Hodimo Jehovinim putevima!

1, 2. Zašto možemo biti sigurni da sreća nije tek nedostižan cilj?

SREĆA — to je nešto što svi žele. No sigurno ćeš se složiti da to što netko želi biti sretan i što nastoji ostvariti tu svoju želju ne znači da će u tome i uspjeti.

² Pa ipak, prava sreća nije tek nedostižan cilj. “Sretan je svatko tko se boji Jehove, tko ide putevima njegovim”, stoji u Psalmu 128:1. Ako obožavamo Boga i idemo njegovim putevima vršeći njegovu volju, možemo biti sretni. Kako to treba utjecati na naše ponašanje i osobine?

 3. Kako je naše predanje Bogu povezano s ispunjavanjem onoga što smo obećali?

³ Oni koji se boje Jehove drže se svoje riječi, kao i Jehova. Jehova je ispunio svako obećanje koje je dao starim Izraelcima (1. Kralj. 8:56). Kad smo se predali Bogu, dali smo najvažnije obećanje koje čovjek može dati, a redovita molitva pomoći će nam da ga ispunimo. Možemo se moliti poput psalmista Davida: “Ti si, Bože, saslušao zavjete moje. (...) Ja ću pjesmom hvaliti ime tvoje zauvijek, da bih izvršavao zavjete svoje dan za danom” (Psal. 61:5, 8; Prop. 5:4-6). Ako želimo biti Božji prijatelji, moramo ispuniti svoja obećanja (Psal. 15:1, 4).

 4. Kakav su stav Jiftah i njegova kći imali prema zavjetu koji je on dao Jehovi?

⁴ U vrijeme izraelskih sudaca Jiftah se zavjetovao Jehovi da će, pobijedi li Amonce, “prinijeti kao žrtvu paljenicu” prvu osobu koja mu izađe u susret. Jiftahu je prva u susret izašla njegova kći jedinica. Imajući čvrstu vjeru u Jehovu, i Jiftah i njegova neudana kći ispunili su Jiftahov zavjet. Premda su se brak i rađanje djece u Izraelu veoma cijenili, Jiftahova kći bila je spremna ostati neudana te je dobila čast služiti Jehovi u njegovom svetištu (Suci 11:28-40).

 5. Kako je Hana pokazala da se drži svoje riječi?

⁵ Bogobojazna Hana također se držala svoje riječi. Ona je živjela u efrajimskim brdima sa svojim mužem, levitom koji se zvao Elkana, i s njegovom drugom ženom Peninom. Penina je imala nekoliko djece, a Hana je bila nerotkinja, pa joj se Penina zbog toga rugala, naročito kada je njihova obitelj odlazila u sveti šator. Jednom takvom prigodom Hana se zavjetovala da će, ako rodi sina, tog sina dati Jehovi. Uskoro je zatrudnjela i rodila dječaka koji je dobio ime Samuel. Kad ga je prestala dojiti, Hana ga je dovela u Šilo i darovala ga Jehovi “za sve dane života njegova” (1. Sam. 1:11). Tako je ispunila svoj zavjet premda nije znala da će s vremenom imati još djece (1. Sam. 2:20, 21).

 6. Kako je Tihik pokazao da je dostojan povjerenja?

⁶ Božji sluge moraju biti dostojni povjerenja. Tihik, kršćanin iz prvog stoljeća, bio je čovjek dostojan povjerenja i “vjerni sluga” (Kol. 4:7). Tihik je s apostolom Pavlom putovao iz Grčke preko Makedonije u Malu Aziju i možda u Jeruzalem (Djela 20:2-4). Moguće je da je upravo on bio brat koji je Titu pomogao organizirati sakupljanje priloga za suvjernike u Judeji koji su bili u oskudici (2. Kor. 8:18, 19; 12:18). Kad je Pavao prvi put bio u Rimu u zatvoru, poslao je Tihika da odnese njegove poslanice braći u Efezu i Kolosima, znajući da je on osoba od povjerenja (Efež. 6:21, 22; Kol. 4:8, 9). Kad se po drugi put našao u rimskom zatvoru, Pavao je Tihika poslao u Efez (2. Tim. 4:12). Ako smo osobe dostojne povjerenja, i mi ćemo uživati mnoge blagoslove u Jehovinoj službi.

