Hrabro hoditi Jehovinim putevima

“Blago svakome, koji se boji Gospodina, koji hodi putovima njegovijem!” (PSALAM 128:1).

 1, 2. Od kakve je pomoći biblijski izvještaj o riječima i djelima ranih svjedoka Jehove?

JEHOVINA sveta Riječ sadrži mnoge izvještaje koji govore o nevoljama i radostima njegovih lojalnih slugu. Iskustva Noe, Abrahama, Sare, Jozue, Debore, Baraka, Davida i drugih živopisna su i dojmljiva. Svi su oni bili stvarni ljudi kojima je zajedničko bilo nešto osobito. Posjedovali su vjeru u Boga i hrabro hodili njegovim putevima.

² Riječi i djela ranih Jehovinih svjedoka mogu za nas predstavljati ohrabrenje dok se trudimo hoditi Božjim putevima. Štoviše, ako budemo štovali Boga i pokazivali zdrav strah od toga da mu ne ugodimo, bit ćemo sretni. Premda se u životu suočavamo s iskušenjima, to će ipak biti tako, i zato je psalmist pjevao: “Blago svakome, koji se boji Gospodina, koji hodi putovima njegovijem!” (Psalam 128:1).

Što je hrabrost

³ Da bismo hodili Jehovinim putevima, moramo biti hrabri. U stvari, Pisma zapovijedaju Božjem narodu da pokazuje ovu osobinu. Naprimjer, psalmist David je pjevao: “Budite hrabri i jaka srca, svi koji se u Jahvu uzdate!” (Psalam 31:25, St). Hrabrost je “duševna ili moralna snaga usuditi se, istrajati i oduprijeti se opasnosti, strahu ili poteškoći” (Webster’s Ninth New Collegiate Dictionary). Hrabra osoba je jaka, odvažna, smiona. Da Jehova svojim slugama daje hrabrost vidljivo je iz sljedećih riječi apostola Pavla što ih je uputio svom suradniku Timoteju: “Jer nam Bog ne dade duha straha, nego sile i ljubavi i čistote” (2. Timoteju 1:7).

⁴ Jedan od načina za stjecanje hrabrosti koju daje Bog jest ozbiljno razmatranje njegove Riječi, Biblije. Brojni izvještaji koji se pojavljuju u Pismima mogu nam pomoći da postanemo hrabriji. Stoga, hajde najprije da vidimo što možemo naučiti iz izvještaja Hebrejskih pisama, izvještaja o nekima koji su hrabro hodili Jehovinim putevima.

Hrabrost u objavljivanju dobre vijesti

⁵ Enohova hrabrost može Jehovinim današnjim slugama pomoći da hrabro objavljuju Božju vijest. Prije nego što je Enoh rođen ‘počelo se zazivati ime Jahvino’. Neki izučavatelji smatraju da su ljudi “počeli bogohulno” prizivati Jehovino ime (Postanak 4:25, 26, St; 5:3, 6). Božansko ime možda se davalo ljudima ili čak i idolima. Dakle, kad se 3404. pr. n. e. Enoh rodio, kriva je religija cvjetala. U stvari, čini se da je on bio jedini koji je “hodio s Bogom”, ispravno postupajući u skladu s Jehovinom otkrivenom istinom (Postanak 5:18, 24, St).

⁶ Enoh je hrabro javljao Božju poruku, vjerojatno putem propovijedanja (Jevrejima 11:5; usporedi 2. Petrova 2:5). “Gle, ide Gospodin s hiljadama svetijeh angjela svojijeh da učini sud svima, i da pokara sve bezbožnike za sva njihova bezbožna djela kojima bezbožnost činiše, i za sve ružne riječi njihove koje bezbožni grješnici govoriše nanj”, objavljivao je ovaj usamljeni Svjedok (Juda 14, 15). Enoh je imao hrabrosti upotrebljavati Jehovino ime dok je objavljivao tu vijest, osuđujući bezbožne. A kao što je Bog Enohu dao hrabrosti da objavljuje tu snažnu vijest, tako je ojačao i svoje današnje Svjedoke da odvažno govore njegovu riječ i u službi i u školi i na svakom drugom mjestu. (Usporedi Djela apostolska 4:29-31.)

