Postupila je razborito

ABIGAJILA je u očima mladog sluge vidjela strah. Bio je jako uplašen, i to s dobrim razlogom jer im je prijetila velika opasnost. U tom trenutku oko 400 ratnika približavalo se njihovom imanju u namjeri da pobiju sve muškarce u domu Nabala, Abigajilinog muža. Kako je došlo do toga?

Za sve je bio kriv Nabal. Po svom običaju, učinio je nešto što je bilo okrutno i bezobzirno. No ovaj je put stao na žulj pogrešnom čovjeku — zapovjedniku vještih ratnika koji su voljeli svog vođu i bili mu odani. Stoga se jedan od Nabalovih mladih radnika, koji je možda bio pastir, obratio Abigajili, nadajući se da će ih ona na neki način spasiti. No kako se jedna žena mogla suprotstaviti čitavoj vojsci?

Saznajmo najprije nešto više o toj izuzetnoj ženi. Tko je bila Abigajila? Kako je došlo do te napete situacije? I što možemo naučiti od te žene koja je pokazala snažnu vjeru?

Abigajila i Nabal nisu bili dobar par. Nabal je odabrao izvrsnu družicu, no Abigajila nije mogla naći goreg supruga. Istina, bio je bogat. Zato je imao visoko mišljenje o sebi. No što su drugi mislili o njemu? U Bibliji je teško naći osobu koja se opisuje u tako lošem svjetlu. Njegovo ime znači “bezuman” odnosno “lud”. To su mu ime možda dali roditelji kad se rodio, a možda ga je dobio kasnije u životu zbog svoje bezumnosti. U svakom slučaju, svojim je ponašanjem pokazao da mu to ime dobro pristaje. Nabal je bio “grub i zao”, nasilnik i pijanica kojeg su se svi bojali i kojeg nitko nije volio (1. Samuelova 25:2, 3, 17, 21, 25).

Abigajila je bila posve drugačija od njega. Njezino ime znači: “Moj se otac obradovao.” Mnogi su očevi ponosni na ljepotu svojih kćeri, no mudri su očevi daleko sretniji kad vide da njihovo dijete posjeduje unutarnju ljepotu. Osobe koje su fizički lijepe često ne smatraju da bi trebale razvijati osobine kao što su razboritost, mudrost, hrabrost i vjera. No Abigajila nije tako razmišljala. Biblija kaže da je ona bila “vrlo razborita i lijepa” (1. Samuelova 25:3).

Netko bi se danas mogao pitati zašto se tako pametna mlada žena udala za takvog nevaljalog čovjeka. Imajmo na umu da su mnogi brakovi u biblijsko doba bili ugovoreni. Čak i ako nisu bili ugovoreni, roditeljski pristanak bio je izuzetno važan. Možda su Abigajilini roditelji željeli da se ona uda za Nabala, ili su čak ugovorili njihov brak, zato što ih se dojmilo njegovo bogatstvo i istaknut položaj u društvu. Ili su možda u tom braku vidjeli izlaz iz siromaštva. Bilo kako bilo, Nabala novac nije učinio dobrim suprugom.

Mudri roditelji ulažu puno truda kako bi svoju djecu naučili da poštuju bračnu zajednicu. Oni ne potiču djecu da u brak stupaju zbog novca niti vrše pritisak na njih da započnu vezu s osobom suprotnog spola dok su još premladi i nespremni za dužnosti i odgovornosti koje donosi brak (1. Korinćanima 7:36). Međutim za Abigajilu je bilo prekasno da razmišlja o svemu tome. Iz kojeg god razloga da se udala za Nabala, sada to više nije mogla promijeniti. No premda joj nije bilo lako, davala je sve od sebe da taj brak uspije.

Abigajila se sada zbog Nabala našla u vrlo teškoj situaciji, težoj nego ikada prije. Čovjek kojega je on uvrijedio bio je David — Jehovin vjerni sluga kojeg je prorok Samuel pomazao za kralja, što je značilo da ga je Bog odabrao za Šaulovog nasljednika (1. Samuelova 16:1, 2, 11-13). Skrivajući se od ljubomornog kralja Šaula koji ga je htio ubiti, David je sa 600 svojih odanih ratnika živio u pustim predjelima Izraela.

Nabal je živio u Maonu, no radio je u obližnjem Karmelu, gdje je vjerojatno posjedovao zemlju.a Nedaleko od tih gradova nalazile su se travnate visoravni koje su bile pogodne za uzgoj ovaca, a Nabal ih je imao 3 000. No posvuda unaokolo kraj je bio pust i neobrađen. Na jugu se protezala velika pustinja Paran. Na istoku je put do Slanog mora vodio kroz pusto, nenastanjeno područje prepuno gudura i pećina. U tom su kraju boravili David i njegovi ljudi. Živjeli su u teškim uvjetima, a da bi se prehranili, nesumnjivo su sami lovili životinje. Ondje su često nailazili na mladiće koji su čuvali ovce bogatog Nabala.