7, 8. Zašto možemo reći da su David i Jonatan bili pravi prijatelji?

⁷ Bog očekuje od nas da budemo vjerni prijatelji (Izr. 17:17). Jonatan, sin kralja Šaula, sprijateljio se s Davidom. Kad je Jonatan saznao da je David ubio Golijata, “duša Jonatanova vezala se za dušu Davidovu i Jonatan ga je zavolio kao svoju dušu” (1. Sam. 18:1, 3). Jonatan je čak upozorio Davida kad ga je Šaul htio ubiti. Nakon što je David pobjegao, Jonatan se susreo s njime te je s njim sklopio savez. Branio je Davida pred Šaulom, što ga je gotovo koštalo života, no usprkos tome on se ponovno susreo sa svojim prijateljem i njihovo je prijateljstvo postalo još čvršće (1. Sam. 20:24-41). Kad su se posljednji put vidjeli, Jonatan je ohrabrio Davida “u ime Božje” (1. Sam. 23:16-18).

⁸ Jonatan je poginuo u bici protiv Filistejaca (1. Sam. 31:6). David je u svojoj tužaljci rekao: “Žao mi je za tobom, brate Jonatane! Kako si mi drag bio! Ljubav mi je tvoja čudesnija bila od ljubavi ženske!” (2. Sam. 1:26). Ljubav o kojoj je David govorio bila je prijateljska privrženost i nije imala nikakav seksualni prizvuk. David i Jonatan bili su pravi prijatelji.

 9. Kako nam 9. poglavlje Knjige o sucima pokazuje koliko je važno biti ponizan?

⁹ Ako želimo biti Božji prijatelji, moramo biti ponizni (1. Petr. 3:8; Psal. 138:6). Koliko je važno biti ponizan pokazuje nam izvještaj iz 9. poglavlja Knjige o sucima. Gideonov sin Jotam rekao je: “Jednom su pošla stabla da pomažu sebi kralja.” Zatim je u priči spomenuo maslinu, smokvu i vinovu lozu. One su predstavljale časne ljude koji nisu željeli vladati nad svojim sunarodnjacima Izraelcima. Ali trnoviti grm — koji je koristan samo kao ogrjev — predočavao je vlast ponosnog Abimeleka, ubojice koji je silno želio gospodariti drugima. Premda je “vladao kao knez nad Izraelom tri godine”, snašla ga je prerana smrt (Suci 9:8-15, 22, 50-54). Koliko je samo bolje biti ponizan!

10. Što si naučio iz toga što Herod nije “dao slavu Bogu”?

¹⁰ U prvom stoljeću naše ere vladali su napeti odnosi između ponosnog kralja Heroda Agripe iz Judeje te Tiraca i Sidonaca, koji su se željeli izmiriti s njim. Dok je Herod jednom prilikom držao govor, oni su povikali: “To je glas boga, a ne čovjeka!” Herod nije odbio takvo dodvoravanje, i Jehovin ga je anđeo pogubio te je umro strašnom smrću, “jer nije dao slavu Bogu” (Djela 12:20-23). Ako smo dobri govornici ili smo uspješni u poučavanju ljudi biblijskim učenjima, budimo zahvalni Bogu što nam dopušta da učinimo što možemo (1. Kor. 4:6, 7; Jak. 4:6).

11, 12. Kako Henokovo iskustvo pokazuje da Jehova daje svojim slugama hrabrost i snagu?

¹¹ Ako ponizno idemo Jehovinim putevima, on će nam davati hrabrost i snagu (5. Mojs. 31:6-8, 23). Henok, sedmi po redu iz Adamove rodoslovne linije, hrabro je hodio s Bogom postupajući čestito, za razliku od svojih zlih suvremenika (1. Mojs. 5:21-24). Jehova je dao Henoku potrebnu snagu da tim ljudima objavi strogu osudu zbog njihovih bezbožnih riječi i postupaka. (Pročitaj Judu 14, 15.) Imaš li ti hrabrosti objavljivati Božje osude?

¹² Jehova je u Noino vrijeme kaznio bezbožne ljude općim potopom. Henokovo proročanstvo hrabri i nas danas, jer će uskoro mnoštvo Božjih svetih anđela uništiti bezbožne ljude našeg vremena (Otkr. 16:14-16; 19:11-16). Jehova uslišava naše molitve i daje nam potrebnu hrabrost da bismo objavljivali njegovu poruku, bez obzira na to govorimo li o njegovim osudama ili o blagoslovima koje će donijeti vlast Kraljevstva.

