Koju ulogu imaju žene u ostvarenju Jehovinog nauma?

1, 2. (a) Što je sve Bog Adamu dao na dar? (b) Zašto je Bog Adamu dao ženu? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

JEHOVA je Zemlju stvorio s određenom svrhom. Načinio ju je “da bude nastanjena” (Iza. 45:18). Adam, prvi čovjek kojeg je Bog stvorio, bio je savršen. Bog je Adama smjestio u predivan dom, edenski vrt, u kojem je on mogao s užitkom promatrati ljupke životinje, gledati veličanstveno drveće i slušati kako potoci žubore. No nedostajalo mu je nešto vrlo važno. Jehova je to znao, pa je rekao: “Nije dobro da čovjek bude sam. Načinit ću mu pomoćnicu, kao njegovu nadopunu.” Potom je Bog pustio dubok san na Adama te mu je uzeo jedno rebro i “od rebra (...) načinio je Jehova Bog ženu”. Kad se Adam probudio, sigurno je bio jako sretan! Rekao je: “Evo napokon kost od kostiju mojih i meso od mesa mojega. Ženom neka se zove, jer od čovjeka je uzeta!” (1. Mojs. 2:18-23; vidi bilješku za 23. redak).

² Žena koju je Adam dobio od Boga bila je za njega divan dar jer mu je trebala biti savršena nadopuna i pomoćnica. Njoj je ujedno bila ukazana velika čast time što je dobila mogućnost rađanja djece. Biblija kaže: “Adam je dao ženi svojoj ime Eva, jer je trebala postati majka svima živima” (1. Mojs. 3:20; vidi bilješku). Bog je prvom muškarcu i ženi dao doista divan dar — priliku da napune Zemlju svojim savršenim potomcima. Tako je s vremenom cijela Zemlja trebala biti pretvorena u raj, u kojem su trebali živjeti savršeni ljudi koji bi brižno gospodarili svim ostalim živim bićima na našem planetu (1. Mojs. 1:27, 28).

 3. (a) Što su Adam i Eva trebali učiniti da bi dobili blagoslove koje im je Jehova nudio i jesu li to učinili? (b) Koja ćemo pitanja razmotriti u nastavku?

³ Da bi dobili blagoslove koje im je Jehova nudio, Adam i Eva trebali su mu biti poslušni i priznati ga za svog vladara (1. Mojs. 2:15-17). Samo su pod tim uvjetima mogli učiniti sve ono što je Bog imao na umu kad ih je stvorio. Nažalost, pod utjecajem “prazmije”, Sotone Đavla, Adam i Eva zgriješili su Bogu (Otkr. 12:9; 1. Mojs. 3:1-6). Kako se njihova pobuna protiv Boga odrazila na Evu, a kasnije i na sve žene? Koja su dobra djela u prošlosti učinile žene što su vjerno služile Bogu? Zašto se za današnje kršćanke može reći da su “velika vojska”? (Psal. 68:11).

 4. Koga je Bog smatrao odgovornim za grijeh koji su učinili Adam i Eva?

⁴ Kad je Bog Adama pozvao na red zbog njegove neposlušnosti, on se počeo neuvjerljivo izgovarati. Rekao je: “Žena koju si mi dao da bude uz mene, ona mi je dala plod s drveta, pa sam jeo” (1. Mojs. 3:12). Adam nije htio priznati da je odgovoran za grijeh koji je počinio, nego je čak pokušao prebaciti krivnju na ženu koju mu je Bog dao — a samim time i na Boga, jer ju je on stvorio! Grijeh su učinili i Adam i Eva, ali Jehova je Adama smatrao odgovornim za njihovu pobunu. Stoga je apostol Pavao napisao da je “preko jednog čovjeka [Adama] grijeh ušao u svijet i preko grijeha smrt” (Rim. 5:12).

 5. Što je Bog dokazao time što je dopustio ljudima da neko vrijeme sami vladaju jedni nad drugima?

⁵ Sotona je uspio uvjeriti prve ljude da Jehova ne treba biti njihov vladar. Time se postavilo jedno važno pitanje: Tko ima pravo vladati nad ljudima? Kako bi pružio odgovor koji će vrijediti u svu vječnost, Bog je dopustio ljudima da neko vrijeme sami vladaju jedni nad drugima. On je znao da će vrijeme pokazati kako nitko tko nije podložan njemu ne može biti dobar vladar. Kroz cijelu povijest ljudske su vlasti svojim podanicima nanijele mnogo nevolja i patnji. Samo u prošlom stoljeću u ratovima je poginulo oko 100 000 000 ljudi, među kojima je bilo na milijune nevinih muškaraca, žena i djece. Dakle, povijest ljudskog roda jasno pokazuje da “čovjek koji hoda ne može upravljati koracima svojim” (Jer. 10:23). Imajući to na umu, mi priznajemo Jehovu za svog vladara. (Pročitaj Mudre izreke 3:5, 6.)

