Pokazivanje vjere donosi Božje priznanje

1, 2. U kakvoj su se situaciji našli Jiftah i njegova kći?

KAD je djevojka ugledala svog oca, pao joj je kamen sa srca! Bila je presretna zbog toga što se živ vratio iz bitke te mu je pohitala u susret udarajući u def i plešući kako bi proslavila njegovu veličanstvenu pobjedu. No umjesto da joj se pridruži u slavlju, on je razderao svoje haljine i uzviknuo: “Jao, kćeri moja! Doista si me u tugu bacila.” Zatim joj je rekao da je Jehovi dao zavjet koji će joj trajno promijeniti život jer se, prema tom zavjetu, treba odreći svojih želja i snova o obiteljskom životu. No ona je bez oklijevanja potaknula svog oca da ispuni obećanje koje je dao Jehovi. Njene dirljive riječi pokazale su da ima snažnu vjeru. Ta je djevojka bila uvjerena u to da će sve što Jehova zatraži od nje biti na njenu dobrobit (Suci 11:34-37). Njen je otac bio ponosan na nju jer je znao da će Jehova biti sretan zbog toga što je spremno poduprla njegovu odluku.

² Jiftah i njegova bogobojazna kći pokazali su potpuno pouzdanje u Jehovu, čak i kad im to nije bilo lako. Bili su uvjereni u to da je Božje priznanje vrijedno svake žrtve.

 3. Kako nam može koristiti razmatranje izvještaja o Jiftahu i njegovoj kćeri?

³ Znamo da nije uvijek lako pokazati vjeru u Jehovu. Moramo se snažno boriti da bismo ostali u vjeri (Juda 3). U tome nam može pomoći razmatranje izvještaja o Jiftahu i njegovoj kćeri. Kako su oni prebrodili probleme i izazove s kojima su se suočili? Što im je pomoglo da pokažu vjeru u Jehovu?

4, 5. (a) Što su Izraelci po Jehovinoj zapovijedi trebali učiniti nakon dolaska u Obećanu zemlju? (b) Što se, prema 106. psalmu, dogodilo izraelskom narodu zato što se pobunio protiv Boga?

⁴ Jiftah i njegova kći svaki su dan mogli vidjeti koliko je pogubno biti neposlušan Jehovi. Gotovo 300 godina ranije njihovim je precima Jehova zapovjedio da istrijebe sve štovatelje lažnih bogova kada dođu u Obećanu zemlju (5. Mojs. 7:1-4). No Izraelci nisu poslušali Boga i zato su mnogi od njih počeli činiti iste grijehe kao i Kanaanci — štovali su lažne bogove i upuštali se u nemoralne, izopačene spolne odnose. (Pročitaj Psalam 106:34-39.)

⁵ Budući da su se time pobunili protiv Jehove, izazvali su njegov gnjev, pa im je on uskratio zaštitu od neprijatelja (Suci 2:1-3, 11-15; Psal. 106:40-43). U tim teškim vremenima bogobojaznim je obiteljima nesumnjivo bilo jako teško ostati vjernima Jehovi. No Biblija otkriva da su neki, poput Jiftaha i njegove kćeri te Elkane, Hane i Samuela, ipak pokazivali vjeru u Boga i trudili se steći njegovo priznanje (1. Sam. 1:20-28; 2:26).

 6. Kakav je svijet u kojem živimo i što stoga moramo činiti?

⁶ U svijetu u kojem živimo ljudi razmišljaju slično kao drevni Kanaanci i ponašaju se poput njih — veličaju spolne odnose i nasilje te zagovaraju materijalizam. Jehova nas, kao i nekad Izraelce, jasno upozorava da se trebamo čuvati lošeg utjecaja takvih ljudi. Hoćemo li izvući pouku iz grešaka koje su učinili Izraelci? (1. Kor. 10:6-11). Moramo se istinski truditi da iz svog uma odstranimo i najmanji trag svjetovnog načina razmišljanja (Rim. 12:2). Dajemo li sve od sebe kako bismo se oduprli utjecaju ovog svijeta?