Hrabrost u kušnji

⁷ Noin primjer nam može pomoći da budemo hrabri u vršenju pravednih djela kad smo u kušnji. On je s hrabrošću i vjerom djelovao na temelju Božjeg upozorenja o globalnom potopu i ‘načinio je kovčeg za spasenje svojega doma’. Poslušnošću i pravednim djelima, Noa je osudio taj bezvjerni svijet zbog njegovih zlih djela i dokazao je da je taj svijet zaslužio uništenje (Jevrejima 11:7; 1. Mojsijeva 6:13-22; 7:16). Meditiranje o Noinom postupanju pomaže Božjim slugama suvremenog doba da s hrabrošću sudjeluju u takvim čestitim djelatnostima kao što je kršćanska služba propovijedanja.

⁸ Ako težimo za ispravnim postupanjem ali ne znamo kako izići na kraj s izvjesnom kušnjom, molimo se za mudrost da bismo se nosili s njom! (Jakov 1:5-8). Noina lojalnost Bogu na ispitu pokazuje da je moguće suočiti se s kušnjama hrabro i vjerno. On je odolio pritisku koji je dolazio od zlog svijeta te od materijaliziranih anđela i njihovog hibridnog potomstva. Da, Noa je bio hrabri ‘propovjednik pravde’ za taj ‘prvi svijet’ koji je išao k svom uništenju (2. Petrova 2:4, 5; 1. Mojsijeva 6:1-9). Iako je on odvažno govorio kao glasnik koji objavljuje Božje upozorenje pretpotopnim ljudima, “oni ne osjetiše dok ne dodje potop i odnese sve” (Matej 24:36-39). No imajmo na umu da će usprkos tome što većina današnjih ljudi odbacuje našu, na Bibliji utemeljenu vijest, Jehova podržati i nas kao što je podržao Nou ako budemo ispoljili sličnu vjeru i hrabrost kao propovjednici pravde.

Hrabrost u slušanju Boga

⁹ ‘Božji prijatelj’ Abraham izvrstan je primjer hrabre poslušnosti Bogu (Jakov 2:23). Abrahamu je bila potrebna vjera i hrabrost da bi poslušao Jehovu i napustio Ur haldejski, grad koji je pružao mnoge materijalne pogodnosti. Vjerovao je Božjem obećanju da će se “sva plemena na zemlji” blagosloviti kroz njega i da će zemlja biti dana njegovom sjemenu (1. Mojsijeva 12:1-9; 15:18-21). Vjerom se Abraham “kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji” te je željno čekao “utemeljeni Grad” — Božje nebesko Kraljevstvo, pod kojim će biti uskrsnut u život na zemlji (Hebrejima 11:8-16, Duda-Fućak).

¹⁰ Abrahamova žena, Sara, imala je vjeru i hrabrost potrebnu da napusti Ur, da se pridruži svom suprugu u stranoj zemlji i da pretrpi sve poteškoće s kojima će se tamo suočiti. A kako li je bila nagrađena za svoju hrabru poslušnost Bogu! Iako je sve do svoje 90-te bila nerotkinja i već je bila u “poodmakloj dobi”, Sara je postala sposobna “da začne, jer je držala vjernim onoga koji joj je obećao”. S vremenom je rodila Izaka (Hebrejima 11:11, 12, St; 1. Mojsijeva 17:15-17; 18:11; 21:1-7). Godinama kasnije, Abraham je hrabro poslušao Boga i “zapravo prinio Izaka”. Nakon što ga je anđeo zaustavio, patrijarh je primio svog hrabrog i poslušnog sina iz smrti “na slikovit način”. On i Izak su tako proročanski predočili da će Jehova Bog dati svog Sina, Isusa Krista, kao otkupnu žrtvu tako da oni koji iskazuju vjeru u njega mogu imati vječni život (Hebrejima 11:17-19, NW; 1. Mojsijeva 22:1-19; Ivan 3:16). Sasvim sigurno, hrabra poslušnost Abrahama, Sare i Izaka trebala bi nas navesti da slušamo Jehovu i da uvijek vršimo njegovu volju.

