Riječ Božja ostaje za sva vremena
“Riječ Boga našega ostaje do vijeka” (IZAIJA 40:8).
1. (a) Na što se ovdje misli izrazom “riječ Boga našega”? (b) Kako su ljudska obećanja uspoređena s Božjom riječi?
LJUDI se često uzdaju u obećanja istaknutih muškaraca i žena. No bez obzira na to koliko bi se poželjnima ta obećanja mogla činiti ljudima koji čeznu za poboljšanjem kvalitete svog života, ona su u usporedbi s riječi našeg Boga kao cvijeće koje vene (Psalam 146:3, 4). Jehova Bog je prije 2 700 godina nadahnuo proroka Izaiju da napiše: “Svako [je] tijelo trava i sve dobro njegovo kao cvijet poljski. Suši se trava, cvijet opada; ali riječ Boga našega ostaje do vijeka” (Izaija 40:6, 8). Koja “riječ” ostaje za sva vremena? To je Božja objava o njegovom naumu. Danas imamo tu “riječ” u pisanom obliku u Bibliji (1. Petrova 1:24, 25).
2. Usprkos kojim je stavovima i postupcima Jehova ispunio svoju riječ s obzirom na drevni Izrael i Judu?
2 Ljudi koji su živjeli u doba drevnog Izraela osjetili su istinitost riječi koje je zapisao Izaija. Jehova je posredstvom svojih proroka pretkazao da će, zbog toga što su mu bili izuzetno nevjerni, prvo desetplemensko izraelsko kraljevstvo, a zatim i dvoplemensko judejsko kraljevstvo biti odvedeni u izgnanstvo (Jeremija 20:4; Amos 5:2, 27). Iako su oni progonili, pa čak i ubijali Jehovine proroke, iako su spalili svitak na kojem je bila zapisana Božja upozoravajuća poruka i obratili se Egiptu za vojnu pomoć kako bi spriječili ispunjenje proročanstva, Jehovina se riječ ispunila (Jeremija 36:1, 2, 21-24; 37:5-10; Luka 13:34). Osim toga, Božje obećanje o povratku pokajničkog židovskog ostatka u njihovu zemlju doživjelo je veličanstveno ispunjenje (Izaija 35. poglavlje).
3. (a) Koja su obećanja, a koja je zapisao Izaija, nama posebno zanimljiva? (b) Zašto si siguran da će se to zaista ispuniti?
3 Jehova je posredstvom Izaije također prorekao Mesijinu pravednu vladavinu nad čovječanstvom, oslobođenje od grijeha i smrti te pretvaranje Zemlje u raj (Izaija 9:6, 7; 11:1-9; 25:6-8; 35:5-7; 65:17-25). Hoće li se i to ispuniti? U to uopće nema sumnje! “Bog (...) ne laže.” On je dao zapisati svoju proročansku riječ za naše dobro i pobrinuo se za to da ona bude sačuvana (Titu 1:2, St; Rimljanima 15:4).
4. Kako se potvrđuje da je Božja riječ “živa” iako nisu sačuvani originalni biblijski manuskripti?
4 Jehova nije sačuvao originalne manuskripte u kojima su njegovi drevni pisari zapisivali ta proročanstva. No pokazalo se da je njegova “riječ”, njegov objavljeni naum, živa riječ. Taj naum nezaustavljivo napreduje i tako na vidjelo izlaze najdublje misli i poticaji ljudi na čiji je život on utjecao (Jevrejima 4:12). Osim toga, povijest pokazuje da su nadahnuta Pisma sačuvana i prevođena pod božanskim vodstvom.
Suočavanje s pokušajima da se ona zabrani
5. (a) Što je učinio jedan sirijski kralj kako bi uništio nadahnuta Hebrejska pisma? (b) Zašto nije uspio u tome?
