Utjeha za potlačene

JESI li primijetio da se u toku tvog života određene riječi uvijek iznova ponavljaju u vijestima? Da li ti je dodijalo čitati riječi kao što su rat, zločin, katastrofa, glad i patnje? Međutim, jedna riječ u vijestima zamjetljivo nedostaje. Ipak, to je riječ kojom se opisuje nešto što je čovječanstvu jako potrebno. Ta riječ je “utjeha”.

“Utješiti” znači “pružiti snagu i nadu” i “olakšati nečiju tugu ili bol”. Zbog tolikog meteža kroz koji svijet u 20. stoljeću prolazi, nada i olakšanje tuge jako su potrebni. Istina, danas neki od nas posjeduju više stvari koje olakšavaju život nego što su naši preci mogli i zamisliti. To je uglavnom omogućio znanstveni napredak. No znanost i tehnologija nisu nam donijele olakšanje u smislu uklanjanja svih uzroka ljudskih patnji. Koji su to uzroci?

Prije mnogo stoljeća mudri je Salamun govorio o jednom od osnovnih uzroka patnji kad je rekao: “Čovjek [vlada] nad čovjekom na zlo njegovo” (Propovjednik 8:9). Znanost i tehnologija ne mogu promijeniti sklonost čovjeka da želi vladati nad svojim bližnjim. To je u 20. stoljeću u nekim zemljama dovelo do okrutnih diktatura i do užasnih ratova između zemalja.

Od 1914, više od sto milijuna ljudi poginulo je uslijed rata. Pomisli na ljudsku tjeskobu koju taj broj predstavlja — milijuni tugujućih obitelji kojima je potrebna utjeha. A pored nasilne smrti ratovi uzrokuju i druge patnje. Kad je završio drugi svjetski rat, u Evropi je bilo više od 12 milijuna izbjeglica. Posljednjih je godina više od milijun i pol ljudi izbjeglo iz ratnih zona jugoistočne Azije. Rat na Balkanu prisilio je više od dva milijuna ljudi na bijeg iz svojih domova — u mnogim slučajevima da se spase od “etničkog čišćenja”.

Izbjeglicama je sigurno potrebna utjeha, naročito onima koji su napustili svoje domove, a da nisu mogli ponijeti više od onog što su mogli nositi, te ne znaju kamo otići niti što njima i njihovim obiteljima donosi budućnost. Takve su žrtve tlačenja najviše vrijedne sažaljenja; potrebna im je utjeha.

U mirnijim dijelovima Zemlje, milijuni ljudi žive u doslovnom ropstvu ekonomskom sustavu ovog svijeta. Istina, neki posjeduju obilje materijalnih dobara. Ipak, većina se suočava sa svakodnevnom borbom za preživljavanje. Mnogi traže adekvatan prostor za stanovanje. Sve je više nezaposlenih. “Svijet”, pretkazuju jedne afričke novine, “srlja u krizu nezaposlenosti neviđenih razmjera, s još 1,3 milijarde ljudi koji će do 2020. godine tražiti posao.” Nesumnjivo, onima koji su u ekonomskom pogledu potlačeni potrebna je ‘snaga i nada’ — potrebna im je utjeha.

Zbog beznadnih okolnosti neki pribjegavaju zločinu. Naravno, to samo stvara nevolje njihovim žrtvama, a visoke stope zločina povećavaju osjećaj potlačenosti. Nedavno je naslov uvodnog članka u The Staru, novinama iz Johannesburga (Južnoafrička Republika), glasio: “Tipičan dan za ‘zemlju s najvišom stopom ubojstava na svijetu’.” Članak je opisao tipičan dan u Johannesburgu i okolici. Tog su dana četiri osobe ubijene, a osmerim je oteto motorno vozilo. Prijavljeno je sedamnaest provala u jednoj stambenoj četvrti srednjeg staleža. Osim toga, dogodilo se nekoliko oružanih pljački. Prema novinama, policija je to opisala kao “relativno miran” dan. Razumljivo je da se rođaci žrtava ubojstava i oni koji su izloženi tome da netko provali u njihovu kuću ili da im otme automobil osjećaju jako potlačenima. Njima treba pouzdanje i nada — utjeha.

U nekim zemljama roditelji prodaju svoju djecu kako bi se prostituirala. Jedna azijska zemlja u koju masovno dolaze “seks-turisti” navodno ima dva milijuna prostitutki, od kojih su mnoge kupljene ili otete kao djeca. Je li itko potlačeniji od ovih jadnih žrtava? Razmatrajući ovu nisku trgovinu, časopis Time izvijestio je o konferenciji organizacija žena u jugoistočnoj Aziji održanoj 1991. Na toj je konferenciji procijenjeno da je “od sredine 1970-ih diljem svijeta prodano 30 milijuna žena”.

Naravno, djeca ne postaju žrtvama samo onda kad ih se proda da bi se prostituirala. Sve više njih u vlastitom domu tjelesno zlostavljaju ili čak siluju vlastiti roditelji i rođaci. Takva djeca mogu imati dugotrajne emocionalne ožiljke. Kao tragičnim žrtvama tlačenja, sigurno im je potrebna utjeha.

