Jesi li razborit?
KADA je trebao imenovati suce nad Izraelom, Mojsije se trudio naći “mudre i razborite i iskusne muževe” (5. Mojsijeva 1:13, NS ). Iskustvo koje dolazi s godinama nije bilo jedini kriterij. Mudrost i razboritost također su bile važne.
Razborita osoba pokazuje sposobnost dobrog prosuđivanja u govoru i vladanju. Prema definiciji iz Webster’s Ninth New Collegiate Dictionary, razborita je osoba također “sposobna prosuditi kada je mudro šutjeti”. Doista, postoji “vrijeme govorenja” i postoji “vrijeme šutnje”, a razborita osoba zna procijeniti kada je vrijeme za jedno, a kada za drugo (Propovjednik 3:7, St ). Često postoji dobar razlog za šutnju, jer Biblija kaže: “U mnogim riječima ne biva bez grijeha; ali tko zadržava usne svoje, razuman je” (Priče Salamunove 10:19).
Kršćani u međusobnom ophođenju nastoje biti razboriti. Netko tko govori više ili uvjerljivije od drugih nije uvijek najvažniji ili osoba bez koje se ne može. Sjeti se, Mojsije je bio “silan u svojim riječima”, ali nije mogao uspješno voditi izraelski narod sve dok nije razvio strpljivost, blagost i samosvladavanje (Djela apostolska 7:22). Stoga se posebno oni kojima je povjeren autoritet nad drugima moraju truditi biti skromni i prilagodljivi (Priče Salamunove 11:2).
Oni koje je Isus Krist postavio “nad svom svojom imovinom” u Božjoj su Riječi opisani kao “vjerni i razboriti” (Matej 24:45-47). Oni se ne istrčavaju samouvjereno ispred Jehove, povodeći se za nekim svojim hirovitim idejama; ali i ne zaostaju kada su Božje smjernice u vezi s nekom stvari jasne. Oni znaju kada je vrijeme da govore, a kada je vrijeme da šute i čekaju daljnje objašnjenje. Svi bi kršćani trebali ne samo oponašati njihovu vjeru nego i biti razboriti poput razreda roba (Hebrejima 13:7).