Univerzalno sporno pitanje bit će zauvijek razjašnjeno
“Sam Jehova u tvojoj desnici zaista će razbiti kraljeve u dan svoga gnjeva” (PSALAM 110:5, NS).
1, 2. Koji događaj iz 70. n. e. daje možda povoda sumnji je li Jehovin suverenitet uistinu univerzalan, no kome je on tada već obratio svoju milost?
NAJVEĆE sporno pitanje koje je bilo postavljeno pred ljude i anđele okreće se oko univerzalnog suvereniteta Stvoritelja neba i Zemlje. To će sporno pitanje uskoro biti razjašnjeno jednom zauvijek, no Jehovini su neprijatelji stoljećima pobijali njegov suverenitet. Da, razorenje grada Jeruzalema i njegova Jehovi posvećenog hrama godine 70. n. e. daje možda povoda sumnji je li suverenitet Stvoritelja uistinu univerzalan. Međutim, postoji važan razlog zašto Jehova tada nije odlučio pokazati se ratujućim Bogom u korist tjelesnog Izraela.
2 U čemu je bio razlog? Jehova je tada već obratio svoju milost jednoj novoj naciji, duhovnom Izraelu, “Izraelu Božijemu”, kako apostol Pavao naziva skupštinu Isusa Krista (Galaćanima 6:16). Ali, u cijeloj takozvanoj kršćanskoj eri sve do sada, Jehova se za duhovni Izrael nije borio na isti način kao ratujući Bog u korist tjelesnog Izraela pod Mojsijevim Zakonom saveza. On je čak dopustio da su rimski vojnici, potaknuti od Židova, ubili Isusa Krista na Golgoti na mučeničkom stupu. Bilo je to 37 godina prije drugog razorenja Jeruzalema 70. n. e. po Rimljanima.
3, 4. Kako se Bog pokazao ratnikom od vremena Mojsija pa sve do vremena kralja Ezekije, ali što reći u slučaju duhovnih Izraelaca, obzirom na njegove i njihove ratove?
3 Od vremena proroka Mojsija pa sve do vladavine kralja Ezekije iz Jeruzalema, Jehova je na čudesan način nastupao za naciju Izrael, a Izraelci su se pod njegovim vodstvom borili smrtonosnim oružjem (5. Mojsijeva 1:30; 3:22; 20:3, 4; Jozua 10:42). Ali, to nije slučaj s duhovnim Izraelom! Otkako je Isus Krist umro izvan Jeruzalema, ratujući Bog za sve vrijeme nakon toga nije odlučio povesti rat stvarnim oružjem u korist duhovnog Izraela. Prema tome, on nije ni duhovne Izraelce, koji sačinjavaju kršćansku skupštinu, ovlastio da se bore doslovnim borbenim oružjem. Kršćani vode rat na jedan drugi način.
4 Suglasno tome, jedan od vodećih boraca za kršćansku vjeru pisao je sukršćanima Korinta (Grčka): “Naše borbeno oružje nije tjelesno. Naprotiv, ono je božanski jako za rušenje utvrda. Mi obaramo mudrovanja i svaku oholost koja se diže protiv priznanja Boga, i zarobljujemo svaki razum da se pokorava Kristu. I pripravni smo kazniti svaku nepokornost čim vaša pokornost postane savršena” (2. Korinćanima 10:4-6, St). U istom je pismu Pavao već prije spomenuo “oružje pravednosti za napad i obranu” (2. Korinćanima 6:7, St; vidi također Efežanima 6:11-18).
Jehova će se boriti u Harmagedonu
5. Koji je stav u Getsemanskom vrtu zauzeo Isus u vezi upotrebe stvarnog oružja u svrhu samoobrane, i kako se ponašaju njegovi učenici?
5 Dok je bio na Zemlji, Isus Krist nije nikada posegnuo u samoobrani za smrtonosnim oružjem. U noći u kojoj je bio izdan, njegov je predani učenik Šimun Petar u Getsemanskom vrtu izvukao mač i njime odsjekao uho slugi židovskog prvosvećenika. No, Isus ga je čudom vratio na njegovo mjesto i rekao: “Svi koji se mača hvataju od mača će i poginuti. Zar misliš da ja ne mogu zamoliti svog Oca da mi sada pošalje više od dvanaest legija anđela? Kako bi se u tom slučaju ispunilo Pismo da tako mora biti?” (Matej 26:52-54, NS). Obzirom na sve to, pravi oponašatelji samopožrtvovnog Sina Božjeg ponašaju se, kako direktno, tako i indirektno, neutralnima prema ratovima u svijetu (Ivan 17:16; 18:36).
