Stojte čvrsto s obzirom na svetost krvi — 1. dio

Odobravaju li Jehovini svjedoci upotrebu autologne krvi (autotransfuzije), naprimjer da im se vlastita krv pohrani a kasnije vrati u organizam?

Medicinsko osoblje često razlikuje homolognu krv (koja potječe od druge osobe) od autologne (pacijentove vlastite krvi). Dobro je poznato da Jehovini svjedoci ne prihvaćaju krv drugih ljudi. No, što je s upotrebom autologne krvi, izrazom koji se koristi za brojne postupke?

Neki od njih uopće ne dolaze u obzir za kršćane jer su u jasnoj suprotnosti s Biblijom, no drugi daju povod određenim pitanjima. Razumljivo, u vrijeme pisanja Biblije nije se znalo za transfuziju a niti za neku drugu takvu medicinsku namjenu krvi. No, Bog se pobrinuo za uputstva kojima omogućuje svojim slugama odlučiti da li bi određen medicinski postupak povezan s krvlju mogao izazvati njegovo negodovanje.

Prema Božjoj odredbi, krv predstavlja život i stoga je sveta. Zapovjedio je da čovjek ne podržava svoj život uzimanjem krvi. Tako je naprimjer Bog izjavio: “Svaka životinja koja se kreće i koja je živa, može vam služiti kao hrana (...). Samo meso s njegovom dušom — njegovom krvlju — ne smijete jesti” (1. Mojsijeva 9:3, 4, NW; 3. Mojsijeva 7:26, 27). Za Davatelja života jedina prihvatljiva upotreba krvi jest u svrhu žrtvovanja: “Jer je duša tijelu u krvi, i ja sam je stavio na žrtvenik za vas da učinite pomirenje za svoje duše, jer krv je ta koja čini pomirenje dušom koja je u njoj. Zato sam rekao sinovima Izraelovim: ‘Nijedna duša među vama ne smije jesti krv’” (3. Mojsijeva 17:11, 12, NW).

Iako kršćani nisu pod Mojsijevim zakonom, u Bibliji stoji kako nam je ‘potrebno’ ‘uzdržavati se od krvi’, smatrajući je svetom (Djela apostolska 15:28, 29). To je razumljivo, jer su žrtve pod Zakonom predočavale Kristovu krv, Božje sredstvo pomoću kojeg možemo postići vječni život (Jevrejima 9:11-15, 22).

Kako se s krvlju trebalo postupati pod Zakonom ako se nije koristila za žrtvu? Kada je lovac ubio životinju za hranu, ‘morao je izliti njenu krv i prekriti je prahom’ (3. Mojsijeva 17:13, 14, NW; 5. Mojsijeva 12:22-24). Dakle, krv se nije koristila za hranu niti na neki drugi način. Ako je bila uzeta od životinje ali ne u svrhu žrtve, trebala se izliti na zemlju, podnožje Božjim nogama (Izaija 66:1; usporedi Ezehijel 24:7, 8).

To u potpunosti isključuje jedan od uobičajenih postupaka s autolognom krvi — preoperativno skupljanje, pohranu i kasnije infuziju pacijentove vlastite krvi. Pri takvom postupku događa se ovo: Prije izabranog kirurškog zahvata, određena količina pacijentove pune krvi pohranjuje se ili se od nje odvajaju eritrociti, zamrzavaju se i pohranjuju. Zatim, ako izgleda da je pacijentu potrebna krv tijekom ili nakon operacije, vlastita mu se pohranjena krv može vratiti. No, Jehovini svjedoci NE PRIHVAĆAJU takav postupak. Odavno smo razumjeli da tako uskladištena krv, sasvim sigurno, nije više dio dotične osobe. Potpuno je uklonjena od nje, zato je treba odstraniti u skladu s Božjim zakonom: “Prolij [je] na zemlju kao vodu” (5. Mojsijeva 12:24).

U nešto drugačijem postupku, autologna se krv odvodi od pacijenta u aparat za hemodijalizu (umjetni bubreg) ili u aparat srce-pluća. Krv protječe kroz cijev u umjetni organ koji je pumpa i filtrira (ili obogaćuje kisikom), a zatim se vraća u pacijentov cirkulacijski sustav. Neki kršćani pristaju na to ako uređaj nije ispunjen uskladištenom krvlju. Oni smatraju vanjski cijevni uređaj kao proširenje svog krvotoka kako bi krv mogla prolaziti kroz umjetni organ. Smatraju kako je krv u tom zatvorenom krugu još uvijek dio njih, stoga ne treba biti ‘izlivena’.a

No, kako je u slučaju kada se tok takve autologne krvi nakratko prekine, kao što je to prilikom zaustavljanja aparata srce-pluća zbog kirurgove provjere funkcije usađenog koronarnog bajpasa?

