12. knjiga Biblije — 2. Kraljevima

 1. Koji su događaji opisani u Drugoj o kraljevima i što se time dokazalo?

DRUGA knjiga o kraljevima nastavlja pratiti burne događaje u izraelskom i Judinom kraljevstvu. Elizej je uzeo Ilijin ogrtač i bio blagoslovljen dvostrukim dijelom Ilijina duha, te je napravio šesnaest čuda, u usporedbi s Ilijinih osam. Nastavio je proricati propast otpadničkog Izraela, u kojem je samo Jehu nakratko revnovao za Jehovu. Izraelski su kraljevi sve više tonuli u zlo, dok na kraju Asirija nije razorila sjeverno kraljevstvo 740. pr. n. e. U južnom kraljevstvu Judi nekoliko je dobrih kraljeva, osobito Jošafat, Joaš, Ezekija i Jošija, jedno vrijeme uspijevalo zadržati prodor otpadništva, ali na koncu je 607. pr. n. e. Nebukadnezar izvršio Jehovinu osudu poharavši Jeruzalem, njegov hram i cijelu Judu. Tako su se ispunila Jehovina proročanstva i dokazala se istinitost njegovih riječi.

 2. Što se može reći o piscu Druge o kraljevima i o njenoj pripadnosti biblijskom kanonu? Koje vremensko razdoblje ona obuhvaća?

² Budući da je Druga o kraljevima prvobitno činila jedan svitak s Prvom o kraljevima, sve što je bilo rečeno o Jeremiji kao piscu Prve o kraljevima vrijedi i za ovu knjigu, a isto je i s dokazima o pripadnosti biblijskom kanonu i o vjerodostojnosti. Druga o kraljevima završena je otprilike 580. pr. n. e. i obuhvaća vremensko razdoblje koje počinje Ahazijinim kraljevanjem u Izraelu otprilike 920. pr. n. e., a završava 37. godine Jojakinovog izgnanstva, odnosno 580. pr. n. e. (1:1; 25:27).

 3. Koji izvanredni arheološki pronalasci potvrđuju točnost Druge o kraljevima?

³ Arheološki pronalasci koji potvrđuju točnost Druge o kraljevima još su jedan dokaz njene vjerodostojnosti. Jedan od njih je poznati Moapski kamen, na kojem se nalazi natpis koji opisuje rat između Moaba i Izraela kako ga je prikazao moapski kralj Meša (3:4, 5). U Britanskom muzeju u Londonu nalazi se obelisk od crnog vapnenca, što ga je dao načiniti asirski kralj Salmanasar III, na kojem se spominje ime izraelskoga kralja Jehua. Pronađeni su i natpisi asirskoga kralja Tiglat-Pilesera III (Pula) u kojima se spominju neki izraelski i Judini kraljevi, među njima i Menahem, Ahaz i Pekah (15:19, 20; 16:5-8).a

 4. Što dokazuje da je Druga o kraljevima nedjeljivi dio nadahnute Biblije?

⁴ Potpuna iskrenost kojom se u knjizi opisuje izvršenje Jehovinih osuda nad vlastitim narodom pruža jasan dokaz da je ona zaista vjerodostojna. Propašću izraelskog, a potom i Judinog kraljevstva, jasno nam je predočeno koliko su bile snažne Jehovine proročanske osude zapisane u 5. Mojsijevoj 28:15–29:28. Prilikom uništenja tih kraljevstava “raspalio [se] gnjev Jehovin na ovu zemlju i on je pustio na nju sva prokletstva zapisana u knjizi ovoj” (5. Mojs. 29:27; 2. Kralj. 17:18; 25:1, 9-11). Neki događaji zapisani u Drugoj o kraljevima razjašnjeni su u drugim knjigama Biblije. Naprimjer, u Luki 4:24-27 Isus je spomenuo Iliju i udovicu iz Sarfate, a zatim se osvrnuo na Elizeja i Naamana kako bi objasnio zašto ga ljudi u njegovom zavičaju nisu prihvatili kao proroka. Iz svega toga možemo zaključiti da su i Prva i Druga o kraljevima nedjeljivi dio Biblije.

