Gradivo iz izvora u Radnim listovima (Naš kršćanski život i služba)

7. – 13. PROSINCA

BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | LEVITSKI ZAKONIK 10–11

“Ljubav prema Jehovi jača od ljubavi prema obitelji”

it-1-E 1174

Nedozvoljeni postupci

Nedozvoljena upotreba kâda. U Levitskom zakoniku 10:1 hebrejska riječ zar (u ženskom rodu zaráh; doslovno znači “stran”) koristi se kad se izvještava kako su Aronovi sinovi Nadab i Abihu “počeli (...) prinositi kad pred Jehovom na nedozvoljen način, onako kako im nije zapovjedio”. Jehova je zbog toga poslao vatru na njih i pogubio ih (Le 10:2; Br 3:4; 26:61). Nakon toga Jehova je rekao Aronu: “Kad ulazite u šator sastanka, nemojte piti vino ni drugo opojno piće, ni ti ni tvoji sinovi, da ne poginete. To je trajna odredba koje se trebate pridržavati iz naraštaja u naraštaj. Dajem vam je kako biste mogli razlikovati ono što je sveto od onoga što nije sveto i ono što je nečisto od onoga što je čisto te kako biste učili Izraelce svim uredbama koje im je Jehova dao preko Mojsija” (Le 10:8–11). Iz tih riječi može se zaključiti da su Nadab i Abihu bili pijani i da su se zato drznuli prinijeti kâd protivno propisima Zakona. Učinili su to na nedozvoljen način vjerojatno u tom smislu što su vrijeme, mjesto ili način prinošenja bili pogrešni ili pak kâd nije bio pripremljen prema uputama iznesenim u Izlasku 30:34, 35. To što su bili pijani nije bilo opravdanje za grijeh koji su počinili.

Tragajmo za duhovnim blagom

it-1-E 111 odl. 5

Životinje

Zabrana jedenja određenih životinja odnosila se samo na ljude koji su bili pod Mojsijevim zakonom. U Levitskom zakoniku 11:8 Izraelcima je zapovjeđeno: “Neka vam budu nečisti”. Taj je zakon ukinut žrtvenom smrću Isusa Krista i otada ponovno svi ljudi mogu jesti meso bilo koje životinje, kao što je Bog rekao Noi nakon potopa (Kol 2:13–17; Pos 9:3, 4).

14. – 20. PROSINCA

BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | LEVITSKI ZAKONIK 12–13

“Što učimo iz zakona o gubi?”

it-2-E 238 odl. 3

Guba

Na odjeći i u kući. Guba se mogla pojaviti na vunenoj ili lanenoj odjeći, kao i na predmetima od kože. Ponekad se mogla ukloniti pranjem, a oprani se predmet neko vrijeme nije smio doticati. No ako se žućkastozelena ili crvenkasta mrlja zadržala i nakon pranja, bila je riječ o zaraznoj gubi i predmet se morao spaliti (Le 13:47–59). Ako bi se na zidu kuće pojavila žućkastozelena ili crvenkasta udubina, svećenik bi odredio da se kuća zatvori na sedam dana. U nekim je slučajevima iz zida trebalo izvaditi kamenje zahvaćeno bolešću i kuću iznutra temeljito ostrugati, a zatim to kamenje i ostruganu žbuku baciti izvan grada na neko nečisto mjesto. Ako bi se bolest nakon toga vratila, svećenik bi kuću proglasio nečistom i zapovjedio da je se sruši te da se sva njezina građa odnese na neko nečisto mjesto. S druge strane, ako je bila proglašena čistom, kuća je trebala biti obredno očišćena (Le 14:33–57). Neki smatraju da je guba koja se u biblijsko doba pojavljivala na odjeći i u kućama zapravo bila neka vrsta plijesni, no to se ne može sa sigurnošću tvrditi.

21. – 27. PROSINCA

BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | LEVITSKI ZAKONIK 14–15

“Moramo biti čisti da bi naše štovanje bilo ugodno Jehovi”

