Hoditi poučeni od Jehove
“Pouči me, o Jehova, svome putu. Hodit ću u tvojoj istini. Učini jedinstvenim srce moje da se boji tvoga imena” (PSALAM 86:11, NW).
1, 2. Što potiče Jehovine svjedoke da odbiju prihvatiti transfuzije krvi?
“MOŽDA su Jehovini svjedoci u pravu kad odbijaju upotrebu krvnih produkata, jer je točno da značajan broj patogenih agensa može biti prenesen transfundiranom krvlju” (Francuski medicinski dnevnik Le Quotidien du Médecin, 15. prosinca 1987).
2 Neki koji čitaju ovaj komentar možda su mislili da je čista slučajnost da su Jehovini svjedoci odbijali transfuzije krvi mnogo prije nego je postalo opće poznato kako to opasno može biti, pa čak smrtonosno. No, Jehovini svjedoci nisu slučajno zauzeli svoj stav po pitanju krvi, niti je to pravilo koje je izmislila neka čudna sekta, niti stav koji je proizašao iz straha da krv nije sigurna. Umjesto toga, Svjedoci odbijaju krv zbog svoje odlučnosti da u poslušnosti hode pred svojim Veličanstvenim Učiteljem — Bogom.
3. (a) Kako je David gledao na ovisnost o Jehovi? (b) Kakav ishod je David radosno očekivao zbog pouzdanja u Boga?
3 Kralj David, koji je bio svjestan svoje ovisnosti o Bogu, čvrsto je odlučio da se da poučiti od njega i ‘hoditi u njegovoj istini’ (Psalam 86:11, NW). Davidu je jednom bilo savjetovano da će, ako izbjegne postati kriv za krv u Božjim očima, ‘njegov život biti pohranjen u škrinji života kod Jahve’ (1. Samuelova 25:21, 22, 25, 29, St). Kao što ljudi pohranjuju vrijednosti da ih zaštite i sačuvaju, tako bi i Bog mogao zaštititi i sačuvati Davidov život. Prihvativši mudri savjet, David nije nastojao spasiti svoj život osobnim naporima, već se pouzdao u Onoga kome je dugovao svoj život: “Pokazat ćeš mi stazu u život, puninu radosti pred licem svojim, sebi zdesna blaženstvo vječno” (Psalam 16:11, St).
4. Zašto je David želio biti poučen od Jehove?
4 Sa takvim stavom, David nije mislio da on osobno može izabrati koji su božanski zakoni vrijedni ili ih je potrebno slušati. Njegov stav je bio: “Pouči me, o Jehova, svome putu, i vodi me putem čestitosti.” “Pouči me, o Jehova, svome putu. Hodit ću u istini tvojoj. Učini jedinstvenim srce moje da se boji tvoga imena. Hvalim te, o Jehova moj Bože, svim srcem svojim” (Psalam 27:11; 86:11, 12, NW). Ponekad hodanje u istini pred Bogom može izgledati neugodnim ili može zahtijevati veliku žrtvu, no David je želio biti poučen o ispravnom putu i ići njime.
Poučeni o krvi
5. Što je David mogao znati o Božjem stavu u vezi krvi?
5 Vrijedno je da zapazimo da je David od svog djetinjstva bio poučen o Božjem gledištu o krvi, gledištu koje nije bilo religiozna tajna. Kad je Zakon bio čitan ljudima, David bi čuo sljedeće: “Jer je duša tijelu u krvi, i ja sam je stavio na žrtvenik za vas da učinim pomirenje za vaše duše, jer krv čini pomirenje dušom koja je u njoj. Zato sam rekao sinovima Izraelovim: ‘Nijedna duša među vama ne smije jesti krv i nijedan strani stanovnik koji boravi kao stranac u vašoj sredini ne smije jesti krv’ ” (3. Mojsijeva 17:11, 12, NW; 5. Mojsijeva 4:10; 31:11).