Kako su se ti vojnici koji su živjeli teškim životom ophodili s pastirima? Lako su mogli tu i tamo uzeti pokoju Nabalovu ovcu, ali oni to nisu činili. Naprotiv, “kao zid” su štitili njegove ovce i sluge (1. Samuelova 25:15, 16). Ovce i pastiri u to su se vrijeme suočavali s mnogim opasnostima. Na njih su vrebali razni grabežljivci. Osim toga blizu je bila južna granica Izraela, pa su pljačkaši i lopovi iz okolnih krajeva često napadali stada.b

Prehraniti sve te ljude u pustoši zacijelo nije bilo nimalo lako. Stoga je jednoga dana David poslao Nabalu deset glasnika da ga zamoli za pomoć. David je odabrao pravi trenutak za to — vrijeme kad su se šišale ovce, koje je obično bilo popraćeno slavljem, veseljem i darivanjem. Osim toga David je pažljivo odabrao riječi koje je uputio Nabalu, obrativši mu se vrlo ljubazno i učtivo. Čak je za sebe rekao da je ‘njegov sin’, možda zato što je Nabal bio stariji od njega, pa mu je time htio iskazati poštovanje. Kako je Nabal reagirao? (1. Samuelova 25:5-8).

Razbjesnio se! “Izvikao se na njih”, ispričao je Abigajili mladić spomenut u uvodu. Škrti Nabal rekao je pred svima da nema namjeru rasipati svoj dragocjeni kruh, vodu i meso. Prezrivo im je dao do znanja da David za njega nije nitko i ništa te ga je usporedio s običnim odbjeglim slugom. Nabal je možda na Davida gledao slično kao i Šaul, koji ga je mrzio. Ni jedan ni drugi nisu dijelili Jehovino gledište o Davidu. On je ljubio Davida i nije ga smatrao buntovnim robom, već budućim kraljem Izraela (1. Samuelova 25:10, 11, 14).

Kad su glasnici javili Davidu što je Nabal odgovorio, on se jako razljutio. “Pripašite svaki svoj mač!” zapovjedio je. Potom se i sam naoružao te je s 400 svojih ljudi krenuo napasti Nabala. Zakleo se da će pobiti sve muškarce u njegovom domu (1. Samuelova 25:12, 13, 21, 22). Razumljivo je što se David razgnjevio, no svoj je gnjev izrazio na pogrešan način. Biblija kaže: “Srdžba čovjekova ne donosi pravednost kakvu Bog zahtijeva” (Jakov 1:20). Kako je dakle Abigajila mogla spasiti svoj dom?

Abigajila je, kao što smo vidjeli, zapravo već učinila prvi korak kako bi ispravila tu strašnu nepravdu. Ona je za razliku od svog supruga bila spremna saslušati mladog slugu. On je za Nabala rekao: “On je tako nevaljao čovjek da se ne može ni razgovarati s njim”c (1. Samuelova 25:17). Nažalost, Nabal zbog svoje umišljenosti nikoga nije htio slušati. I danas mnogi ljudi pokazuju sličnu oholost. No mladi je sluga znao da je Abigajila drugačija od svog muža i sigurno se zato u vezi s tim problemom obratio njoj.

Abigajila je razmislila i odlučila brzo nešto poduzeti. U tom se izvještaju četiri puta za nju kaže da je nešto “brzo” učinila. Pripremila je velikodušan dar za Davida i njegove ljude — kruh, vino, ovčetinu, prženo zrnje, grožđice i suhe smokve. Abigajila je očito dobro znala čime raspolaže u svom kućanstvu te je savjesno obavljala svoje kućanske dužnosti, slično kao i vrsna žena koja je kasnije opisana u Mudrim izrekama (Mudre izreke 31:10-31). Namirnice je poslala po svojim slugama, a zatim je i sama pošla ususret Davidu. “Ali mužu svojemu Nabalu”, kaže Biblija, “nije ništa rekla” (1. Samuelova 25:18, 19).

Znači li to da se Abigajila pobunila protiv autoriteta svog muža koji mu je Bog povjerio kao glavi obitelji? Ne. Nabal je učinio nepravdu čovjeku koji je bio pomazani Jehovin sluga, što je moglo dovesti do smrti mnogih nedužnih članova njegovog doma. Da Abigajila nije ništa poduzela, možda bi i sama snosila krivnju za postupak svog muža. U svakom slučaju, podložnost Bogu bila joj je važnija od podložnosti mužu.

Abigajila se uskoro susrela s Davidom i njegovim ljudima. Ni tada nije gubila vrijeme, već je brzo sišla s magarca i ponizno se poklonila Davidu (1. Samuelova 25:20, 23). Zatim mu je iskreno sve ispričala i usrdno ga zamolila da se smiluje njenom mužu i njenom domu. Zašto su njezine riječi ostavile dubok dojam na Davida?

