‘Isus Krist je Gospodin’ — kako i kada?
“GOSPODIN reče mome Gospodinu, sjedni meni s desne strane, dok ne učinim tvoje neprijatelje tvojim podnožjem.” Tako glasi prijevod Psalma 110:1 prema King James Version. Tko je “GOSPODIN” o kojem se ovdje govori, i kome on govori?
Točniji prijevod hebrejskog teksta brzo odgovara na prvo pitanje. “Riječ Jahvina Gospodinu mojemu: ...” (St). Prema tome, “GOSPODIN”, pisano velikim slovima, odnosi se na samog svemoćnog Boga Jehovu. Iako King James Version potvrđuje božansko ime koristeći “GOSPODIN” za razliku od “Gospodin”, to nije prvi prijevod koji brka ove titule jer je već drevna grčka Septuaginta, koja je prevedena s hebrejskog, u kasnijim prijepisima koristila titulu “Gospodin” za Jehovu. Zašto? Zato što je titula “Gospodin” zamijenila božansko ime, Tetragramaton (יהוה). Izučavatelj A. E. Garvie kaže: “Korištenje titule Gospodin [kýrios] može se najjednostavnije i najvjerojatnije objasniti tako što se ta titula u židovskoj sinagogi koristila umjesto saveznog imena Yahveh [Jehovah] kad su se čitala Pisma.”
Biblija identificira Jehovu kao ‘Suverenog Gospodina’ (1. Mojsijeva 15:2, 8, NW; Djela apostolska 4:24; Otkrivenje 6:10). On je također nazvan ‘pravi Gospodin’ i ‘Gospodin cijele zemlje’ (2. Mojsijeva 23:17; Jozua 3:13; NW; Otkrivenje 11:4). Tko je onda drugi “Gospodin” iz Psalma 110:1, i kako to da ga je Jehova priznao kao ‘Gospodina’?
Isus Krist kao “Gospodin”
Isusa se u četiri Evanđelja oslovljava kao ‘Gospodina’, najčešće u Luki i Ivanu. U prvom stoljeću n. e. bila je to titula kojom se izražavalo poštovanje i učtivost. U Markovom se evanđelju prilikom oslovljavanja Isusa češće koristi izraz “Učitelj”, ili Rabbóni. (Usporedi Marko 10:51 s Lukom 18:41.) I Saulovo pitanje koje je postavio na putu za Damask: “Ko si ti, Gospodine?” imalo je isti opći smisao pristojnog upita (Djela apostolska 9:5). No očito je da su Isusovi sljedbenici nakon što su upoznali svog Gospodara, korištenjem titule “Gospodin” izrazili daleko više nego samo poštovanje.
Isus se nakon svoje smrti i svog uskrsnuća, no prije svog uzlaska na nebo, pojavio svojim učenicima te dao sljedeću zapanjujuću najavu: “Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji” (Matej 28:18). Zatim je Petar na dan Pentekosta, pod utjecajem izlivenog svetog duha, ukazao na Psalam 110:1 i rekao: “Neka zna sav dom Izraelov da je i Gospodinom i Kr[i]stom Bog učinio ovoga Isusa koga vi raspeste” (Djela apostolska 2:34-36). Zbog svoje vjernosti do sramotne smrti na mučeničkom stupu, Isus je uskrsnuo i dobio najveću nagradu. Zatim je ušao u svoje gospodstvo na nebesima.
Apostol Pavao potvrdio je Petrove riječi kad je napisao da je Bog posadio Krista “sebi s desne strane na nebesima, nad svijem poglavarstvima, i vlastima, i silama, i gospodstvima, i nad svakijem imenom što se može nazvati, ne samo na ovome svijetu nego i na onome koji ide” (Efežanima 1:20, 21). Isusovo je gospodstvo iznad svih drugih gospodstava i ono će i dalje postojati u novom svijetu (1. Timoteju 6:15). On je uzdignut “na najvišu visinu” i dobio je “ime koje je iznad svakog drugog imena” kako bi svatko priznao da je “na slavu Boga Oca: Gospodar (...) Isus Krist” (Filipljanima 2:9-11, St). Tako se ispunio prvi dio Psalma 110:1, a “angjeli i vlasti i sile” bili su podložni Isusovom gospodstvu (1. Petrova 3:22; Jevrejima 8:1).
