Pouke iz Druge knjige dnevnika

POČETAK Druge knjiga dnevnika smješten je u vrijeme kada Izraelom vlada kralj Salamun. Knjiga završava riječima koje je perzijski kralj Kir uputio Židovima prognanim u Babiloniju: “[Jehova] mi je zapovjedio da mu sazidam dom u Jeruzalemu u Judeji. Tko je između vas od svega naroda njegova? Jehova Bog njegov neka bude s njim, pa nek ide [u Jeruzalem]” (2. Dnevnika 36:23). Ova knjiga, koju je dovršio svećenik Ezra 460. pr. n. e., obuhvaća razdoblje od 500 godina — od 1037. pr. n. e. do 537. pr. n. e.

Kirova odredba omogućila je Židovima da se vrate u Jeruzalem i tamo ponovno služe Jehovi. Međutim, mnoge godine provedene u babilonskom zarobljeništvu nisu prošle bez posljedica. Povratnici nisu poznavali povijest svog naroda. Druga knjiga dnevnika pružila im je živopisan prikaz događaja koji su se odvijali u vrijeme kraljeva iz Davidove kraljevske loze. Ona je zanimljiva i nama jer ističe blagoslove koji su rezultat poslušnosti pravom Bogu, kao i posljedice neposlušnosti.

Jehova je kralju Salamunu ispunio njegove iskrene želje — dao mu je mudrost i znanje, a pored toga i bogatstvo i slavu. Kralj je u Jeruzalemu sagradio Jehovi veličanstven dom, a ljudi su bili “radosni i veseli” (2. Dnevnika 7:10). Salamun je postao “veći od svih kraljeva zemaljskih bogatstvom i mudrošću” (2. Dnevnika 9:22).

Nakon što je vladao Izraelom 40 godina, Salamun je ‘počinuo kod otaca svojih, a na njegovom je mjestu počeo kraljevati Roboam sin njegov’ (2. Dnevnika 9:31). Ezra ne spominje da je Salamun skrenuo s pravog puta. Jedine kraljeve pogreške koje je spomenuo bile su nemudra odluka da iz Egipta nabavi mnogo konja i ženidba s faraonovom kćeri. Tako je kroničar Ezra iznio taj izvještaj u pozitivnom tonu.

Odgovori na biblijska pitanja:

2:14 — Zašto se u ovom izvještaju porijeklo tog vještog radnika razlikuje od onog koje navodi 1. Kraljevima 7:14? U Prvoj knjizi o kraljevima za majku tog majstora kaže se da je bila ‘udovica od plemena Neftalijeva’ zato što je bila udana za čovjeka iz tog plemena. Međutim, ona sama bila je iz Danovog plemena. Nakon što joj je muž umro, ona se udala za čovjeka iz Tira, a spomenuti majstor potekao je iz tog braka.

2:18; 8:10 — Ovi reci pokazuju da je namjesnika koji su nadgledavali posao i nadzirali radnike bilo 3 600 te još 250. Međutim, prema 1. Kraljevima 5:16 i 9:23 bilo ih je 3 300 te dodatnih 550. Zašto se te brojke razlikuju? Vjerojatno se radi o različitom načinu evidentiranja namjesnika. Moguće je da Druga knjiga dnevnika pravi razliku između 3 600 neizraelskih i 250 izraelskih namjesnika, dok se u Prvoj knjizi o kraljevima razlučuje 3 300 nadglednika od 550 glavnih nadzornika, koji su bili na višem položaju. U svakom slučaju, namjesnika je ukupno bilo 3 850.

4:2-4 — Zašto su kipovi volova (odnosno bikova, prema prijevodu Novi svijet) upotrijebljeni za podnožje lijevanog “mora”? U Bibliji su bikovi simbol snage (Ezehijel 1:10; Otkrivenje 4:6, 7). Budući da je tih 12 bakrenih bikova nosilo golemo “more”, koje je težilo oko 30 tona, kipovi bikova bili su sasvim prikladan izbor. Izrada bikova u tu svrhu nije se nimalo kosila s drugom Božjom zapovijedi, koja je zabranjivala izradu predmeta za štovanje (2. Mojsijeva 20:4, 5).

4:5 — Koliki je bio ukupni kapacitet lijevanog mora? Napunjeno do vrha, “more” je moglo primiti tri tisuće vata, odnosno oko 66 000 litara vode. Međutim, vjerojatno je najčešće bilo popunjeno oko dvije trećine njegovog kapaciteta. Zato u 1. Kraljevima 7:26 stoji da more “primaše dvije tisuće vata [44 000 litara]”.

