedile iz saveza Zakona?

¹⁴ Budući da savez Zakona nije bio sam sebi svrhom, koja mu je onda bila svrha? On je sasvim jasno razgolitio i osudio sve krive religiozne koncepte koje je čovjek počeo neovisno razvijati od vremena pobune u Edenskom vrtu (5. Mojsijeva 18:9-13). Također je štitio izraelsku naciju od odvratnih postupaka i obožavanja koja su provodile okolne nacije time što je na najmanju mjeru sveo kontakt s tim nacijama (5. Mojsijeva 7:1-6). Sve dok je Izrael držao taj Zakon, bio bi sačuvan u čistom religioznom stanju, u kojem bi konačno mogli prepoznati obećano Sjeme, ili Mesiju, i izraziti mu dobrodošlicu.

15, 16. Koje važne duhovne pouke obuhvaćene u savezu Zakona također ukazuju na njegovu privremenu prirodu?

¹⁵ Savez Zakona istaknuo je i potrebu za pomirbom, time što je u sebi sadržavao jasno razrađen sistem žrtava koje su bile sastavni dio židovskog obožavanja (3. Mojsijeva 1:1-17; 3:1-17; 16:1-34; 4. Mojsijeva 15:22-29). Od vremena pobune Adama i Eve, čovječanstvo je izgubilo savršenost koja bi im omogućila da žive vječno u savršenom zdravlju (1. Mojsijeva 2:17). Kao posljedica tog prvog grijeha, potomstvo Adama i Eve (svi rođeni nakon pobune) naslijedili su nesavršenost i urođenu sklonost grijehu (1. Mojsijeva 8:21; Psalam 51:5; Propovjednik 7:20). Nesavršenost je dovela do bolesti, starosti i smrti, kao i stvaranja barijere između čovjeka i Boga (1. Carevima 8:46; usporedi Plač Jeremijin 3:44). Bio je potreban određeni temelj da bi se otklonila i nadvladala ta šteta, te izvršilo pomirbu za čovjekovo nesavršeno stanje. Ljudi vjere uvijek su bili vrlo svjesni te potrebe (Job 1:4, 5; Psalam 32:1-5).

¹⁶ Savez Zakona naglasio je da Bog ima pravna mjerila kojima treba udovoljiti. Također je pružio temelj za razumijevanje kako će Božja mjerila pravde biti u potpunosti zadovoljena.c Pripreme žrtava u savezu Zakona nikada nisu mogle obnoviti Božji prvobitni naum za čovječanstvo, jer je njihov učinak bio privremen, naglašavajući stanje grijeha ali ga ne uklanjajući niti sprečavajući. Zakon je stoga bio prijelazni korak da se toj organiziranoj naciji obožavatelja pomogne razumjeti u prikladno vrijeme kako prepoznati Sjeme i kako će to Sjeme otkloniti štetu prouzročenu Adamovim grijehom. Gdje je Tora na to ukazala?

17, 18. Što je Bog mislio svojim obećanjem iz 5. Mojsijeve 18:15, 18, 19 da će podići proroka?

¹⁷ U 5. Mojsijevoj, 18. poglavlju, 15. retku, Mojsije je rekao izraelskoj naciji: “Proroka isred tebe, izmedju braće tvoje, kao što sam ja, podignuće ti Gospodin Bog tvoj; njega slušajte.” U istom poglavlju, recima 18. i 19, Jehova je govorio Mojsiju, onome koga je imenovao kao posrednika između sebe i Svog naroda, rekavši: “Proroka ću im podignuti izmedju braće njihove, kao što si ti, i metnuću riječi svoje u usta njegova, i kazivaće im sve što mu zapovjedim. A ko god ne bi poslušao riječi mojih, koje će govoriti u moje ime, od toga ću ja tražiti.” Kako bi ovo proročanstvo trebalo razumjeti?

¹⁸ Prorok koji je ovdje spomenut sasvim je specifična i posebna osoba. Kontekst razjašnjava da to nije samo općenito načelo s obzirom na Božju namjeru da nastavi podizati proroke za naciju, kako su neki pretpostavljali. Hebrejska riječ za proroka (navíʼ) stoji u jednini, te ga uspoređuje s Mojsijem, koji je bio jedinstven u povijesti nacije. Pored toga, zaključne riječi u istoj knjizi 5. Mojsijevoj kažu: “Ali ne usta više prorok u Izraelu kao Mojsije, kojega Gospodin pozna licem k licu” (5. Mojsijeva 34:10-12). Onaj koji je zapisao ove riječi vrlo je vjerojatno bio Jozua, sin Nunov, koji je i sam bio velik vođa i prorok, imenovan od Boga. Ali, kako je vidljivo iz njegovih vlastitih riječi, nema sumnje u to da on nije na sebi vidio ispunjenje Mojsijevih riječi o proroku kao što je Mojsije. Što je, dakle, Bog mislio kad je obećao da će podići proroka kao što je Mojsije? Kakav je bio Mojsije?