6. Koje će držanje zauzeti Jehovini svjedoci u Harmagedonu, ratu velikog dana Boga Svemogućega?
6 Ovim se stavlja na znanje narodima da se Jehovini svjedoci neće boriti u ‘ratu velikog dana Boga Svemogućega’, na ‘mjestu hebrejski zvanom Har-Magedon’. Borbu će prepustiti ratujućem Bogu ‘Jehovi nad vojskama’ i legijama njegovih anđela pod zapovjedništvom Isusa Krista (Otkrivenje 16:14-16; 19:11-21; Psalam 84:12, NS).
Jehova se ponovno prihvaća svojih vojnih aktivnosti
7. Koju titulu ima Jehova kao ratujući Bog, i da li ga se još uvijek tako označava?
7 Bog drevnog izraelskog naroda bio je poznat kao Jehova zeva‘ṓth ili Jehova nad vojskama, a tako ga se i oslovljavalo (1. Samuelova 1:3, 11). U Rimljanima 9:29 kršćanski apostol Pavao osvrće se na Izaiju 1:9 i piše: “Da nam nije Gospodin Sabaot ostavio sjemena, onda bismo bili kao Sodoma i Gomora.” A kršćanski učenik Jakov je pisao: “Vika žetelaca dođe do ušiju Gospodina Sabaota” (Jakov 5:4). Dakle, u prvom stoljeću n. e. Pavao i Jakov označili su Boga kao Jehovu nad vojskama. Doduše, u sljedećih 18 stoljeća Bog nije vodio nijedan doslovni rat u korist duhovnog Izraela, Izraela Božjeg, kako je to činio za drevni Izrael, no on je još uvijek Jehova nad vojskama.
8-10. (a) Tko je dobio ovlaštenje za rat na nebu, i zašto je Mihael bio najsposobniji za borbu? (b) Kako je rat završio, i koliko još vremena preostaje do rata velikog Jehovinog dana?
8 Godine 1914, prilikom rođenja Mesijanskog Kraljevstva, na kraju “vremena neznabožaca” izbio je rat u Jehovinom nebeskom području (Luka 21:24). Tko je dao ovlaštenje za taj rat? Sam Jehova Bog. On je poslao na bojno polje svog ustoličenog Sina, pod imenom Mihael, jer je bio najsposobniji da odgovori na pitanje sadržano u tom imenu, naime “Tko je kao Bog?” Mihael je odmah stupio u akciju kao borbeni zastupnik Jehove nad vojskama.
9 S tim u vezi čitamo u Otkrivenju 12:7-10, NS: “I rat je izbio na nebu: Mihael i njegovi anđeli borili su se sa zmajem, i zmaj se borio i njegovi anđeli, ali nije nadvladao, i nije se više našlo mjesta na nebu. Zbačen je veliki zmaj, prazmija, koji je zvan Đavo i Sotona, koji zavodi čitavu nastanjenu zemlju; zbačen je na zemlju, i njegovi su anđeli zbačeni s njim. I začuo sam jaki glas na nebu gdje govori: ‘Sada je nastupilo spasenje i moć i kraljevstvo našeg Boga i vlast Krista njegova, jer je zbačen tužitelj naše braće.’ ”
10 Danas, više od 70 godina nakon te bitke na nebu, preostaje samo još “malo vremena” do izbijanja rata velikog dana Jehovinog, kad će se Bog na izrazit način pokazati današnjem naraštaju kao Jehova nad vojskama (Otkrivenje 12:12; Zaharija 14:3).
Borac za opravdanje Jehove
11. Koje određeno vrijeme očekuje ostatak malog stada, kao i veliko mnoštvo, i što će oni tada presretni pozdraviti?
11 Salamon, mudri kralj drevnog Izraela, napisao je pod nadahnućem: “Za sve postoji određeno vrijeme, vrijeme za svaki posao pod nebom: (...) vrijeme za rat i vrijeme za mir” (Propovjednik 3:1-8, NS). Učenici vladajućeg Kralja, koji je “veći od Salamuna” očekuju na Zemlji vrijeme i povod da on povede u rat od Har-Magedona pobjedonosne nebeske anđele (Matej 12:42; Otkrivenje 19:11-16). Tamo ‘će on pasti [narode] željeznim prutom’, ‘razbit će ih željeznim žezlom’ (Otkrivenje 19:15, NS; Psalam 2:9, NS). Kako li će samo njegovi miroljubivi učenici, koje je on zaštitio, pozdraviti od njega prouzročeno oslobođenje koje ulijeva strahopoštovanje! To će se odnositi kako na ostatak ‘malog stada’ njegovih sunasljednika Kraljevstva, tako i na “veliko mnoštvo” njegovih ‘drugih ovaca’ koji gaje nadu da će naslijediti rajsku Zemlju pod njegovom tisućgodišnjom vladavinom mira (Luka 12:32; Otkrivenje 7:9-17; Ivan 10:16). Oni će presretni “u sjeni svemogućega” pozdraviti značajnu pobjedu koju će Pastir-Kralj Isus Krist izvojevati za opravdanje Jehovinog univerzalnog suvereniteta (Psalam 91:1).