 5. Kako je Ilija ukorio Ahaziju, kakvu mu je osudio objavio i zašto?

⁵ Izraelski kralj Ahazija (1:1-18). Taj je Ahabov sin jednom prilikom pao u svojoj kući i ozlijedio se. Poslao je svoje glasnike da upitaju Baal-Zebuba, ekronskog boga, hoće li se oporaviti. Ilija je presreo glasnike i vratio ih kralju. Ukorio je kralja jer nije tražio savjet od pravog Boga te mu je rekao da će umrijeti zato što se nije obratio Bogu Izraelovu. Tada je kralj poslao pedesetnika s pedesetoricom ljudi da uhvate Iliju i dovedu mu ga, ali Ilija je pozvao vatru s neba koja ih je proždrla. Isto se dogodilo i drugom pedesetniku i njegovoj pedesetorici. Kralj je poslao i trećeg zapovjednika s pedesetoricom, ali ovaj put Ilija im je poštedio život jer ga je zapovjednik s puno poštovanja molio za milost. Ilija je otišao s njima pred kralja Ahaziju i ponovio mu da je osuđen na smrt. Kralj je naposljetku umro, kako je Ilija i rekao. Budući da Ahazija nije imao sina koji bi ga naslijedio, njegov brat Joram postao je kralj.

 6. Kako je Ilija otišao od Elizeja i kako je ubrzo bilo jasno da je “duh Ilijin” sišao na Elizeja?

⁶ Ilijin nasljednik Elizej (2:1-25). Došlo je vrijeme da Ilija bude uzet na nebo. Elizej ga je pratio na njegovom putovanju od Gilgala do Betela i do Jerihona, a na kraju je prešao s njim na drugu stranu Jordana. Ilija je razdijelio vodu Jordana udarivši po njoj svojim proročkim ogrtačem. Elizej je ugledao vatrena bojna kola s vatrenim konjima koja su stala između njega i Ilije. Vidio je Iliju kako u olujnom vjetru uzlazi na nebo. Tada je primio obećani dvostruki dio Ilijina duha. Odmah je pokazao da je “duh Ilijin” sišao na njega (2:15). Podigao je sa zemlje Ilijin ogrtač i njime ponovno razdijelio vodu. Nakon nekog vremena ozdravio je lošu vodu u Jerihonu. Na putu za Betel počeli su mu se rugati neki dječaci: “Idi, ćelavi! Idi, ćelavi!” (2:23). Elizej je prizvao Jehovu i iz šume su izišle dvije medvjedice koje su rastrgale četrdeset i dvoje nevaljale djece.

 7. Zašto je Jehova spasio Jošafata i Jorama?

⁷ Izraelski kralj Joram (3:1-27). Kralj Joram držao se Jeroboamovih grijeha i činio što je zlo u Jehovinim očima. Moapski je kralj plaćao danak Izraelu, ali poslije se pobunio, pa je Joram zatražio pomoć od Judinog kralja Jošafata i od edomskog kralja kako bi napao Moapce. Idući prema bojnom polju, njihove su vojske došle u bezvodno područje gdje im je prijetila smrt. Tada su tri kralja otišla k Elizeju da čuju što će reći njegov Bog Jehova. Zbog vjernog Jošafata, Jehova ih je spasio i dao im pobjedu nad Moapcima.

 8. Koja je čuda činio Elizej?

⁸ Elizejeva druga čuda (4:1–8:15). Udovica jednog od proročkih sinova došla je tražiti pomoć od Elizeja jer su joj njeni vjerovnici htjeli oba sina uzeti za robove. Elizej je čudom umnožio malu količinu ulja što je imala u kući, tako da je mogla prodati dovoljno ulja da otplati dugove. Jedna je Šunamka uvidjela da je Elizej prorok pravoga Boga, pa su mu ona i njen muž pripremili sobu koju je mogao koristiti kad je bio u Šunemu. Jehova ju je zbog njene susretljivosti blagoslovio podarivši joj sina. No dječak se nakon nekoliko godina razbolio i umro. Žena je odmah potražila Elizeja. On je otišao s njom u njen dom i, dobivši moć od Jehove, vratio dječaka u život. Elizej se potom vratio proročkim sinovima u Gilgal i čudom uklonio ‘smrt iz lonca’, učinivši da otrovne tikvice postanu neškodljive. Zatim je nahranio stotinu ljudi s dvadeset ječmenih kruhova, i ‘još je ostalo’ (4:40, 44).

 9. Koje je čudo Elizej učinio na Naamanu i što se dogodilo sa sjekirom?

⁹ Zapovjednik sirijske vojske Naaman bolovao je od gube. Jedna mlada zarobljena Izraelka rekla je Naamanovoj ženi da u Samariji živi prorok koji ga može izliječiti. Naaman je otputovao k Elizeju, no on ga nije osobno primio, nego mu je samo poručio da se sedam puta okupa u Jordanu. Naaman se razljutio jer mu se činilo da se prorok prema njemu ne odnosi s poštovanjem. Razmišljao je: Nisu li rijeke u Damasku bolje od izraelskih voda? No kad su ga sluge na kraju nagovorile da ipak posluša Elizeja, Naaman je ozdravio. Elizej nije htio primiti Naamanov dar, ali njegov je sluga Gehazi kasnije otrčao za Naamanom i u Elizejevo ime tražio dar. Kad se vratio i pokušao prevariti Elizeja, Gehazi se razbolio od gube. Elizej je napravio još jedno čudo kad je učinio da ispliva sjekira.