19. (a) Kako je Mojsije bio jedinstven? (b) Kao što je još morao poslužiti prorok kao što je Mojsije?

¹⁹ Mojsije je bio velik vođa; bio je zakonodavac, prorok, čudotvorac, učitelj i sudac. Bio je i posrednik, jedini prorok koji je posredovao neki savez između Boga i čovjeka (u ovom slučaju, izraelskoj naciji). Prorok koji je doista kao on morao bi učiniti nešto slično. Znači li to da je Bog namjeravao da savez Zakona nadomjesti neki drugi savez? Da, odista. Bog je preko proroka Jeremije jasno izrekao svoju namjeru da sklopi novi savez. Novi savez zahtijevao bi novog posrednika. Samo bi netko poput Mojsija mogao odgovarati zahtjevima za takvo zaduženje. Ako ispitamo što novi savez povlači za sobom, bolje možemo razumjeti ulogu posrednika.

20, 21. (a) Što je obećano u Jeremiji 31:31-34? (b) Što je bila utvrđena svrha novoga saveza? (c) Što bi, kao posljedica, bilo sa savezom Zakona?

²⁰ Oko 900 godina nakon Mojsija Jeremija je prenio izraelskoj naciji Božje riječi: “Evo idu dani, govori Gospodin, kad ću učiniti s domom Izraelovijem i s domom Judinijem nov zavjet [“Novi savez”, St], ne kao onaj zavjet, koji učinih s ocima njihovijem, kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje Egipatske, jer onaj zavjet moj oni pokvariše (...) govori Gospodin; nego ovo je zavjet što ću učiniti s domom Izraelovijem poslije ovih dana (...) jer ću im oprostiti bezakonja njihova, i grijeha njihovijeh ne ću više pominjati”d (Jeremija 31:31-34).

²¹ Ako prorok kao što je Mojsije treba služiti kao novi posrednik novog saveza, tada također postaje jasno da svi specifični detalji obožavanja koji su se zahtijevali pod Mojsijevim zakonom ne bi bili na snazi trajno, nego samo dok se ne uspostavi novi savez. Svakako, kad Bog omogući temelj za ‘opraštanje njihovih bezakonja i nepominjanje njihovih grijeha’, više neće biti potrebe za cijelim sistemom žrtava kojeg se zahtijevalo u hramskom uređenju, koji je donio samo privremeno oproštenje. Uspostavom novog saveza, ceremonijalni aspekti saveza Zakona, kao što su držanje Sabata i praznika, također više ne bi imali isto značenje. Bog bi u svoje vrijeme zasigurno otkrio što će se zahtijevati od onih koji su u tom obećanom uređenju novog saveza (Amos 3:7).

22, 23. (a) Kakva je bila svrha novoga saveza s obzirom na narode? (b) Kako druga proročanstva pokazuju koji je bio Božji naum za sve narode?

²² Razumijevanje da su prorok kao što je Mojsije i Sjeme Abrahamovo jedno te isto pomaže nam uvidjeti drugi veoma važan aspekt novog saveza; bit će to pravno sredstvo posredstvom kojeg će ljudi svih nacija moći obožavati pravog Boga. Budući da se u 1. Mojsijevoj 22:18 kaže da će se posredstvom tog ‘sjemena blagosloviti svi narodi na zemlji’, jasno je da u neko vrijeme u ljudskoj povijesti Bog više neće isključivo saobraćati samo s jednim narodom, potomcima Abrahama. Nakon što je izraelska nacija poslužila toj vitalnoj ulozi pružanja obećanog Sjemena i nakon uspostave novog saveza, obožavanje pravog Boga bit će otvoreno za ljude svih nacija i rasa.