Abigajila je na sebe preuzela odgovornost za nastali problem i zamolila Davida da joj oprosti. Otvoreno je priznala da je njezin muž bezuman čovjek, kao što mu i ime kaže, čime je možda htjela poručiti Davidu da bi mu bilo ispod časti osvećivati se takvom čovjeku. Izrazila je povjerenje u Davida kao Jehovinog zastupnika te je priznala da on “vodi ratove Jehovine”. Isto tako pokazala je da zna da je Jehova obećao Davidu da će on biti kralj, jer je rekla: ‘Jehova će te postaviti za vođu Izraelu.’ Potom je zamolila Davida da ne učini ništa čime bi na sebe navukao krivnju za krv ili što bi kasnije požalio jer bi ga pekla savjest (1. Samuelova 25:24-31). Bile su to uistinu obzirne i dirljive riječi!

Kako je David reagirao? Prihvatio je Abigajilin dar i rekao: “Neka je blagoslovljen Jehova, Bog Izraelov, koji te danas poslao meni u susret! Blagoslovljena bila razumnost tvoja i blagoslovljena bila ti koja si me zadržala danas da ne budem kriv za krv.” David ju je pohvalio zbog toga što mu je hrabro i bez oklijevanja došla u susret i priznao je da je zahvaljujući njoj izbjegao krivnju za krv. “Idi u miru kući svojoj!” rekao joj je i ponizno dodao: “Poslušat ću glas tvoj” (1. Samuelova 25:32-35).

Nakon što su se rastali, Abigajila je vjerojatno još neko vrijeme razmišljala o tom susretu. Sigurno je zapazila razliku između vjernog i dobrodušnog Davida i nasilnika s kojim je bila u braku. No nije se dugo bavila takvim mislima. Biblija kaže: “Abigajila se vratila k Nabalu.” Da, otišla je k svom mužu, odlučna da kao njegova žena izvrši svoju dužnost najbolje što može. Morala mu je reći za dar koji je dala Davidu i njegovim ljudima. Njen je muž imao pravo znati za to. Osim toga morala mu je reći za opasnost koja je bila spriječena, prije nego što bi za to saznao od nekoga drugog, jer bi mu to bilo na još veću sramotu. No nije mu mogla odmah ispričati što se dogodilo. On se u tom trenutku kraljevski gostio i bio je mrtav pijan (1. Samuelova 25:36).

Stoga je ponovno postupila razborito i odlučila pričekati do jutra da se Nabal donekle otrijezni, kako bi mogao razumjeti što mu govori. Doduše, mogla je očekivati da će tada biti razdražljiviji, što je moglo biti opasno za nju. Unatoč tome hrabro mu je prišla i ispričala mu sve što se dogodilo. Nesumnjivo je očekivala da će on planuti, a možda i nasrnuti na nju. Međutim on je ostao nepomično sjediti (1. Samuelova 25:37).

Što mu se dogodilo? “Obamrlo je srce njegovo u njemu i postao je kao kamen.” Možda je doživio neki oblik moždanog udara. No umro je deset dana kasnije, i to ne samo iz zdravstvenih razloga. Biblija kaže: “Jehova je udario Nabala, tako da je on umro” (1. Samuelova 25:38). Izvršivši tu pravednu kaznu, Jehova je okončao Abigajilin mučan brak. Premda Jehova danas ne čini takva čuda, ovaj nas izvještaj podsjeća na to da on dobro vidi sve slučajeve nasilja i zlostavljanja u obitelji. On će u svoje vrijeme svakako izvršiti pravdu.

Osim što više nije morala biti u nesretnom braku, Abigajilu je očekivao još jedan blagoslov. Kad je David saznao za Nabalovu smrt, poslao je glasnike da u njegovo ime zaprose Abigajilu. “Evo robinje tvoje”, odgovorila je, “koja će kao sluškinja prati noge slugama gospodara svojega!” Očito se nije uzoholila zato što je dobila priliku postati Davidova žena. Čak se ponudila da bude sluškinja njegovim slugama! Zatim se ponovno brzo spremila i pošla k Davidu (1. Samuelova 25:39-42).

To ne znači da joj je život otada bio kao u bajci. Ni u braku s Davidom nije uvijek sve išlo glatko. On je već imao jednu ženu, Ahinoamu, a poligamija je nesumnjivo donosila posebne izazove vjernim ženama.d Osim toga David još nije bio kralj. Suočio se s mnogim poteškoćama i preprekama prije nego što je počeo služiti Jehovi u tom svojstvu. No Abigajila mu je pomagala i podupirala ga na njegovom životnom putu te mu je s vremenom rodila sina. Živeći s Davidom uvjerila se da ima supruga koji je cijeni i štiti. Jednom ju je prilikom čak spasio od razbojnika koji su je oteli (1. Samuelova 30:1-19). David je time pokazao da se ugledao na Jehovu Boga, koji ljubi i cijeni takve razborite, hrabre i vjerne žene.