Gradivo iz izvora u Radnim listovima (Naš kršćanski život i služba)
3. – 9. KOLOVOZA
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | IZLAZAK 13–14
“Budite hrabri i gledajte kako će vas Jehova danas izbaviti!”
it-1-E 1117
Ceste, putevi
Od drevnog doba gradove i kraljevstva na području Palestine povezivale su ceste i putevi, uključujući i nekoliko važnih trgovačkih puteva (Br 20:17–19; 21:21, 22; 22:5, 21–23; Jš 2:22; Su 21:19; 1Sa 6:9, 12; 13:17, 18). Put koji se smatrao glavnom prometnicom u Palestini vodio je iz Egipta do filistejskih gradova Gaze i Aškelona, a zatim je postupno skretao na sjeveroistok prema Megidu. Odatle je išao dalje do Hasora, smještenog sjeverno od Galilejskog mora, a potom je vodio do Damaska. Taj put kroz Filisteju bio je najkraći put od Egipta do Obećane zemlje. No Jehova je obzirno poveo Izraelce drugim putem kako ih Filistejci ne bi napali i kako ih to ne bi obeshrabrilo (Izl 13:17).
it-1-E 782 odl. 2–3
Izlazak iz Egipta
Gdje se Crveno more razdvojilo kako bi Izraelci mogli prijeći na drugu stranu?
Važno je zapaziti da je Bog, nakon što su Izraelci došli do Etama “na rubu pustinje”, drugog mjesta na kojem su se utaborili kad su izlazili iz Egipta, zapovjedio Mojsiju da im kaže da se “vrate i utabore pred Pihahirotom, (...) uz more”. Znao je da će taj potez navesti faraona da pomisli kako Izraelci “smeteno lutaju zemljom” (Izl 13:20; 14:1–3). Bibličari koji smatraju da su Izraelci vjerojatno išli putem koji se zvao El Haj ističu da je hebrejski glagol preveden s “vratiti se” vrlo izražajan i da ne znači tek “skrenuti” ili “promijeniti smjer”, nego više ukazuje na to da se netko vraća odakle je došao ili da ide na svoje odredište jako zaobilaznim putem. Oni pretpostavljaju da su Izraelci došli do nekog mjesta koje se nalazilo malo sjevernije od sjevernog kraja Sueskog zaljeva te da su potom promijenili smjer kretanja i otišli do istočne strane planine Jebel ʽAtaqah, koja je smještena duž zapadne obale zaljeva. Ako bi se na tom mjestu našlo ogromno mnoštvo ljudi, kao što je to bio slučaj s Izraelcima, oni ne bi mogli brzo pobjeći kad bi ih netko napao sa sjevera i stoga bi bili stjerani u kut jer bi iza njih bile planine, a ispred njih more.
Židovska pismena predaja iz 1. stoljeća daje upravo takav prikaz događaja. No što je još važnije, takav opis događaja u skladu je s opisom koji nalazimo u samoj Bibliji, dok se uvriježena gledišta mnogih učenjaka ne poklapaju s biblijskim izvještajem (Izl 14:9–16). Po svemu sudeći, mjesto na kojem su Izraelci prešli Crveno more bilo je dovoljno udaljeno od sjevernog kraja Sueskog zaljeva da faraonova vojska ne bi mogla jednostavno zaobići sjeverni rub zaljeva i dočekati Izraelce s druge strane (Izl 14:22, 23).
10. – 16. KOLOVOZA
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | IZLAZAK 15–16
“Pjesmom slavi Jehovu”
it-2-E 454 odl. 1
Glazba
Grupno pjevanje u Izraelu obično je bilo antifonijsko. To je pjevanje pri kojem se neprestano izmjenjuju dvije grupe pjevača, odnosno dva dijela zbora, ili se izmjenjuju solist i zbor. Po svemu sudeći, u Bibliji se ukazuje na takvo pjevanje kad se kaže da je netko “pjesmom odgovarao” drugim pjevačima ili da su pjevači “naizmjence pjevali” (Izl 15:21; Ezr 3:11). Na tu vrstu pjevanja ukazuje i način na koji su napisani neki psalmi, primjerice 136. psalam. Izvještaj koji opisuje dva velika zbora koja su pjevala zahvalnice u Nehemijino doba i sudjelovala u svečanosti povodom dovršenja gradnje jeruzalemskih zidina upućuje na to da su ti pjevači pjevali antifonijski (Ne 12:31, 38, 40–42).