Hrabro stajati uz Božji narod

¹¹ Mojsije je hrabro zauzeo stav uz Božji potlačeni narod. U 16. stoljeću pr. n. e., i sami su Mojsijevi roditelji pokazali hrabrost. Ne bojeći se kraljeve odredbe da se pobiju sva novorođena muška djeca Hebreja, sakrili su Mojsija i zatim su ga stavili u kovčežić među trsku pored obale rijeke Nil. Nakon što ga je pronašla faraonova kćer, bio je podizan kao njen vlastiti sin, iako je najprije primio duhovnu pouku u roditeljskom domu. Kao član faraonovog kućanstva, Mojsije ‘je bio naučen svoj premudrosti Egipatskoj’ i postao je “silan u riječima i u djelima”, moćan u svojim umnim i fizičkim sposobnostima (Djela apostolska 7:20-22; 2. Mojsijeva 2:1-10; 6:20).

¹² Iako je u kraljevskoj kući mogao uživati mnoge materijalne pogodnosti, Mojsije je hrabro izabrao zauzeti stav uz Jehovine obožavatelje, koji su tada bili zarobljenici Egipćana. Braneći nekog Izraelca, ubio je Egipćanina i zatim pobjegao u Madijansku zemlju (2. Mojsijeva 2:11-15). Oko 40 godina kasnije, Bog ga je upotrijebio da izvede Izraelce iz sužanjstva. Mojsije “ostavi Egipat, ne pobojavši se ljutine careve”, koji mu je prijetio smrću zbog zastupanja Jehove u korist Izraela. Mojsije je hodio kao da vidi “onoga koji se ne vidi”, Jehovu Boga (Jevrejima 11:23-29; 2. Mojsijeva 10:28). Imaš li i ti takvu vjeru i hrabrost da se čvrsto držiš uz Jehovu i njegov narod usprkos poteškoćama ili progonstvu?

S hrabrošću ‘vjerno slijediti Jahvu’

¹³ Hrabri Jozua i Kaleb dokazali su da i mi možemo hoditi Božjim putevima. Oni su ‘vjerno slijedili Jahvu’ (Brojevi 32:12, St). Jozua i Kaleb bili su među dvanaestoricom koji su poslani da uhode Obećanu zemlju. Pobojavši se njenih stanovnika, deset uhoda je pokušalo odvratiti Izrael od ulaska u Hanan. Međutim, Jozua i Kaleb su hrabro rekli: “Ako smo mili Gospodinu, on će nas odvesti u tu zemlju, i daće nam je; a to je zemlja u kojoj teče mlijeko i med. Samo se ne odmećite Gospodina, i ne bojte se naroda one zemlje; jer ih možemo pojesti; odstupio je od njih zaklon njihov, a s nama je Gospodin, ne bojte ih se” (4. Mojsijeva 14:8, 9). Budući da nije imala vjere i hrabrosti, ta generacija Izraelaca nikad nije stigla u obećanu zemlju. Ali Jozua i Kaleb, zajedno s novom generacijom, ušli su u nju.

¹⁴ Bog je rekao Jozui: “Samo budi slobodan i hrabar da držiš i tvoriš sve po zakonu koji ti je zapovjedio Mojsije sluga moj, ne odstupaj od njega ni na desno ni na lijevo, da bi napredovao kuda god podješ. Neka se ne rastavlja od usta tvojih knjiga ovoga zakona, nego razmišljaj o njemu dan [i] noć, da držiš i tvoriš sve kako je u njemu napisano; jer ćeš tada biti srećan na putovima svojim i tada ćeš napredovati” (Jozua 1:7, 8).

¹⁵ Dok je Jozua primjenjivao ove riječi, Jerihon i ostali gradovi padali su u ruke Izraelcima. Bog je čak prouzročio da Sunce zastane tako da je sjalo sve dok Izrael nije pobijedio kod Gabaona (Jozua 10:6-14). Kad su ih ugrozile ujedinjene neprijateljske snage brojne “kao pijesak na brijegu morskom”, Jozua je hrabro djelovao, i Bog je ponovo Izraelce učinio pobjednicima (Jozua 11:1-9). Iako smo nesavršeni ljudi, poput Jozue i Kaleba, i mi možemo vjerno slijediti Jehovu, a Bog nas može ojačati da hrabro hodimo njegovim putevima.

