Imaš li vjeru poput Ilijine?

LJUDSKO društvo danas potkopava vjeru. Intelektualci se podsmjehuju postojanju Boga. Religiozni licemjeri se rugaju Bogu. A sekularni svijet sve više postupa kao da Bog jednostavno nije važan. Bilo da ovi stavovi zastrašuju ili obeshrabruju osobu ili je zaraze ravnodušnošću, u svakom slučaju posljedica je ista: Njena vjera je nagrižena. Nije čudo što je apostol Pavao pomanjkanje vjere nazvao ‘grijehom koji lako prijanja uz nas’! (Hebrejima 12:1, NW).

Možda je zato Pavao osobito nastojao obratiti našu pažnju na živote ljudi i žena jake vjere (11. poglavlje Jevrejima). Takvi primjeri mogu nas motivirati i poduprijeti našu vjeru. Primjerice, osvrnimo se na proroka Iliju, usredotočujući se samona prvi dio njegove duge i potpune proročke karijere. Živio je za vrijeme vladavine kralja Ahaba i njegove poganske žene, kraljice Jezabele, u vrijeme kada je, kao i sada, vjera u pravog Boga bila na niskoj razini.

Izopačeno desetplemensko kraljevstvo

Kakav par! Ahab je bio sedmi kralj desetplemenskog kraljevstva Izraela. I premda su šestorica njegovih prethodnika bili zli ljudi, Ahab je bio još gori. Ne samo da je oteo zaboravu izopačeno obožavanje teleta u zemlji, već je oženio stranu princezu Jezabelu, uvodeći pritom jači oblik obožavanja lažnog boga Baala no što je u zemlji ikad bio poznat (1. Carevima 16:30-33).

Jezabela je od ranog djetinjstva bila uvedena u obožavanje Baala. Njen otac, Edbal, svećenik Aštorete (Baalove žene), ubio je druge da bi postao kralj u Sidonu, kraljevstvu sjeverno od Izraela. Jezabela je utjecala na svog moralno slabog supruga da utemelji baalizam u Izraelu. Ubrzo je bilo 450 proroka tog lažnog boga i 400 proroka božice Ašere u zemlji i svi su oni jeli za kraljevskim stolom. Kako je samo bio gadan njihov oblik obožavanja u očima pravog Boga, Jehove! Falički simboli, obredi plodnosti, hramske prostitutke (i muške i ženske), čak i žrtvovanje djece — takva su bila karakteristična obilježja ove ogavne religije. Uz Ahabov blagoslov, ona se nesmetano širila po kraljevstvu.

Milijuni Izraelaca zaboravili su Jehovu, Stvoritelja Zemlje i njenog kružnog toka vode. Za njih je Baal bio taj koji je blagoslovio zemlju kišama na kraju suhog godišnjeg doba. Svake godine gledali su puni nade prema ovom ‘Jahaču oblakâ’, tom takozvanom bogu plodnosti i kišnog godišnjeg doba, da okonča suho razdoblje. Godinu za godinom kiše su dolazile. Godinu za godinom Baalu je pripisivana zasluga.

Ilija objavljuje sušu

Vjerojatno je bio kraj dugog, ljetnog razdoblja bez kiše — baš kad su ljudi počeli očekivati da Baal najavi životodajne kiše — kad nas biblijski izvještaj upoznaje s Ilijom.a On se iznenada pojavljuje u biblijskom zapisu, kao grom iz vedrog neba. Malo se govori o njegovoj životnoj sredini, ništa o njegovom porijeklu. Ali za razliku od groma, Ilija nije bio navjestitelj oluje s kišom. Objavio je Ahabu: “Kao što živi Jehova Bog Izraelov pred kojim stojim, tokom tih godina neće se pojaviti ni rosa ni kiša, osim po naredbi moje riječi!” (1. Kraljevima 17:1, NW).

Zamisli ovog čovjeka, odjevenog u svoju seosku haljinu od dlake. Rodom je iz krševitih brežuljaka Gileada i vjerojatno je odrastao među poniznim pastirima stadâ. Stoji pred moćnim kraljem Ahabom, možda upravo u njegovom ogromnom dvorcu s čuvenom kućom od slonove kosti, s njenim egzotičnim i bogatim ukrasima i impozantnim idolima. Tamo, u prometnom, utvrđenom gradu Samariji, gdje je obožavanje Jehove bilo skoro zaboravljeno, on govori Ahabu da je taj njegov bog, taj Baal, nemoćan, da ne postoji. U toj godini, kao i u godinama koje su slijedile, Ilija objavljuje da neće biti ni kiše ni rose!

