Upoznaj Jehovu — Boga koji je osoba
USPOREĐUJUĆI hinduističko shvaćanje Boga sa shvaćanjem drugih religijskih sustava, dr. Radhakrishnan iz Indije zapaža: “Hebrejski je Bog druge vrste. On je osoba koja je bila aktivna u povijesti i zainteresirana za promjene i događaje u ovom svijetu koji se razvija. On je Biće koje komunicira s nama.”
Hebrejsko ime za Boga Biblije je יהוה, što se obično prevodi s “Jehova”. On nadmašuje sve druge bogove. Što znamo o njemu? Kako je postupao s ljudima u biblijska vremena?
Jehova i Mojsije “licem u lice”
Prisnost “licem u lice” postojala je između Jehove i njegovog sluge Mojsija, iako Mojsije nije mogao doslovno vidjeti Boga (5. Mojsijeva 34:10, St; 2. Mojsijeva 33:20). Mojsijevo je srce još u njegovoj mladosti bilo s Izraelcima koji su u to vrijeme bili zarobljeni u Egiptu. Okrenuo je leđa životu kakvim je živio kao član faraonova kućanstva, i “odabrao da bude zlostavljan zajedno s Božjim narodom” (Jevrejima 11:25, St). Jehova je zbog toga Mojsiju dao mnoge posebne prednosti.
Kao član faraonova kućanstva, “nauči se Mojsije svoj premudrosti Egipatskoj” (Djela apostolska 7:22). No da bi vodio naciju Izrael, također je trebao razvijati svojstva kao što su poniznost, strpljivost i krotkost. Činio je to tokom 40 godina kao pastir u Madijanu (2. Mojsijeva 2:15-22; 4. Mojsijeva 12:3). Jehova je, iako je ostao nevidljiv, otkrio sebe i svoj naum Mojsiju i Bog mu je preko anđela povjerio Deset zapovijedi (2. Mojsijeva 3:1-10; 19:3–20:20; Djela apostolska 7:53; Jevrejima 11:27). U Bibliji nam se kaže da je “Jahve razgovarao s Mojsijem licem u lice, kao što čovjek govori s prijateljem” (2. Mojsijeva 33:11, St). Zaista, sam Jehova je rekao: “Njemu govorim iz usta k ustima.” Kakav li je dragocjen, osobni odnos imao Mojsije sa svojim Bogom koji je osoba, iako je nevidljiv! (4. Mojsijeva 12:8).
Osim rane povijesti nacije Izraela, Mojsije je zapisao kodeks Zakona sa svim njegovim konzekvencama. Pored toga, bila mu je povjerena još jedna neprocjenjiva prednost — pisanje knjige Postanka. Posljednji je dio te knjige povijest koja je bila točno poznata njegovoj obitelji, pa ju je stoga bilo relativno lako zapisati. No odakle je Mojsije dobio detalje o najranijoj povijesti čovjeka? Moguće je da je Mojsije imao drevne pisane dokumente, koje su sačuvali njegovi praočevi, i koristio ih je kao izvorni materijal. S druge strane, detalje je mogao saznati putem usmene predaje ili direktno božanskim otkrivenjem od Jehove. Ljudi puni strahopoštovanja kroz povijest oduvijek su priznavali osobni odnos koji je Mojsije imao sa svojim Bogom u tom pogledu.
Jehova — Bog kojeg je Ilija poznavao kao osobu
Prorok Ilija je također poznavao Jehovu Boga kao osobu. Ilija je bio revan za čisto obožavanje i služio je Jehovi usprkos tomu što je postao meta velike mržnje i protivljenja obožavatelja Baala, glavnog boga kananskog panteona (1. Carevima 18:17-40).
Ahab, kralj Izraela, i njegova supruga, Jezabela, nastojali su ubiti Iliju. Bojeći se za svoj život, Ilija je pobjegao u Beer Šebu, zapadno od Mrtvog mora. Tamo je lutao po pustoši i molio da umre (1. Carevima 19:1-4). Je li Jehova napustio Iliju? Zar više nije bio zainteresiran za svog vjernog slugu? Ilija je možda mislio tako, no u kakvoj je samo bio zabludi! Kasnije mu je Jehova tiho govorio, pitajući ga: “Šta ćeš ti tu, Ilija?” Nakon dramatične demonstracije nadnaravne sile, “dodje mu glas [ponovno] govoreći: šta ćeš ti tu, Ilija?” Jehova je pokazao taj osobni interes za Iliju da bi ohrabrio svog pouzdanog slugu. Bog je imao još posla za njega, a Ilija se gorljivo odazvao na taj poziv! Ilija je vjerno ispunio svoje zadatke, sveteći ime svog Boga Jehove, koji je osoba (1. Carevima 19:9-18).