6. Otkuda stalna potreba za Božje sluge da budu poučeni o krvi?
6 Sve dok je Bog koristio Izrael kao svoj sakupljeni narod, oni koji su mu željeli ugoditi trebali su biti poučeni u vezi krvi. Naraštaj za naraštajem izraelskih dječaka i djevojčica bio je poučavan na taj način. No, hoće li se takvo pučavanje nastaviti nakon što je Bog prihvatio skupštinu kršćana, osnivajući je u ‘Izrael Božji’? (Galaćanima 6:16). Da, naravno. Božji stav o krvi nije se promijenio (Malahija 3:6). On je jasno razložio da je stanovište da se krv ne zloupotrebljava postojalo prije nego je savez Zakona stupio na snagu, i da traje nakon što je Zakon prestao važiti (1. Mojsijeva 9:3, 4; Djela apostolska 15:28, 29).
7. Zašto je veoma važno za nas da smo poučeni od Boga u vezi krvi?
7 Poštivanje krvi je temelj kršćanstva. ‘Nije li to pretjerivanje?’ mogao bi netko pitati. Ipak, što je temelj kršćanstva ako ne Isusova žrtva? I apostol Pavao je pisao: “Po njemu [Isusu] imamo izbavljenje otkupninom kroz krv njegovu, da, oproštenje naših prijestupa, prema bogatstvu njegove nezaslužene dobrohotnosti” (Efežanima 1:7, NW). The Inspired Letters (Nadahnuta pisma), koja je preveo Frank C. Laubach, prevode ovaj redak: “Krv je Kristova plaćena za nas i sad pripadamo njemu.”
8. Kako “veliko mnoštvo” ovisi o krvi za život?
8 Svi oni koji se nadaju preživjeti predstojeću ‘veliku nevolju’ i radovati se Božjim blagoslovima na rajskoj Zemlji ovise o Isusovoj prolivenoj krvi. Otkrivenje 7:9-14 opisuje takve i kaže obzirom na ono što su oni već učinili: “To su oni koji dolaze iz velike nevolje, i oprali su svoje duge haljine i obijelili ih u krvi Janjetovoj” (NW). Zapazi riječi koje se ovdje koriste. One ne kažu da su oni koji su spašeni kroz nevolju ‘prihvatili Isusa’ ili ‘položili vjeru u njega’, iako su to očito neophodni činioci. Tu se ide korak dalje i kaže da su oni “oprali svoje duge haljine i obijelili ih u [Isusovoj] krvi”. To je zbog toga što njegova krv ima otkupnu vrijednost.
9. Zašto je poslušnost Jehovi u vezi krvi tako ozbiljna?
9 Cijenjenje te vrijednosti pomaže Jehovinim svjedocima da budu odlučni ne zloupotrijebiti krv, čak i ako liječnik iskreno tvrdi da je transfuzija neophodna. On možda vjeruje da moguće koristi od transfuzije premašuju zdravstvene opasnosti povezane sa samom krvlju. No, kršćani ne mogu zanemariti još smrtonosniju opasnost, opasnost da se izgubi Božje priznanje pristajanjem na zloupotrebu krvi. Pavao je jednom govorio o onima koji su ‘svojevoljno griješili nakon što su jasno spoznali istinu’. Zašto je svaki grijeh takve vrste tako ozbiljan? Jer takav čovjek ‘gazi Sina Božjega i (...) smatra nečistom “krv Saveza” kojom je posvećen’ (Hebrejima 9:16-24; 10:26-29, St).
Pomoći drugima da budu poučeni
10. Što je u pozadini naše odlučnosti da se uzdržavamo od krvi?
10 Mi koji cijenimo Isusovu otkupnu žrtvu čuvamo se da ne počinimo grijeh odbacivanjem životospasavajuće vrijednosti njegove krvi. Nakon što smo dobro promislili o toj stvari, shvaćamo da bi nas sama zahvalnost Bogu za život trebala potaći da odbacujemo svaki ustupak obzirom na njegove pravedne zakone. Uvjereni smo da su dani za našu najbolju korist — našu dugoročnu korist (5. Mojsijeva 6:24; Priče Salamunove 14:27; Propovjednik 8:12). Međutim, što je s našom djecom?
11-13. Koji pogrešan stav obzirom na svoju djecu i krv imaju neki kršćanski roditelji, i zašto?
