Jehova uvijek čini ono što je pravo

 1. Kako reagiraš kad netko donese krivi zaključak o tebi, i koju pouku iz toga izvlačimo?

JE LI ikada netko donio krivi zaključak o tebi, možda doveo u pitanje tvoje postupke ili motive, a nije poznavao sve činjenice? Ako jest, to te vjerojatno povrijedilo, što je i razumljivo. Iz toga izvlačimo važnu pouku: Nije mudro stvarati preuranjene zaključke ako nemamo uvid u čitavu situaciju.

2, 3. Kako neki gledaju na biblijske izvještaje koji ne sadrže dovoljno pojedinosti da mogu dobiti odgovor na svako pitanje, no što nam Biblija kaže o Jehovi?

² Dobro je da zadržimo na umu tu pouku kad donosimo zaključke o Jehovi Bogu. Zašto? Zato što postoje neki biblijski izvještaji koji na prvi pogled mogu djelovati zbunjujuće. Ti izvještaji — primjerice o postupcima nekih Božjih slugu ili o Božjim odlukama u prošlosti — možda ne sadrže dovoljno pojedinosti da možemo dobiti odgovor na sva naša pitanja. Nažalost, neki kritiziraju te izvještaje i čak dovode u pitanje Božju pravednost. Pa ipak, Biblija nam kaže: “Pravedan je Jehova u svim putovima svojim” (Psalam 145:17). Njegova nam Riječ također jamči da on “ne radi zlo” (Job 34:12; Psalam 37:28). Zamisli samo kako se on osjeća kad drugi donose krive zaključke o njemu!

³ Obradit ćemo pet razloga zašto trebamo prihvatiti Jehovine odluke. A onda ćemo, imajući na umu te razloge, razmotriti dva biblijska događaja koja je nekima teško razumjeti.

 4. Zašto trebamo biti skromni kad razmatramo Božje postupke? Navedi primjer.

⁴ Kao prvo, kad razmatramo Božje postupke, trebamo biti skromni jer Jehova zna sve činjenice vezane uz neki događaj, a mi ne znamo. Navest ćemo jedan primjer. Zamisli da sudac koji je svima poznat po nepristranim odlukama donese presudu u nekom sudskom sporu. Što bi mislio o osobi koja kritizira sučevu odluku iako ne poznaje sve činjenice ili zakone uključene u taj spor? Bilo bi nerazumno osuđivati nešto ukoliko u to nismo potpuno upućeni (Priče Salamunove 18:13). Koliko je tek nerazumno da mali ljudi kritiziraju ‘suca cijele zemlje’! (1. Mojsijeva 18:25).

 5. Što ne smijemo zaboraviti kad čitamo biblijske izvještaje o izvršenju Božjih presuda nad određenim pojedincima?

⁵ Kao drugo, Božje odluke trebamo prihvatiti jer on za razliku od ljudi zna što je u srcu čovjeka (1. Samuelova 16:7). Njegova Riječ kaže: “Ja Jehova ispitujem srca i iskušavam bubrege, da bih dao svakome prema putovima njegovim i po plodu djela njegovih” (Jeremija 17:10). Stoga kad čitamo biblijske izvještaje o Božjim presudama nad određenim pojedincima, ne zaboravimo da on sve vidi, pa stoga zna nečije skrivene misli, motive i namjere o kojima se ne govori u njegovoj Riječi (1. Dnevnika 28:9).

6, 7. (a) Kako je Jehova pokazao da se drži svojih pravednih mjerila čak i kad to od njega zahtijeva veliku žrtvu? (b) Čega se moramo prisjetiti ako u Bibliji pročitamo nešto zbog čega se zapitamo je li Bog postupio ispravno?

⁶ Kao treće, Jehovine odluke trebamo prihvatiti jer se on drži svojih pravednih mjerila čak i ako to od njega zahtijeva veliku žrtvu. Naprimjer, kad je dao svog Sina kao otkupninu da bi ljude koji su mu poslušni izbavio od grijeha i smrti, Jehova je zadovoljio svoja pravedna mjerila (Rimljanima 5:18, 19). Pa ipak, kad je vidio svog ljubljenog Sina kako pati i umire na mučeničkom stupu, Jehova je sigurno osjetio najveću moguću bol. Što nam to govori o Bogu? Biblija o ‘otkupnini koju je platio Krist Isus’ kaže: “To je bilo zato da [Bog] pokaže svoju pravednost” (Rimljanima 3:24-26). Jedan drugi prijevod Rimljanima 3:25 prevodi ovako: “To je pokazalo da Bog uvijek čini ono što je pravo i pošteno” (New Century Version). Da, sve ono što je Jehova bio spreman učiniti da bi osigurao otkupninu pokazuje da on veoma drži do ‘onog što je pravo i pošteno’.