Gdje je stekao takvu vjeru? Zar nije osjećao strah dok je stajao tamo pred tim oholim, odmetničkim kraljem? Možda. Više od tisuću godina nakon toga, Isusov polubrat Jakov jamči da je Ilija bio “čovjek s osjećajima poput naših” (Jakov 5:17, NW). Ali zapazi Ilijine riječi: “Kao što živi Jehova Bog Izraelov pred kojim stojim.” Ilija je zadržao u mislima da, kao Jehovin sluga, stoji pred mnogo većim prijestoljem od Ahabovog — prijestoljem suverenog Gospodina svemira! On je bio predstavnik, emisar tog prijestolja. S tog kuta gledanja, zašto bi se bojao Ahaba, sitnog ljudskog vladara koji je izgubio Jehovin blagoslov?

Nije bilo slučajno što je Jehova bio tako stvaran za Iliju. Prorok je sigurno proučio zapis Božjeg postupanja sa svojim narodom. Jehova je upozorio Židove da će ih kazniti sušom i glađu ako se okrenu obožavanju lažnih bogova (5. Mojsijeva 11:16, 17). Uvjeren da Jehova uvijek ispunjava svoju riječ, Ilija ‘je molio da ne bude kiše’ (Jakov 5:17, NW).

Vjera izražena slijeđenjem uputstva

Ipak, za trenutak, Ilijina objava dovela ga je u smrtnu opasnost. Bilo je to vrijeme kad se zahtijevao još jedan aspekt njegove vjere. Da bi ostao živ, morao je biti vjeran u slijeđenju Jehovinih uputstava: “Idi odavde i kreni na istok, sakrij se na potoku Keritu, koji je nasuprot Jordanu. Pit ćeš iz potoka, a gavranima sam zapovjedio da te ondje hrane” (1. Kraljevima 17:3, 4, St).

Ilija je odmah poslušao. Ako je želio preživjeti sušu i glad koja će snaći njegovu zemlju, morao se osloniti na sve pripreme koje je Jehova učinio za njega. Ovo nipošto nije bilo lako. To je značilo sakriti se i živjeti u potpunoj izolaciji, i to mjesecima. To je značilo jesti meso i kruh koje su mu donosili gavrani — ptice koje jedu strvine i koje su se smatrale nečistima u mojsijevskom Zakonu — uzdajući se u Jehovu da takvo meso nije bila strvina nego meso koje je pravilno iskrvareno prema zakonu. Nekim komentatorima Biblije čini se tako nevjerojatnim ovo čudo koje je potrajalo, pa su predložili da prvobitna riječ mora značiti “arapski konji”, a nikako ne “gavrani”. Ali gavrani su bili idealan izbor. Nitko ne bi posumnjao da te priproste, neugledne ptice koje lete u pustoš sa svojim ostacima hrane zapravo hrane Iliju, koga su Ahab i Jezabela tražili po svim kraljevstvima! (1. Carevima 18:3, 4, 10).

Budući da suša nije popuštala, Iliji je možda s pravom narasla sumnja o njegovoj zalihi vode u bujičnoj dolini Kerita. Većina izraelskih bujičnih dolina isušila se tokom suše i “poslije nekog vremena” to se dogodilo i s ovim. Možeš li zamisliti Ilijine osjećaje dok je voda postupno opadala do uskog potočića, a lokve bivale sve pliće dan za danom? Sigurno se pitao što će se dogoditi kad nestane vode. Ipak, Ilija je vjerno ostao čekati. Tek kada je potok presušio, Jehova mu je dao sljedeći niz uputa. Rekao je proroku da ide u Sarfatu. Tamo će pronaći hranu u domu jedne udovice (1. Kraljevima 17:7-9, St).

Sarfata! Taj grad je pripadao većem gradu Sidonu, odakle je potjecala Jezabela i gdje je njen otac vladao kao kralj! Hoće li to biti sigurno? Možda se Ilija pitao. Ali “ustade on i krenu” (1. Kraljevima 17:10, St).