11 Dok su naši potomci još bebe ili su premladi da razumiju, Jehova Bog na njih može gledati kao na čiste i prihvatljive na temelju naše odanosti (1. Korinćanima 7:14). Stoga je točno da maloljetnici u kršćanskom domaćinstvu možda još ne mogu razumjeti i učiniti izbor obzirom na poslušnost Božjem zakonu o krvi. Međutim, činimo li sve što možemo da ih poučimo o tom presudnom pitanju? Kršćanski roditelji trebaju to ozbiljno razmotriti, jer izgleda da neki roditelji imaju pogrešan stav o svojoj djeci i krvi. Čini se da neki smatraju kako nemaju stvarnu kontrolu nad time hoće li njihova maloljetna djeca primiti transfuziju. Zašto takav pogrešan stav?
12 Mnoge zemlje imaju zakone i vladine ustanove za zaštitu zapostavljene i zlostavljene djece. Djeca Jehovinih svjedoka nisu zapostavljena ili zlostavljana onda kad roditelji odluče ne dopustiti da se njihovom voljenom sinu ili kćerki da krv, istovremeno zahtijevajući alternativne postupke koje današnja medicina može pružiti. Čak i sa medicinskog stanovišta, to nije zapostavljanje ili zlostavljanje, ako se uzmu u obzir priznate opasnosti transfuzijske terapije. To je primjena prava da se odvagnu rizici koji su uključeni i tada izabere način liječenja.a Ipak, neka medicinska osoblja pribjegla su zakonskim sredstvima tražeći ovlaštenje da prisilno daju neželjenu transfuziju.
13 Neki roditelji, svjesni da medicinsko osoblje lako može dobiti sudsku podršku za transfuziju na maloljetniku, možda smatraju da je ta stvar izvan njihove kontrole, da roditelji ne mogu ili ne trebaju ništa učiniti. Kako je samo pogrešan takav stav! (Priče Salamunove 22:3).
14. Kako su David i Timotej bili poučavani u svojoj mladosti?
14 Zapazili smo da je David bio poučavan Božjem putu od svoje mladosti. To mu je omogućilo da na život gleda kao na dar od Boga i da zna kako krv predstavlja život. (Usporedi 2. Samuelova 23:14-17.) Timotej je bio poučavan Božjem načinu razmišljanja “od ranog djetinjstva” (2. Timoteju 3:14, 15, NW). Ne slažeš li se da su čak i David i Timotej sigurno bili u stanju ispravno se postaviti po pitanjima koja uključuju Božju volju, iako su bili ispod današnje zakonske granice punoljetnosti? Na isti način, mladi kršćani danas trebaju biti poučeni Božjem putu mnogo prije nego postanu punoljetni.
15, 16. (a) Kakav se stav razvio na nekim mjestima o pravima maloljetnika? (b) Što je dovelo do toga da je jednom maloljetniku dana krv?
15 Na nekim mjestima se tzv. zrelim maloljetnicima pružaju ista prava kao i odraslima. Temeljeći se na dobi ili zrelom razmišljanju, ili na oboje, na mlade se može gledati kao na dovoljno odrasle da donose svoje vlastite odluke o medicinskom postupku. Čak i tamo gdje nema zakona, suci i službenici mogu pridati veliku vrijednost željama mlade osobe koja je u stanju jasno izraziti svoju čvrstu odluku u vezi krvi. U protivnom, kad mlada osoba ne može jasno i zrelo objasniti svoja uvjerenja, sud može smatrati potrebnim odlučiti što je najbolje, kao da se radi o bebi.
16 Jedan mladić je godinama na mahove proučavao Bibliju, ali nije bio kršten. Iako je bio samo sedam mjeseci od dobi kad bi dobio “pravo da sam odbije medicinski postupak”, bolnica koja ga je liječila od raka tražila je sudsko odobrenje da mu dâ transfuziju koja se suprotila njegovoj želji i želji njegovih roditelja. Savjesni sudac ispitivao ga je o njegovim uvjerenjima o krvi i postavljao temeljna pitanja, kao što su nazivi prvih pet knjiga Biblije. Mladić ih nije znao nabrojati, niti je mogao dati uvjerljivo svjedočanstvo o tome da razumije zašto odbija krv. Nažalost, sudac je odobrio transfuziju, tumačeći: “Njegovo odbijanje da pristane na transfuziju krvi nije temeljeno na zrelom razumijevanju svojih vlastitih religioznih vjerovanja.”