10. Kako je Jehova pokazao svoju nadmoćnu vojsku i kako je Elizej otklonio opasnost od Sirijaca?

¹⁰ Kad je Elizej upozorio izraelskog kralja da su se Sirijci urotili kako bi ga ubili, sirijski je kralj poslao vojsku u Dotan da uhvati Elizeja. Ugledavši sirijsku vojsku koja je opkolila grad, Elizejev se sluga uplašio. No Elizej ga je hrabrio: “Ne boj se, jer naših ima više nego njihovih!” Potom je Elizej molio Jehovu da njegov sluga vidi silnu vojsku koja je bila uz Elizeja. “I gle, vidio je brda oko Elizeja puna vatrenih konja i kola” (6:16, 17). Kad su Sirijci napali, prorok se ponovno pomolio Jehovi, koji je učinio da ga oni ne prepoznaju iako su ga vidjeli. Elizej ih je potom odveo izraelskom kralju. Rekao mu je da ih ne pobije, nego da ih nahrani i zatim pošalje kući.

11. Kako su se ispunila Elizejeva proročanstva o Sirijcima i Ben-Hadadu?

¹¹ Poslije nekog vremena sirijski je kralj Ben-Hadad opkolio Samariju i u gradu je zavladala velika glad. Izraelski je kralj za tu nevolju okrivio proroka Elizeja, no on je prorekao da će već sutradan ljudi imati obilje hrane. Jehova je te noći prouzročio da Sirijci čuju tutnjavu koja je sličila kretanju velike vojske, tako da su pobjegli i ostavili Izraelcima sve što su imali. Nakon nekog vremena Ben-Hadad se razbolio. Kad je čuo da je Elizej došao u Damask, poslao je Hazaela da upita proroka hoće li se oporaviti. Iz Elizejevog se odgovora moglo zaključiti da će kralj umrijeti i da će ga na prijestolju naslijediti Hazael. Hazael se pobrinuo da tako i bude, pa je ubio kralja i preuzeo kraljevstvo.

12. Kakav je kralj bio Jošafatov sin Joram?

¹² Judin kralj Joram (8:16-29). Dotle je u Judi kraljevao Jošafatov sin Joram. On nije bio ništa bolji od izraelskih kraljeva i činio je što je zlo u Jehovinim očima. Žena mu je bila Ahabova kći Atalija, čiji je brat, koji se također zvao Joram, kraljevao u Izraelu. Kad je umro Judin kralj Joram, njegov sin Ahazija naslijedio ga je u Jeruzalemu.

13. U koji je pohod Jehu krenuo odmah nakon svog pomazanja?

¹³ Izraelski kralj Jehu (9:1–10:36). Elizej je poslao jednog od proročkih sinova da pomaže Jehua za kralja nad Izraelom i ovlasti ga da pobije sav Ahabov dom. Jehu nije gubio vrijeme. Odmah je pošao izraelskom kralju Joramu, koji se u Jizreelu oporavljao od rana zadobivenih u ratu. Stražar je vidio da se gradu približava mnoštvo ljudi, pa je javio kralju: “Onaj što vozi, vozi kao Jehu, unuk Nimšijev, jer vozi mahnito” (9:20). Izraelski kralj Joram i Judin kralj Ahazija izišli su u susret Jehuu kako bi saznali zašto dolazi. Jehu im je odgovorio pitanjem: “Kako može biti mir dok je bludništva majke tvoje Izebele i silnog vračanja njezina?” (9:22). Nato se Joram okrenuo da pobjegne, ali Jehu je odapeo strijelu i probo mu srce. Njegovo je tijelo bilo bačeno na Nabotovo polje, i tako je jednim dijelom bila osvećena nevina krv koju je prolio Ahab. Kasnije je Jehu sa svojim ljudima krenuo u potjeru za Ahazijom i ranio ga, pa je ovaj na koncu umro u Megidu. Dva su kralja poginula u Jehuovom prvom munjevitom pohodu.

