Sunam — obilježen ljubavlju i nasiljem
U JUŽNOJ Galileji, na istočnom dijelu nizinske ravnice Jezreela, ležao je grad Sunam. Taj je gradić bio svjedok dviju bitaka, koje su bile jedne od najznačajnijih u biblijskoj povijesti, ali je ujedno bio poznat kao rodno mjesto dviju žena koje su primjerom pokazale lojalnu ljubav.
Iza Sunama se vjerojatno uzdizalo brdo Moreh dok se s druge strane ravnice, oko osam kilometara dalje, nalazila gora Gilboa. Između ta dva brda nalazila se dobro navodnjavana, plodna zemlja — jedno od najplodnijih područja u cijelom Izraelu.
Ta bujna okolina oko Sunama pruža ambijent za jednu od najfascinantnijih ljubavnih priča ikad ispričanih — Pjesmu nad pjesmama. Ta pjesma govori o lijepoj seljanki koja se radije udala za svog druga pastira nego da prihvati ponudu kralja Salamuna da postane jedna od njegovih žena. Salamun je upotrijebio svu svoju mudrost i bogatstvo da bi osvojio njeno srce. Uvijek iznova ju je hvalio: “Ko je ona što se vidi kao zora, lijepa kao mjesec, čista kao sunce?” I obećao je da će je obasuti svim draguljima koje ona može zamisliti (Pjesma nad pjesmama 1:11; 6:9).
Da bi joj pružio predokus kraljevskog života, Salamun ju je poveo sa sobom kao dio svoje svite do Jeruzalema, u pratnji 60-orice svojih najboljih vojnika (Pjesma nad pjesmama 3:6-11). Ugostio ju je u svom kraljevskom dvoru, dvoru koji je bio tako impresivan da je kraljica od Sabe kad ga je vidjela ‘bila izvan sebe’ (1. Carevima 10:4, 5).
No djevojka iz Sunama bila je lojalna mladom pastiru. “Što je jabuka medju drvetima šumskim”, rekla je, “to je dragi moj” (Pjesma nad pjesmama 2:3). Neka se Salamun raduje s tisuću svojih vinograda. Jedan joj je vinograd — zajedno s njenim voljenim — bio dovoljan. Njena se ljubav nije mogla uzdrmati (Pjesma nad pjesmama 8:11, 12).
Još je jedna lijepa žena živjela u Sunamu. O njenom fizičkom izgledu ne znamo ništa, ali je zasigurno bila lijepa u srcu. Biblija kaže da se ‘svakojako starala’ — ili je uložila mnogo napora — da bi proroku Elizeju pružila redovne obroke i smještaj (2. Carevima 4:8-13).
Možemo zamisliti kako se Elizej nakon dugog, zamornog putovanja prepun zahvalnosti vraćao u malu sobu u potkrovlju koju su ona i njen suprug pripremili za njega. Vjerojatno je često posjećivao njihov dom, budući da je njegova služba trajala 60 godina. Zašto je ta Sunamka inzistirala na tome da Elizej ostane u njihovom domu svaki put kad je prošao tim putem? Zato što je cijenila Elizejevo djelo. Taj je ponizan, nesebičan prorok služio kao savjest nacije, podsjećajući kraljeve, svećenike i obične ljude na njihovu dužnost da služe Jehovi.
Bez sumnje je Sunamka bila jedna od onih koje je Isus imao na umu kad je rekao: “Koji prima proroka u ime proročko, platu proročku primiće” (Matej 10:41). Jehova je podario posebnu nagradu toj bogobojaznoj ženi. Iako je mnogo godina bila neplodna, rodila je sina. Godinama kasnije kada je sedmogodišnja glad opustošila zemlju također je dobila božansku pomoć. Taj nas dirljiv izvještaj podsjeća na to da dobrohotnost koju pokazujemo prema Božjim slugama nikada ne prolazi nezapaženo kod našeg nebeskog Oca (2. Carevima 4:13-37; 8:1-6; Jevrejima 6:10).
