Sve stvoreno objavljuje Božju slavu!

1, 2. (a) Zašto ljudi ne mogu izravno vidjeti Božju slavu? (b) Kako 24 starješine slave Boga?

“NEĆEŠ moći vidjeti lica mojega, jer ne može čovjek mene vidjeti i ostati živ” (2. Mojsijeva 33:20). To je upozorenje Jehova dao Mojsiju. Budući da su ljudi načinjeni od krvi i mesa, ne mogu izravno vidjeti Božju slavu i ostati živi. Međutim, apostol Ivan je u viziji vidio izvanredan prizor Jehove na njegovom slavnom prijestolju (Otkrivenje 4:1-3).

² Za razliku od ljudi, vjerna duhovna stvorenja mogu vidjeti Jehovino lice. Među njima su i “dvadeset i četiri starješine” koji se nalaze na nebu i koje je Ivan vidio u viziji. Oni predočavaju 144 000 (Otkrivenje 4:4; 14:1-3). Što čine kad vide Božju slavu? Prema Otkrivenju 4:11, oni kažu: “Dostojan si, Jehova, Bože naš, primiti slavu i čast i moć, jer si ti sve stvorio, i zbog tvoje volje postoji i stvoreno je.”

3, 4. (a) Zašto vjerovanje u Boga nije znanstveno neutemeljeno? (b) Zašto ponekad neki ne vjeruju u Boga?

³ Osjećaš li se potaknutim slaviti Boga? Velika većina ljudi to ne čini, a neki čak tvrde da Bog ne postoji. Naprimjer, jedan je astronom napisao: “Da li je to bio Bog koji se umiješao i svojom providnošću vješto stvorio kozmos za nas? (...) Sjajna ideja. Nažalost, smatram je zabludom. (...) Bog nije objašnjenje.”

⁴ Znanstveni je rad ograničen jer se temelji na onom što ljudi promatraju ili izučavaju. U suprotnom je samo teorija ili nagađanje. “Bog je Duh”, pa ga je nemoguće proučiti pomoću znanstvenih metoda (Ivan 4:24). Dakle, drsko je odbaciti vjerovanje u Boga kao znanstveno neutemeljeno. Znanstvenik Vincent Wigglesworth sa Sveučilišta Cambridge rekao je da su znanstvene metode same po sebi “stvar vjere”. Kako? “One se temelje na neosporivom vjerovanju da su prirodne pojave rezultat ‘prirodnih zakona’.” Prema tome, kad netko ne vjeruje u Boga, zar time naprosto ne zamjenjuje jedan oblik vjere drugim? Ponekad ne vjerovati u Boga znači svjesno ne prihvaćati istinu. Psalmist je napisao: “Zli u bahatosti svojoj ne traži Boga. Sve su zamisli njegove: ‘Nema Boga!’” (Psalam 10:4, NS).

 5. Zašto oni koji ne vjeruju u Boga nemaju izgovora?

⁵ No vjerovanje u Boga nije slijepo vjerovanje zato što postoje veliki dokazi o postojanju Boga (Hebrejima 11:1). Astronom Allan Sandage izjavio je: “Posve je nevjerojatno da je takav red [u svemiru] nastao iz kaosa. Mora postojati neki izvor organiziranosti. Bog je za mene misterij, ali i objašnjenje za čudo postojanja, naime zašto postoji nešto, a ne ništa.” Apostol Pavao je kršćanima u Rimu rekao da se Božja “nevidljiva svojstva jasno vide od stvaranja svijeta naovamo, budući da se zapažaju po onome što je načinjeno, naime njegova vječna moć i Božanstvo, tako da oni [koji ne vjeruju] nemaju izgovora” (Rimljanima 1:20). Od “stvaranja svijeta” — naročito od stvaranja razumom obdarenih ljudskih stvorenja, koja su mogla zapaziti da Bog postoji — očito je da postoji Stvoritelj goleme moći, Bog koji zaslužuje našu odanost. Zbog toga oni koji ne priznaju Božju slavu nemaju izgovora. A kakve nam to dokaze pružaju djela stvaranja?

6, 7. (a) Kako nebesa javljaju Božju slavu? (b) Zašto su nebesa rastegla “mjerno uže”?