⁷ Zato ako u Bibliji pročitamo nešto zbog čega se neki počnu pitati je li Bog postupio ispravno, moramo se prisjetiti sljedećeg: Jehova se toliko vjerno drži svojih mjerila pravednosti da ni vlastitog Sina nije poštedio bolne smrti. Zar bi onda u drugim slučajevima kršio ta mjerila? Jehova zapravo nikada ne krši svoja pravedna mjerila. Dakle, imamo dovoljno razloga da budemo uvjereni da on uvijek čini ono što je pravo i pošteno (Job 37:23).

 8. Zašto bi bilo nelogično da ljudi pomisle da Jehovi u nekom pogledu nedostaje pravde?

⁸ Kao četvrto, Jehovine odluke trebamo prihvatiti jer je on stvorio čovjeka na svoju sliku (1. Mojsijeva 1:27). Tako su ljudi dobili osobine nalik Božjim, uključujući i osjećaj za pravdu. Bilo bi nelogično da nas naš osjećaj za pravdu navede na pomisao kako Jehovi u nekom pogledu nedostaje ta osobina. Ako nas uznemiri neki biblijski izvještaj, sjetimo se da je naš osjećaj za pravdu manjkav zbog naslijeđenog grijeha. Jehova Bog, na čiju smo sliku stvoreni, pokazuje savršenu pravdu (5. Mojsijeva 32:4). Bilo bi besmisleno uopće pomisliti da ljudi mogu biti pravedniji od Boga! (Rimljanima 3:4, 5; 9:14).

9, 10. Zašto Jehova ljudima ne mora objašnjavati ni opravdavati svoje postupke?

⁹ Kao peto, Jehovine odluke prihvaćamo jer on je “najviši nad svom zemljom” (Psalam 83:18). Kao takav, nije primoran ljudima objašnjavati ili opravdavati svoje postupke. On je Veliki Lončar, a mi smo nalik glini oblikovanoj u posude s kojima on može postupati kako želi (Rimljanima 9:19-21). Tko smo mi — posude koje su djelo njegovih ruku — da dovodimo u pitanje njegove odluke ili postupke? Kad je patrijarh Job pogrešno razumio Božje ophođenje s ljudima, Jehova ga je ispravio upitavši ga: “Hoćeš li ti uništiti moj sud? hoćeš li mene osuditi da bi sebe opravdao?” Job se kasnije pokajao jer je shvatio da nije govorio razborito (Job 40:8; 42:6). Nikada nemojmo učiniti pogrešku tako da prigovaramo Bogu!

¹⁰ Dakle, imamo razloga vjerovati da Jehova uvijek čini ono što je pravo. Imajući taj temelj za razumijevanje Jehovinog načina postupanja, razmotrimo dva biblijska izvještaja koja kod nekih mogu izazivati nedoumice. Prvi se tiče postupaka jednog Božjeg sluge, a drugi osude koju je izvršio sam Bog.

11, 12. (a) Ispričaj što se dogodilo kad je Bog poslao dva utjelovljena anđela u Sodomu. (b) Što se neki pitaju u vezi s ovim izvještajem?

¹¹ U 19. poglavlju 1. Mojsijeve nalazimo izvještaj o tome što se dogodilo kad je Bog poslao u Sodomu dva utjelovljena anđela. Lot je uporno želio da posjetioci budu njegovi gosti. Međutim, te večeri nasilna svjetina ljudi iz grada opkolila je njegovu kuću i zahtijevala da ih izvede van da bi s njima činili nemoral. Lot je pokušao odgovoriti svjetinu od toga, ali nije uspio. Da bi zaštitio svoje goste, rekao je: “Nemojte, braćo, činiti zla. Evo imam dvije kćeri, koje još ne poznaše čovjeka; njih ću vam izvesti, pa činite s njima što vam je volja; samo ne dirajte u ove ljude, jer su zato ušli pod moj krov.” Svjetina ga nije poslušala i samo što nisu provalili vrata. Na kraju su anđeli oslijepili tu podivljalu svjetinu (1. Mojsijeva 19:1-11).

¹² Nije neobično što su se kod nekih pojavila određena pitanja u vezi s ovim izvještajem. Oni se pitaju: ‘Kako to da je Lot želio zaštititi goste nudeći kćeri pohotnoj svjetini? Zar nije postupio nedolično, čak kukavički?’ Zašto je Bog nadahnuo Petra da napiše kako je Lot pravednik kad o njemu postoji takav izvještaj? Je li Lotov postupak imao Božje odobravanje? (2. Petrova 2:7, 8). Razmotrimo to kako ne bismo donijeli krivi zaključak.