Dvije odlučujuće bitke
Iako se pamti kao zavičaj tih dviju lojalnih žena, Sunam je također bio svjedok dviju bitaka koje su promijenile tok izraelske povijesti. U blizini se nalazilo idealno bojno polje — ravnica između brda Moreha i Gilboe. U biblijska vremena vojni zapovjednici uvijek su se utaborili tamo gdje je bilo obilnih zaliha vode, povišeno zemljište za obranu i ako je moguće istaknuta pozicija s pogledom na suhu dolinsku ravnicu s dovoljno mjesta za manevriranje četama ljudi, konjima i kolima. Sunam i Gilboa nudili su takve pogodnosti.
U vrijeme sudaca, vojska od 135 000 Madijanaca, Amalečana i drugih bila je utaborena na ravnici ispred Moreha. Njihovih je deva bilo “mnogo kao pijeska po brijegu morskom” (Sudije 7:12). Sučelice njima, s druge strane ravnice, pokraj izvora Harada u podnožju gore Gilboe, nalazili su se Izraelci pod vodstvom suca Gedeona, koji su imali samo 32 000 vojnika.
U danima prije bitke svaka bi strana pokušala demoralizirati onu drugu. Čete vojnika koji su se rugali, ratne deve, kola i konji mogli su izazvati strah kod izraelske pješadije. Bez sumnje su Madijanci — koji su već bili na svom položaju dok su se Izraelci sakupljali — pružali zastrašujuć prizor. Kad je Gedeon zapitao: “Ko se boji i koga je strah?” dvije trećine njegove vojske reagiralo je tako da je napustilo bojno polje (Sudije 7:1-3).
Sada je samo 10 000 izraelskih vojnika zurilo u 135 000 neprijateljskih vojnika s druge strane ravnice, a uskoro je Jehova smanjio broj izraelskih vojnika na samo 300. Prema izraelskom običaju, ta je mala grupa bila podijeljena na tri divizije. Pod okriljem mraka raširili su se i zauzeli svoje položaje na tri strane neprijateljskog tabora. Tada je na zapovijed Gedeona 300 vojnika razbilo vrčeve kojima su pokrivali svoje baklje, podigli su visoko te baklje, i povikali: “Mač Gospodinov i Gedeonov!” Zapuhali su u rogove i nastavili puhati. U mraku je preplašeno, zbunjeno mnoštvo vojnika mislilo da ih napada 300 četa. Jehova ih je naveo da se okrenu jedni protiv drugih i “sva se vojska smete i stadoše vikati i bježati” (Sudije 7:15-22; 8:10).
Druga se bitka odigrala blizu Sunama za vrijeme vladavine kralja Saula. Biblija izvještava da “Filisteji skupivši se dodjoše i stadoše u oko kod Sunama; skupi i Saul sve Izraelce, i stadoše u oko kod Gelboje”, baš kao što je Gedeonova vojska učinila godinama ranije. No Saul je, za razliku od Gedeona, imao malo povjerenja u Jehovu te se radije obratio spiritističkom mediju u Endoru. Kad je vidio tabor Filistejaca, “uplaši se, i srce mu uzdrhta veoma”. U bici koja je uslijedila Izraelci su se dali u bijeg i bili su teško poraženi. I Saul i Jonatan izgubili su život (1. Samuelova 28:4-7; 31:1-6).
Tako je povijest Sunama bila obilježena i ljubavlju i nasiljem, povjerenjem u Jehovu i oslanjanjem na demone. U toj dolinskoj ravnici dvije su žene pokazale nepokolebljivost u ljubavi i gostoljubivosti, a dvojica izraelskih vođa vodili su odlučujuće bitke. Sva četiri primjera pokazuju koliko je važno oslanjati se na Jehovu, koji nikada ne propušta nagraditi one koji mu služe.
[Slika na stranici 31]
Današnje selo Sulam na mjestu drevnog Sunama s Morehom u pozadini
[Zahvala]
Pictorial Archive (Near Eastern History) Est.