14. Kako se ispunilo Ilijino proročanstvo o Izebeli?

¹⁴ Potom je došlo vrijeme za obračun s Izebelom. Dok je Jehu pobjedonosno ulazio u Jizreel, Izebela se vrlo dotjerana pojavila na svom prozoru. No nije ostavila dojam na Jehua. “Bacite je dolje!” uputio je poziv njenim slugama. Oni su to i učinili. Njena je krv poprskala zid, a zatim su je pregazili konji. Kad su otišli da je pokopaju, našli su samo njenu lubanju, stopala i šake. Tako se ispunilo Ilijino proročanstvo da će je ‘proždrijeti psi i da će biti kao gnoj na polju jizreelskom’ (2. Kralj. 9:33, 36, 37; 1. Kralj. 21:23).

15. Koga je sve Jehu sreo na putu za Samariju?

¹⁵ Jehu je zatim zapovjedio da se pogubi sedamdeset Ahabovih sinova, a potom je njihove glave naslagao kod jizreelskih vrata. Pobio je sve Ahabove pristalice u Jizreelu. Zatim je krenuo u izraelsku prijestolnicu Samariju. Putem je naišao na četrdeset i dvojicu Ahazijine braće koji su putovali u Jizreel ne znajući što se dogodilo. Naredio je da ih pohvataju i pobiju. A onda je došlo do sasvim drugačijeg susreta! Pred Jehua je izišao Jonadab, sin Rekabov. Jehu ga je upitao: “Jesi li svim srcem sa mnom kao što sam ja svim srcem s tobom?” Nato je Jonadab rekao: “Jesam!” Tada ga je Jehu uzeo k sebi u kola da iz prve ruke vidi kako neće “dozvoliti da itko bude suparnik Jehovi” (2. Kralj. 10:15, 16).

16. Opiši kako je Jehu sustavno zatirao Ahabov dom i Baalov kult.

¹⁶ Stigavši u Samariju, Jehu je pobio sve koji su preostali od Ahabovog doma, kako je Jehova i rekao Iliji (1. Kralj. 21:21, 22). No što je bilo s odvratnim vjerskim obredima kojima se štovao Baal? Jehu je rekao: “Ahab je premalo štovao Baala. Jehu će ga štovati više” (2. Kralj. 10:18). Zatim je pozvao sve štovatelje demona da dođu u Baalov hram, obukao im je haljine po kojima ih se moglo prepoznati te je provjerio ima li među njima koji Jehovin sluga. Potom je poslao unutra svoje ljude da ih pobiju — nijedan nije smio pobjeći. Razrušili su Baalov hram te ga pretvorili u zahode, koji su postojali još u Jeremijino vrijeme. “Tako je Jehu istrijebio Baala iz Izraela” (10:28).

17. U čemu je Jehu zakazao i kako je Jehova počeo kažnjavati Izraela?

¹⁷ No čak je i revni Jehu zakazao. U čemu je zakazao? Štovao je zlatnu telad koju je Jeroboam načinio u Betelu i Danu. “Nije [se] trudio svim srcem postupati po zakonu Jehove, Boga Izraelova” (10:31). No budući da je istrijebio Ahabov dom, Jehova je obećao da će četiri naraštaja njegovih potomaka vladati Izraelom. Za njegova je života Jehova počeo komadati istočni dio kraljevstva tako što je doveo Sirijca Hazaela da napadne Izraela. Jehu je kraljevao 28 godina, a nakon njegove smrti naslijedio ga je njegov sin Joahaz.

18. Kako je osujećena Atalijina urota u Judi i što se dogodilo tijekom Joaševog kraljevanja?

¹⁸ Judin kralj Joaš (11:1–12:21). Kraljica majka Atalija bila je Izebelina kći i u tjelesnom i u duhovnom pogledu. Kad je čula da joj je poginuo sin Ahazija, naredila je da se pobije cijela kraljevska obitelj, a ona je preuzela prijestolje. Spasio se samo Ahazijin mali sin Joaš, kojega su uspjeli sakriti. Sedme godine Atalijina kraljevanja svećenik Jojada pomazao je Joaša za kralja i Atalija je bila pogubljena. Jojada je usmjeravao narod kako treba štovati Jehovu, poučavao je mladog kralja o njegovim obavezama prema Bogu i organizirao je obnovu Jehovinog doma. Kasnije je Joaš poslao darove sirijskom kralju Hazaelu kako ovaj ne bi napao Jeruzalem. Nakon 40-godišnjeg kraljevanja u Jeruzalemu, Joaša su ubili njegovi sluge, a naslijedio ga je njegov sin Amasija.

19. (a) Kojim su krivim bogovima služili Joahaz i Joaš u Izraelu? (b) Kako je Elizej završio svoju službu kao Jehovin prorok?