5 Vladari su često pokušavali uništiti nadahnute spise. Sirijski kralj Antioh Epifan (prikazan na 10. stranici) podigao je 168. pr. n. e. oltar Zeusu u hramu koji je bio posvećen Jehovi. Usto je tražio ‘knjige Zakona’, spalio ih i objavio da će svatko tko posjeduje takva Pisma biti pogubljen. Bez obzira na to koliko je primjeraka spalio u Jeruzalemu i Judeji, nije mogao sasvim uništiti Pisma. U to su vrijeme kolonije Židova bile rasijane u mnogim zemljama i svaka je sinagoga imala svoju zbirku svitaka. (Usporedi Djela apostolska 13:14, 15.)
6. (a) Koja je energična akcija bila provedena kako bi se uništilo Pisma koja su koristili rani kršćani? (b) Kakav je bio njen ishod?
6 Slično tome, rimski je car Dioklecijan 303. n. e. naredio da budu uništena kršćanska mjesta sastajanja i da njihova ‘Pisma proguta plamen’. Takvo je pustošenje potrajalo cijelo desetljeće. To je progonstvo bilo strašno, no Dioklecijan nije uspio iskorijeniti kršćanstvo, a niti je Bog dopustio da zastupnici tog cara unište sve primjerke ijednog dijela Njegove nadahnute Riječi. No protivnici su svojom reakcijom na širenje i propovijedanje Božje Riječi pokazali što im je u srcu. Oni su se pokazali kao ljudi koje je zaslijepio Sotona i koji provode njegovu volju (Ivan 8:44; 1. Ivanova 3:10-12).
7. (a) Što se pokušavalo učiniti kako bi se zaustavilo širenje biblijske spoznaje u zapadnoj Evropi? (b) Što je bilo postignuto na području prevođenja i objavljivanja Biblije?
7 Nastojanja da se zaustavi širenje biblijske spoznaje poprimila su i druge oblike. Kad je latinski postao mrtav jezik, prevođenju Biblije na jezike kojima je govorio običan narod nisu se energično suprotstavljali poganski vladari, nego oni koji su govorili da su kršćani — papa Grgur VII (1073-85) i papa Inocent III (1198-1216). Nastojeći ugušiti otpadništvo od autoriteta crkve, rimokatolički je koncil u Toulouseu (Francuska) 1229. donio odluku da nijedan laik ne smije posjedovati knjige Biblije na narodnom jeziku. Da bi se ta odluka sprovela u djelo, nemilosrdno se koristila inkvizicija. No ipak, nakon 400 godina djelovanja inkvizicije, ljubitelji Božje Riječi preveli su kompletnu Bibliju i stavili u optjecaj njena tiskana izdanja na dvadesetak jezika, uz dodatne dijalekte, a veći dio Biblije bio je preveden na još 16 jezika.
8. Što se događalo u 19. stoljeću što se tiče prevođenja i distribucije Biblije u Rusiji?
8 Rimokatolička crkva nije bila jedina koja je nastojala uskratiti Bibliju običnom narodu. Početkom 19. stoljeća je Pavskij, profesor na Teološkoj akademiji u Sankt Petersburgu, preveo Matejevo Evanđelje s grčkog na ruski. Na ruski su bile prevedene i druge knjige Kršćanskih grčkih pisama, a Pavskij je bio njihov urednik. Ti su prijevodi bili vrlo rašireni sve dok se 1826. svećenstvo nije poslužilo smicalicama i nagovorilo cara da Rusko biblijsko društvo stavi pod upravu “Svetog sinoda” Ruske pravoslavne crkve, koji je zatim djelotvorno sprečavao djelovanje tog društva. Pavskij je kasnije preveo Hebrejska pisma s hebrejskog na ruski. Nekako je u isto vrijeme i Makarij, arhimandrit Pravoslavne crkve, preveo Hebrejska pisma s hebrejskog na ruski. Obojica su bila kažnjena zbog svoje djelatnosti, a njihovi su prijevodi bili odloženi u crkveni arhiv. Crkva je čvrsto odlučila da Biblija ostane na staroslavenskom jeziku koji običan narod u to vrijeme nije znao čitati niti ga je razumio. Tek 1856, kad više nije bilo moguće zaustaviti nastojanja naroda da stekne biblijsku spoznaju, “Sveti sinod” je načinio svoj sinodalni prijevod, slijedeći pritom smjernice koje su bile pažljivo smišljene kako bi bilo sigurno da su izrazi koji se koriste u prijevodu prilagođeni crkvenim nazorima. Tako je sa širenjem Božje Riječi postala očigledna podvojenost između dojma koji su religiozni vođe ostavljali svojom vanjštinom i njihovih stvarnih namjera, što su pokazali svojim riječima i djelima (2. Solunjanima 2:3, 4).