⁶ Psalam 19:1 odgovara ovim riječima: “Nebesa kazuju slavu Božju, i djela ruku njegovih glasi svod nebeski.” David je znao da zvijezde i planeti koji sjaje kroz “svod”, ili atmosferu, daju nepobitan dokaz o postojanju veličanstvenog Boga. On nastavlja: “Dan danu dokazuje, i noć noći javlja” (Psalam 19:2). Iz dana u dan, iz noći u noć nebesa otkrivaju Božju mudrost i stvaralačku moć. To je kao da s neba navire hvala Bogu.

⁷ Međutim, potreban je razbor da bi se čulo to svjedočanstvo. “Nema tu govora, nema tu riječi; od njih se glasa ne čuje.” Pa ipak, svjedočanstvo koje nebesa daju bez riječi doista je snažno. “Po cijeloj se zemlji rastegnulo mjerno uže njihovo i riječi su njihove nakraj nastanjene zemlje otišle” (Psalam 19:3, 4, NS). Nebesa kao da su rastegla “mjerno uže” kako bi se uvjerila da je svjedočanstvo koje daju bez riječi stiglo do svakog kutka Zemlje.

8, 9. Navedi neke zadivljujuće činjenice o Suncu.

⁸ David zatim opisuje jedno drugo čudo Jehovinog stvaranja: “Suncu je postavio stan na njima [vidljivim nebesima]; i ono izlazi kao ženik iz ložnice svoje, kao junak veselo teče putem. Izlazak mu je nakraj neba, i hod mu do kraja njegova; i nitko nije sakriven od toplote njegove” (Psalam 19:4-6).

⁹ U usporedbi s drugim zvijezdama Sunce je tek srednje veličine. Pa ipak, ono je izuzetna zvijezda. Uz Sunce svi drugi planeti koji kruže oko njega izgledaju kao patuljci. Jedan izvor kaže da njegova masa iznosi “dvije tisuće kvatrilijuna tona” (piše se brojkom 2 s 27 nula) — što je 99,9 posto mase čitavog Sunčevog sustava! Njegova gravitacijska sila omogućuje Zemlji da kruži oko njega na udaljenosti od 150 milijuna kilometara te da se ne udaljava ni približava više od toga. Iako na naš planet stiže tek vrlo mali dio (oko 0,0000000005 posto) Sunčeve energije, to je dovoljno da bi se podržavao život.

10. (a) Kako Sunce ide u svoj “stan” i iz njega? (b) Kako Sunce trči kao “junak”?

¹⁰ Psalmist simboličnim riječima govori o Suncu kad ga opisuje kao ‘junaka’ koji danju trči s jednog horizonta na drugi, a noću počiva u svom ‘stanu’. Kad se, gledano sa Zemlje, ta velika zvijezda spusti iza horizonta, čini se kao da odlazi u “stan”, kao da ide na počinak. Ujutro se naglo pojavi, blistavo sja ‘kao ženik kad izlazi iz svoje ložnice’. Budući da je David bio pastir, znao je što su hladne noći (1. Mojsijeva 31:40). Prisjetio se kako su Sunčeve zrake brzo ugrijale njega i prirodu koja ga je okruživala. Sunce očito nije iscrpljeno od svog “putovanja” od istoka do zapada, nego je poput ‘junaka’, spremno da ponovno krene na svoje putovanje.

11, 12. (a) Zašto je zadivljujuće to što Biblija zvijezde uspoređuje s pijeskom? (b) Što znamo o veličini svemira?

¹¹ David je golim okom mogao vidjeti samo nekoliko tisuća zvijezda. No, prema jednom nedavnom istraživanju, broj zvijezda u svemiru koje su vidljive suvremenim teleskopima iznosi 70 tisuća trilijuna — a to je broj 7 s 22 nule! Jehova je pokazao da postoji ogroman broj zvijezda kad ga je usporedio s ‘pijeskom na brijegu morskom’ (1. Mojsijeva 22:17).

¹² Astronomi su dugo vremena promatrali nešto što su opisali kao “malene svijetleće predjele magličastog, nejasnog izgleda”. Znanstvenici su pretpostavili da se te “spiralne maglice” nalaze unutar naše galaksije Mliječni put. Godine 1924. otkriveno je da je takva najbliža maglica Andromeda zapravo galaksija udaljena oko dva milijuna svjetlosnih godina! Znanstvenici danas procjenjuju da postoje milijarde galaksija, od kojih svaka ima tisuće — a neke i milijarde — zvijezda. Unatoč tome, Jehova “izbraja mnoštvo zvijezda, i sve ih zove imenom” (Psalam 147:4).

13. (a) Što je zadivljujuće u vezi sa zviježđima? (b) Kako znamo da znanstvenici ne znaju “red nebeski”?