¹⁹ Izraelski kraljevi Joahaz i Joaš (13:1-25). Jehuov sin Joahaz nastavio je štovati idole i Izrael je potpao pod sirijsku vlast, premda Joahaz nije bio svrgnut s prijestolja. Poslije nekog vremena Jehova je oslobodio Izraelce, ali oni su i dalje štovali telad koju je načinio Jeroboam. Kad je umro Joahaz, njegov sin Joaš naslijedio ga je kao kralj u Izraelu dok je drugi Joaš kraljevao u Judi. Izraelski kralj Joaš nastavio je štovati idole poput svog oca. Nakon njegove smrti naslijedio ga je njegov sin Jeroboam. Tijekom Joaševog kraljevanja Elizej se razbolio i umro, no prije toga je izrekao svoje posljednje proročanstvo da će Joaš triput poraziti Sirijce, što se i ispunilo. Posljednje čudo koje se pripisuje Elizeju dogodilo se nakon njegove smrti. Naime, kad su leš nekog čovjeka bacili u isti grob u koji je bio pokopan Elizej, čovjek je oživio kad se dotakao Elizejevih kostiju.

20. Opiši Amasijino kraljevanje u Judi.

²⁰ Judin kralj Amasija (14:1-22). Amasija je činio što je pravo u Jehovinim očima, ali nije uništio uzvišice na kojima su se vršili vjerski obredi. Porazio ga je izraelski kralj Joaš. Nakon što je kraljevao 29 godina, protiv njega su skovali urotu i ubili ga. Naslijedio ga je njegov sin Azarija.

21. Što se dogodilo tijekom kraljevanja Jeroboama II u Izraelu?

²¹ Izraelski kralj Jeroboam II (14:23-29). Izraelski kralj Jeroboam II nastavio je štovati lažne bogove poput svog praoca Jeroboama I. Kraljevao je u Samariji 41 godinu i uspio je povratiti teritorij koji je Izrael izgubio. Na prijestolju ga je naslijedio njegov sin Zaharija.

22. Što smo saznali o Azarijinom kraljevanju u Judi?

²² Judin kralj Azarija, koji se zvao i Uzija (15:1-7). Azarija je vladao 52 godine. Živio je čestito pred Jehovom, ali nije uništio obredne uzvišice. U kasnijim ga je godinama Jehova kaznio gubom, a njegov je sin Jotam preuzeo kraljevske dužnosti i postao kralj nakon njegove smrti.

23. Koja su se zla događala u vrijeme kad je Izraelu sve više prijetila opasnost od Asirije?

²³ Izraelski kraljevi Zaharija, Šalum, Menahem, Pekahija i Pekah (15:8-31). Prema Jehovinom obećanju, na izraelskom su prijestolju ostala četiri naraštaja Jehuovog doma — Zaharija je bio zadnji kralj iz te loze (10:30). Zaharija je postao kralj u Samariji, ali šest mjeseci kasnije ubio ga je Šalum, koji je vladao samo mjesec dana. Za vrijeme kraljeva Menahema, Pekahije i Pekaha u Izraelu je vladalo veliko zlo — štovali su se lažni bogovi, bilo je mnogo ubojstava i spletki. Tijekom Pekahovog kraljevanja Asirija je počela osvajati neke izraelske gradove. Hošea je ubio Pekaha i postao posljednji izraelski kralj.

24. Kakav je grijeh učinio Jotamov nasljednik, Judin kralj Ahaz?

²⁴ Judini kraljevi Jotam i Ahaz (15:32–16:20). Jotam je obožavao Jehovu, ali nije uništio obredne uzvišice. Njegov sin Ahaz oponašao je kraljeve susjednog Izraela čineći što je zlo u Jehovinim očima. Kad su ga napali izraelski i sirijski kralj, tražio je pomoć od asirskog kralja. Asirci su mu pomogli i osvojili Damask. Ahaz je otišao onamo kako bi se susreo s asirskim kraljem. Ondje je vidio žrtvenik na kojem su se vršili poganski obredi. Kad se vratio u Jeruzalem, načinio je isti takav žrtvenik i počeo prinositi žrtve na njemu, umjesto na bakrenom žrtveniku u Jehovinom hramu. Njegov sin Ezekija naslijedio ga je kao kralj Jude.

25. Kako su Izraelci otišli u zarobljeništvo i zašto se to dogodilo?

²⁵ Posljednji izraelski kralj Hošea (17:1-41). Izrael je potpao pod asirsku vlast. Hošea se pobunio i tražio pomoć od Egipta, ali devete godine njegovog kraljevanja Asirija je pobijedila Izraela i odvela narod u zarobljeništvo. Tako je prestalo postojati desetplemensko izraelsko kraljevstvo. Zašto se to dogodilo? “Zato što su sinovi Izraelovi zgriješili Jehovi, Bogu svojemu (...). Služili su idolima odvratnim iako im je Jehova rekao: ‘Ne činite to!’ Zato se Jehova silno razgnjevio na Izraela i odbacio ga od lica svojega” (17:7, 12, 18). Asirci su doveli ljude s istoka da nasele zemlju, a ti su ljudi “štovali (...) Jehovu, ali su obožavali i svoje bogove” (17:33).

