Pitanja čitalaca
Ako je kršćanin bolestan ili je na putu, pa stoga ne može prisustvovati Spomen-svečanosti, bi li je trebao slaviti mjesec dana kasnije?
U drevnom Izraelu Pasha se održavala jednom godišnje i to na 14. dan prvoga mjeseca, nazvanog nisan (ili, abib). No, u Brojevima 9:10, 11, nalazimo jednu posebnu pripremu: “Ovako kaži Izraelcima: Kad se tko od vas ili vaših potomaka onečisti mrtvacem ili je na daleku putu, neka ipak slavi Pashu Jahvi. Neka je slave u suton četrnaestog dana drugoga mjeseca [nazvanog ijar ili ziv]. Neka je blaguju s neukvasanim kruhom i gorkim zeljem” (St).
Zapazi da se ovim nije uvelo dva alternativna datuma za Pashu (14. nisan ili 14. ziv), pa da svaki Izraelac ili svako kućanstvo slobodno izabere koji mu više odgovara. Priprema za Pashalnu večeru sljedećeg mjeseca bila je ograničena. Bila je vanredna za Izraelca koji je 14. nisana bio obredno nečist, ili je bio uvelike udaljen od mjesta održavanja redovne svečanosti.
Jedini zabilježeni slučaj šire upotrebe ovoga bio je u vrijeme kada je vjerni kralj Ezehija ponovno oživio svetkovanje Praznika beskvasnih kruhova. Pošto nije bilo vremena da se sve pripremi za prvi mjesec (svećenici nisu bili spremni, a ni ljudi nisu bili sakupljeni), svetkovanje je održano 14. dana drugog mjeseca (2. Dnevnika 29:17; 30:1-5).
Osim u takvim izvanrednim okolnostima Židovi su Pashu održavali onog datuma koji je Bog odredio (2. Mojsijeva 12:17-20, 41, 42; 3. Mojsijeva 23:5). Isus i njegovi učenici slavili su kako je Zakon zahtijevao ne shvaćajući olako taj datum. Luka izvještava: “Dođe dan beskvasnih kruhova, kad je trebalo žrtvovati pashalno janje. Isus tada posla Petra i Ivana: ‘Idite — reče im — pripravite nam pashalnu večeru!’ ” (Luka 22:7, 8, St).
Tom je prilikom Isus uveo godišnju svečanost, koju kršćani znaju kao Gospodinova večera. Ne može se za kršćane prenaglasiti vrijednost prisustvovanja ovoj svečanosti. Za Jehovine svjedoke to je najvažniji događaj u godini. Isusove riječi pokazuju zašto; on je rekao: “Ovo činite meni na spomen” (Luka 22:19, Duda-Fućak). Stoga bi svaki Jehovin svjedok trebao mjesecima unaprijed planirati da datum svečanosti oslobodi od svih drugih obaveza. Gospodinova večera slavit će se u utorak 6. travnja 1993, nakon mjesnog zalaska sunca.
U rijetkim slučajevima neke nepredviđene okolnosti, poput bolesti ili komplikacija na putu, mogu spriječiti kršćanina da prisustvuje kao što je planirao. Što treba učiniti u takvoj situaciji?
Tokom svečanosti beskvasni kruh i crveno vino idu od ruke do ruke, a oni koji su pomazani Božjim svetim duhom i izabrani za život na nebu uzimaju (Matej 26:26-29; Luka 22:28-30). Ako je netko, tko je svake godine uzimao, ove godine vezan za bolesnički krevet ili je u bolnici, starješine mjesne skupštine uredit će da netko od njih odnese kruh i vino bolesnome, razmotri prikladne biblijske citate na tu temu i posluži simbole. Ako je pomazani kršćanin daleko od svoje matične skupštine, on treba urediti da ode u skupštinu u području u kojem će se tog datuma nalaziti.
U skladu s tim, samo pod veoma izuzetnim okolnostima pomazani kršćanin morat će slaviti Gospodinovu večeru 30 dana kasnije (jedan lunarni mjesec), prema zapovijedi iz 4. Mojsijeve 9:10, 11 i primjeru iz 2. Dnevnika 30:1-5, 15.
Oni koji pripadaju razredu Isusovih “drugih ovaca”, s nadom u beskrajni život na rajskoj Zemlji, nisu pod zapovijedi da uzimaju kruh i vino (Ivan 10:16). Iako jest važno da prisustvuju godišnjoj svečanosti, oni ne uzimaju simbole. Stoga ako je jedan od njih bolestan ili je na putu, te tako nije te večeri ni s jednom skupštinom, on ili ona može sam za sebe pročitati prikladne retke (uključujući izvještaj o Isusovoj uspostavi svečanosti) i moliti za Jehovin blagoslov tog svjetskog događaja. Ali, u tom slučaju nema potrebe za bilo kakvim dodatnim pripremama za sastanak ili posebnu biblijsku raspravu mjesec dana kasnije.