Hrabro se uzdati u Boga

¹⁶ Hrabro pouzdanje u Boga biva nagrađeno, kao što se vidi iz događaja što su se odigrali u vrijeme kad su suci dijelili pravdu u Izraelu (Ruta 1:1). Naprimjer, sudac Barak i proročica Debora hrabro su se pouzdali u Boga. Hananski kralj Jabin tlačio je Izrael već 20 godina kad je Jehova preko Debore potaknuo Baraka da sakupi 10 000 ljudi na planini Tabor. Jabinov vojskovođa, Sizara, upao je u bujičnu dolinu Cizon, siguran da na ovoj ravnici Izraelci neće biti ravni njegovoj vojsci u kojoj je bilo i 900 ratnih kočija sa željeznim oštricama na kotačima. Kad su Izraelci umarširali u dolinu, Bog je djelovao u njihovu korist, i vodena bujica pretvorila je bojno polje u močvaru koja je spriječila djelovanje Sizarinih kočija. Barakovi su ljudi nadvladali, tako da “pade sva vojska Sizarina od oštroga mača”. Sizara je pobjegao u Jahelin šator, ali dok je spavao, ona je imala hrabrosti da ga ubije tako što mu je zabila šatorski kolac kroz sljepoočnice. Tako je, u skladu s Deborinom proročanskom izjavom Baraku, ‘slava’ ove pobjede pripala ženi. Budući da su se Debora, Barak i Jahela hrabro pouzdali u Boga, Izrael ‘bi miran četrdeset godina’ (Sudije 4:1-22; 5:31).

¹⁷ Sudac Gedeon se hrabro pouzdao u Jehovu Boga kad su Madijani i ostali upali u Izrael. Iako su bili nadmašeni brojem od nekih 135 000 napadača, Izraelovih 32 000 vojnika još bi uvijek moglo biti sklono Bogom danu pobjedu pripisati svom junaštvu. Zato je po Jehovinoj uputi Gedeon reducirao svoje snage na tri grupe od po 100 ljudi (Sudije 7:1-7, 16; 8:10). Kad je tih 300 noću okružilo Madijanski tabor, svaki je imao rog i ćup za vodu u kojem se nalazila baklja. Na dogovoreni znak, oni su zapuhali u rogove, razbili ćupove, uzdigli goruće baklje i povikali: “Jehovin mač i Gideonov!” (Suci 7:20, NW). Uplašeni Madijanci počeli su bježati i bili su savladani. Takvi bi nas događaji trebali uvjeriti da će hrabro pouzdanje u Boga i danas biti nagrađeno.

Hrabrost u iskazivanju časti Jehovi i promicanju čistog obožavanja

¹⁸ Neki biblijski primjeri ulijevaju hrabrost za iskazivanje časti Jehovi i za promicanje čistog obožavanja. Mladi David, koji je odvažno izbavio očevu ovcu, dokazao se hrabrim kad je stajao pred filistejskim divom Golijatom. “Ti ideš na me s mačem i s kopljem i sa štitom”, rekao je David, “a ja idem na te u ime Gospodina nad vojskama, Boga vojske Izraelove, kojega si ružio. Danas će te Gospodin dati meni u ruke, i ubiću te, i skinuću glavu s tebe (...) i poznaće sva zemlja da je Bog u Izraelu. I znaće sav ovaj zbor da Gospodin ne spasava mačem ni kopljem, jer je rat Gospodinov” (1. Samuelova 17:32-37; 45-47). Uz božansku pomoć, David je hrabro iskazao čast Jehovi, savladao Golijata i tako odigrao vitalnu ulogu u otklanjanju filistejske prijetnje čistom obožavanju.

