Jehova, kome dugujemo svoj život, naredio je da se krv ne smije konzumirati (1. Mojsijeva 9:3, 4). U Zakonu danom drevnom Izraelu Bog je ograničio upotrebu krvi, jer ona predstavlja život. Odredio je: “Duša [ili život] tijelu u krvi [je]; a ja sam vam je odredio za oltar da se čiste duše vaše.” Što ako bi čovjek ubio životinju radi jela? Bog je rekao: “Neka iscjedi krv iz nje, i zaspe je zemljom”a (3. Mojsijeva 17:11, 13). Jehova je uvijek iznova ponavljao tu zapovijed (5. Mojsijeva 12:16, 24; 15:23). U židovskoj publikaciji Soncino Chumash stoji: “Krv se ne smije pohranjivati, nego se mora proliti na zemlju kako je se ne bi moglo konzumirati.” Nijedan Izraelac nije smio uzeti, pohraniti i koristiti krv drugog stvorenja, čiji život pripada Bogu.

U nekim će slučajevima liječnik preporučiti pacijentu da dozvoli skladištenje vlastite krvi nekoliko tjedana prije operacije (prijeoperacijsko davanje vlastite krvi) kako bi, u slučaju da se za to pojavi potreba, pacijentu mogao dati transfuziju njegove uskladištene krvi. No takvo je sakupljanje, skladištenje i transfundiranje krvi u direktnoj suprotnosti s onim što je zapisano u 3. i 5. Mojsijevoj. Krv se ne smije pohranjivati; ona se mora proliti — takoreći vratiti Bogu. Istina, Mojsijev zakon više nije na snazi. Pa ipak, Jehovini svjedoci poštuju načela koja je Bog uvrstio u njega, stoga su odlučni ‘uzdržavati se od krvi’. Dakle, mi ne darujemo krv niti u svrhu primanja transfuzije dopuštamo skladištenje vlastite krvi koju se mora ‘proliti’. Takvi postupci protivni su Božjem zakonu.