U Hebrejskim se pismima izraz “gospodar nad gospodarima” odnosi samo na Jehovu (5. Mojsijeva 10:17; Psalam 136:2, 3). No Petar je pod nadahnućem rekao o Kristu Isusu: “On je Gospodin svima drugima [ili, “Gospodar sviju”, Duda-Fućak]” (Djela apostolska 10:36, NW). On je zaista “gospodar (...) mrtvima i živima” (Rimljanima 14:8, 9, DF). Kršćani spremno priznaju Isusa Krista kao svog Gospodina i Vlasnika i spremno mu iskazuju poslušnost kao njegovi podanici, kupljeni njegovom najdragocjenijom krvlju. A Isus Krist vlada kao Kralj nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima nad svojom skupštinom od Pentekosta 33. n. e. No sada, od 1914, dobio je kraljevsku vlast kako bi u tom svojstvu vladao dok bi njegovi neprijatelji bili postavljeni za ‘podnožje njegovim nogama’. Sada je za njega sazrelo vrijeme da ‘vlada usred njih’, a sve to u ispunjenju Psalma 110:1, 2 (Jevrejima 2:5-8; Otkrivenje 17:14; 19:16).
Kako onda trebamo razumjeti Isusove riječi: “Sve mi je predao Otac moj”, koje je izgovorio prije svoje smrti i uskrsnuća? (Matej 11:25-27, St; Luka 10:21, 22). Ova izjava nije tako dalekosežna kao one o kojima smo upravo raspravljali. I kontekst evanđelja po Mateju i evanđelja po Luki otkriva da je Isus govorio o spoznaji koja je bila skrivena svjetovno mudrim ljudima, ali je otkrivena preko njega jer on “pozna” Oca. Nakon što je kršten u vodi i rođen kao duhovni Sin Božji, Isus se mogao sjetiti svog predljudskog postojanja na nebu i sve s tim povezane spoznaje, no to je bilo nešto drugo nego njegovo kasnije gospodstvo (Ivan 3:34, 35).
Razlikovati Isusa Krista kao Gospodina
Neki prijevodi Kršćanskih grčkih pisama stvaraju problem kad prevode citate iz Hebrejskih pisama koji se jasno odnose na “GOSPODINA”, Jehovu Boga. Usporedi, naprimjer, Luku 4:19 s Izaijom 61:2 u King James Version ili u prijevodu Stvarnost. Neki tvrde da je Isus preuzeo titulu “Gospodin” od Jehove i da je Isus u tijelu zapravo bio Jehova, no to je sporna točka koja nema nikakvu biblijsku potporu. Biblija uvijek brižljivo pravi razliku između Jehove Boga i njegovog Sina Isusa Krista. Isus je obznanjivao ime svog Oca i zastupao ga je (Ivan 5:36, 37).
Zapazi u sljedećim primjerima citate iz Hebrejskih pisama kako se pojavljuju u Grčkim pismima. I Jehova Bog i njegov Pomazanik, ili Mesija, spominju se u Djelima apostolskim 4:24-27, gdje se citira iz Psalma 2:1, 2. Kontekst jasno pokazuje da se Rimljanima 11:33, 34, gdje se citira Izaija 40:13, 14, odnosi na Boga, Izvor sve mudrosti i znanja. Pišući skupštini u Korintu, Pavao ponovno navodi taj citat: “Ko pozna um Gospodinov da ga pouči?” i zatim dodaje: “A mi um Kr[i]stov imamo.” Gospodin Isus otkrio je svojim sljedbenicima Jehovin um o mnogim važnim stvarima (1. Korinćanima 2:16).