12. Odakle prijeti narodima rat, i kako će izgledati, prema Psalmu 68:1, 2?
12 Bez pretjerivanja se danas može reći da svim narodima na Zemlji, bili oni članice OUN ili ne, prijeti rat iz daleko uzvišenijeg područja od ljudskog i to rat s oružjem koje sigurno pogađa cilj i koje nadmašuje od ljudi proizvedene nuklearne bombe. Poslušajmo: “Bog nek ustane! Razbježali se dušmani njegovi! Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim! Kao što dim iščezava, i njih neka nestane! Kako se vosak topi na ognju, nek nestane grešnika pred licem Božjim!” (Psalam 68:1, 2, St).
13. Kome su sada, dok teku ratne pripreme, na vremenu primjeren način upućene riječi iz Psalma 45:1-6, NS?
13 Pripreme za taj rat nad ratovima sada su u toku. Božjem vrhovnom Borcu koji će se boriti za opravdanje Jehove, jedan se pripadnik nacije Izrael obraća pod nadahnućem slijedećim riječima: “Ti si uistinu ljepši od sinova ljudskih. Po usnama ti se ljupkost prosula. Stoga te je Bog blagoslovio do nedoglednog vremena. Pripaši mač uz bedro, o moćni, u svom dostojanstvu i sjaju. U svom sjaju kreni k uspjehu: jaši za istinu i poniznost i pravednost, i desnica će te tvoja poučiti o onome što izaziva strah. Tvoje su strijele oštre — pod tebe narodi padaju — u srcu neprijatelja kraljevih. Bog je tvoje prijestolje u nedogledno vrijeme, da zauvijek; žezlo tvog kraljevanja je žezlo čestitosti” (Psalam 45:1-6, NS).
Narodi se sakupljaju protiv Jehove
14, 15. Koje su riječi iz 2. psalma naveli apostoli nakon što su bili pušteni na slobodu, i za što su molili Boga?
14 Ubrzo nakon osnivanja kršćanske skupštine na Pentekost 33. n. e. pomazani su kršćani razumjeli ispunjenje Psalma 2:1, 2 (NS), koji glasi: “Zašto se bune narodi i plemena nastavljaju mrmljati isprazne stvari? Kraljevi zemlje zauzimaju svoj stav i mogućnici se skupljaju kao jedan protiv Jehove i protiv Pomazanika njegovog.” Nakon što su apostoli Jehovinog Pomazanika doživjeli svoje prvo hapšenje i zlostavljanje od strane neprijateljski nastrojenih Židova, ponovno su se sastali sa svojom braćom, kojom su prilikom citirali ove riječi kralja Davida iz 2. psalma. U Djelima apostolskim 4:23-30 (St) o tome se izvještava slijedeće:
15 “Kad su bili pušteni na slobodu, vrate se k svojima te im saopće sve što su im rekli glavari svećenički i starješine. Kako to čuju, jednodušno podignu glas k Bogu: ‘Gospodaru, “Stvoritelju neba i zemlje, mora i svega što je u njima”, ti si po Duhu Svetomu rekao na usta našega oca Davida, sluge svoga: “Zašto se bune pogani, a plemena snuju isprazne snove? Zemaljski se kraljevi digli, a knezovi udružili protiv Gospodina i protiv njegova Pomazanika.” Da, uistinu se udružiše u ovom gradu Herod i Poncije Pilat zajedno s poganima i plemenima izraelskim protiv tvoga svetog Sluge Isusa, “koga si pomazao”, da ostvare sve što je tvoja snaga i mudrost unaprijed odredila da bude. A sada, Gospodine, pogledaj na njihove prijetnje pa slugama svojim daj da posve neustrašivo navješćuju riječ tvoju. Pruži ruku da se po imenu tvoga svetog Sluge Isusa događaju ozdravljenja i čudesni znaci!’ ”
16, 17. (a) Da li se u cijeloj ljudskoj povijesti ikada dogodilo nešto što je moguće usporediti s onime što je započelo 1914? Objasni. (b) Kako narodi nastavljaju postupati, i na što će prisiliti Boga da s tim u vezi napiše u pogledu ‘knjige njegovih ratova’?