5:4, 5, 10 — Što je iz prvobitnog svetog šatora preneseno u Salamunov hram? Jedini predmet koji je iz prvobitnog šatora sastanka prenesen u Salamunov hram bio je kovčeg saveza. Kad je hram sagrađen, sveti šator prenesen je iz Gabaona u Jeruzalem, gdje ga se vjerojatno i čuvalo (2. Dnevnika 1:3, 4).

Pouke za nas:

1:11, 12 Salamunova molba pokazala je Jehovi da je kralju bilo jako stalo do mudrosti i znanja. I naše molitve Bogu otkrivaju do čega nam je uistinu stalo. Zato bi bilo mudro ispitati sadržaj svojih molitvi.

6:4 Duboko cijenjenje Jehovine vjerne ljubavi i dobrote treba nas potaknuti da blagoslivljamo Jehovu, odnosno da ga hvalimo s ljubavlju i zahvalnošću.

6:18-21 Iako nijedna građevina ne može obuhvatiti Boga, hram je služio kao središnje mjesto u kojem se štovalo Jehovu. Danas su dvorane Jehovinih svjedoka središta prave religije na području gdje živimo.

6:19, 22, 32 Jehovi su se mogli obratiti svi, od kralja do najneznatnijih ljudi u narodu, pa čak i stranac iskrenog srcaa (Psalam 65:2).

Jedinstveno izraelsko kraljevstvo raspalo se na dva dijela — sjeverno desetplemensko kraljevstvo te južno dvoplemensko kraljevstvo Jude i Benjamina. Svećenicima i levitima iz cijelog Izraela vjernost savezu za Kraljevstvo bila je važnija od rodoljublja, te su stali na stranu Salamunovog sina Roboama. Samo 30 godina nakon što je bio izgrađen hram, njegovo je blago opljačkano.

Od 19 kraljeva koji su slijedili nakon Roboama, 5 ih je bilo vjerno Bogu, 3 su počela dobro vladati, ali su kasnije postala nevjerna, a jedan se obratio i prestao s grešnim postupanjem. Ostali kraljevi činili su ono što je zlo u Jehovinim očima.b Međutim, naglasak se stavlja na postupke petorice kraljeva koji su se uzdali u Jehovu. Izvještaji o Ezehijinom obnavljanju hramskih službi i Jozijinom organiziranju velike Pashe sigurno su jako ohrabrili Židove kojima je bilo stalo da se u Jeruzalemu obnovi služba Jehovi.

Odgovori na biblijska pitanja:

13:5 — Što se podrazumijeva pod izrazom ‘osoljeni savez’? Budući da sprečava kvarenje, sol je postala simbol trajnosti i nepromjenjivosti. Stoga, ‘osoljeni savez’ predočava čvrst sporazum.

14:2-5; 15:17 — Je li kralj Aza uništio sve idolopokloničke “visine”? Očigledno nije. Moguće je da je Aza uklonio samo one obredne uzvišice, ili visine, na kojima su se štovali lažni bogovi, a ne i one na kojima je narod štovao Jehovu. Moguće je i da su obredne uzvišice obnovljene u kasnijem razdoblju Azina kraljevanja. Njih je uklonio njegov sin Jozafat. Međutim, obredne uzvišice nisu potpuno nestale čak niti tijekom Jozafatovog kraljevanja (2. Dnevnika 17:5, 6; 20:31-33).

15:9; 34:6 — Što je bilo sa Šimunovim plemenom kada se izraelsko kraljevstvo podijelilo? Budući da je naslijedilo neka područja u Judinoj zemlji, Šimunovo pleme geografski se nalazilo unutar kraljevstva Jude i Benjamina (Jozua 19:1). Međutim, u vjerskom i političkom pogledu pleme se priključilo sjevernom kraljevstvu (1. Kraljevima 11:30-33; 12:20-24). Stoga se Šimunovo pleme pribrajalo u desetplemensko kraljevstvo.

35:3 — Odakle je Jozija donio sveti kovčeg u hram? Biblija ne spominje je li kovčeg možda već ranije uklonio neki zao kralj ili ga je Jozija premjestio na sigurno tijekom opsežne obnove hrama. Nakon Salamunovog vremena kovčeg saveza samo se jednom spominje u povijesnim izvještajima, i to kada ga je Jozija donio u hram.