²³ Zasigurno nitko ne bi mogao razumno opovrgavati pravednost toga da se iskrenim ljudima svake nacije i rase dopusti da ga obožavaju. To je bila Božja namjera od početka, i mnoga su proročanstva u Bibliji koja potvrđuju činjenicu da će se ljudi iz svih naroda blagosloviti sjemenom Abrahamovim (Zaharija 8:20-23). Jedan se primjer može pronaći u Sofoniji, 3. poglavlju, 9. retku, gdje Bog objavljuje: “Jer ću tada promijeniti narodima usne, te će biti čiste, da bi svi prizivali ime Gospodinovo i služili mu složnijem ramenima.” Proročanstvo iz 2. poglavlja Izaije spomenuto na početku ove brošure ističe ovaj ujedinjujući aspekt obožavanja Boga, gdje se ljudi iz mnogih naroda obraćaju da mu služe u istini, učeći se putevima mira; ono ističe i kada će se to zbiti: “Dogodit će se na kraju danâ” (Izaija 2:2, St). Što se mislilo ovim izrazom, “na kraju danâ”?

24. (a) Što se mislilo izrazom “na kraju danâ”? (b) Što se opisuje u 38. i 39. poglavlju Ezehijela?

²⁴ Pisma uvijek iznova govore o danu kad će Bog sve narode dovesti na sud (Izaija 34:2, 8; Jeremija 25:31-35; Joel 3:2, Habakuk 3:12; Sofonija 1:18; 3:8). Od odbacivanja Božje suverenosti u Edenskom vrtu, neuspjeh čovječanstva da uspješno vlada sobom postao je sve očitijim. Ljudske vladavine potpun su promašaj, i prouzročile su neizrecive patnje. Kad bi im se dopustilo još mnogo vremena u ovom dobu nuklearnog oružja i svijetom raširenog zagađenja okoliša, ljudi bi mogli uništiti sebe i svoj zemaljski dom. Stoga će Bog, koristeći svog imenovanog Mesiju, Sjeme, intervenirati (Psalam 2:1-11; 110:1-6). Prorok Ezehijel predvidio je konačnu bitku Boga protiv čovječjih vladavina. U 38. i 39. poglavlju svoje knjige, on opisuje Božji rat protiv ‘Goga u zemlji Magogu’ (Ezehijel 38:2). Ovo se općenito smatra proročanstvom o posljednjim danima. Pažljivo proučavanje Pisama otkriva da je ‘Gog’ ovdje simbolično ime za tog istog duhovnog buntovnika, Sotonu, koji je naveo Adama i Evu da krenu putem neposlušnosti Bogu. Poraz tog duha zajedno s njegovim snagama, davnašnjim Božjim neprijateljima, zapravo je početni dio ispunjenja prvobitnog obećanja da će ‘sjeme’, simbolično govoreći, fatalno zgnječiti glavu ‘zmiji’, Sotoni (1. Mojsijeva 3:15).

25. Što je prorečeno da će se zbiti nakon uništenja Sotoninih snaga?

²⁵ Nakon uništenja Sotoninih snaga, prvobitni edenski rajski uvjeti bit će obnovljeni. Ali ovog će puta, pod uređenjem novoga saveza čovječanstvo biti poslušno Bogu (Izaija 11:1-9; 35:1-10). Ne samo da će biti oprošteni grijesi, nego će čovječanstvo biti potpuno obnovljeno do savršenstva (Izaija 26:9). Posljedica toga bit će da će im se dodijeliti vječni život (Psalam 37:29; Izaija 25:8). U to će vrijeme čak i mrtvi, i oni koji su umrli vjerni Bogu i milijarde koje nikada nisu u potpunosti imale priliku saznati istinu o njemu, biti vraćeni u život — uskrsnut će! (Danijel 12:2, 13; Izaija 26:19). Zar nas tako divna nada ne približava Bogu koji je takvo što zamislio?

26. Što od nas zahtijeva dolazak proroka kao što je Mojsije?

²⁶ To su samo neki od blagoslova za ljude svih nacija koji su došli prepoznati i slušati glas proroka kao što je Mojsije, Sjemena koje će vladati na prijestolju Davidovu “dokle teče mjeseca”, što znači zauvijek (Psalm 72:7). S obzirom na ovog proroka kao što je Mojsije, u 5. Mojsijevoj 18:19 također se kaže: “A ko god ne bi poslušao riječi mojih, koje će govoriti u moje ime, od toga ću ja tražiti.” Hoćete li si vi uzeti vremena, hoćete li učiniti potrebne napore da prepoznate tog Proroka kao što je Mojsije, tog Mesiju, učeći pri tom sve što Bog zahtijeva? Hoćete li osobno upoznati pravog Boga?