17. Kakav je stav zauzela 14-godišnja djevojčica o tome da joj se da krv, i s kakvim ishodom?
17 Stvari se mogu drukčije okončati za nekog malodobnika koji je dobro poučen Božjim putevima i tko aktivno hodi u Njegovoj istini. Mlada kršćanka imala je isti rijedak oblik raka. Djevojka i njeni roditelji razumjeli su i prihvatili preinačenu kemoterapiju specijalista u istoj bolnici. Ipak, slučaj je stigao na sud. Sudac je pisao: “D.P. svjedoči da će se braniti da ne primi transfuziju krvi kako god to bude mogla. Ona smatra transfuziju napadom na svoje tijelo i uspoređuje je sa silovanjem. Tražila je od suda da poštuje njen izbor i da joj dozvoli da ostane u [bolnici] bez sudski odobrene transfuzije krvi.” Kršćanska pouka koju je primila bila joj je od pomoći u tom teškom trenutku. (Vidi okvir.)
18. (a) Koji je čvrst stav o uzimanju krvi zauzela jedna bolesna djevojčica? (b) Što je sudac odlučio obzirom na njeno liječenje?
18 Jedna 12-godišnja djevojčica bila je liječena od leukemije. Društvo za zaštitu djece iznijelo je slučaj pred sud kako bi joj prisilno bila dana krv. Sudac je zaključio: “L. je ovom sudu rekla jasno i činjenicama poduprto da će se, ako se učini bilo kakav pokušaj da joj se da transfuzija, boriti protiv te transfuzije svim snagama koje može prikupiti. Ona je rekla, i ja joj vjerujem, da će vrištati i otimati se i da će izvući injekcijski sistem iz ruke i da će nastojati srušiti vrećicu za krv iznad svog kreveta. Odbijam donijeti bilo kakvu odluku koja bi ovo dijete dovela pred tako teško iskušenje (...) U slučaju ovog pacijenta, liječenje koje je odredila bolnica bavi se bolešću samo u fizičkom smislu. To liječenje propušta baviti se njenim duševnim potrebama i religioznim vjerovanjima.”
Roditelji — ispravno poučavajte
19. Koju posebnu obavezu bi roditelji trebali ispuniti prema svojoj djeci?
19 Ovakva iskustva sadrže snažnu poruku za roditelje koji žele da svi u njihovoj obitelji žive u skladu sa Božjim zakonom o krvi. Jedan od razloga zašto je Abraham bio Božji prijatelj bio je taj što je znao da će patrijarh ‘poučiti svoju djecu i svoju buduću obitelj kako će hoditi putem Jahvinim, radeći što je dobro i pravedno’ (Postanak 18:19, St). Zar ne bi trebalo biti isto i sa pravim kršćanskim roditeljima danas? Ako si roditelj, poučavaš li svoju dragu djecu da idu Jehovinim putem kako bi bila ‘uvijek spremna za obranu pred svakim tko ih pita za razlog nade koja je u njima, ali da to čine s blagošću i dubokim poštovanjem’? (1. Petrova 3:15, NW).
20. Što bismo trebali željeti da naša djeca u prvom redu znaju i vjeruju obzirom na krv? (Danijel 1:3-14).
20 Iako bi bilo dobro za našu djecu da budu upoznata sa opasnostima oboljevanja i drugim rizicima transfuzija krvi, poučavanje naše djece Božjem savršenom zakonu o krvi ne znači u prvom redu pokušavati u njih usaditi strah od krvi. Ako je, primjerice, sudac pitao djevojčicu zašto nije željela da joj se da krv, a njen je odgovor u osnovi bio da misli kako je krv previše rizična ili jeziva, kakav je mogao biti učinak? Sudac je mogao zaključiti da je ona jednostavno nezrela i previše zaplašena, baš kao što bi mogla biti uplašena i zbog operacije slijepog crijeva da bi vikala i odbijala tu operaciju za koju čak i njeni roditelji smatraju da je najbolja za nju. Osim toga, ranije smo spomenuli da osnovni razlog zašto kršćani ne odobravaju krv nije taj što je ona zagađena, već što je dragocjena za našeg Boga i Darovatelja života. Naša djeca bi to trebala znati, kao i to da su mogući medicinski rizici u vezi krvi dali dodatnu važnost našem religioznom stavu.
