Spasiti život krvlju — kako?
“Život, dakle, biraj (...) slušajući njegov [Božji] glas (...) Tȁ on je život tvoj, tvoj dugi vijek” (PONOVLJENI ZAKON 30:19, 20, St).
1. Kako su pravi kršćani jedinstveni po svom poštivanju života?
MNOGI ljudi kažu da poštuju život, pružajući kao dokaz svoj stav o smrtnoj kazni, abortusu ili lovu. Međutim, pravi kršćani na poseban način pokazuju poštovanje prema životu. Psalam 36:9 kaže: “Jer je u tebe [Bože] izvor života.” Budući da je život dar od Boga, kršćani prihvaćaju njegov stav o krvi.
2, 3. Zašto bismo po pitanju krvi trebali uzeti u obzir Boga? (Djela apostolska 17:25, 28).
2 Naš život ovisi o krvi koja kroz naše tijelo nosi kisik, uklanja ugljični dioksid, omogućava nam prilagoditi se promjenama temperature i pomaže nam boriti se protiv bolesti. Onaj tko nam je pružio život također je oblikovao i pružio čudesno životoodržavajuće tekuće tkivo nazvano krv. To odražava njegovo stalno zanimanje za održavanje ljudskog života (1. Mojsijeva 45:5; 5. Mojsijeva 28:66; 30:15, 16).
3 I kršćani i ljudi u općenitom trebaju se pitati: ‘Može li krv spasiti moj život samo svojim prirodnim funkcijama, ili krv može spasiti život na dalekosežniji način?’ Iako većina ljudi razumije vezu između života i prirodnih funkcija krvi, u to je ustvari uključeno daleko više. Etika kršćana, muslimana i Židova usredotočuje se na Darovatelja života koji se jasno izrazio u vezi života i krvi. Da, naš Stvoritelj ima dosta toga za reći o krvi.
Božji čvrst stav o krvi
4. Što je Bog rekao o krvi u ranoj povijesti čovječanstva?
4 Krv je spomenuta više od 400 puta u Božjoj riječi, Bibliji. Među najranijim ukazivanjima je Jehovina objava: “Sve što živi i kreće se bit će vam hrana (...) Ali ne smiješ jesti meso koje ima svoju životnu krv još u sebi.” Dodao je: “Za vašu životnu krv jamačno ću zahtijevati izvještaj” (1. Mojsijeva 9:3-5, New International Version). Jehova je to rekao Noi, praocu ljudske obitelji. Stoga je čitavom čovječanstvu dano do znanja da Stvoritelj gleda na krv kao na život. Zato bi svatko tko tvrdi da priznaje Boga za Darovatelja života trebao priznati da on zauzima čvrsto stajalište obzirom na upotrebu krvi.
5. Koji je bio glavni razlog zašto Izraelci ne bi smjeli uzimati krv?
5 Bog je ponovo ukazao na krv kad je Izraelu dao svoj kodeks Zakona. 3. Mojsijeva 17:10, 11, prema židovskom prijevodu Tanakh, glasi: “Ako netko od doma Izraelova ili od stranaca koji obitavaju među njima jede bilo kakvu krv, okrenut ću svoje lice protiv osobe koja jede krv, i okrenut ću ga od njegovog roda. Jer je život tijelu u krvi.” Iako je držanje tog zakona imalo zdravstvene koristi, u to je bilo uključeno mnogo više. Time što su krv smatrali nečim posebnim, Izraelci su mogli pokazati da je njihov život ovisan o Bogu (5. Mojsijeva 30:19, 20). Da, glavni razlog zašto nisu smjeli uzimati krv nije bio taj što je to nezdravo, nego zato što krv ima posebno značenje pred Bogom.
6. Zašto možemo biti sigurni da je Isus podupirao Božji stav o krvi?
6 Gdje stoji kršćanstvo obzirom na spašavanje ljudskog života krvlju? Isus je znao što je njegov Otac rekao o upotrebi krvi. Isus “nije učinio nepravdu [i] prijevara mu se nije našla na usnama”. To znači da je on savršeno držao Zakon, uključujući zakon o krvi (1. Petrova 2:22, Knox). Time je pružio uzor za svoje sljedbenike, uključujući uzor poštivanja života i krvi.
7, 8. Kako je postalo očito da se Božji zakon o krvi odnosi i na kršćane?