Pouke za nas:

13:13-18; 14:11, 12; 32:9-23 Iz ovih izvještaja možemo izvući snažnu pouku o važnosti oslanjanja na Jehovu!

16:1-5, 7; 18:1-3, 28-32; 21:4-6; 22:10-12; 28:16-22 Udruživanje s tuđincima i nevjernicima ima tragične posljedice. Budimo mudri i nemojmo se nepotrebno vezivati uz ovaj svijet (Ivan 17:14, 16; Jakov 4:4).

16:7-12; 26:16-21; 32:25, 26 Oholost je navela kralja Azu da neispravno postupa posljednjih godina svog života. Ponos je upropastio Oziju. Ezehija je postupio nerazumno i vjerojatno ponosno kada je babilonskim poslanicima pokazao svoje blago (Izaija 39:1-7). “Oholost dolazi pred pogibao, i ponosit duh pred propast”, upozorava Biblija (Priče Salamunove 16:18).

16:9 Jehova pomaže onima čije je srce potpuno odano njemu. On žarko želi koristiti svoju moć za njihovu dobrobit.

18:12, 13, 23, 24, 27 I mi trebamo biti hrabri i odvažni poput Miheje kada govorimo o Jehovi i njegovim naumima.

19:1-3 Jehova traži dobro u nama čak i kada smo izazvali njegov gnjev.

20:1-28 Možemo biti sigurni da će Jehova biti uz nas kada od njega ponizno tražimo da nas vodi (Priče Salamunove 15:29).

20:17 Da bismo vidjeli ‘kako će nas izbaviti Jehova’, trebamo se ‘postaviti’ tako da marljivo podupiremo Božje Kraljevstvo. Umjesto da se oslanjamo na svoje snage, moramo ‘stajati’ s bezuvjetnim pouzdanjem u Jehovu.

24:17-19; 25:14 Joas i njegov sin Amazija upali su u zamku idolopoklonstva. Danas idolopoklonstvo može biti jednako zavodljivo, naročito kad se podmuklo pojavljuje u obliku lakomosti ili nacionalizma (Kološanima 3:5; Otkrivenje 13:4).

32:6, 7 I mi moramo biti hrabri i jaki dok ‘oblačimo Božju potpunu bojnu opremu’ i vodimo duhovni rat (Efežanima 6:11-18).

33:2-9, 12, 13, 15, 16 Pravo pokajanje vidi se kada osoba prestane neispravno postupati i odlučno se trudi činiti ono što je ispravno. Jehova iskazuje milosrđe čak i nekome tko je bio zao poput kralja Manasije — pod uvjetom da se iskreno kaje.

34:1-3 Nikakvi negativni utjecaji iz djetinjstva ne bi nas trebali spriječiti da upoznamo Boga i služimo mu. Na Joziju je u njegovom ranom djetinjstvu možda pozitivno utjecao njegov pokajnički djed Manasija. Što god da je pozitivno utjecalo na Joziju, na koncu je urodilo dobrim plodom. Isto može biti i s nama.

36:15-17 Jehova je samilostan i strpljiv. Međutim, njegova samilost i strpljivost imaju granice. Ljudi se moraju odazvati na propovijedanje o Kraljevstvu ako žele biti među preživjelima kada Jehova okonča ovaj zao svijet.

36:17, 22, 23 Jehovina riječ uvijek se ostvari (1. Kraljevima 9:7, 8; Jeremija 25:9-11).

“Ukide Jozija sve gadove po svim krajevima sinova Izraelovih, i učini, te svi koji bijahu u Izraelu služahu Jehovi Bogu svojemu”, stoji u 2. Dnevnika 34:33. Što je Joziju potaklo na to? Kada je pisar Safan donio kralju Joziji tek pronađenu knjigu Jehovinog Zakona, kralj je dao da mu je pročitaju. Na Joziju je ono što je čuo ostavilo takav dojam da je cijelog svog života revno podupirao pravu religiju.

Čitanje Božje Riječi i razmišljanje o onome što čitamo može na nas duboko utjecati. Zar nas razmišljanje o kraljevima iz Davidove loze ne potiče da oponašamo primjer onih koji su se uzdali u Jehovu i da ne ponavljamo pogreške onih koji se u njega nisu uzdali? Druga knjiga dnevnika motivira nas da budemo odani isključivo pravom Bogu i da mu ostanemo vjerni. Nema sumnje, njena je poruka živa i vrši snažan utjecaj (Hebrejima 4:12).