Nakon što je odbacio naciju Izrael, Jehova se više nije osobno obraćao svojim slugama na Zemlji. To nije značilo da je njegov osobni interes za njih oslabio. Uz pomoć svog svetog duha on ih je još uvijek vodio i jačao dok su mu služili. Uzmimo za primjer apostola Pavla, koji je prije bio poznat kao Savao.
Sveti duh vodi Pavla
Savao je bio iz Tarza, istaknutog grada Cilicije. Njegovi su roditelji bili Hebreji, ali on je rođen kao rimski građanin. Međutim, Savao je bio odgajan prema strogim učenjima farizeja. Kasnije je u Jeruzalemu imao priliku biti poučavan ‘kod nogu Gamalijela’, istaknutog učitelja Zakona (Djela apostolska 22:3, 26-28).
Savao je, zbog svoje pogrešno usmjerene revnosti za židovsku tradiciju, sudjelovao u opakoj kampanji protiv sljedbenikâ Isusa Krista. Čak je odobrio ubojstvo Stjepana, prvog kršćanskog mučenika (Djela apostolska 7:58-60; 8:1, 3). Kasnije je priznao da je, iako je bio bivši hulnik i progonitelj i drznik, ‘bio pomilovan, jer je ne znajući činio u nevjerstvu’ (1. Timoteju 1:13).
Savao je bio motiviran iskrenom željom da služi Bogu. Nakon Savlovog obraćenja na putu za Damask Jehova ga je koristio na izvanredan način. Uskrsnuti Krist vodio je Ananiju, jednog od ranih kršćanskih učenika, da mu pomogne. Nakon toga je Pavla (rimsko ime po kojem je Savao postao poznat kao kršćanin) vodio Jehovin sveti duh kako bi dovršio dugu i plodnu službu u mnogim dijelovima Evrope i Male Azije (Djela apostolska 13:2-5; 16:9, 10).
Može li se to isto vodstvo svetog duha identificirati danas? Da, može.
Ateizam nije zapreka Jehovinom pokazivanju osobnog interesa
Joseph F. Rutherford bio je drugi predsjednik Društva Watch Tower. Krstio se 1906. kao Istraživač Biblije — što je ime po kojem su Jehovini svjedoci bili tada poznati — i sljedeće je godine imenovan za pravnog savjetnika Društva te je postao njegov predsjednik u siječnju 1917. No, jedno je vrijeme taj mladi odvjetnik bio ateist. Kako je postao toliko motiviran kršćanski sluga Jehove?
U srpnju 1913. Rutherford je služio kao predsjedavajući kongresa Udruženja Međunarodnih istraživača Biblije, održanog u Springfieldu (Massachusetts, SAD). Izvjestitelj koji je radio za mjesne novine, The Homestead, intervjuirao je Rutherforda, a taj je intervju bio ponovo tiskan kao kongresni izvještaj.
Rutherford je objasnio da je, u vrijeme kada se planirao oženiti, imao religiozne nazore baptističke denominacije, a njegova je buduća supruga bila prezbiterijanka. Kada je Rutherfordov pastor rekao da će “ona ići u pakao zato što nije bila uronjena u vodu, a da će on ići ravno na nebo zato što je bio uronjen, njegov zdrav razum pobunio se protiv toga, pa je postao ateist”.
Rutherfordu je trebalo nekoliko godina temeljitog istraživanja da ponovo izgradi svoju vjeru u Boga kao osobu. Kao što je rekao, krenuo je od pretpostavke da “ono što ne može zadovoljiti um, nema pravo ni da zadovolji srce”. Kršćani “moraju biti uvjereni da su Pisma u koja oni vjeruju istinita”, objasnio je Rutherford, dodajući: “Moraju poznavati temelj na kojem stoje.” (Vidi 2. Timoteju 3:16, 17.)
Da, čak je i danas ateistu ili agnostiku moguće istražiti pisma, izgraditi vjeru i razviti snažan osobni odnos s Jehovom Bogom. Nakon temeljitog proučavanja Biblije uz pomoć publikacije Watch Towera pod naslovom Spoznaja koja vodi do vječnog života, jedan je mladić priznao: “Kad sam započeo ovaj studij, nisam vjerovao u Boga, ali sada shvaćam da je spoznaja o Bibliji potpuno promijenila moj način razmišljanja. Počinjem upoznavati Jehovu i imati povjerenje u njega.”
‘Luđak’ i Bog
“Nijednom piscu SZ-a [Hebrejskih pisama] nikada nije palo na pamet da dokazuje ili pobija postojanje Boga”, kaže dr. James Hastings u djelu A Dictionary of the Bible. “Nijekanje postojanja Boga ili korištenje argumenata da bi se njegovo postojanje dokazalo općenito nije u skladu s duhom drevnog svijeta. To je vjerovanje bilo prirodno za ljudski um i uobičajeno za sve ljude.” To naravno ne znači da su svi ljudi u to vrijeme bili bogobojazni. Daleko od toga da jesu. I Psalam 14:1 i 53:1 spominju ‘bezumnika’ ili kao što kaže prijevod Šarić, ‘luđaka’, koji je u svom srcu rekao: “Nema Jehove” (NW).