Čuvanje Riječi od iskrivljavanja
9. Kako su neki prevodioci Biblije pokazali svoju ljubav prema Božjoj Riječi?
9 Među onima koji su prevodili i prepisivali Pisma bilo je ljudi koji su iskreno ljubili Božju Riječ i koji su davali sve od sebe kako bi je učinili dostupnom svima. William Tyndale bio je smaknut (1536) zbog svojih nastojanja da Biblija bude dostupna na engleskom. Francisca de Enzinasa zatvorila je katolička inkvizicija (nakon 1544) zbog toga što je Kršćanska grčka pisma preveo na španjolski i objavio ih. Robert Morrison riskirao je svoj život kako bi Bibliju preveo na kineski (od 1807. do 1818).
10. Koji primjeri pokazuju da je bilo prevodilaca koje nije motivirala ljubav prema Božjoj Riječi, nego neki drugi utjecaji?
10 Međutim, ponekad su na rad prepisivača i prevodilaca utjecali neki drugi činioci, a ne ljubav prema Božjoj Riječi. Razmotrimo četiri primjera: (1) Samarićani su na gori Gerizim izgradili suparnički hram onome u Jeruzalemu. U prilog tome je u samarićanski Pentateuh bio umetnut dio teksta u 2. Mojsijevoj 20:17. Bila je dodana zapovijed, kao dio dekaloga, da se na gori Gerizim izgradi kameni žrtvenik i da se ondje prinose žrtve. (2) Onaj tko je prvi prevodio knjigu proroka Danijela za grčku Septuagintu uzeo si je previše slobode prilikom prevođenja. Umetnuo je izjave koje su po njegovom mišljenju objašnjavale ili poboljšavale hebrejski tekst. Ispustio je detalje za koje je smatrao da će biti neprihvatljivi čitaocima. Kada je prevodio proročanstvo o vremenu pojavljivanja Mesije, koje nalazimo u Danijelu 9:24-27, krivo je prikazao navedeno vremensko razdoblje, dodao je i izmijenio riječi te promijenio njihov redoslijed, vjerojatno zato da bi izgledalo kao da proročanstvo podupire borbu Makabejaca. (3) U četvrtom stoljeću n. e. jedan je prerevan zastupnik nauke o Trojstvu u jednu raspravu napisanu na latinskom očigledno dodao riječi “na nebu: Otac, Riječ, i sveti Duh; i ovo je troje jedno” kao da su te riječi dio citata iz 1. Ivanove 5:7. Kasnije je taj redak bio direktno uključen u tekst jednog biblijskog manuskripta na latinskom. (4) U Francuskoj je Luj XIII (1610-43) ovlastio Jacquesa Corbina da prevede Bibliju na francuski kako bi se dostiglo protestante u njihovim nastojanjima. Imajući taj cilj u mislima, Corbin je umetnuo neke dijelove teksta, uključujući i ukazivanje na “svetu misnu žrtvu” u Djelima apostolskim 13:2.
11. (a) Kako je Riječ Božja opstala usprkos nepoštenju nekih prevodilaca? (b) Koliko drevnih manuskripata postoji koji dokazuju izvornost biblijske poruke? (Vidi okvir.)
