⁸ Dok su Izraelci bili vjerni, priznavali su Jehovinu suverenost i prihvaćali ga kao svog Kralja (Izaija 33:22). Dakle, bili su kraljevstvo. No, kao što je otkriveno kasnije, obećanje o ‘kraljevstvu’ trebalo je značiti čak i više od toga. Nadalje, kad su slušali Jehovin Zakon, bili su čisti, odijeljeni od okolnih nacija. Bili su sveta nacija (5. Mojsijeva 7:5, 6). Jesu li bili kraljevstvo svećeničko? Pa, u Izraelu je Levijevo pleme bilo izdvojeno za hramsku službu i unutar tog plemena postojalo je levitsko svećenstvo. Kad je uveden Mojsijev zakon, levitski su muškarci uzeti u zamjenu za prvorođence iz svake ne-levitske obiteljia (2. Mojsijeva 22:29; 4. Mojsijeva 3:11-16, 40-51). Na taj je način, takoreći, svaka obitelj u Izraelu bila zastupljena u hramskoj službi. Time je nacija došla najbliže tome da bude svećenstvo. Ipak, ona je predstavljala Jehovu pred nacijama. Svaki stranac koji je želio obožavati pravog Boga morao je to činiti zajedno s Izraelom (2. Dnevnika 6:32, 33; Izaija 60:10).