¹⁹ Kad je Salamun, sin kralja Davida, trebao početi graditi Božji hram, njegov ga je ostarjeli otac potaknuo: “Budi slobodan i hrabar, i radi, ne boj se i ne plaši se, jer će Gospodin Bog, Bog moj, biti s tobom, ne će te ostaviti niti će odstupiti od tebe, dokle ne svršiš sav posao za službu u domu Gospodinovu” (1. Dnevnika 28:20). Hrabro poduzevši akciju, Salamun je uspješno završio hram. Kad u današnje vrijeme teokratski program gradnje predstavlja izazov, imajmo na umu Davidove riječi: “Budi slobodan i hrabar, i radi.” Kakav li je to izvrstan način za iskazivanje časti Jehovi i za promicanje čistog obožavanja!

²⁰ Zbog želje da iskaže čast Bogu i da promiče čisto obožavanje, kralj Aza je iz Jude uklonio idole i muškarce koji su se prostituirali u hramu. Također je zbacio svoju otpadničku baku s njenog visokog položaja i spalio njen ‘idol’ (1. Carevima 15:11-13). Da, Aza se “ohrabri (...) i istrijebi gadne bogove iz sve zemlje Judine i Benjaminove i iz gradova koje bješe uzeo u gori Efraimovoj, i ponovi oltar Gospodinov koji bijaše pred trijemom Gospodinovim” (2. Dnevnika 15:8). Da li i ti hrabro odbacuješ otpadništvo i promičeš čisto obožavanje? Koristiš li svoja materijalna sredstva u unapređivanju interesa Kraljevstva? Nastojiš li iskazivati čast Jehovi redovitim objavljivanjem dobre vijesti kao njegov Svjedok?

²¹ Kako smo samo zahvalni što je Bog sačuvao biblijske izvještaje o hrabrim pretkršćanskim čuvarima besprijekornosti! Njihovi nam izvrsni primjeri sasvim sigurno mogu pomoći da vršimo svetu službu Jehovi sa hrabrošću, božanskim strahom i strahopoštovanjem (Jevrejima 12:28). Ali i Kršćanska grčka pisma sadrže primjere bogougodne hrabrosti na djelu. Kako nam neki od tih izvještaja mogu pomoći da hrabro hodimo Jehovinim putevima?

Kako bi odgovorio?

◻ Što je hrabrost?

◻ Kako su Enoh i Noa ispoljili hrabrost?

◻ Na koje su načine Abraham, Sara, i Izak hrabro postupili?

◻ Kakve su primjere hrabrosti ostavili Mojsije, Jozua i Kaleb?

◻ Kako su drugi pokazali da imaju hrabrosti uzdati se u Boga?

 3. Što je hrabrost?

 4. Koji je jedan od načina za stjecanje hrabrosti?

 5. Kako Enohova hrabrost može koristiti Jehovinim današnjim slugama?

 6. (a) Kakvu je snažnu poruku objavljivao Enoh? (b) U što možemo biti uvjereni?

 7. Kakav je primjer hrabrosti Noa?

 8. (a) S čime se suočio Noa kao hrabri ‘propovjednik pravde’? (b) Što će Jehova za nas učiniti ako budemo hrabri propovjednici pravde?

 9, 10. Na koji su način Abraham, Sara i Izak ispoljili hrabru poslušnost?

11, 12. (a) Kako je Mojsije pokazao hrabrost s obzirom na Jehovin narod? (b) Koje se pitanje može postaviti s obzirom na Mojsijevu hrabrost?

13. Kako su Jozua i Kaleb pružili primjere hrabrosti?

14, 15. (a) Dok je Jozua primjenjivao riječi iz Jozue 1:7, 8, kako su prolazili on i Izraelci? (b) Koju pouku u vezi s hrabrosti možemo naučiti od Jozue i Kaleba?

16. Na koje su načine Debora, Barak i Jahela pokazali hrabrost?

17. Kakav je primjer hrabrog pouzdanja u Jehovu pružio sudac Gedeon?

18. Što je hrabro učinio David kad je savladao Golijata?

19. Za koji je projekt Salamun trebao hrabrost, i kako se njegov pristup toj stvari može primijeniti danas?

20. U kom pogledu je Aza hrabro postupio?

21. (a) Kako nam mogu pomoći izvještaji o pretkršćanskim čuvarima besprijekornosti? (b) Što će se razmatrati u sljedećem članku?

[Slika na stranici 15]

Gedeon i njegova mala grupa ratnika hrabro su se pouzdali u Jehovu