13, 14. (a) Što moramo zapaziti u vezi s biblijskim izvještajem o Lotovom postupanju? (b) Što dokazuje da Lot nije bio kukavica?

¹³ Najprije trebamo zapaziti da Biblija ne odobrava niti osuđuje Lotov postupak, nego samo izvještava što se dogodilo. Isto tako, Biblija ne govori o čemu je Lot razmišljao ili što ga je potaknulo na takvo postupanje. Možda će nam otkriti te pojedinosti kad se vrati u život u ‘uskrsnuću pravednih’ (Djela apostolska 24:15).

¹⁴ Lot nipošto nije bio kukavica. Nalazio se u teškoj situaciji. Kad je rekao da su gosti ‘ušli pod njegov krov’, pokazao je da se osjeća obaveznim pružiti im zaštitu i utočište. No to nije bilo lako. Židovski povjesničar Josip Flavije kaže da su Sodomljani bili “nepravedni prema ljudima i bez poštovanja prema Bogu (...). Mrzili su tuđince i sudjelovali su u nastranim spolnim postupcima.” Unatoč tome, Lot se nije uplašio te mržnjom ispunjene svjetine. Naprotiv, izašao je iz kuće i pokušao urazumiti te gnjevne ljude. Čak je ‘zatvorio vrata za sobom’ (1. Mojsijeva 19:6).

15. Zašto se može reći da je Lot očito postupao s vjerom?

¹⁵ No neki se možda pitaju: ‘Zašto je Lot ponudio svoje kćeri svjetini?’ Umjesto da pretpostavimo da je to učinio iz loših poticaja, zašto ne bismo uzeli u obzir neke druge mogućnosti? Prije svega, mora da je Lot tako postupio jer je imao vjeru. Kako to? Nesumnjivo je znao na koji je način Jehova zaštitio Saru, ženu njegovog strica Abrahama. Prisjeti se da je Abraham zamolio Saru da kaže da joj je brat zato što je bila vrlo lijepa, pa se bojao da bi ga zbog nje mogli ubiti.a Saru su kasnije i odveli u faraonov dvor. Međutim, Jehova je intervenirao i spriječio da je faraon obeščasti (1. Mojsijeva 12:11-20). Moguće je da je Lot vjerovao da će i njegove kćeri slično zaštititi. Vrijedno je zapaziti da je Jehova preko anđela doista intervenirao, pa se djevojkama ništa nije desilo.

16, 17. (a) Kako je Lot možda pokušao šokirati ili zbuniti Sodomljane? (b) U što možemo biti sigurni bez obzira na to o čemu je Lot mislio?

¹⁶ Obrati pažnju na još jednu mogućnost. Lot je možda pokušao šokirati ili zbuniti te ljude. Možda je vjerovao da mnoštvo neće željeti njegove kćeri jer su Sodomljani imali homoseksualne sklonosti (Juda 7). Pored toga, djevojke su bile zaručene s muškarcima iz tog grada, pa je moguće da je među mnoštvom bilo rodbine, prijatelja ili poslovnih suradnika njegovih budućih zetova (1. Mojsijeva 19:14). Lot se možda nadao da će zbog tih veza neki iz mnoštva reći nešto u obranu njegovih kćeri. Tako podijeljena, svjetina više ne bi bila ni približno opasna.b

¹⁷ Što god da je Lot mislio i kakve god da je motive imao, u jedno možemo biti sigurni: Budući da Jehova uvijek čini ono što je pravo, sigurno je imao dobar razlog da Lota smatra pravednikom. A sudeći po ponašanju pomahnitalih Sodomljana, ima li ikakve sumnje da je Jehova s potpunim pravom izvršio osudu nad stanovnicima tog zlog grada? (1. Mojsijeva 19:23-25).

18. (a) Što se dogodilo kad je David pokušao prenijeti kovčeg saveza u Jeruzalem? (b) Koje se pitanje nameće o ovom izvještaju?

¹⁸ Daljnji izvještaj koji nekima djeluje zbunjujuće tiče se Davidovog pokušaja da kovčeg saveza prenese u Jeruzalem, i to tako što su ga stavili na kola kojima su upravljali Oza i njegov brat. U Bibliji piše: “Kad dođoše do gumna Nahonova, Oza se maši za kovčeg Božji i prihvati ga, jer volovi potegoše na stranu. I Jehova se razgnjevi na Ozu, i udari ga Bog ondje za tu nepažnju [“zbog nepoštovanja”, NS], te umrije ondje kod kovčega Božjega.” Nekoliko mjeseci kasnije po drugi put su pokušali prenijeti kovčeg, i uspjeli su. Tada su ga, u skladu s Božjim uputama, na ramenima nosili leviti iz Katove porodice (2. Samuelova 6:6, 7; 4. Mojsijeva 4:15; 7:9; 1. Dnevnika 15:1-14). Neki se možda pitaju: ‘Zašto je Jehova reagirao tako kruto? Oza je samo želio spasiti kovčeg.’ Da ne bismo donijeli krivi zaključak, osvrnimo se na neke važne detalje.