Kakva je osoba taj luđak, čovjek koji niječe postojanje Boga? On nije intelektualno neupućen. Umjesto toga, hebrejska riječ navál ukazuje na moralnu manu. Profesor S. R. Driver u svojim zapažanjima zapisanim u knjizi The Parallel Psalter kaže da ta mana “nije nesposobnost uma, nego moralna i religiozna bezosjećajnost, potpuno pomanjkanje osjećaja ili moći zapažanja”.
Psalmist ide još dalje da bi opisao moralni slom koji je rezultat takvog stava, kad kaže: “Pogubno su djelovali, mrsko su djelovali u svom postupanju. Nema nikoga da dobro čini” (Psalam 14:1, NW). Dr. Hastings rezimira: “Pouzdajući se u to da Bog nije prisutan u svijetu i da on ne kažnjava, ljudi postaju pokvareni i čine odvratna djela.” Otvoreno prihvaćaju bezbožna načela i zanemaruju Boga kao osobu pred kojom ne žele biti odgovorni. No danas je takvo razmišljanje jednako ludo i bezumno kao što je bilo i prije više od 3 000 godina kada je psalmist zapisao svoje riječi.
Upozorenja od našeg Boga, koji je osoba
Vratimo se sada pitanjima koja su postavljena u našem uvodnom članku. Zašto tako mnogo ljudi ne može spojiti Boga kao osobu s patnjama koje ispunjavaju današnji svijet?
Biblija sadrži pisane informacije od ljudi koji su “govorili od Boga, potaknuti od Duha Svetoga” (2. Petrova 1:21, St). Ona nam jedina otkriva Jehovu, Boga koji je osoba. Također nas upozorava na jednu zlu ličnost, nevidljivu ljudima, koja ima moć da upravlja ljudskim razmišljanjem i kontrolira ga — Sotonu Đavla. Sasvim logično, ako ne vjerujemo u Boga kao osobu, kako možemo vjerovati da postoji Đavo, ili Sotona također kao osoba?
Apostol Ivan je pod nadahnućem napisao: “Onaj koji je zvan Đavo i Sotona (...) zavodi čitavu nastanjenu zemlju” (Otkrivenje 12:9, NW). Kasnije je Ivan rekao: “Znamo da smo mi od Boga a da je sav svijet u vlasti Zloga” (1. Ivanova 5:19, St). Ove izjave odražavaju Isusove riječi, koje je zapisao sam Ivan u svom Evanđelju: “Približuje [se] knez ovoga svijeta. On protiv mene ne može ništa” (Ivan 14:30, St).
Kako li je ovo biblijsko učenje daleko od onoga što ljudi sada vjeruju! “Danas je govoriti o Đavlu izrazito staromodno. Naše skeptično i znanstveno doba poslalo je Sotonu u mirovinu”, kaže Catholic Herald. Pa ipak, Isus je ljudima koji su imali ubilačke namjere prema njemu snažno rekao: “Vaš je otac djavo; i slasti oca svojega hoćete činiti” (Ivan 8:44).
Objašnjenje iz Biblije o moći Sotone ima smisla. Ono razjašnjava zašto je svijet, usprkos želji većine ljudi da živi u miru i slozi, ispunjen mržnjom, ratovima i besmislenim nasiljem, kao što je to pokazao slučaj u Dunblaneu (spomenut na 3. i 4. stranici). Osim toga, Sotona nije jedini neprijatelj protiv kojeg se moramo boriti. Biblija pruža dodatna upozorenja što se tiče đavola, ili demona — zlih duhovnih stvorenja koja su davno prije udružila snage sa Sotonom kako bi zavodila i zlostavljala čovječanstvo (Juda 6). Isus Krist se mnogo puta suočio sa snagom tih duhova i mogao ih je savladati (Matej 12:22-24; Luka 9:37-43).
Pravi je Bog, Jehova, naumio očistiti Zemlju od zla i konačno eliminirati djelovanje kako Sotone tako i njegovih demona. Mi na temelju svoje spoznaje o Jehovi možemo imati čvrstu vjeru i povjerenje u njegova obećanja. On kaže: “Prije mene nije bilo boga niti će poslije mene biti. Ja sam, ja sam Gospodin, i osim mene nema spasitelja.” Jehovu svi oni koji ga poznaju, obožavaju i koji mu služe znaju kao osobu. Njemu, samo njemu se možemo obratiti za spasenje (Izaija 43:10, 11).
[Slika na stranici 7]
Gravura iz 18. stoljeća koja prikazuje Mojsija kako pod nadahnućem piše 1. Mojsijevu 1:1
[Zahvala]
Iz The Holy Bible J. Basketta, Oxford
[Slika na stranici 8]
Isus Krist je mnogo puta savladao demone