11 Jehova nije spriječio takvo uplitanje u svoju Riječ, niti je to uplitanje promijenilo njegov naum. Kakve je posljedice ono ostavilo? Dodatna upućivanja na goru Gerizim nisu dovela do toga da Bog posredstvom samarićanske religije blagoslovi čovječanstvo. Naprotiv, ona su dokazala da se nije moglo računati na to da samarićanska religija naučava istinu, iako je ona tvrdila da se drži Pentateuha (Ivan 4:20-24). Izvrtanje teksta u Septuaginti nije spriječilo Mesiju da dođe u vrijeme koje je pretkazao prorok Danijel. Osim toga, iako se Septuaginta koristila u prvom stoljeću, Židovi su izgleda imali običaj da u svojim sinagogama slušaju čitanje Pisama na hebrejskom. Zbog toga “narod bijaše u iščekivanju” kad se približilo vrijeme ispunjenja tog proročanstva (Luka 3:15, St). A što se tiče dijelova koji su umetnuti u 1. Ivanovoj 5:7 da bi se poduprlo Trojstvo i u Djelima apostolskim 13:2 da bi se opravdalo postojanje obreda mise, oni nisu promijenili istinu. A prijevare su s vremenom bile sasvim razotkrivene. Velika količina manuskripata Biblije na izvornom jeziku služi kao sredstvo za provjeravanje valjanosti bilo kojeg prijevoda.
12. (a) Koje su opasne promjene načinili neki prevodioci Biblije? (b) Koliko su dalekosežne bile posljedice toga?
12 Drugi pokušaji da se promijene Pisma uključivali su više od mijenjanja teksta u nekoliko redaka. Oni su predstavljali pravi napad na identitet samoga pravoga Boga. Sama priroda i obim promjena pružaju jasan dokaz o utjecaju koji dolazi iz jednog izvora koji je moćniji od bilo kojeg pojedinca ili ljudske organizacije — da, to je utjecaj Jehovinog praneprijatelja, Sotone Đavla. Potpavši pod taj utjecaj, prevodioci i prepisivači — neki gorljivo, drugi protiv svoje volje — počeli su uklanjati Božje osobno ime Jehova iz njegove nadahnute Riječi, s tisuća mjesta na kojima se ono pojavljivalo. Već u rano doba neki su prijevodi s hebrejskog na grčki, latinski, njemački, engleski, talijanski i nizozemski, nabrojili smo samo neke, sasvim izostavljali božansko ime ili su ga zadržali samo na nekoliko mjesta. Ono je bilo ispušteno i u primjercima Kršćanskih grčkih pisama.
13. Zašto brojna nastojanja da se izmijeni Biblija nisu dovela do toga da se Božje ime izbriše iz sjećanja ljudi?
13 Ipak, to slavno ime nije bilo izbrisano iz ljudskog sjećanja. Prijevodi Hebrejskih pisama na španjolskom, portugalskom, njemačkom, engleskom, francuskom i na mnogim drugim jezicima pošteno sadrže Božje osobno ime. Božje osobno ime počelo se do 16. stoljeća ponovno pojavljivati u različitim hebrejskim prijevodima Kršćanskih grčkih pisama; do 18. stoljeća u njemačkom; do 19. stoljeća u hrvatskom i engleskom. Iako ljudi pokušavaju sakriti Božje ime, kad dođe “Jehovin dan”, tada će, kao što Bog objavljuje, ‘nacije morati znati da sam ja Jehova’. Taj Božji objavljeni naum neće propasti (2. Petrova 3:10; Ezehijel 38:23; NW; Izaija 11:9; 55:11).
Poruka dopire diljem zemaljske kugle
14. (a) Na koliko je evropskih jezika bila tiskana Biblija do 20. stoljeća, i s kojim rezultatom? (b) Na koliko je afričkih jezika bila dostupna Biblija do kraja 1914?
14 Početkom 20. stoljeća Biblija je već bila tiskana na 94 evropska jezika. Ona je upozoravala istraživače Biblije u tom dijelu svijeta na činjenicu da će s krajem vremena neznabožaca 1914. nastupiti događaji koji će potresti svijet, a tako je uistinu i bilo! (Luka 21:24). Prije kraja značajne 1914. Biblija je, kompletna ili neke njene knjige, bila objavljena na 157 afričkih jezika, pored engleskog, francuskog i portugalskog koji su bili u širokoj upotrebi. Tako je bio položen temelj da ponizne osobe iz mnogih plemena i nacionalnih skupina koje ondje žive budu poučene biblijskim istinama koje oslobađaju u duhovnom pogledu.