it-1-E 263

Kupanje

Izraelci su se mogli onečistiti na razne načine, a u takvim slučajevima od njih se zahtijevalo da se obredno očiste. Svatko tko se izliječio od gube, svatko tko je bio u kontaktu s bilo čim što je dotaknuo netko tko “ima iscjedak”, zatim čovjek koji je imao izljev sjemena, žena nakon mjesečnice ili dugotrajnog krvarenja te oni koji su imali spolni odnos – sve se njih smatralo nečistima i trebali su se okupati (Le 14:8, 9; 15:4–27). Onaj tko bi dotaknuo mrtvaca ili boravio s njim u istom šatoru također je bio nečist i trebao se očistiti vodom za očišćenje. Ako netko ne bi postupio po toj odredbi, zahtijevalo se da se takvoga “ukloni iz svog naroda jer je oskvrnuo Jehovino svetište” (Br 19:20). Stoga se pranje vodom koristi da bi se ukazalo na to da je netko u prenesenom smislu čist pred Jehovom (Ps 26:6; 73:13; Iza 1:16; Eze 16:9). “Kupanje u Božjoj riječi”, koja je predočena vodom, može očistiti čovjeka (Ef 5:26).

it-2-E 372 odl. 2

Mjesečnica

Žena je bila nečista i u slučaju da je krvarila onda kad nije bilo vrijeme da ima mjesečnicu ili ako joj je krvarenje trajalo “duže nego kod uobičajene mjesečnice”. Sve na što bi legla ili sjela u tom periodu bilo bi nečisto, a nečist bi bio i svatko tko bi dotaknuo te predmete. Nakon što bi krvarenje prestalo, trebala je čekati da prođe sedam dana, a zatim bi bila čista. Osmog dana trebala je uzeti dvije grlice ili dva mlada goluba i donijeti ih svećeniku. On bi za nju izvršio obred očišćenja i prinio jednu od tih ptica kao žrtvu za grijeh, a drugu kao žrtvu paljenicu (Le 15:19–30).

it-1-E 1133

Sveto mjesto

2. Šator sastanka, a nakon toga hram. Svetim mjestom smatralo se ne samo šator sastanka, odnosno kasnije hram, nego i njihova dvorišta (Izl 38:24; 2Lje 29:5; Dj 21:28). Najvažniji predmeti u dvorištu bili su žrtvenik i bakreni umivaonik. Oni su bili sveti. Samo onaj tko je bio obredno čist mogao je ući u dvorište šatora sastanka. Slično tome nitko nečist nije mogao ući u hramsko dvorište. Naprimjer, žena koja je bila nečista nije smjela dotaknuti ništa što je sveto niti doći na sveto mjesto (Le 12:2–4). Po svemu sudeći, čak i ako je netko dugo vremena bio nečist, nije smio doći na sveto mjesto jer bi ga tako oskvrnuo (Le 15:31). Kad je onaj tko se izliječio od gube prinosio svoju žrtvu za očišćenje, mogao ju je donijeti samo do ulaza u dvorište (Le 14:11). Nitko nečist nije smio jesti meso žrtve zajedništva ni u svetom šatoru ni u hramu, i to po cijenu života (Le 7:20, 21).

Tragajmo za duhovnim blagom

it-1-E 665 odl. 5

Uho

Prilikom uvođenja svećeničke službe u Izraelu Mojsije je trebao uzeti nešto krvi ovna koji se prinosio prilikom postavljanja u svećeničku službu i nanijeti je Aronu i njegovim sinovima na resicu desnog uha te na desnu ruku i desnu nogu. To je značilo da će slušati Jehovin glas te da će poslovi koje obavljaju u svetoj službi i način na koji hode kroz život biti u skladu s Jehovinom voljom (Le 8:22–24). Slično tome, kad bi neki gubavac ozdravio, svećenik mu je prema Zakonu trebao na resicu desnog uha nanijeti krvi ovna koji je prinesen kao žrtva za krivnju, kao i prinesenog ulja (Le 14:14, 17, 25, 28).

28. PROSINCA – 3. SIJEČNJA

BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | LEVITSKI ZAKONIK 16–17

“Kako se Dan očišćenja tiče tebe osobno?”

Tragajmo za duhovnim blagom

it-1-E 226 odl. 3

Azazel

Kao što je apostol Pavao objasnio, time što je kao savršeni čovjek dao svoj život kao žrtvu za grijehe čovječanstva, Isus je postigao daleko više nego što je mogla postići “krv junaca i jaraca” (He 10:4, 11, 12). On je služio kao jarac “za azazela”, budući da je ”ponio naše bolesti” i “bio proboden za naš prijestup” (Iza 53:4, 5; Mt 8:17; 1Pe 2:24). On je odnio grijehe svih onih koji vjeruju u njegovu žrtvu. Jarac “za azazela” predočava žrtvu Isusa Krista i u tom smislu što ona omogućuje potpuno oproštenje grijeha, do te mjere da će nestati iz Jehovinog sjećanja.