 7. (a) Što su Jiftahu učinili pripadnici njegovog naroda? (b) Kako je Jiftah reagirao na učinjenu nepravdu?

⁷ U Jiftahovo doba Izraelci su bili neposlušni Bogu, pa ih je on predao u ruke Filistejcima i Amoncima, koji su ih tlačili (Suci 10:7, 8). No Jiftahu nisu samo neprijateljski narodi stvarali probleme. To su činila i njegova polubraća i izraelski vođe. Potaknuti ljubomorom i mržnjom otjerali su ga i nezakonito mu uskratili nasljedstvo koje mu je pripadalo kao prvorođencu (Suci 11:1-3). Jiftah nije dopustio da njihova okrutnost utječe na njegov način razmišljanja. Kad su ga narodni starješine zamolili za pomoć, on ih nije prkosno odbio, nego im je pomogao (Suci 11:4-11). Što je Jiftaha možda potaknulo na to da reagira kao duhovno zrela osoba?

8, 9. (a) Koja su načela iz Mojsijevog zakona možda pomogla Jiftahu? (b) Što je Jiftahu bilo najvažnije?

⁸ Jiftah je bio silan ratnik, ali ujedno je proučavao svete spise i duboko razmišljao o tome kako se Bog ophodio sa svojim narodom. On je dobro poznavao izraelsku povijest i to mu je pomoglo da stekne jasnu sliku o tome što Jehova smatra dobrim, a što zlim (Suci 11:12-27). Božja načela na kojima se temeljio Mojsijev zakon oblikovala su Jiftahov način razmišljanja i utjecala na njegovo srce. Jiftah je znao da Jehovi nisu dragi oni koji se ljute na svoje bližnje i žele im se osvetiti. Znao je da Bog želi da njegovi sluge vole jedni druge. Osim toga, u Mojsijevom zakonu pisalo je da čovjek ne smije okrenuti leđa onima kojima je potrebna pomoć, čak ni ako ga oni mrze. (Pročitaj 2. Mojsijevu 23:5; 3. Mojsijevu 19:17, 18.)

⁹ Na Jiftahovu reakciju možda su utjecala i životna iskustva drugih vjernih Božjih slugu — naprimjer Josipa, koji je bio milostiv prema svojoj braći iako su ga ona mrzila (1. Mojs. 37:4; 45:4, 5). Razmišljanje o takvim iskustvima moglo je pomoći Jiftahu da učini ono što je Jehovi po volji. Ono što su mu braća učinila sigurno ga je duboko povrijedilo, no on nije zbog toga prestao služiti Jehovi i njegovom narodu (Suci 11:9). Jiftahu je važnije bilo obraniti Jehovino ime nego istjerivati pravdu. Čvrsto je odlučio pokazati vjeru u Jehovu, što je donijelo blagoslove i njemu i drugima (Hebr. 11:32, 33).

10. Kako nam razmišljanje o Jehovinim načelima može pomoći da se ponašamo kao kršćani?

¹⁰ Što možemo naučiti od Jiftaha? Možda smo i mi doživjeli neko razočaranje u životu ili su se neka braća u vjeri ružno ponijela prema nama. Ako nam se takvo što dogodilo, ne smijemo dopustiti da nas povrijeđeni osjećaji navedu na to da prestanemo ići na kršćanske sastanke ili da prestanemo u punoj mjeri služiti Jehovi i provoditi vrijeme sa suvjernicima iz skupštine. Budemo li poput Jiftaha razmišljali o Jehovinim načelima, to će nam pomoći da prebrodimo teške situacije i da svojim vladanjem pozitivno utječemo na druge (Rim. 12:20, 21; Kol. 3:13).

