Kad je Mojsije govorio s Bogom “licem k licu”, kako se kaže u 2. Mojsijevoj 33:11, ni u kom slučaju nije imao vizualni kontakt s Jehovom. Ovaj izraz samo opisuje način na koji je Mojsije saobraćao s Bogom, a ne ono što je vidio. Govoriti s Bogom “licem k licu” ukazuje na obostran razgovor. Na sličan način mogu dvije osobe razgovarati preko telefona, a da jedna drugu ne gledaju.

Kad je Mojsije razgovarao s Bogom i od njega primao upute, ove mu vijesti nisu posredovane vizijama, kako je to kod drugih proroka ponajčešće bio slučaj. Na to se skreće pažnja u 4. Mojsijevoj 12:6-8, gdje čitamo: “I reče im: čujte sada riječi moje: prorok kad je među vama, ja ću mu se (Jehova) javljati u utvari i govorit ću s njim u snu. Ali nije taki moj sluga Mojsije, koji je vjeran u svem domu mojem. Njemu govorim iz usta k ustima, i on me gleda doista, a ne u tami, (nego) u kakvoj prilici (Jehovinoj).” U kom smislu je Mojsije vidio “priliku Jehovinu”?

Da je Mojsije u stvarnosti razgovarao s jednim anđelom koji je zastupao Boga osobno pokazano je u Djelima apostolskim 7:38, gdje se kaže: “Ovo je onaj što bješe u crkvi (skupštini, NS) u pustinji s anđelom, koji mu govori na gori Sinajskoj, i s ocima našim.” Taj je anđeo bio osobni govornik Jehove, Stvoritelja, i tako je razgovarao s Mojsijem kao da je Bog osobno govorio.