7 Povijest nam pokazuje što se dogodilo kasnije, kad je sabor kršćanskog vodećeg tijela odlučio trebaju li kršćani držati sve izraelske zakone. Pod božanskim vodstvom, oni su rekli da kršćani nisu obavezni držati Mojsijev kodeks, već da je “potrebno” ‘uzdržavati se od onoga što je žrtvovano idolima i od krvi i od udavljenoga i od bluda’ (Djela apostolska 15:22-29, NW). Time su jasno dali na znanje da je izbjegavanje krvi u moralnom pogledu jednako kao i izbjegavanje idolopoklonstva i ozbiljnog nemorala.a
8 Rani kršćani držali su se te božanske zabrane. Komentirajući to, britanski izučavatelj Joseph Benson je rekao: “Ova zabrana jedenja krvi, koja je dana Noi i svim njegovim potomcima, i ponovljena Izraelcima (...) nikad nije bila opozvana, nego upravo suprotno, potvrđena u Novom zavjetu, U Djelima apostolskim xv, i stoga predstavlja stalnu obavezu.” Ipak, da li ono što Biblija kaže o krvi isključuje modernu medicinsku upotrebu, kao što su transfuzije, za koju je jasno da nije korištena ni u Noino vrijeme ni u vrijeme apostola?
Krv u lijeku ili kao lijek
9. Kako se krv u drevna vremena koristila u medicinske svrhe, u suprotnosti s kojim kršćanskim stavom?
9 Upotreba krvi u medicini nije novijeg datuma. Knjiga Flesh and Blood (Tijelo i krv) od spisateljice Reay Tannahill, ističe da je gotovo 2 000 godina u Egiptu i drugdje “krv smatrana najuspješnijim lijekom protiv gube”. Rimljani su vjerovali da se epilepsija može izliječiti uzimanjem ljudske krvi. Tertullijan je pisao o toj “medicinskoj” upotrebi krvi: “Pogledaj one koji pohlepno prilikom predstave u areni uzimaju svježu krv opakih zločinaca (...) i odnose je da izliječe svoju padavicu.” To je bilo u potpunoj suprotnosti s onim što su činili kršćani: “Mi čak nemamo krv životinja u svojim obrocima (...) Na suđenjima kršćanima, nudite im kobasice ispunjene krvlju. Uvjereni ste, dakle, da im [to] nije dopušteno.” Zapazi dublji smisao: Umjesto da uzmu krv, koja je predstavljala život, prvi kršćani bili su spremni izložiti se smrti. (Usporedi 2. Samuelova 23:15-17.)
10, 11. Zašto se može vjerovati da Božje mjerilo o krvi isključuje prihvaćanje transfundirane krvi?
10 Naravno, tada krv nije bila transfundirana, jer su eksperimenti sa transfuzijama započeli tek početkom 16. stoljeća. Ipak, u 17. stoljeću jedan profesor anatomije na Univerzitetu u Kopenhagenu je primijetio: ‘Oni koji se upetljaju u upotrebu ljudske krvi za sistematsko liječenje izgleda da je zloupotrebljavaju i da rade veliki grijeh. Kanibali su osuđeni. Zašto nam nisu odvratni oni koji mažu svoje grlo ljudskom krvlju? Slično je i s primanjem tuđe krvi iz rezane vene, bilo kroz usta ili instrumentima transfuzije. One koji provode takvu operaciju drži u strahu božanski zakon.’
11 Da, ljudi su i u prošlim stoljećima razumjeli da se Božji zakon primjenjuje na uzimanje krvi u vene i na uzimanje putem usta. Shvaćanje toga može danas ljudima pomoći razumjeti stav koji zauzimaju Jehovini svjedoci, a koji je u skladu s Božjim zakonom. Iako visoko cijene život i smatraju vrijednom medicinsku njegu, pravi kršćani poštuju život kao Stvoriteljev dar i stoga ne pokušavaju podržavati život uzimajući krv (1. Samuelova 25:29).
Medicinski životospasavajuća?
12. Što razumni ljudi mogu razmotriti u vezi transfuzija krvi?
12 Stručnjaci su godinama tvrdili da krv spašava živote. Liječnici mogu ukazati da su neki koji su naglo izgubili veliku količinu krvi primili transfuziju i da im je bilo bolje. Stoga se ljudi mogu pitati: ‘Koliko je kršćansko stanovište s medicinske strane mudro ili nemudro?’ Prije izlaganja svakom ozbiljnijem medicinskom postupku, razumna osoba će se upoznati s mogućim prednostima i opasnostima. Kako je sa transfuzijama krvi? Činjenica je da su transfuzije krvi krcate opasnostima. Mogu čak biti smrtne.