16 No, da li se u cijeloj ljudskoj povijesti ikada dogodilo nešto što je moguće usporediti s onime što je započelo pred 76 godina, godine 1914, naime kad su se pobunili narodi, kraljevi se sakupili kao jedan, a politički se vladari udružili protiv Jehove i njegova Pomazanika, Isusa Krista? Godina 1914. nije bila samo godina u kojoj je izbio prvi svjetski rat u ljudskoj povijesti, nego posebno godina u kojoj su istekla vremena pogana, “određena vremena naroda”! (Luka 21:24, NS). Te je godine započelo veće ispunjenje 2. psalma.
17 Na kraju vremena neznabožaca, godine 1914. nijedna nacija nije bila sklona izraziti dobrodošlicu Jehovinom Pomazaniku, Isusu Kristu na njegovom vladalačkom prijestolju nad Zemljom — niti nacije takozvanog kršćanstva u kojima se mnogi građani, što se religije tiče, smatraju duhovnim Izraelcima. A danas, 71 godinu nakon 1919, kad se započelo ‘ovu dobru vijest o kraljevstvu propovijedati po cijeloj nastanjenoj zemlji za svjedočanstvo svim narodima’, narodi unutar i izvan kršćanstva sigurno ne namjeravaju klicati Jehovinom dugo najavljivanom Kralju, zaklinjati mu se na podaničku vjernost, odričući se u isto vrijeme svoje vladavine nad Zemljom (Matej 24:14). Baš suprotno! Oni će na kraju sami dovesti do situacije koja će prisiliti Jehovu da takoreći napiše veliki zaključak ‘knjige Jehovinih ratova’ (4. Mojsijeva 21:14, NS).
Veličanstvena pobjeda ratujućeg Boga
18. Koju akciju s Jehovine strane odobravamo, i tko će biti, kao što je prorečeno, na njegovoj strani u ispunjenju 110. psalma?
18 Stoga naprijed u borbu, o Jehova nad vojskama, sa svojim kraljevskim Sinom Isusom Kristom na svojoj strani! Njemu su bile upravljene proročanske riječi: “Podvrgavaj posred svojih neprijatelja! Sam Jehova u tvojoj desnici zaista će razbiti kraljeve u dan svojega gnjeva. Izvršit će sud među narodima; prouzročit će puninu mrtvih tijela. Zacijelo će razbiti glavara nad mnogoljudnom zemljom” (Psalam 110:2, 5, 6, NS).
19. Koju molitvu u korist velikog mnoštva drugih ovaca upravljamo Jehovi u vezi predstojećeg rata velikog dana Boga Svemogućega?
19 O Jehova nad vojskama, neka bi tvoji vjerni sluge na Zemlji postali presretnim svjedocima neusporedive pobjede koju ćeš posredstvom svog ratujućeg Kralja Isusa Krista izvojevati u ratu velikog dana Boga Svemogućega, na mjestu hebrejski zvanom Har-Magedon! (Otkrivenje 16:14). Neka bi veliko mnoštvo ovcama sličnih ljudi, koji “su oprali svoje duge haljine i obijelili ih u krvi Janjetovoj”, na strani ostatka pravih duhovnih Izraelaca, kličući “došli iz velike nevolje” i do u svu vječnost bili tvojim zemaljskim svjedocima! (Otkrivenje 7:14, NS). Neka bi pod tvojom skrbi punom ljubavi preživjeli u miroljubivo kraljevstvo tvog pobjedonosnog Sina, koji će vladati nad očišćenom Zemljom, a koja treba u skladu s tvojim prvobitnim naumom biti pretvorena u prekrasan raj! Neka bi oni za sve uskrsnule iz mrtvih bili živim svjedočanstvom opravdanja suvereniteta koji ti s pravom pripada nad cijelim svemirom! Zahvaljujemo ti što ćeš jednom zauvijek, da, za svu vječnost razjasniti univerzalno sporno pitanje!
Možeš li se prisjetiti?
◻ Oko čega se okreće najveće sporno pitanje postavljeno pred ljude i anđele?
◻ Koja razlika postoji između Jehovinog ratovanja za drevni Izrael i za duhovni Izrael?
◻ Koje će stajalište zauzeti Jehovini svjedoci u Harmagedonu, i zašto?
◻ Kada se na neusporediv način ispunio Psalam 2:1, 2?
◻ Kako će jednom zauvijek biti razjašnjeno univerzalno sporno pitanje?
[Slika na stranicama 16 i 17]
“Veliko mnoštvo” će klicati Božjem pobjedničkom Pastiru-Kralju