Drevni proučavatelj tlačenja

Kralj Salamun se zgrozio nad razmjerom ljudskog tlačenja. Napisao je: “Opet vidjeh sve nasilje, što se čini pod suncem. Gle: suze potlačenih, kojima nema utješitelja! Nasilje izlazi iz ruke njihovih tlačitelja. A nikoga nema, da ih utješi” (Propovjednik 4:1, Šarić).

Ako je taj mudri kralj prije 3 000 godina uvidio da je potlačenima očajnički potreban utješitelj, što bi on rekao danas? Međutim, Salamun je znao da nijedan nesavršen čovjek, ni on sam, ne može čovječanstvu pružiti potrebnu utjehu. Za slamanje moći tlačiteljâ bio je potreban netko veći. Postoji li takva osoba?

Biblija u 72. Psalmu govori o veličanstvenom utješitelju za sve ljude. Taj psalam napisao je Salamunov otac, kralj David. Njegov naslov glasi: “O Salamunu.” Ostarjeli kralj David očigledno je pisao o Nekome tko će naslijediti njegovo prijestolje. Prema tom psalmu, taj Netko donijet će trajno izbavljenje od tlačenja. “Procvjetaće u dane njegove pravednik i svuda mir dokle teče mjeseca. Vladaće od mora do mora, i (...) do krajeva zemaljskih” (Psalam 72:7, 8).

Kad je David pisao ove riječi, on je vjerojatno mislio na svog sina Salamuna. No Salamun je bio svjestan da on ne može čovječanstvu služiti na način koji je opisan u tom psalmu. Riječi iz tog psalma mogao je ispuniti samo u ograničenoj mjeri na korist izraelske nacije, a ne na korist čitave Zemlje. Ovaj nadahnuti proročanski psalam očigledno je ukazivao na nekog daleko većeg od Salamuna. Tko je to bio? To je mogao biti samo Isus Krist.

Kad je anđeo najavio Isusovo rođenje, rekao je: “Daće mu Gospodin Bog prijesto Davida oca njegova” (Luka 1:32). Nadalje, Isus je ukazao na sebe kao na nekog tko je “veći od Salamuna” (Luka 11:31). Isus se od vremena svog uskrsnuća nalazi s desne strane Bogu, na nebu, na mjestu s kojeg može ispuniti riječi iz 72. Psalma. Osim toga, od Boga je dobio moć i autoritet da slomi jaram ljudskih tlačitelja (Psalam 2:7-9; Danijel 2:44). Dakle Isus je taj koji će ispuniti riječi iz 72. Psalma.

Uskoro kraj tlačenju

Što to znači? To znači da će sloboda od svih oblika ljudskog tlačenja uskoro postati stvarnost. Isus je prorekao da će besprimjerne patnje i tlačenje, čega smo svjedoci u ovom 20. stoljeću, biti dio znaka koji će obilježavati ‘svršetak sustava stvari’ (Matej 24:3, NW). Među ostalim je prorekao: “Ustat[ će] narod na narod i carstvo na carstvo” (Matej 24:7). To obilježje proročanstva počelo se ispunjavati nekako u vrijeme izbijanja prvog svjetskog rata 1914. godine. “Što će se bezakonje umnožiti”, dodao je Isus, “ohladnjeće ljubav mnogijeh” (Matej 24:12). Bezakonje i pomanjkanje ljubavi proizvelo je zao i ugnjetavački naraštaj. Stoga vrijeme kad će Isus Krist kao novi Kralj Zemlje intervenirati mora biti blizu (Matej 24:32-34). Što će to značiti za potlačene ljude koji vjeruju u Isusa Krista i koji gledaju na njega kao na božanski imenovanog Utješitelja čovječanstva?

Da bismo dobili odgovor na to pitanje, pročitajmo još nekoliko riječi iz 72. Psalma koje se ispunjavaju na Kristu Isusu: “Izbavit[ će] ubogoga koji cvili i nevoljnoga koji nema pomoćnika. Biće milostiv ništemu i ubogom, i duše će jadnima spasti. Od prijevare [“tlačenja”, NW] i nasilja iskupiće duše njihove, i skupa će biti krv njihova pred očima njegovima” (Psalam 72:12-14). Na taj će se način Božji imenovani Kralj, Isus Krist, pobrinuti da nitko ne mora patiti zbog tlačenja. On ima moć da okonča svaki oblik nepravde.

‘To zvuči divno’, mogao bi netko reći, ‘ali što je sada? Koja utjeha postoji za one koji pate upravo sada?’ Doista, postoji utjeha za potlačene. Sljedeća dva članka ovog časopisa pokazat će kako milijuni ljudi već sada dobivaju utjehu kroz razvijanje prisnog odnosa s pravim Bogom, Jehovom, i njegovim ljubljenim Sinom, Isusom Kristom. Takav nas odnos u ovim teškim vremenima može utješiti te može pojedincima omogućiti vječni život oslobođen od tlačenja. Isus je u molitvi Bogu rekao: “Ovo je život vječni da poznaju tebe jedinoga istinoga Boga, i koga si poslao Isu[sa Kri]sta” (Ivan 17:3).

[Slika na stranicama 4 i 5]

U Božjem novom svijetu nitko od ljudi neće tlačiti drugoga