13, 14. (a) Koja su neka od područja na kojima su se transfuzije krvi pokazale opasnima? (b) Kako iskustvo pape pokazuje zdravstvene opasnosti primjene krvi?
13 Nedavno su liječnici L. T. Goodnough i J. M. Shuck primijetili: “Medicinsko društvo dugo je bilo svjesno da je, dok je zaliha krvi sigurna utoliko ukoliko je znamo takvom učiniti, transfuzija krvi uvijek nosila opasnost. Najčešća komplikacija transfuzije krvi nastavlja biti non-A non-B hepatitis (NANBH); druge moguće komplikacije uključuju hepatitis B, izoimunizaciju, transfuzijske reakcije, nedostatak imuniteta i nagomilavanje željeza.” ‘Oprezno’ procjenjujući samo jednu od tih opasnosti, izvještaj dodaje: “Predviđeno je da će se godišnje prosječno kod 40 000 ljudi [samo u SAD] razviti NANBH, i da će se zatim kod 10% njih razviti ciroza jetre i/ili hepatom [rak jetre]” (The American Journal of Surgery, lipanj 1990).
14 Kako je opasnost od bolesti povezane s transfundiranom krvlju postala sve više poznatom, ljudi su preispitivali svoj stav o transfuziji. Primjerice, nakon što je papa ustrijeljen 1981, liječen je u bolnici i otpušten. Kasnije je ponovo vraćen i zadržan dva mjeseca. Bio je tako teško bolestan da je izgledalo da će morati u mirovinu kao invalid. Zašto? Zbog infekcije citomegalovirusom iz krvi koja mu je dana. Neki se možda pitaju: ‘Ako je krv koja je dana čak papi nesigurna, kakva je krv koja se daje nama, običnim ljudima?’
15, 16. Zašto transfuzije nisu sigurne, iako je krv bila ispitana na bolesti?
15 ‘Ali, zar oni ne mogu provjeriti krv?’, mogao bi netko pitati. Pa, razmotrimo kao primjer provjeru na hepatitis B. Patient Care (28. veljače 1990) je istakao: “Pojava posttransfuzijskog hepatitisa opada nakon rutinskog pregleda krvi na hepatitis, no 5-10% slučajeva posttransfuzijskih hepatitisa još je uvijek uzrokovano hepatitisom B.”
16 Netočnost takvih testova vidjela se i u vezi još jedne opasnosti koju nosi krv — side. Pandemija side je u punom smislu riječi osvijestila ljude obzirom na opasnost od zaražene krvi. Istina, sada postoje načini da se krv ispita da li sadrži takav virus. Međutim, krv nije svugdje ispitana. Izgleda da ljudi godinama mogu nositi u svojoj krvi virus side, a da ga sadašnje metode ispitivanja ne mogu otkriti. Tako pacijenti mogu dobiti sidu — i dobili su je — iz krvi koja je pregledana i prošla je test!
17. Kako transfuzije krvi nanose štetu koja možda nije odmah očita?
17 Doktori Goodnough i Shuck također su spomenuli “nedostatak imuniteta”. Da, dokazi pokazuju da čak i ispravno unakrsno ispitana krv može oštetiti pacijentov imunološki sustav, otvarajući vrata za rak i smrt. Tako je kanadska studija o “pacijentima s rakom glave ili grla pokazala da su oni koji su primili transfuziju krvi tijekom liječenja tumora doživjeli značajno slabljenje imunološkog stanja nakon toga” (The Medical Post, 10. srpnja 1990). Liječnici sa Univerziteta u južnoj Kaliforniji izvijestili su: “Stopa ponovnog pojavljivanja raka grkljana bila je 14% za one koji nisu primili krv i 65% za one koji su je primili. Za rak usne šupljine, ždrijela i nosa ili sinusa, stopa ponovnog pojavljivanja bila je 31% bez transfuzija i 71% sa transfuzijama” (Annals of Otology, Rhinology & Laryngology, ožujak 1989). Čini se da pomanjkanje imuniteta leži i iza činjenice da se kod onih koji prime krv tijekom operacije češće razvijaju infekcije. (Vidi okvir na str. 10.)
Postoje li ikakve zamjene za krv?
18. (a) Na što su opasnosti uključene u transfuzije krvi navele liječnike? (b) Na koje podatke obzirom na zamjene možeš ukazati svom liječniku?