11, 12. Koji je zavjet Jiftah dao Bogu i što je taj zavjet podrazumijevao?

¹¹ Jiftah je uvidio da mu je potrebna Božja pomoć kako bi Izraelce oslobodio od Amonaca. Obećao je Jehovi da će mu, ako se vrati iz bitke kao pobjednik, “prinijeti kao žrtvu paljenicu” onoga tko mu prvi izađe u susret iz njegove kuće (Suci 11:30, 31). Što je ta žrtva podrazumijevala?

¹² Prinošenje ljudskih žrtava odvratno je Jehovi. Dakle, jasno je da Jiftah nije namjeravao nikoga doslovno prinijeti kao žrtvu (5. Mojs. 18:9, 10). Prema Mojsijevom zakonu, žrtva paljenica prinosila se Jehovi cijela. Dakle, Jiftah je očito mislio nekoga u potpunosti posvetiti službi Bogu. Njegovo je obećanje podrazumijevalo stalnu službu u svetom šatoru. Jehova je prihvatio Jiftahov zavjet i podario mu izvanrednu pobjedu — Jiftah je potpuno porazio neprijatelje i pokorio ih (Suci 11:32, 33). No tko je bio “žrtva paljenica” koju je obećao dati Bogu?

13, 14. Što Jiftahove riječi koje su zapisane u Sucima 11:35 otkrivaju o njegovoj vjeri?

¹³ Prisjetimo se događaja koji je opisan u uvodu. Kad se Jiftah vratio iz bitke, u susret mu je došla njegova voljena kći jedinica! U tom trenu Jiftah se našao na kušnji. Trebao je odlučiti hoće li održati svoju riječ i dati da njegova kći služi u svetom šatoru do kraja života.

¹⁴ Razmišljanje o Božjim načelima sigurno je i u toj prilici pomoglo Jiftahu da donese ispravnu odluku. Možda se sjetio zapovijedi iz 2. Mojsijeve 23:19, koja je pripadnicima Božjeg naroda nalagala da budu spremni dati Jehovi najbolje što imaju. Osim toga, prema Mojsijevom zakonu, čovjek koji je nešto zavjetovao Jehovi bio je dužan izvršiti zavjet. U Zakonu je pisalo: “Ako se koji čovjek zavjetuje Jehovi (...), ne smije prekršiti svoju riječ. Neka učini sve što izađe iz usta njegovih” (4. Mojs. 30:2). Poput vjerne Hane, koja je vjerojatno živjela u isto vrijeme, Jiftah je morao postupiti u skladu sa svojim zavjetom iako je znao što to znači za njega i za njegovu kćer. Ona mu je bila jedino dijete, dakle samo je preko nje mogao dobiti potomka koji bi nastavio njegovu lozu i zadržao njegovo nasljedstvo u Izraelu (Suci 11:34). Unatoč tome Jiftah je rekao: “Zavjetovao [sam se] Jehovi i ne mogu poreći što sam zavjetovao” (Suci 11:35). Budući da je pokazao vjeru u Boga i ispunio svoje obećanje makar je zbog toga morao učiniti veliku žrtvu, stekao je Jehovino priznanje i dobio njegov blagoslov. Bi li i ti postupio poput njega?

15. Koji su zavjet mnogi od nas dali i kako možemo pokazati da imamo čvrstu vjeru?

¹⁵ Kad smo svoj život predali Jehovi, zavjetovali smo se da ćemo bezuvjetno vršiti njegovu volju. Znali smo da ćemo morati biti samopožrtvovni kako bismo živjeli u skladu s tim obećanjem. No naša spremnost da služimo Bogu naročito se može naći na kušnji kad se od nas traži da učinimo nešto što nam se isprva ne sviđa. Kad učinimo takve žrtve i spremno poslušamo Boga čak i ako nam to možda teško pada, pokazujemo da imamo čvrstu vjeru. Blagoslovi koje dobivamo od Jehove uvijek nadmašuju sve žrtve koje možda moramo učiniti, ma koliko one bile bolne (Mal. 3:10). No kako je Jiftahova kći reagirala kad je saznala za očev zavjet?