13. Zašto možemo biti sigurni da nam Bog može dati potrebnu hrabrost i snagu da bismo ustrajali unatoč problemima koji nas muče?

¹³ Potrebna nam je hrabrost i snaga od Boga da bismo ustrajali unatoč problemima koji nas muče. Kad je Ezav uzeo za žene dvije Hetitke, “one su zagorčavale život [njegovim roditeljima] Izaku i Rebeki”. Rebeka je čak u svojoj tuzi rekla: “Omrznuo mi je život zbog kćeri Hetovih. Ako se i [naš sin] Jakov oženi kojom od kćeri ove zemlje kao što su ove kćeri Hetove, što će mi onda život?” (1. Mojs. 26:34, 35; 27:46). Izak je odlučio poduzeti nešto u vezi s tim, pa je poslao Jakova da si pronađe ženu među ljudima koji su služili Jehovi. Premda Izak i Rebeka nisu mogli promijeniti ono što je Ezav bio učinio, Bog im je dao mudrost, hrabrost i snagu da mu ostanu vjerni. Ako se i mi molimo za pomoć, Jehova će to isto učiniti i za nas (Psal. 118:5).

14. Kako je mlada Izraelka pokazala hrabrost?

¹⁴ Stoljećima kasnije pljačkaška četa Sirijaca zarobila je jednu mladu Izraelku i ona je postala sluškinja u domu sirijskog vojskovođe Naamana, koji je bolovao od gube. Znajući za čuda koja je Bog činio preko proroka Elizeja, djevojčica je hrabro rekla Naamanovoj ženi: ‘Kad bi gospodar moj otišao u Izrael, Jehovin bi ga prorok izliječio od gube.’ Naaman je doista otišao u Izrael i bio je čudom izliječen (2. Kralj. 5:1-3). Ta je djevojčica izvrstan primjer mladima koji se oslanjaju na to da će im Jehova dati hrabrost kako bi svjedočili učiteljima, učenicima u školi i drugima!

15. Koje je hrabro djelo učinio upravitelj Ahabovog dvora?

¹⁵ Hrabrost koju nam Bog daje pomaže nam i da izdržimo progonstva. To je vidljivo iz iskustva Obadije, upravitelja na dvoru kralja Ahaba, koji je živio u vrijeme proroka Ilije. Kad je kraljica Izebela naredila da se pobiju Božji proroci, Obadija je stotinu njih sakrio “po pedeset u jednu pećinu” (1. Kralj. 18:13; 19:18). Bi li i ti hrabro pomogao svojim progonjenim suvjernicima kao što je Obadija pomogao Jehovinim prorocima?

16, 17. Kako su Aristarh i Gaj reagirali na progonstvo?

¹⁶ Ako smo žrtve progonstva, možemo biti sigurni da će Jehova uvijek biti uz nas (Rim. 8:35-39). U kazalištu u Efezu Pavlovi suradnici Aristarh i Gaj suočili su se s nasilnom svjetinom koja je vjerojatno brojila na tisuće ljudi. Naime, srebrar Demetrije nahuškao je ljude da se okrenu protiv kršćana. On i drugi zanatlije izrađivali su srebrne hramiće božice Artemide, no njihov je unosan posao bio ugrožen jer su mnogi stanovnici tog grada zbog Pavlovog propovijedanja prestali štovati idole. Svjetina je Aristarha i Gaja odvukla u kazalište, vičući: “Velika je Artemida efeška!” Njih su dvojica vjerojatno mislila da neće izvući živu glavu, no gradski je tajnik uspio smiriti mnoštvo (Djela 19:23-41).

¹⁷ Da si ti doživio nešto tako, bi li pokušao pronaći neki lakši životni put? Biblija nigdje ne daje naslutiti da su se Aristarh ili Gaj obeshrabrili. Aristarh je bio iz Soluna i zato je znao da bi zbog propovijedanja dobre vijesti mogao doživjeti progonstvo. Kad je Pavao nešto ranije propovijedao u Solunu, ondje se podigla velika buna (Djela 17:5; 20:4). Aristarh i Gaj hodili su Jehovinim putevima, pa im je on davao snage i hrabrosti da izdrže progonstvo.