26, 27. (a) Kako je Judin kralj Ezekija činio što je pravo u Jehovinim očima? (b) Kako je Jehova uslišio Ezekijinu molitvu i otklonio asirsku prijetnju? (c) Kako se ispunilo Izaijino proročanstvo?

²⁶ Judin kralj Ezekija (18:1–20:21). Ezekija je činio što je pravo u Jehovinim očima, sve je činio kao i njegov praotac David. Iskorijenio je obožavanje krivih bogova i uništio obredne uzvišice. Uništio je čak i bakrenu zmiju koju je načinio Mojsije, jer ju je narod počeo štovati. Potom je asirski kralj Sanherib napao Judu i osvojio mnoge utvrđene gradove. Ezekija ga je pokušao odvratiti od osvajanja plativši mu veliki danak, ali Sanherib je poslao svoga glasnika rabšaka (visokog službenika u carstvu), koji je došao pod jeruzalemske zidine i pred svim narodom zahtijevao od Ezekije da se preda, a usto se i rugao Jehovi. Prorok Izaija ohrabrio je vjernog Ezekiju rekavši mu da je Sanherib osuđen na propast. “Ovako kaže Jehova: ‘Ne boj se’!” (19:6). Sanherib je nastavio prijetiti, a Ezekija je preklinjao Jehovu: “A sada, Jehova, Bože naš, izbavi nas, molim te, iz ruke njegove, da sva kraljevstva zemaljska spoznaju da si ti, Jehova, Bog jedini!” (19:19).

²⁷ Je li Jehova uslišio tu nesebičnu molitvu? Prvo mu je preko Izaije poručio da će “revnost Jehove nad vojskama” odvratiti neprijatelja (19:31). Zatim je, još iste noći, poslao svog anđela, koji je pobio 185 000 Asiraca u njihovom taboru. Ujutro su ‘oko preživjelih bili sve sami mrtvaci’ (19:35). Sanherib se poražen vratio kući i ostao u Ninivi. Ondje ga je njegov bog Nisrok još jednom iznevjerio. Naime, dok se klanjao pred njim, ubili su ga vlastiti sinovi. Tako se ispunilo Izaijino proročanstvo (19:7, 37).

28. Po čemu je bio poznat Ezekija, no u čemu je pogriješio?

²⁸ Nakon nekog vremena Ezekija se nasmrt razbolio, no Jehova je ponovno uslišio njegovu molitvu i produžio mu život za petnaest godina. Babilonski kralj poslao mu je glasnike s darovima, a Ezekija im je nepromišljeno pokazao svu svoju riznicu. Tada je Izaija prorekao da će sve što se nalazi u njegovom domu jednoga dana biti odneseno u Babilon. Ezekija je potom umro. Bio je poznat po svojim pothvatima i po tunelu koji je sagradio kako bi doveo vodu u Jeruzalem.

29. Koje je idolopokloničke običaje obnovio Manaše, koju je nevolju prorekao Jehova i kako je Manaše još griješio?

²⁹ Judini kraljevi Manaše, Amon i Jošija (21:1–23:30). Manaše je naslijedio svog oca Ezekiju i kraljevao 55 godina, i činio je mnogo zla pred Jehovom. Obnovio je obredne uzvišice na kojima su se štovali lažni bogovi, podigao žrtvenike Baalu, načinio obredno deblo, kao što je bio učinio i Ahab, i u Jehovinom je domu štovao idole. Jehova je prorekao da će dovesti na Jeruzalem nevolju kakvu je doveo i na Samariju i da će izbrisati Jeruzalem “kao što se briše zdjela — obriše se pa se izvrne”. Osim toga, Manaše je prolio ‘mnogo nevine krvi’ (21:13, 16). Naslijedio ga je njegov sin Amon, koji je nastavio činiti zlo, no nakon dvije godine bio je ubijen.