¹³ Jehova je upitao Joba: “Možeš li svezati sveze zviježđu Kima ili razdriješiti užad zviježđu Kesil?” (Job 38:31, NS). Zviježđe je skupina zvijezda koje zajedno tvore neki specifičan oblik. Iako zvijezde jedna od druge mogu biti jako udaljene, kad se gleda sa Zemlje njihov međusobni položaj ostaje isti. Budući da je njihov položaj toliko točan, zvijezde su “korisne vodilje u navigaciji, astronautima u upravljanju svemirskim brodovima i za identifikaciju zvijezda” (The Encyclopedia Americana). Ipak, nitko posve ne razumije “sveze” koje zviježđa drže zajedno. Da, znanstvenici još uvijek ne mogu odgovoriti na pitanje postavljeno u Jobu 38:33: “Znaš li red nebeski?”

14. U kom je pogledu širenje svjetlosti tajna?

¹⁴ Znanstvenici ne mogu odgovoriti na još jedno pitanje postavljeno Jobu: “Kojim se putem dijeli svjetlost?” (Job 38:24). Jedan je pisac to pitanje o širenju svjetlosti nazvao “potpuno suvremenim znanstvenim pitanjem”. Za razliku od toga, neki grčki filozofi vjerovali su da svjetlost potječe iz ljudskog oka. U novije vrijeme znanstvenici su mislili da se svjetlost sastoji od sićušnih čestica. Drugi su smatrali da putuje kao val. Danas znanstvenici tvrde da se svjetlost ponaša i kao val i kao čestica. Međutim, priroda svjetlosti i to kako se ona “dijeli” još se uvijek ne može posve dokučiti.

15. Što bismo, kao i David, trebali osjetiti kad razmišljamo o nebesima?

¹⁵ Razmišljajući o svemu ovome, čovjek ne može a da ne osjeti isto što i psalmist David koji je rekao: “Kad pogledam nebesa tvoja, djelo prsta tvojih, mjesec i zvijezde, koje si ti postavio; što je čovjek, te ga se opominješ, ili sin čovječji, te ga polaziš?” (Psalam 8:3, 4).

16, 17. Kako stvorenja u vodenim bezdanima hvale Jehovu?

¹⁶ U 148. Psalmu navode se još neki načini kako djela stvaranja objavljuju Božju slavu. U 7. retku stoji: “Hvalite Jehovu na zemlji, velike ribe i sve bezdane.” Da, vodeni bezdani puni su čudesnih djela koja otkrivaju Božju mudrost i moć. Prosječna težina plavetnog kita iznosi 120 tona — što je jednako težini 30 slonova! Samo njegovo srce teško je preko 450 kilograma, a kroz tijelo mu cirkulira oko 6 400 kilograma krvi! Jesu li te divovske morske životinje spore i nespretne u vodi? Daleko od toga! U izvještaju Europske kampanje protiv slučajnog ulova kitova piše da one “jure oceanima” zapanjujućom brzinom. Satelitskim praćenjem utvrđeno je da je takva “jedna životinja prešla više od 16 000 kilometara u 10 mjeseci”.

¹⁷ Dobri dupin obično roni na dubinu od 45 metara, no najveća zabilježena dubina do koje je jedan dupin zaronio iznosi 547 metara! Kako taj sisavac može preživjeti na tolikoj dubini? Dok roni, otkucaji srca mu se usporavaju, a krv ide u srce, pluća i mozak. Isto tako, uz pomoć jedne kemijske supstance njegovi mišići čuvaju kisik. Morski slonovi i ulješure mogu zaroniti još dublje. “Zbog tlaka, kojem se ne opiru, njihova pluća prestaju s radom”, piše u časopisu Discover. Oni većinu kisika koji im je potreban pohranjuju u mišićima. Ta su stvorenja uistinu živo svjedočanstvo o mudrosti svemoćnog Boga!

18. Kako more dokazuje Jehovinu mudrost?

¹⁸ Čak i more odražava Jehovinu mudrost. U jednom časopisu piše: “U svakoj kapljici mora u dubini od 100 metara lebde tisuće mikroskopski sitnih biljnih organizama koji se zovu fitoplankton” (Scientific American). Ta “nevidljiva šuma” pročišćava zrak tako što uklanja milijarde tona ugljičnog dioksida. Fitoplankton stvara više od polovine kisika koji udišemo.