 6. Kako se ljudi u mnogim zemljama odnose prema ženama i djevojčicama?

⁶ I muškarci i žene trpe zlo i nepravdu u ovom svijetu kojim vlada Sotona (Prop. 8:9; 1. Ivan. 5:19). Ipak, neki okrutni zločini češće se vrše nad ženama. Statistike pokazuju da je oko 30 posto žena u svijetu barem jednom fizički ili spolno zlostavljao njihov suprug odnosno muškarac s kojim su bile u vezi. U nekim sredinama dječake se više cijeni od djevojčica jer se smatra da će oni, kad odrastu, produžiti obiteljsku lozu i da će se brinuti za svoje ostarjele roditelje te djedove i bake. U nekim zemljama žensku se djecu smatra nepoželjnom, pa trudnice koje ih nose puno češće vrše pobačaje nego trudnice koje nose mušku djecu.

 7. Kakav je život Bog namijenio i muškarcima i ženama?

⁷ Zlostavljanje žena nipošto nije po volji Bogu. On poštuje žene i pravedan je prema njima. Jehova je pokazao da cijeni žene već time što je Evu stvorio savršenom i podario joj osobine zbog kojih je Adamu bila izvanredna nadopuna, a ne njegova robinja. To je bio jedan od razloga zbog kojih je Bog na kraju šestog dana stvaranja zaključio da je “sve što je načinio (...) vrlo dobro” (1. Mojs. 1:31). Doista, sve što je Jehova načinio bilo je “vrlo dobro”. On je i muškarcima i ženama omogućio da imaju smislen i sretan život!

 8. (a) Kako se ljudi, općenito uzevši, ponašaju u današnje vrijeme? (b) Kome je Bog kroz čitavu povijest iskazivao naklonost?

⁸ Općenito uzevši, ponašanje muškaraca i žena jako se srozalo nakon pobune u edenskom vrtu, a u posljednjih stotinjak godina postalo je gore nego ikad prije. Biblija je prorekla da će “u posljednjim danima” mnogi činiti zlo. Ljudska je zloća toliko uzela maha da se doista može reći kako su vremena u kojima živimo “naročito teška” (2. Tim. 3:1-5). Ipak, kroz čitavu ljudsku povijest Svevišnji Gospodin Jehova iskazivao je naklonost muškarcima i ženama koji su se uzdali u njega, slušali njegove zapovijedi i prihvaćali ga za svog vladara. (Pročitaj Psalam 71:5.)

 9. Koliko je ljudi preživjelo potop i zašto su ostali na životu?

⁹ Kad je Bog u Noinim danima potopom uništio sve zle i nasilne ljude, svega je nekoliko osoba preživjelo to uništenje. Ako su Noina braća i sestre bili živi u vrijeme kad je počeo potop, i oni su poginuli u toj katastrofi (1. Mojs. 5:30). No potop je preživio jednak broj muškaraca i žena. Bili su to Noa i njegova žena te njihova tri sina i tri snahe. Oni su ostali na životu zato što su se bojali Boga i vršili njegovu volju. Svi ljudi koji danas žive potomci su tih osmero ljudi što su bili u Jehovinoj milosti (1. Mojs. 7:7; 1. Petr. 3:20).

10. Zbog čega su bogobojazne žene vjernih patrijarha bile u Jehovinoj milosti?

¹⁰ Mnogo godina kasnije bogobojazne žene vjernih patrijarha također su bile u Božjoj milosti. No to ne bi bilo tako da su se neprestano žalile na svoje životne okolnosti (Juda 16). Teško je uopće zamisliti da bi se Sara, koja je izuzetno poštovala svog muža, stalno žalila i prigovarala Abrahamu zbog toga što su njih dvoje napustili lagodan život u Uru te otišli u tuđinu i ondje živjeli pod šatorima. Naprotiv, Sara je “bila poslušna Abrahamu i nazivala ga ‘gospodarom’” (1. Petr. 3:6). Uzmimo za primjer i Rebeku, koja je Izaku bila divna žena i pravi dar od Jehove. Nimalo ne čudi što ju je Izak jako volio te što je u njoj “našao utjehu nakon smrti majke svoje” (1. Mojs. 24:67). Jako nam je drago što i među nama ima bogobojaznih žena koje krase slične osobine kao Saru i Rebeku!