30. Kako se i zašto Jošija vratio Jehovi svim srcem?

³⁰ Narod je za kralja postavio Amonovog sina Jošiju. On je kraljevao 31 godinu i za to je vrijeme nakratko uspio zaustaviti Judino srljanje u propast, jer je “u svemu (...) išao putem Davida, praoca svojega” (22:2). Kad je Jošija počeo obnavljati Jehovin dom, veliki je svećenik pronašao knjigu Mojsijevog zakona. U njoj je bilo potvrđeno da će narod biti uništen jer je neposlušan Jehovi, ali proročica je obećala Jošiji da se to neće dogoditi za njegova života jer je bio vjeran Jehovi. On je očistio Jehovin dom i cijelu zemlju od demonskih vjerskih obreda, a uništio je idole i u Betelu, gdje je razorio Jeroboamov žrtvenik i tako ispunio proročanstvo iz 1. Kraljevima 13:1, 2. Ponovno je uveo proslavu Pashe u čast Jehovi. “Nije bilo prije njega takvoga kralja koji se vratio Jehovi svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom, čineći sve prema zakonu Mojsijevu” (23:25). No Jehova je i dalje bio gnjevan zbog Manašeovih zlodjela. Jošija je poginuo u sukobu s egipatskim kraljem kod Megida.

31. Koji su događaji pogoršali stanje u Judi nakon Jošijine smrti?

³¹ Judini kraljevi Joahaz, Jojakim i Jojakin (23:31–24:17). Jošijin sin Joahaz kraljevao je samo tri mjeseca kad ga je zarobio egipatski kralj, koji je postavio na prijestolje njegovog brata Elijakima i promijenio mu ime u Jojakim. On je činio zlo poput svojih praotaca, pa ga je pokorio babilonski kralj Nebukadnezar, no Jojakim se tri godine kasnije pobunio protiv njega. Nakon Jojakimove smrti počeo je kraljevati njegov sin Jojakin. Nebukadnezar je opkolio Jeruzalem, osvojio ga i odnio u Babilon blago iz Jehovina doma “kao što je rekao Jehova” (24:13; 20:17). Jojakin i tisuće njegovih podanika bili su odvedeni u izgnanstvo u Babilon.

32. Koji su potresni događaji doveli do toga da su Jeruzalem i Juda ostali potpuno napušteni?

³² Judin posljednji kralj Sidkija (24:18–25:30). Nebukadnezar je za kralja postavio Jojakinovog strica Mataniju i promijenio mu ime u Sidkija. On je kraljevao jedanaest godina u Jeruzalemu i činio je što je zlo u Jehovinim očima. Pobunio se protiv Babilona, tako da je devete godine njegova kraljevanja došao Nebukadnezar sa svom svojom vojskom i sagradio opsadni zid oko Jeruzalema. Nakon osamnaest mjeseci opsade grad je bio poharan glađu. Potom je vojska provalila gradski zid, a Sidkija je bio uhvaćen u bijegu. Babilonci su pred Sidkijom pogubili njegove sinove, a njega su oslijepili. Sljedećeg mjeseca spalili su sve važnije kuće u gradu, među ostalima i Jehovin dom i kraljevski dvor, a gradske su zidine srušili. Većina preživjelih odvedena je u zarobljeništvo u Babilon. Nebukadnezar je postavio Gedaliju za upravitelja među siromašnim narodom koji je ostao u Judi. No Gedalija je bio ubijen, a narod je pobjegao u Egipat. Tako je od sedmog mjeseca 607. pr. n. e. zemlja bila potpuno napuštena. Zaključne misli Druge o kraljevima govore o milosti koju je babilonski kralj iskazao Jojakinu 37. godine njegova zarobljeništva.

33. Koje izvanredne primjere iz Druge o kraljevima možemo oponašati?

³³ Druga o kraljevima opisuje propast izraelskog i Judinog kraljevstva, ali istodobno govori o mnogim osobama koje je Jehova blagoslovio jer su ljubile njega i njegova pravedna načela. Tako je Šunamka, kao i udovica iz Sarfate prije nje, bila bogato blagoslovljena jer je gostoljubivo primila Božjeg proroka (4:8-17, 32-37). Jehova može uvijek zadovoljiti sve naše potrebe, kao što pokazuje događaj iz Elizejeva života kad je s dvadeset kruhova nahranio stotinu ljudi. Kasnije je i Isus činio slična čuda (2. Kralj. 4:42-44; Mat. 14:16-21; Mar. 8:1-9). Prisjetimo se kako je Jonadab bio blagoslovljen pozivom da se pridruži Jehuu u njegovim kolima i da vidi kako će biti istrijebljeni Baalovi štovatelji. Zašto je dobio taj poziv? Zato što je izišao u susret revnom Jehuu kako bi ga pozdravio (2. Kralj. 10:15, 16). I na kraju, tu su Ezekija i Jošija, koji nam služe kao odličan primjer zbog svoje poniznosti i doličnog poštovanja koje su osjećali prema Jehovinom imenu i njegovom Zakonu (19:14-19; 22:11-13). Sve su to izvanredni primjeri koje možemo oponašati.