15. U kolikoj je mjeri Biblija bila dostupna na jezicima Sjeverne, Srednje i Južne Amerike početkom posljednjih dana?
15 Dok je svijet ulazio u prorečene posljednje dane, Biblija je bila vrlo dostupna u Sjevernoj, Srednjoj i Južnoj Americi. Doseljenici iz Evrope donijeli su je sa sobom na svim svojim različitim jezicima. Odvijao se obiman program biblijskog školovanja u toku kojeg su održavani govori za javnost i intenzivno se raspačavala biblijska literatura koju su objavljivali Međunarodni istraživači Biblije, kako su tada bili poznati Jehovini svjedoci. Pored toga, biblijska društva već su tiskala Biblije na 57 drugih jezika kako bi se udovoljilo potrebama mnogonacionalnog stanovništva zapadne hemisfere.
16, 17. (a) U kojoj je mjeri Biblija bila dostupna kad je došlo vrijeme za globalno propovijedanje? (b) Kako se pokazalo da je Biblija uistinu trajna i vrlo utjecajna knjiga?
16 Kad je došlo vrijeme za globalno propovijedanje dobre vijesti prije ‘nego što dođe kraj’, Biblija nije bila nepoznanica u Aziji niti na pacifičkim otocima (Matej 24:14, NW). Već je bila objavljena na 232 jezika koja se govore u tom dijelu svijeta. Na nekim je jezicima bila objavljena kompletna Biblija; na mnogima su bila prevedena Kršćanska grčka pisma; na drugim jezicima postojale su pojedinačne knjige Svetih pisama.
17 Biblija očigledno nije opstala samo kao običan muzejski izložak. Od svih knjiga koje postoje, ona je knjiga koju se najviše prevodilo i najviše distribuiralo. U skladu s tim dokazom božanske zaštite, dogodilo se ono što je bilo zapisano u toj knjizi. Njena učenja i duh kojim su ona nadahnuta trajno su utjecali na život ljudi u mnogim zemljama (1. Petrova 1:24, 25). No trebalo se dogoditi nešto još veće — daleko veće.
Sjećaš li se?
◻ Što je “riječ Boga našega” koja je za sva vremena?
◻ Što se pokušalo učiniti kako bi se zabranila Biblija, i s kojim rezultatom?
◻ Kako je bila sačuvana cjelovitost Biblije?
◻ Kako se Božja objava o njegovom naumu pokazala živom riječi?
[Okvir na stranici 12]
Da li nam je uistinu poznato što izvorno stoji u Bibliji?
Oko 6 000 rukom pisanih hebrejskih manuskripata potvrđuje sadržaj Hebrejskih pisama. Nekoliko njih potječe još iz pretkršćanskog doba. Najmanje 19 postojećih manuskripata kompletnih Hebrejskih pisama potječe iz razdoblja prije izuma tipografije. Pored njih, iz istog razdoblja potječu prijevodi na 28 drugih jezika.
Što se tiče Kršćanskih grčkih pisama, načinjen je katalog od otprilike 5 000 manuskripata na grčkom. Jedan od njih potječe iz vremena prije 125. n. e., dakle samo nekoliko godina nakon što su načinjeni originalni spisi. A za neke se fragmente smatra da potječu iz znatno ranijeg razdoblja. Za 22 knjige, od ukupno 27 nadahnutih knjiga, postoji od 10 do 19 kompletnih uncijalnih manuskripata. Najmanji broj kompletnih uncijalnih manuskripata za neku knjigu iz ovog dijela Biblije iznosi tri — za knjigu Otkrivenja. Jedan manuskript kompletnih Kršćanskih grčkih pisama potječe iz četvrtog stoljeća n. e.
Nijedna druga drevna literatura nije potkrijepljena tolikim mnoštvom drevnih dokumentiranih dokaza.