11. Kako su dvije hebrejske primalje pokazale hrabrost?

¹¹ Dok su bili robovi u Egiptu, Izraelci su postali veoma brojan narod, pa je faraon naredio primaljama da pri porodu ubiju svako hebrejsko muško novorođenče. No što su učinile hebrejske primalje Šifra i Pua, koje su vjerojatno bile glavne primalje? One su se hrabro oglušile na faraonovu zapovijed o čedomorstvu jer su imale strahopoštovanje prema Jehovi. Zbog toga ih je on nagradio podarivši im obitelj (2. Mojs. 1:15-21).

12. Po čemu su Debora i Jaela istaknute u Bibliji?

¹² U vrijeme izraelskih sudaca živjela je proročica Debora. I ona je bila u Božjoj milosti. Ta je žena ohrabrila suca Baraka i pomogla Izraelcima da se oslobode tlačitelja, ali je prorekla da zasluga za pobjedu nad Kanaancima neće pripasti Baraku. Pretkazala je da će “ženi u ruke Jehova predati Siseru”, zapovjednika kanaanske vojske. To se proročanstvo ispunilo kad je Jaela, koja nije bila Izraelka, ubila Siseru (Suci 4:4-9, 17-22).

13. Što iz Biblije znamo o Abigajili?

¹³ Abigajila je bila uzorna žena koja je živjela u 11. stoljeću pr. n. e. Bila je vrlo razborita, ali njen je muž Nabal bio grub, nevaljao i bezuman (1. Sam. 25:2, 3, 25). David i njegovi ljudi neko su vrijeme štitili Nabalova stada, no kad su ga zamolili da im da nešto hrane i drugih potrepština, “on se izvikao na njih” i ništa im nije htio dati. David se zbog toga jako naljutio te je odlučio ubiti Nabala i sve njegove ljude. Kad je Abigajila čula za to, odnijela je hrane i pića Davidu i njegovim ljudima te je tako spriječila krvoproliće (1. Sam. 25:8-18). David joj je rekao: “Neka je blagoslovljen Jehova, Bog Izraelov, koji te danas poslao meni u susret!” (1. Sam. 25:32). Nakon Nabalove smrti David je Abigajilu uzeo za ženu (1. Sam. 25:37-42).

14. Kakve su poslove radile Šalumove kćeri i koga bismo u današnje vrijeme mogli usporediti s njima?

¹⁴ Mnogo muškaraca, žena i djece poginulo je kad je babilonska vojska godine 607. pr. n. e. razorila Jeruzalem i njegov hram. Gradske zidine bile su obnovljene 455. pr. n. e., a radove je nadgledao Nehemija. Među onima koji su sudjelovali u ponovnoj izgradnji zidina bile su i kćeri kneza Šaluma, koji je upravljao polovinom jeruzalemskog okruga (Neh. 3:12). One su drage volje radile fizičke poslove koji su se inače smatrali nedostojnima za kneževe kćeri. Sigurno cijenimo mnoge kršćanke koje danas na razne načine radosno sudjeluju u građevinskim projektima naše zajednice.

15. Kakvu je čast Bog ukazao Mariji?

¹⁵ U 1. stoljeću i kratko prije početka tog stoljeća Jehova je mnogim ženama iskazao veliku čast. Jedna od njih bila je i židovska djevica po imenu Marija. Dok je bila zaručena za Josipa, na čudesan je način zatrudnjela po svetom duhu. Zašto je Bog upravo nju izabrao da postane Isusova majka? Nesumnjivo zato što je imala vrline koje su joj bile potrebne da dobro odgoji svog savršenog sina. Biti majkom najvećeg čovjeka koji je ikad živio na Zemlji doista je bila izuzetna čast! (Mat. 1:18-25).

16. Navedi primjer koji pokazuje kako se Isus ophodio sa ženama.

¹⁶ Isus je bio vrlo obziran prema ženama. Uzmimo za primjer ženu koja je 12 godina patila od krvarenja. Dok je Isus bio okružen mnoštvom ljudi, ona mu je prišla s leđa i dotaknula njegovu haljinu. Isus je nije prekorio, nego joj je blago rekao: “Kćeri, vjera te tvoja ozdravila. Idi u miru i budi zdrava od mučne bolesti svoje!” (Mar. 5:25-34).