18 Neki mogu misliti: ‘Transfuzije nose rizik, no postoje li ikakve zamjene?’ Mi sigurno želimo djelotvornu medicinsku njegu visoke kakvoće. Postoje li zato pravovaljani i djelotvorni načini za izlaženje na kraj sa ozbiljnim medicinskim problemima bez upotrebe krvi? Nasreću, postoje. The New England Journal of Medicine (7. lipnja 1990) je izvijestio: “Liječnici koji su sve svjesniji opasnosti [AIDS-a] i drugih infekcija koje se prenose transfuzijom, ponovno procjenjuju opasnosti i koristi transfuzija i okreću se zamjenama, uključujući i onu potpunog izbjegavanja transfuzija.”b
19. Zašto možeš biti uvjeren da možeš odbiti krv i još uvijek biti uspješno medicinski liječen?
19 Jehovini svjedoci dugo su odbijali transfuzije krvi, ne prvenstveno zbog opasnosti po zdravlje, već iz poslušnosti Božjem zakonu u vezi krvi (Djela apostolska 15:28, 29). Ipak, vješti liječnici uspješno su se starali za pacijente Svjedoke bez upotrebe krvi i svih rizika koje ona sa sobom nosi. Kao jedan od mnogih primjera o kojima se izvještavalo u medicinskoj literaturi, Archives of Surgery (studeni 1990) je razmatrao transplantaciju srca na pacijentima Svjedocima čija savjest je dozvoljavala takav postupak bez primjene krvi. Izvještaj kaže: “Više od 25 godina obavljanja srčane kirurgije na Jehovinim svjedocima dostiglo je svoj vrhunac kroz uspješnu transplantaciju srca bez primjene krvnih produkata (...) Nije bilo izvanoperativnih smrtnih slučajeva, a početne studije su pokazale da ti pacijenti nisu bili osjetljiviji na veće odbacivanje transplantiranog organa.”
Najvrednija krv
20, 21. Zašto bi kršćani trebali biti oprezni da ne razviju stav “Krv je loš lijek”?
20 Međutim, duboko pitanje koje bi svatko od nas trebao sebi postaviti glasi: ‘Zašto sam odlučio ne prihvatiti transfuziju krvi? Iskreno rečeno, što je moj osnovni, temeljni razlog?’
21 Spomenuli smo da postoje djelotvorne zamjene za krv koje nas ne izvrgavaju jednoj od mnogih opasnosti povezanih s transfuzijama. Opasnosti kao što su hepatitis ili sida čak su potakle neke da odbiju krv iz nereligioznih razloga. Neki su u tome toliko glasni, gotovo kao da marširaju pod zastavom “Krv je loš lijek”. Moguće je da i kršćani budu uvučeni u to marširanje. No, to je marširanje po putu koji vodi u propast. Kako to?
22. Koji realan pogled na život i smrt moramo imati? (Propovjednik 7:2).
22 Pravi kršćani uviđaju da i uz najbolju medicinsku njegu i u najboljim bolnicama, u jednom trenutku svi ljudi umiru. Sa ili bez transfuzije krvi, ljudi umiru. Ovo ne zvuči fatalistički. Smrt je zbilja današnjeg života. Ljudi koji ne poštuju Božji zakon o krvi često doživljavaju trenutnu ili naknadnu štetu od krvi. Neki čak i umiru od transfundirane krvi. No, svi moramo shvatiti da oni koji prežive transfuzije nisu dobili beskrajni život. Dakle, transfuzije im ne spašavaju život trajno. S druge strane, većina onih koji iz vjerskih i/ili medicinskih razloga odbijaju krv, ali prihvaćaju alternativnu medicinsku terapiju, preživljava i dobro se osjeća. Oni tada mogu svoj život produljiti godinama — ali ne beskrajno.
23. Kako se Božji zakon o krvi odnosi na to što smo grešni i što nam je potrebna otkupnina?
23 Činjenica da su danas svi ljudi nesavršeni i da postupno umiru dovodi nas do centralnog pitanja u vezi onoga što Biblija kaže u vezi krvi. Bog je rekao cijelom čovječanstvu da ne smiju jesti krv. Zašto? Jer krv predstavlja život (1. Mojsijeva 9:3-6). On je u kodeksu Zakona postavio propise ukazujući da su svi ljudi grešni. Bog je rekao Izraelcima da prinašanjem životinjskih žrtava mogu priznati potrebu da njihovi grijesi budu pokriveni (3. Mojsijeva 4:4-7, 13-18, 22-30). Iako on to ne traži od nas danas, krv je još uvijek važna. Bog je namjeravao omogućiti žrtvu koja može potpuno okajati grijehe svih onih koji vjeruju — otkupninu (Matej 20:28). Zbog toga trebamo imati Božje gledište o krvi.