18. Kako su Priska i Akvila ‘gledali na korist drugih’?

¹⁸ Bez obzira na to jesmo li trenutno progonjeni ili nismo, trebamo biti zainteresirani za svoje suvjernike. U tome su nam Priska i njezin muž Akvila izvrstan primjer jer su ‘gledali na korist drugih’. (Pročitaj Filipljanima 2:4.) Pavao je možda kod njih stanovao dok je bio u Efezu, gdje je srebrar Demetrije izazvao ranije spomenute nemire. Možda su tom prilikom Akvila i Priska zbog Pavla “svoj život izložili opasnosti” (Rim. 16:3, 4; 2. Kor. 1:8). I nama danas stalo je do dobrobiti naše progonjene braće i zbog toga smo “oprezni kao zmije” (Mat. 10:16-18). Mi oprezno izvršavamo svoj zadatak i ne želimo izdati svoju braću otkrivajući progoniteljima njihova imena ili neke druge informacije.

19. Kakva je dobra djela činila Dorka?

¹⁹ Postoje različiti načini kako možemo gledati na korist drugih. Nekim kršćanima nedostaju osnovne stvari za život, a mi im možda možemo pomoći u tom pogledu (Efež. 4:28; Jak. 2:14-17). U prvom stoljeću u skupštini u Jopi živjela je darežljiva žena koja se zvala Dorka. (Pročitaj Djela apostolska 9:36-42.) “Ona je stalno činila dobra djela i pomagala siromašnima”, a izgleda da je i izrađivala odjeću za siromašne udovice. Kad je 36. n. e. umrla, udovice su bile jako žalosne. Bog se poslužio apostolom Petrom da uskrsne Dorku i ona je vjerojatno ostatak svog života na Zemlji radosno propovijedala dobru vijest i činila dobro drugima. Sretni smo što i danas među nama ima takvih nesebičnih kršćanki!

20, 21. (a) Zašto se može reći da hrabreći druge pokazujemo da gledamo na njihovu korist? (b) Kako ti možeš hrabriti druge?

²⁰ Kad se trudimo hrabriti druge, pokazujemo da gledamo na njihovu korist (Rim. 1:11, 12). Pavlov suradnik Sila rado je hrabrio druge. Kad je vodeće tijelo u Jeruzalemu 49. n. e. donijelo odluku u vezi s pitanjem obrezanja, poslalo je svoje predstavnike da odnesu pismo braći u drugim mjestima. Sila, Juda, Barnaba i Pavao otišli su u Antiohiju. Ondje su Sila i Juda “ohrabrili braću mnogim riječima i ojačali ih” (Djela 15:32).

²¹ Kasnije su Pavao i Sila bili u zatvoru u Filipima, no zbio se potres koji ih je oslobodio. Sigurno su bili presretni što su mogli svjedočiti zatvorskom čuvaru i njegovoj obitelji, koji su postali vjernici. No prije nego što su otišli iz tog grada, Sila i Pavao ohrabrili su braću (Djela 16:12, 40). Poput Pavla i Sile, nastojmo hrabriti druge svojim komentarima, govorima i revnim propovijedanjem. I “ako imamo koju riječ ohrabrenja” za druge, svakako je recimo! (Djela 13:15).

Nastavimo hoditi Jehovinim putevima

22, 23. Što moramo činiti da bi nam biblijski izvještaji zaista koristili?

²² Koliko bismo samo trebali biti sretni što nam je Jehova, “Bog svake utjehe”, u svojoj Riječi dao zapisati izvještaje o životnim iskustvima ljudi iz prošlosti (2. Kor. 1:3). Da bi nam ti izvještaji zaista koristili, ono što iz njih učimo moramo primjenjivati u svom životu i dozvoliti Božjem svetom duhu da nas vodi (Gal. 5:22-25).

²³ Razmišljanje o biblijskim izvještajima pomoći će nam da pokazujemo osobine koje se dopadaju Bogu. To će ojačati naš odnos s Jehovom, koji nam daje “mudrost i znanje i radost” (Prop. 2:26). Tako ćemo obradovati srce Boga koji nas ljubi (Izr. 27:11). S tim ciljem u mislima, nastavimo hoditi Jehovinim putevima!