Kad je Mojsije jednom prilikom čuvao ovce, ugledao je vrlo neobičan prizor — jedan grm je gorio, “a ipak nije izgarao” (redak 2). To je pobudilo njegovu radoznalost, pa se približio kako bi vidio o čemu se radi. Tada mu je Jehova preko anđela rekao iz vatre: “Ne prilazi ovamo! Skini sandale s nogu svojih, jer je tlo na kojem stojiš sveto!” (redak 5). Zamislite! Zato što se na tom mjestu očitovala prisutnost svetog Boga, tlo je postalo sveto!

Božje suosjećanje daje nam nadu. Uz njegovu pomoć možemo usprkos svojoj nesavršenosti živjeti po njegovim mjerilima i tako postići određenu mjeru svetosti te mu biti po volji (1. Petrova 1:15, 16). Jednu kršćanku koja se bori s depresijom i malodušnošću utješio je biblijski izvještaj o onome što je Mojsije doživio kod gorućeg grma. Ona kaže: “Ako Jehova može učiniti svetom čak i prašinu, onda možda ima nade za mene. Ta mi misao jako pomaže.”