Ponekad se neki redak u Hebrejskim pismima odnosi na Jehovu, no budući da On delegira moć i vlast, ispunio se na Isusu Kristu. Psalam 34:9 nas, naprimjer, poziva da ‘kušamo i vidimo kako dobar je Jahve’ (St). No Petar to primjenjuje na Gospodina Isusa Krista kad kaže: “Ako ‘ste zbilja iskusili da je dobar Gospodin’” (1. Petrova 2:3, St). Petar navodi načelo i pokazuje kako se ono odnosi i na Isusa Krista. Usvajanjem spoznaje o Jehovi Bogu i Isusu Kristu i postupanjem u skladu s njom, kršćanin može uživati bogate blagoslove kako od Oca tako i od njegovog Sina (Ivan 17:3). To što Petar primjenjuje to načelo ne čini Suverenog Gospodina Jehovu i Gospodina Isusa Krista jednom osobom. (Vidi fusnotu za 1. Petrovu 2:3, NW.)
Apostol Pavao sasvim jasno opisuje odnos položaja Jehove Boga i njegovog Sina Isusa Krista kad kaže: “Mi imamo samo jednoga Boga oca, od kojega je sve, i mi u njemu, i jednoga Gospodina Isu[sa Kri]sta, kroz kojega je sve, i mi krozanj” (1. Korinćanima 8:6; 12:5, 6). Pišući kršćanskoj skupštini u Efezu, Pavao je pokazao da je “jedan Gospodin”, Isus Krist, potpuno različit od ‘jednoga Boga i oca sviju’ (Efežanima 4:5, 6).
Jehova vrhovni nad svima
Od 1914. godine obistinile su se riječi iz Otkrivenja 11:15: “Nad svijetom je pripala kraljevska vlast našemu ‘Gospodinu [Jehovi Bogu] i njegovu Pomazaniku’, i ‘on će vladati u vijeke vjekova’” (St). The New International Dictionary of New Testament Theology (svezak 2, stranica 514) kaže: “Kad bude Krist nadvladao svaku vlast (1. Kor. 15:25), on će se sam podložiti Bogu Ocu. Tako će Isusovo gospodstvo postići svoj cilj i Bog će biti sve u svemu (1. Kor. 15:28).” Na kraju svoje Milenijske Vladavine, Krist Isus vraća svome Ocu, Svemoćnom Bogu, moć i vlast koju mu je on prethodno delegirao. Dakle, sva slava i obožavanje s pravom se daju Jehovi, ‘Bogu Gospodina našega Isusa Krista’ (Efežanima 1:17).
Iako je Isus sada Gospodar nad gospodarima, on nikada nije nazvan Bog nad bogovima. Jehova ostaje vrhovni nad svima. Na taj će način Jehova biti “sve u svemu” (1. Korinćanima 15:28). Isusu njegovo gospodstvo daje mjesto koje mu s pravom pripada kao Glavi kršćanske skupštine. Iako možda vidimo mnoge moćne “gospodare” na visokim položajima u ovome svijetu, mi se uzdamo u onoga koji je Gospodar nad gospodarima. Iako je Isus Krist na svom uzvišenom položaju, on ipak ostaje podložan svom Ocu “kako bi Bog vladao nad svima” (1. Korinćanima 15:28, The Translator’s New Testament). Kakav je samo divan, oponašanja vrijedan primjer poniznosti Isus postavio svojim učenicima, koji ga priznaju za svog Gospodina!
[Okvir na stranici 30]
“Kad pisci Novog zavjeta govore o Bogu, misle na Boga i Oca našega Gospodina Isusa Krista. Kad govore o Isusu Kristu, ne govore o njemu kao o Bogu niti ga smatraju Bogom. On je Božji Krist, Božji Sin, Božja Mudrost, Božja Riječ. Čak se i prolog evanđelja sv. Ivana, koji je najbliži Nicejskoj doktrini, mora čitati u svjetlu jasno izražene subordiniranosti čitavog evanđelja; na grčkom je prolog sa [theós] bez člana čini se manje izražajan nego na engleskom” (“The Divinity of Jesus Christ”, od Johna Martina Creeda).