24. (a) Zašto bi bilo pogrešno smatrati zdravstvene opasnosti centralnim činiocem obzirom na krv? (b) Što bi doista trebalo biti pozadina našeg stava o upotrebi krvi?
24 Bilo bi pogrešno koncentrirati se prvenstveno na zdravstvene rizike liječenja krvlju, jer se Bog ne usredotočuje na to. Izraelci su mogli imati neke zdrave posljedice od toga što nisu uzimali krv, baš kao što su mogli imati koristi ako ne bi jeli meso svinja ili strvinara (5. Mojsijeva 12:15, 16; 14:7, 8, 11, 12). Ipak, sjetimo se da, kad je Bog dao Noi odobrenje za hranu, on nije zabranio jedenje mesa tih životinja. No, on je objavio da ljudi ne smiju jesti krv. Bog se nije usredotočio u prvom redu na moguće opasnosti po zdravlje. To nije bila osnovna značajka njegove objave u vezi krvi. Njegovi obožavatelji trebali su odbijati podržavati svoj život krvlju, ne u prvom redu zbog toga što je to nezdravo, nego jer je to nesveto. Oni nisu odbijali krv zato što je zagađena, nego zato što je dragocjena. Oni su mogli primiti oproštenje samo kroz žrtvenu krv.
25. Kako krv trajno spašava život?
25 Isto je i sa nama. Apostol Pavao je u Efežanima 1:7 objasnio: “Po njemu [Kristu] imamo izbavljenje otkupninom kroz krv njegovu, da, oproštenje naših prijestupa, prema bogatstvu njegove nezaslužene dobrote” (NW). Ako Bog oprašta nečije grijehe i gleda na njega kao na pravednika, ta osoba ima izgled vječnog života. Zato je Kristova otkupna krv u stanju spasiti život — trajno, ustvari, vječno.
[Bilješke]
a Odluka je završila riječima: “Ako se brižljivo čuvate ovoga, napredovat ćete. Budite zdravi!” (Djela apostolska 15:29, NW). Izraz “Budite zdravi” nije bilo obećanje u smislu: ‘Ako se uzdržavate od od krvi ili bluda, imat ćete bolje zdravlje.’ To je bio samo zaključni pozdrav u pismu, kao kad se kaže: ‘Zbogom.’
b Pregled djelotvornijih zamjena za krv nalazi se u brošuri Kako ti krv može spasiti život?, koju je 1990. izdao Watchtower Bible and Tract Society of New York, Inc.
Možeš li objasniti?
◻ Koji je osnovni razlog zašto Jehovini svjedoci odbijaju transfuzije krvi?
◻ Koji dokaz potvrđuje da biblijski stav o krvi nije medicinski nerazuman?
◻ Kako je otkupnina povezana sa biblijskim zakonom o krvi?
◻ Koji je jedini način na koji krv može trajno spasiti živote?
[Okvir na stranici 10]
TRANSFUZIJA I INFEKCIJA
Nakon opsežnog pregleda o tome mogu li transfuzije krvi učiniti pacijenta osjetljivijim na infekciju, Dr. Neil Blumberg je zaključio: “Od 12 klinički razmotrenih slučajeva [tog pitanja], kod 10 je pronađeno da je transfuzija značajno i neovisno povezana sa povećanim rizikom bakterijske infekcije (...) Uz to, transfuzija na neko dulje vrijeme prije operacije može utjecati na pacijentovu otpornost na infekciju ukoliko su imunološki učinci transfuzije tako dugotrajni kako pokazuju neki razmotreni slučajevi (...) Ako se ti podaci mogu proširiti i potvrditi, izgleda da akutne postoperativne infekcije mogu biti samo sveopća značajna komplikacija povezana sa homolognom transfuzijom” (Transfusion Medicine Reviews, listopad 1990).
[Slika na stranici 8]
Uvećane crvene krvne stanice. “Svaki mikrolitar (0,00165 grama) krvi sadrži od 4 do 6 milijuna crvenih krvnih stanica” (The World Book Encyclopedia).
[Zahvala]
Kunkel-CNRI/PHOTOTAKE NYC