it-2-E 698
Proročica
Mirjam je prva žena koja se u Bibliji naziva proročicom. Bog je očito preko nje objavio jednu ili više poruka, vjerojatno u pjesmama koje su bile nadahnute svetim duhom (Izl 15:20, 21). Zato su ona i Aron rekli Mojsiju: “Ne govori li [Jehova] i preko nas?” (Br 12:2). Sam Jehova je preko proroka Miheja rekao da je poslao “Mojsija, Arona i Mirjam” da idu pred Izraelcima kad ih je izvodio iz Egipta (Mi 6:4). Iako je Mirjam imala čast prenositi Božje objave, nije imala jednako istaknut položaj pred Bogom kao njen brat Mojsije. Kad nije pokazala dužno poštovanje prema Mojsiju, Bog ju je strogo kaznio (Br 12:1–15).
17. – 23. KOLOVOZA
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | IZLAZAK 17–18
Tragajmo za duhovnim blagom
it-1-E 406
Kanon
U svjetlu dokaza koje pruža sam biblijski tekst, nema nikakve sumnje da Mojsijevi zapisi potječu od Boga, odnosno da ih je nadahnuo Bog, da su dio biblijskog kanona i da sadrže vjerodostojne upute o tome kako štovati pravog Boga. Mojsije nije postao izraelski vođa i zapovjednik na vlastitu inicijativu; isprva se čak ustručavao prihvatiti tu ulogu (Izl 3:10, 11; 4:10–14). Naprotiv, sam je Bog postavio Mojsija na taj položaj i dao mu takve čudesne moći da su čak i faraonovi svećenici koji su se bavili vračanjem bili prisiljeni priznati da je Mojsije činio čuda uz Božju pomoć (Izl 4:1–9; 8:16–19). Dakle, to što je Mojsije govorio i zapisivao važne objave nije bila stvar njegove osobne ambicije. Naprotiv, on je iz poslušnosti Božjoj zapovijedi i pod nadahnućem svetog duha najprije usmeno prenosio Božje objave, a zatim ih je i zapisao. Upravo su zato njegove knjige sastavni dio biblijskog kanona (Izl 17:14).
24. – 30. KOLOVOZA
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | IZLAZAK 19–20
“Što za tebe znači Deset zapovijedi?”
w89-E 15. 11. 6 odl. 1
Što za tebe znači Deset zapovijedi?
Prve četiri zapovijedi ističu kakve odgovornosti imamo pred Jehovom. (1) On je Bog koji i danas zahtijeva da se odanost iskazuje isključivo njemu (Matej 4:10). (2) Nijedan njegov sluga ne bi smio štovati slike i kipove (1. Ivanova 5:21). (3) Božje ime trebamo upotrebljavati na ispravan i dostojanstven način i nikad ne bismo smjeli pokazivati nepoštovanje prema njemu (Ivan 17:26; Rimljanima 10:13). (4) Služba Bogu treba biti u središtu našeg života. To nam omogućava da “počinemo od svojih djela”, odnosno da prestanemo pokušavati opravdati sami sebe pred Bogom (Hebrejima 4:9, 10).
w89-E 15. 11. 6 odl. 2–3
Što za tebe znači Deset zapovijedi?
(5) Poslušnost djece roditeljima još uvijek je izuzetno važna kako bi obitelj bila skladna i ujedinjena te kako bi imala Jehovin blagoslov. Uz tu zapovijed dano je divno obećanje: “Da ti bude dobro i da dugo živiš na zemlji” (Efežanima 6:1–3). Mladi koji žive u “posljednjim danima” ovog zlog svijeta i poslušni su toj Božjoj zapovijedi mogu se nadati tome da nikada neće umrijeti (2. Timoteju 3:1; Ivan 11:26).