16. Kako je Jiftahova kći reagirala kad je saznala što je njen otac obećao? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

¹⁶ Jiftahovoj kćeri sigurno nije bilo lako prihvatiti promjene koje je podrazumijevao očev zavjet. Ta je situacija bila drugačija nego kad se Hana zavjetovala da će svog sina Samuela posvetiti da služi u svetom šatoru kao nazirej (1. Sam. 1:11). Nazireji su mogli stupiti u brak i imati djecu. No Jiftahova je kći trebala biti “žrtva paljenica”, što je značilo da se mora odreći braka i djece (Suci 11:37-40). Budući da je njen otac bio izraelski vođa i slavom ovjenčani ratnik, vjerojatno bi imala priliku udati se za najuglednijeg čovjeka u cijeloj zemlji. No umjesto toga trebala je postati skromna sluškinja u svetom šatoru. Kako je reagirala u toj situaciji? Pokazala je da joj je služba Jehovi na prvom mjestu u životu, rekavši: “Oče moj, ako si se zavjetovao Jehovi, učini sa mnom prema zavjetu svojemu” (Suci 11:36). Žrtvovala je svoju prirodnu želju za mužem i djecom kako bi podupirala pravu religiju. Kako možemo biti samopožrtvovni poput nje?

17. (a) Kako možemo pokazati vjeru poput Jiftaha i njegove kćeri? (b) Kako te riječi iz Hebrejima 6:10-12 potiču na samopožrtvovnost?

¹⁷ Tisuće mladih kršćana dragovoljno su učinile žrtvu odlučivši ne stupiti u brak ili nemati djece — barem zasad — kako bi mogli u punoj mjeri služiti Jehovi. I stariji kršćani mogu učiniti žrtvu tako da vrijeme koje bi inače provodili sa svojom djecom i unucima posvete službi Bogu. Naprimjer, neki pomažu pri gradnji dvorana i drugih objekata u kojima se slavi Boga ili pohađaju Tečaj za objavitelje Kraljevstva te služe u područjima u kojima je potrebno više propovjednika. Drugi se odriču nekih svojih planova kako bi u razdoblju oko obilježavanja Kristove smrti mogli više ići u službu propovijedanja. Time što svim srcem služe Jehovi donose veliku radost svom Stvoritelju, a on nikad neće zaboraviti njihov trud i ljubav koju su mu iskazali. (Pročitaj Hebrejima 6:10-12.) Možeš li ti učiniti neke dodatne žrtve kako bi u većoj mjeri služio Jehovi?

18, 19. Što smo naučili iz biblijskog izvještaja o Jiftahu i njegovoj kćeri i kako se možemo ugledati na njih?

¹⁸ Iako se Jiftah u svom životu suočio s mnogim izazovima i problemima, uvijek se trudio razmišljati poput Jehove i to ga je vodilo pri donošenju odluka. Uspio se oduprijeti utjecaju svijeta u kojem je živio. Gorka razočaranja koja je doživio zbog loših postupaka drugih nisu oslabila njegovu želju da ostane vjeran Bogu. Dragovoljne žrtve Jiftaha i njegove kćeri donijele su im blagoslove jer ih je Jehova oboje upotrijebio za promicanje prave religije. Iako se drugi Izraelci u to vrijeme više nisu držali Božjih načela, Jiftah i njegova kći bili su poslušni Jehovi.

¹⁹ Biblija nas potiče da se ugledamo na “one koji zbog svoje vjere i strpljivosti nasljeđuju ono što je obećano” (Hebr. 6:12). Stoga se ugledajmo na Jiftaha i njegovu kćer te uvijek imajmo na umu da oni koji pokazuju vjeru u Jehovu stječu njegovo priznanje.