17. Koji se čudesan događaj zbio na Pedesetnicu 33. godine?

¹⁷ Neke Isusove učenice pomagale su njemu i njegovim apostolima (Luka 8:1-3). A na Pedesetnicu 33. godine oko 120 muškaraca i žena na poseban je način primilo Božji duh. (Pročitaj Djela apostolska 2:1-4.) To izlijevanje svetog duha bilo je prorečeno u Joelovim danima, kad je Jehova rekao: “Izlit ću duh svoj na sve vrste ljudi, i sinovi će vaši i kćeri vaše proricati (...). Čak ću i na sluge i sluškinje u te dane izliti duh svoj” (Joel 2:28, 29). Učinivši to čudo na Pedesetnicu, Bog je pokazao da je odbacio otpadnički izraelski narod i počeo blagoslivljati “Izrael Božji”, koji su sačinjavali i muškarci i žene (Gal. 3:28; 6:15, 16). Među kršćankama koje su u 1. stoljeću širile vijest o Kraljevstvu bile su i četiri kćeri propovjednika Filipa (Djela 21:8, 9).

18, 19. (a) Koji je zadatak Bog povjerio i muškarcima i ženama? (b) Što je psalmist napisao o ženama koje objavljuju dobru vijest?

¹⁸ Krajem 19. stoljeća nekolicina muškaraca i žena jako je željela saznati istinu o Bogu. Oni su započeli djelo koje danas izvršavaju Božji sluge i time ispunjavaju Isusove proročanske riječi: “Ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po svemu svijetu za svjedočanstvo svim narodima, i tada će doći kraj” (Mat. 24:14).

¹⁹ Ta mala skupina Istraživača Biblije s vremenom je postajala sve brojnijom, tako da danas u svijetu ima oko 8 000 000 Jehovinih svjedoka. Usto više od 11 000 000 drugih osoba pokazuje zanimanje za dobru vijest iz Biblije koju mi objavljujemo tako što dolaze na obilježavanje Kristove smrti. U većini zemalja među prisutnima na toj svečanosti ima više žena nego muškaraca. Osim toga, u svijetu ima preko 1 000 000 punovremenih propovjednika dobre vijesti o Kraljevstvu, a većina njih su žene. Bog je ženama koje mu vjerno služe doista pružio divnu priliku da sudjeluju u ispunjenju psalmistovih riječi: “Jehova riječ šalje — velika je vojska žena koje dobru vijest objavljuju” (Psal. 68:11).

20. Koje bismo biblijske izvještaje i članke mogli uvrstiti u svoj program obiteljskog ili osobnog proučavanja?

²⁰ Nije moguće u jednom članku govoriti o svim bogobojaznim ženama koje se spominju u Bibliji. No svatko od nas može čitati o njima u Božjoj Riječi i u člancima koji su objavljeni u našoj literaturi. Naprimjer, možemo razmišljati o vjernosti i odanosti koju je pokazala Ruta (Ruta 1:16, 17). Čitajući biblijsku knjigu koja je nazvana po kraljici Esteri te članke koji govore o njoj možemo uvelike ojačati svoju vjeru. Takve članke i biblijske izvještaje o bogobojaznim ženama možemo uvrstiti u svoj program obiteljskog proučavanja odnosno osobnog proučavanja ako živimo sami.

21. Kako bogobojazne žene pokazuju da su odane Jehovi čak i kad ih snađu teške kušnje?

²¹ Jehova nedvojbeno blagoslivlja kršćanke koje revno propovijedaju i pruža im podršku u teškim trenucima. Naprimjer, on je bogobojaznim ženama pomogao da mu ostanu vjerne za vrijeme nacističkog i raznih komunističkih režima. Mnoge od njih puno su propatile ili čak izgubile život zato što su bile poslušne Bogu (Djela 5:29). Kao i u prošlosti, naše sestre i svi njihovi suvjernici danas priznaju Boga za svog vrhovnog vladara. Jehova ih, slikovito govoreći, drži za desnicu te svakome od njih kaže isto što je rekao i izraelskom narodu: “Ne boj se! Ja ću ti pomoći” (Iza. 41:10-13).

22. Čemu se možemo radovati s obzirom na budućnost?

²² U bliskoj budućnosti bogobojazni muškarci i žene pretvorit će Zemlju u raj i pomoći milijunima uskrsnulih osoba da saznaju što je Jehovin naum sa Zemljom i ljudima. Dok ne dođe to vrijeme, pokažimo Jehovi da cijenimo to što nam je svima — i muškarcima i ženama — ukazao čast da mu služimo “rame uz rame” (Sef. 3:9, bilješka).