Ljubav prema našim bližnjima sprečava nas da im naudimo čineći zla djela kao što su (6) ubojstvo, (7) preljub, (8) krađa i (9) lažno svjedočenje (1. Ivanova 3:10–12; Hebrejima 13:4; Efežanima 4:28; Matej 5:37; Mudre izreke 6:16–19). No što je s našim motivima? (10) Deseta zapovijed, koja osuđuje pohlepu, podsjeća nas na to da Jehova očekuje da uvijek imamo ispravne želje, misli i poticaje (Mudre izreke 21:2).
Tragajmo za duhovnim blagom
it-2-E 687 odl. 1–2
Svećenik
Kršćansko svećenstvo. Jehova je Izraelcima obećao da će postati “kraljevstvo svećenika i sveti narod” budu li se držali saveza koji su sklopili s njim (Izl 19:6). Međutim, Aronovi potomci trebali su služiti kao svećenici samo dok ne bude uspostavljeno uzvišenije svećenstvo koje su oni predočavali (He 8:4, 5). Tu su službu trebali vršiti sve dok ne bude ukinut savez Zakona i dok ne bude sklopljen novi savez (He 7:11–14; 8:6, 7, 13). Bog je u početku samo Izraelcima dao priliku da postanu svećenici u njegovom obećanom kraljevstvu, a kasnije su tu priliku dobili i ne-Židovi (Dj 10:34, 35; 15:14; Ri 10:21).
Samo je mali broj Židova prihvatio Krista. Zato su Židovi izgubili mogućnost da samo iz njihovog naroda budu izabrani pripadnici pravog kraljevstva svećenika i svetog naroda (Ri 11:7, 20). Izraelci su bili nevjerni Bogu, pa ih je on stoljećima prije upozorio da će izgubiti tu divnu priliku. Rekao je izraelskom narodu: “Budući da si ti odbacio znanje, ja ću odbaciti tebe da mi više ne služiš kao svećenik. I budući da si zaboravio zakon svog Boga, ja ću zaboraviti tvoje sinove” (Ho 4:6). Isto tako, Isus je židovskim vođama rekao: “Božje kraljevstvo [će se] oduzeti vama i dati narodu koji donosi dobre plodove” (Mt 21:43). Međutim, Isus Krist se, dok je bio na Zemlji, držao Mojsijevog zakona i poštovao svećeničku službu koju su vršili svećenici iz Aronove loze, pa je uputio ljude koje je izliječio od gube da odu k svećeniku i prinesu propisanu žrtvu (Mt 8:4; Mk 1:44; Lk 17:14).
31. KOLOVOZA – 6. RUJNA
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | IZLAZAK 21–22
“Gledaj na život poput Jehove”
it-1-E 271
Fizičko kažnjavanje
Hebrej je mogao svog roba ili robinju izudarati štapom ako su bili neposlušni ili buntovni. No ako bi rob umro od nanesenih ozljeda, njegov je gospodar trebao biti kažnjen. A ako bi rob preživio dan ili dva, to bi upućivalo na zaključak da ga njegov gospodar nije namjeravao ubiti. On je imao pravo kazniti roba za neposlušnost jer ga je “kupio svojim novcem”. Mala je vjerojatnost da je imao namjeru ubiti roba, koji je bio njegova vrijedna imovina, jer bi na taj način sam sebi nanio štetu. Osim toga, ako bi rob umro nakon jednog ili više dana, ne bi se moglo sa sigurnošću utvrditi je li umro od nanesenih ozljeda ili iz nekog drugog razloga. Dakle, ako bi rob preživio dan ili dva, gospodar ne bi bio kažnjen (Izl 21:20, 21).
Tragajmo za duhovnim blagom
it-1-E 1143
Rogovi
Odredba Zakona zapisana u Izlasku 21:14 može značiti da je čak i svećenik trebao biti pogubljen ako bi počinio ubojstvo, a može značiti i to da nijedan čovjek koji namjerno nekoga ubije ne bi bio zaštićen ako bi se uhvatio za rogove žrtvenika. (Usporedi 1Kr 2:28–34.)