21. (a) Što bi roditelji trebali utvrditi o svojoj djeci i biblijskom stavu o krvi? (b) Kako roditelji mogu pomoći svojoj djeci u vezi krvi?
21 Ako imate djecu, jeste li sigurni da se slažu i da mogu objasniti na Bibliji temeljen stav u vezi krvi? Da li zaista vjeruju da je taj stav Božja volja? Jesu li uvjerena da bi kršenje Božjeg zakona bilo tako ozbiljno da bi ugrozilo kršćanski izgled vječnog života? Mudri roditelji preispitat će ova pitanja sa svojom djecom, bilo da su ona vrlo mlada ili su gotovo odrasla. Roditelji mogu načiniti praktične prikaze u kojima se svaki mladi suočava sa pitanjima koja bi mogao postaviti sudac ili bolnički službenik. Cilj nije da mlada osoba napamet ponavlja izabrane činjenice ili odgovore. Važnije je da djeca znaju što ona vjeruju, i zašto. Naravno, na sudskom saslušanju roditelji ili drugi mogu iznijeti podatke o opasnostima od krvi i mogućnosti alternativnih postupaka. No, sudac ili službenik vjerojatno će nastojati iz razgovora s našom djecom saznati da li ona zrelo razumiju svoju situaciju i izbore, a također i posjeduju li ona vlastite vrijednosti i čvrsta uvjerenja. (Usporedi 2. Carevima 5:1-4.)
22. Što može biti trajna posljedica ako smo poučeni od Boga u vezi krvi?
22 Svi bismo trebali cijeniti i odlučno se držati Božjeg stava o krvi. Otkrivenje 1:5 opisuje Krista kao onoga “koji nas ljubi i koji nas je krvlju svojom oslobodio naših grijeha” (NW). Samo prihvaćanjem vrijednosti Isusove krvi možemo dobiti potpuno i trajno oproštenje naših grijeha. U Rimljanima 5:9 jasno piše: “Koliko će nas sigurnije spasiti od srdžbe sada kad smo već opravdani njegovom krvi” (St). Kako je, dakle, mudro za nas i za našu djecu da budemo poučeni od Jehove po tom pitanju i da budemo odlučni vječno hoditi njegovim putem!
[Bilješke]
a Vidi brošuru Kako ti krv može spasiti život?, koju je izdao Watchtower Bible and Tract Society of New York, Inc, stranice 21, 22, 28-31.
Ključne točke poučavanja
◻ Kakav stav bismo trebali imati prema poučavanju od Jehove?
◻ Zašto je poslušnost Božjem zakonu o krvi tako važna?
◻ Zašto je presudno da su mladi u stanju objasniti jasno i čvrsto svoja uvjerenja o krvi?
◻ Kako kršćanski roditelji mogu pomoći svojoj djeci da budu dobro poučena o Jehovinom zakonu o krvi?
[Okvir na stranici 17]
SUD JE BIO ZADIVLJEN
Što je sudska odluka navela obzirom na D.P., spomenutu u 17. odlomku?
“Sud je bio veoma zadivljen inteligencijom, postojanošću, dostojanstvenošću i uvjerljivošću te četrnaest i pol godišnje djevojčice. Ona je mogla biti svladana otkrićem da ima smrtonosni oblik raka (...) Unatoč tome, to je bila zrela mlada osoba koja je došla na Sud da svjedoči. Činilo se da se jasno usredotočila na težak zadatak s kojim se suočila. Prisustvovala je svim savjetničkim sastancima, složila se sa planom liječenja, razvila razumljivo gledište kako bi se ona kao ljudsko biće trebala suočiti sa tim medicinskim izazovom i došla na sud sa dirljivom molbom: poštujte moju odluku (...)
Uz svoju zrelost, D.P. je izrazila dovoljno povoda za svoju odluku da ih sud poštuje. Planom liječenja koji bi uključivao transfuziju krvi bila bi povrijeđena duhovno, psihički, moralno i emocionalno. Sud će poštivati njen izbor plana liječenja.”
[Slika na stranici 16]
Sudac ili bolnički upravitelj možda će htjeti znati što kršćanski omladinac doista vjeruje, i zašto