19. Zašto je nemoguće da bi Jehova postupio nepravedno?

¹⁹ Moramo upamtiti da je nemoguće da bi Jehova postupio nepravedno (Job 34:10). Kad bi to učinio, pokazao bi da nema ljubavi, a mi proučavajući čitavu Bibliju znamo da su istinite riječi: “Bog je ljubav” (1. Ivanova 4:8). Osim toga, Biblija nam kaže da su ‘blagost i pravda podnožje Božjem prijestolju’ (Psalam 89:14). Zar bi onda Jehova uopće mogao postupati nepravedno? Kad bi to učinio, potkopao bi sam temelj svoje vrhovne vlasti.

20. Zašto je Oza morao poznavati propise o kovčegu saveza?

²⁰ Ne zaboravi da je Oza trebao znati kako mora postupiti. Kovčeg saveza predočavao je Jehovinu prisutnost. Zakon je jasno govorio da ga ne smiju dodirivati osobe kojima to nije bilo dozvoljeno i jasno je upozoravao da će oni koji se toga ne budu pridržavali biti kažnjeni smrću (4. Mojsijeva 4:18-20; 7:89). Prema tome, prenošenje te svete škrinje nije bio zadatak koji se smjelo shvaćati olako. Oza je, po svemu sudeći, bio levit (ali ne i svećenik), pa je morao poznavati Zakon. Usto, godinama prije toga kovčeg je bio premješten na čuvanje u kuću njegovog oca (1. Samuelova 6:20–7:1). Tamo je ostao oko 70 godina, sve dok ga David nije odlučio premjestiti. Dakle, Oza je sigurno još od djetinjstva poznavao zakone vezane uz kovčeg saveza.

21. Zašto je u slučaju Oze važno imati na umu da Jehova vidi motive u nečijem srcu?

²¹ Kao što smo već rekli, Jehova zna što je u nečijem srcu. Budući da njegova Riječ Ozin postupak povezuje s ‘nepoštovanjem’, moguće je da je Jehova kod njega vidio sebični motiv o kojem se ne govori u izvještaju. Je li Oza možda bio ohol, sklon prekoračivati propisana ograničenja? (Priče Salamunove 11:2). Je li postao uobražen zato što je pred svima upravljao kolima s kovčegom saveza koji je čuvala njegova obitelj? (Priče Salamunove 8:13). Je li Ozi toliko nedostajalo vjere da je mislio da je Jehovina ruka prekratka da sačuva tu svetu škrinju koja je predočavala njegovu prisutnost? Što god da je bio slučaj, možemo biti sigurni da je Jehova postupio pravedno. Vjerojatno je u Ozinom srcu vidio nešto što ga je navelo da odmah izvrši presudu (Priče Salamunove 21:2).

22. Kako se Jehovina mudrost očituje u tome što njegova Riječ ponekad izostavlja određene pojedinosti?

²² Jehovina neusporediva mudrost vidljiva je u tome što njegova Riječ ponekad izostavlja određene pojedinosti. On nam tako daje priliku da pokažemo da mu vjerujemo. Zar iz onog što smo dosad saznali nije očito da s punim pravom možemo prihvatiti Jehovine odluke? Da, kad Božju Riječ proučavamo iskrenim srcem i otvorenim umom, o Jehovi saznajemo više nego dovoljno da budemo uvjereni da on uvijek čini ono što je pravo. Stoga, ako neki biblijski izvještaj otvara pitanja na koja ne možemo odmah naći jasne odgovore, budimo posve uvjereni da je Jehova učinio ono što je bilo pravo.

23. U što možemo biti uvjereni što se tiče Jehovinih postupaka u budućnosti?

²³ Takvo uvjerenje možemo imati i što se tiče Jehovinih postupaka u budućnosti. Dakle, možemo biti uvjereni da neće “pogubiti i pravednoga s nepravednim” kad bude izvršavao presudu u predstojećoj velikoj nevolji (1. Mojsijeva 18:23). Njegova ljubav prema pravednosti nikada mu to neće dopustiti. Možemo biti uvjereni i u to da će u predstojećem novom svijetu zadovoljiti sve naše potrebe na najbolji mogući način (Psalam 145:16).