34. Što možemo naučiti iz Druge o kraljevima o pokazivanju poštovanja prema imenovanim slugama i o krivnji za krv?

³⁴ Jehova ne dopušta da itko pokazuje nepoštovanje prema njegovim imenovanim slugama. Kad su se neki dječaci zlobno rugali njegovom proroku Elizeju, Jehova ih je odmah kaznio (2:23, 24). Pored toga, Jehova ne zaboravlja prolivenu krv nedužnih ljudi. On nije oštro kaznio Ahabov dom samo zbog štovanja Baala nego i zbog krvoprolića koje je uzrokovao. Stoga je Jehu bio pomazan da osveti “krv svih slugu Jehovinih na Izebeli”. Kad je izvršio osudu na Joramu, Jehu se sjetio Jehovinih riječi — to se dogodilo zbog ‘krvi Nabota i krvi njegovih sinova’ (9:7, 26). Slično tome, Manašeova je krivnja za krv konačno zapečatila Judinu propast. Manaše je sagriješio jer je štovao krive bogove, ali pored toga je ‘napunio Jeruzalem nevinom krvi od jednoga kraja do drugoga’. Iako se Manaše kasnije pokajao zbog svojih zlodjela, krivnja za krv je ostala (2. Ljet. 33:12, 13). Čak ni dobri kralj Jošija, koji je uklonio svaki trag idolopokloničke religije, nije mogao izbrisati kolektivnu krivnju za krv koja se prenosila još od vremena Manašeovog kraljevanja. Kad je nekoliko godina kasnije Jehova doveo na Jeruzalem neprijatelje kako bi izvršili njegovu presudu, rekao je da se to događa jer je Manaše “krvlju nevinom napunio Jeruzalem. Zato mu Jehova nije htio oprostiti” (2. Kralj. 21:16; 24:4). Nadalje, Isus je u prvom stoljeću n. e. rekao da će Jeruzalem biti razoren jer su njegovi svećenici bili potomci onih koji su prolijevali proročku krv, ‘kako bi na njih došla sva pravedna krv prolivena na zemlji’ (Mat. 23:29-36). Bog je upozorio svijet da će osvetiti nevinu krv koja je prolivena, posebno krv “pobijenih zbog riječi Božje” (Otkr. 6:9, 10).

35. (a) Kako je potvrđeno da su Ilija, Elizej i Izaija pravi proroci? (b) Što je Petar rekao o proročanskoj riječi, a povezano je s Ilijom?

³⁵ U Drugoj o kraljevima jasno se vidi da Jehova uvijek nepogrešivo ispunjava svoje proročanske osude. Stoga našu pažnju posebno privlače tri vodeća proroka — Ilija, Elizej i Izaija. Proročanstva svakoga od njih ispunila su se do najsitnijih detalja (2. Kralj. 9:36, 37; 10:10, 17; 3:14, 18, 24; 13:18, 19, 25; 19:20, 32-36; 20:16, 17; 24:13). Ilija se pojavio tijekom preobraženja na gori zajedno s prorokom Mojsijem i Velikim Prorokom Isusom Kristom, čime je još jednom bilo potvrđeno da je pravi prorok (Mat. 17:1-5). Osvrćući se na taj veličanstveni događaj, Petar je rekao: “Tako je proročanska riječ koju imamo još pouzdanija, i dobro činite što pazite na nju kao na svjetiljku koja svijetli na tamnome mjestu, u srcima vašim, dok ne svane dan i ne pojavi se zvijezda danica” (2. Petr. 1:19).

36. Zašto je Jehova bio milosrdan svom narodu i kako jača naše pouzdanje u dolazak Kraljevstva kojim će vladati obećani Potomak?

³⁶ Događaji zapisani u Drugoj o kraljevima jasno pokazuju da Jehova osuđuje na smrt sve koji štuju lažne bogove i sve koji namjerno prolijevaju nevinu krv. No Jehova se smilovao svom narodu i bio mu milosrdan “zbog saveza svojega s Abrahamom, Izakom i Jakovom” (2. Kralj. 13:23). Štitio ih je “zbog Davida, sluge svojega” (8:19). Isto će tako biti milosrdan prema onima koji mu se danas obrate. Biblijski izvještaj i obećanja o kojima čitamo jačaju naše pouzdanje dok očekujemo dolazak Kraljevstva “sina Davidova” Isusa Krista, obećanog Potomka, Kraljevstva u kojem neće biti krvoprolića ni zla (Mat. 1:1; Iza. 2:4; Psal. 145:20).