Zapravo, biblijski naglasak ne nalazi se na pitanju kontinuiranog krvotoka. Čak i bez operacije, srce se nakratko može zaustaviti, a zatim opet nastaviti s radom.b Njegov cirkulacijski sustav ne treba isprazniti i njegovu krv odstraniti samo zato što je krvni optok prekinut zbog srčanog zastoja. Zato se kršćanin, pri odlučivanju da li će dopustiti da mu krv protječe kroz neki vanjski aparat, ne treba prvenstveno koncentrirati na to da li bi moglo doći do kratkotrajnog prekida krvotoka nego na to da li po svojoj savjesti smatra da mu je odvedena krv još uvijek dio njegovog cirkulacijskog sustava (Galaćanima 6:5).

A kako je s hemodilucijom? Neki kirurzi smatraju korisnim da se pacijentova krv razrijedi tijekom operacije. Stoga na početku operacije, odvode nešto krvi u vrećaste spremnike izvan pacijentova tijela i nadomjeste je beskrvnim tekućinama; kasnije se krv pusti da se iz tih spremnika vrati u pacijenta. Kako kršćani ne dopuštaju skladištiti svoju krv, neki su liječnici prilagodili taj postupak uredivši da aparat bude u kružnom toku koji je stalno povezan s pacijentovim krvotokom. Neki kršćani to prihvaćaju, drugi odbijaju. I opet, svatko mora osobno odlučiti smatra li krv odvedenu u takav hemodilucijski kružni tok sličnom onoj koja teče kroz aparat srce-pluća, ili smatra kako je krv time napustila njegovo tijelo i zato je treba odstraniti.

I završni primjer upotrebe autologne krvi u vezi je s prikupljanjem i ponovnim korištenjem krvi tijekom operacije. Pomoću uređaja krv se isisava iz rane i pumpa kroz filter (odstranjuju se ugrušci ili nečistoća) ili centrifugira (uklanjaju se tekućine) a zatim se vraća u pacijenta. Mnogi kršćani su veoma zabrinuti da li bi prilikom takvog prikupljanja i ponovnog korištenja krvi moglo doći do kratkog prekida krvnog optoka. No, kako je već spomenuto, s biblijskog je gledišta važnije da li je krv koja istječe u operacijsku ranu još uvijek dio te osobe. Znači li to što je krv istekla iz njegovog krvotoka u ranu da je treba ‘izliti’, kao kod krvi koja je spomenuta u 3. Mojsijevoj 17:13? Ako netko to tako shvaća, vjerojatno će uskratiti dozvolu za takvo prikupljanje i ponovno korištenje krvi. No, neki drugi kršćanin (koji također ne bi dopustio da se njegova istekla krv na neko vrijeme uskladišti, a kasnije vrati u njega) mogao bi zaključiti kako njegova školovana savjest nije uznemirena kružnim tokom prikupljanja krvi s mjesta operacije i njenom ponovnom infuzijom.

Kao što možemo vidjeti, postoji sve veća raznolikost opreme ili postupaka u vezi s autolognom krvi. Mi ne možemo i ne trebamo pokušati komentirati svaku varijantu. Svaki kršćanin, kada se suoči s pitanjem na tom području, ima odgovornost saznati pojedinosti od medicinskog osoblja i potom donijeti osobnu odluku.

Premda se ovdje mnogo govorilo o medicinskim aspektima problematike, od najveće su važnosti religiozna pitanja. Kad kršćanin rješava bilo kakvu sumnju ili pitanje oko medicinskog postupka koji je u vezi s krvlju, prvenstveno mu treba biti važno pokazati vjeru, poštovati Božju zapovijed o ‘uzdržavanju od krvi’ i sačuvati dobru savjest. Zašto? Jer najosnovniji način spašavanja života krvlju nije kroz medicinsku tehnologiju nego kroz spasonosnu moć Kristove krvi. Apostol Pavao je pisao: “U kome imamo otkupljenje njegovom krvlju” (Efežanima 1:7, St; Otkrivenje 7:14, 17). I dok nam suvremena medicina može pomoći produljiti sadašnji život za neko vrijeme, mi jamačno ne želimo produžiti naš sadašnji život radeći nešto što uznemirava našu kršćansku savjest ili što bi izazvalo negodovanje našeg Davatelja života.

[Bilješke]

[Slika na stranici 6]

Kružni tok, kod aparata srce-pluća, uključuje: (1) cjevovod iz pacijentova vaskularnog sustava; (2) pumpe za usisavanje prikupljene krvi; (3) mijeh za oksigenaciju; (4) šupalj hemofilter od fiberglasa; (5) glavnu rotacijsku pumpu; (6) povratni vod cijevi u pacijentov cirkulacijski sustav.