Jehova pruža hranu i život

Njegova poslušnost uskoro je bila nagrađena. Sreo je udovicu kao što je prorečeno i upravo u njoj je pronašao takvu vjeru kakva je nedostajala među njegovim sunarodnjacima. Ova siromašna udovica imala je samo toliko brašna i ulja da pripremi jedan, posljednji obrok za sebe i svog mladog sina. Ipak, čak i u svom kranjem siromaštvu bila je spremna pripremiti kruh prvo za Iliju, uzdajući se u njegovo obećanje da će Jehova održavati zalihe u njenim posudama za ulje i brašno sve dok to bude potrebno. Nije čudo da se Isus sjetio primjera ove vjerne udovice kad je javno osudio nevjerne Izraelce u svojim danima! (1. Carevima 17:13-16; Luka 4:25, 26).

Ipak, usprkos ovom čudu, i udovičina i Ilijina vjera uskoro su suočene s teškim ispitom. Njen sin je iznenada umro. Svladana, udovica je mogla samo pretpostaviti da je ova tragedija došla zbog nečeg što ima veze sa Ilijom, ‘čovjekom Božjim’. Pitala je je li bila kažnjena za neki prošli grijeh. Ali Ilija je uzeo mrtvog sina iz njenog naručja i odnio ga u gornju sobu. Znao je da Jehova može pružiti više od hrane. Jehova je izvor samog života! Tako se Ilija usrdno i više puta molio da se djetetu vrati život.

Ilija nije bio prvi koji je imao takvu vjeru u uskrsnuće ali, prema biblijskom zapisu, prvi je upotrijebljen da ga izvede. Dječak “oživje”! Radost njegove majke sigurno je bilo nešto što je trebalo vidjeti kad joj je Ilija predao sina jednostavnim riječima: “Evo, tvoj sin živi!” Sigurno je sa suzama rekla: “Sada znam da si ti čovjek Božji i da je riječ Jahvina u tvojim ustima istinita!” (1. Kraljevima 17:17-24, St).

“Moj Bog je Jehova”

Kako je dirljivo i kako je prikladno to što Ilijino ime znači “Moj Bog je Jehova”! U vrijeme suše i gladi, Jehova mu je dao hranu i piće; u vrijeme moralnog kaosa, Jehova mu je dao ispravno vodstvo; u vrijeme smrti, Jehova ga je upotrijebio da povrati život. I izgleda da je u svaki put kad je Ilija bio pozvan da iskaže vjeru u svog Boga — uzdajući se u Njega da se brine, slijedeći njegova uputstva, oslanjajući se na Njega sveteći Njegovo ime — bio nagrađen s još više razloga da položi vjeru u Jehovu. Ovaj obrazac pokazao se istinitim dok je od svog Boga Jehove nastavio prihvaćati teške i čak zastrašujuće zadatke; neka od njegovih najspektakularnijih čuda tek su bila pred njim. (Vidi 18. poglavlje 1. Carevima.)

Gotovo je isto tako i s Jehovinim slugama danas. Mi ne moramo biti čudom nahranjeni ili upotrijebljeni da izvedemo uskrsnuće; ovo nije era za takva čuda. Međutim, sam Jehova se nije nimalo promijenio od Ilijinih dana (1. Korinćanima 13:8; Jakov 1:17).

I mi možemo primiti neke zadatke koji nam ulijevaju strah, neka teška i zastrašujuća područja koja treba dostići s porukom koju nam je Bog dao. Lako bismo se mogli suočiti s progonstvom. Možda ćemo biti gladni. Ali vjernim pojedincima i svojoj organizaciji kao cjelini, Jehova uvijek iznova dokazuje da još uvijek vodi i štiti svoje sluge. Još uvijek im daje snagu da izvrše bilo koje zadatke koje im dodijeli. I još uvijek im pomaže da ustraju u bilo kojim kušnjama koje mogu doći na njih u ovom svijetu punom nevolja (Psalam 55:22).

[Bilješke]

[Slika na stranici 18]

Imaš li vjeru poput Ilije da će se Jehova pobrinuti za potrebe svojih slugu?