19. Kako vatra i snijeg izvršuju Jehovinu volju?

¹⁹ U Psalmu 148:8 stoji: “Oganj i grȁd, snijeg i magla, vjetar silni, koji izvršuje riječ njegovu.” Da, Jehova koristi i nežive prirodne sile da ostvari svoju volju. Uzmimo kao primjer vatru. U prošlim desetljećima na šumske se požare gledalo isključivo kao na nešto štetno. Danas znanstvenici smatraju da vatra igra važnu ulogu u ekologiji jer uništava stabla koja su stara ili umiru, potiče klijanje mnogih sjemenki, razgradnju hranjivih tvari i zapravo smanjuje rizik od vatrene stihije. I snijeg je jako važan jer pridonosi natapanju i gnojenju zemlje, puni rijeke te biljke i životinje štiti od smrzavanja.

20. Kako planine i stabla koriste ljudima?

²⁰ “Gore i svi humovi, rodna drveta i svi cedri”, nabraja se u Psalmu 148:9. Veličanstvene planine svjedoče o Jehovinoj velikoj moći (Psalam 65:6). No one imaju i svoju praktičnu vrijednost. U jednom izvještaju Instituta za geografiju u Bernu (Švicarska) piše: “Sve velike rijeke svijeta izviru u planinama. Više od polovine čovječanstva ovisi o pitkoj vodi koja se skuplja u planinama. (...) Ti ‘vodotornjevi’ od presudne su važnosti za život ljudi.” Čak i obična stabla daju slavu svom Tvorcu. Prema izvještaju Programa Ujedinjenih naroda za okoliš stabla su “važna za dobrobit ljudi u svim zemljama (...). Mnoge vrste stabala od izuzetne su ekonomske važnosti jer zahvaljujući njima imamo drvnu građu, voće, orašaste plodove, smolu i kaučuk. Diljem svijeta 2 milijarde ljudi koristi drva za kuhanje i ogrjev.”

21. Objasni kako je obični list dokaz da ga je netko konstruirao.

²¹ Dokaz o postojanju mudrog stvoritelja vidljiv je i u načinu na koji je načinjeno stablo. Uzmimo naprimjer list. Gornja strana ima sloj sličan vosku koji listu pomaže da ne izgubi vlagu. Odmah ispod tog sloja nalazi se niz stanica koje sadrže kloroplaste. U njima se nalazi klorofil, koji upija Sunčevu svjetlost. Pomoću procesa fotosinteze lišće postaje “tvornica hrane”. Korijenje stabla upija vodu i složenim “vodovodnim sustavom” šalje je do lišća. Tisuće sićušnih “ventila” (nazivaju se puči) koji se nalaze na donjoj strani lista otvara se i zatvara, upijajući ugljični dioksid. Svjetlost stvara energiju koja pomaže da voda i ugljični dioksid zajedno stvore ugljikohidrate. Biljka sada može uzimati hranu koju je sama proizvela. Unatoč svemu tome, ta “tvornica” nije bučna i lijepa je. Ona ne zagađuje okoliš, nego čak ispušta kisik kao nusproizvod!

22, 23. (a) Koje izuzetne sposobnosti imaju neke ptice i kopnene životinje? (b) Koja još pitanja trebamo razmotriti?

²² “Zvijeri i sva stoka, bubine i ptice krilate”, kaže se u Psalmu 148:10. Mnoge kopnene životinje i ptice imaju nevjerojatne sposobnosti. Havajski albatros može preletjeti ogromne udaljenosti (jednom je prilikom prešao 40 000 kilometara u samo 90 dana). Crnoglava sjeničica putuje od Sjeverne do Južne Amerike i pritom bez zaustavljanja leti više od 80 sati. Deva ne čuva vodu u svojoj grbi, kako se obično mislilo, nego u probavnom sustavu, što joj omogućuje da prijeđe velike udaljenosti i ne dehidrira. Stoga nimalo ne čudi da inženjeri pažljivo promatraju životinjsko carstvo kad stvaraju strojeve i nove materijale. “Ako želite načiniti nešto što će dobro funkcionirati (...) i savršeno pristajati okolišu”, kaže spisateljica Gail Cleere, “najvjerojatnije ćete uzor pronaći negdje u prirodi.”

²³ Da, djela stvaranja objavljuju Božju slavu! Od zvjezdanog neba do biljaka i životinja, sve na svoj način donosi hvalu svom Stvoritelju. A mi ljudi? Kako možemo poput prirode hvaliti Boga?