Jehovin odgovor na usrdnu molitvu

1, 2. (a) Kako mnogi ljudi reagiraju kad saznaju Božje ime? (b) Koja se pitanja javljaju?

PRIJE dosta godina jednu je ženu jako pogodila tragedija koja se dogodila u njenom susjedstvu. Bila je rimokatolkinja, pa je otišla do župnika tražeći pomoć. Međutim, on s njom nije želio niti porazgovarati. Zato se ona počela moliti Bogu: ‘Ne znam tko si, ali znam da postojiš. Pomozi mi da te upoznam!’ Ubrzo nakon toga posjetili su je Jehovini svjedoci i pružili joj utjehu i odgovore na pitanja koja su je mučila. Među ostalim, naučili su je da Bog ima ime — Jehova. Nju je to jako dirnulo. Rekla je: “Pa to je Bog kojeg sam željela upoznati još od djetinjstva!”

² Puno je ljudi doživjelo nešto slično. Mnogi od njih prvi put su vidjeli ime “Jehova” kad su u Bibliji pročitali Psalam 83:18. U prijevodu Novi svijet taj redak glasi: “Da bi se znalo da si jedino ti, kojemu je ime Jehova, Svevišnji koji je nad svom zemljom!” No jesi li ikad razmišljao o tome zašto je 83. psalam bio napisan? Koja bi to zbivanja mogla svakoga prisiliti da prizna da je Jehova jedini pravi Bog? Koju poruku taj psalam ima za nas? Na ta ćemo pitanja odgovoriti u ovom članku?a

3, 4. Tko je napisao 83. psalam i kakvu prijetnju opisuje?

³ U naslovu 83. psalma piše da je to “napjev Asafov”. Pisac tog psalma vjerojatno je neki potomak uglednog glazbenika i levita Asafa, suvremenika kralja Davida. U tom psalmu psalmist moli Jehovu da učini nešto kako bi obznanio svoje ime i dokazao da je Vrhovni Vladar. Taj psalam vjerojatno je bio napisan nakon Salamunove smrti. Po čemu to zaključujemo? Po tome što je za vladavine Davida i Salamuna tirski kralj bio u prijateljskim odnosima s Izraelom. No do vremena pisanja 83. psalma Tirani su se okrenuli protiv Izraela i udružili su se s njegovim neprijateljima.

⁴ Psalmist po imenu navodi deset naroda koji su se urotili da bi uništili Božji narod. Ti neprijateljski narodi koji su okruživali Izraela ovako su nabrojeni: “Šatori Edomovi i Jišmaelci, Moab i Hagrijci, Gebal i Amon i Amalek, Filisteja i stanovnici Tira. I Asirija se udružila s njima” (Psal. 83:6-8). Na koji se povijesni događaj osvrće ovaj psalam? Neki tvrde da govori o tome kako su u danima Jošafata Amonci, Moapci i stanovnici seirskih brda zajednički napali Izraelce (2. Ljet. 20:1-26). Drugi smatraju da govori općenito o neprijateljstvu koje su tijekom povijesti susjedni narodi pokazivali prema Izraelu.

 5. Kakvo ohrabrenje današnji kršćani mogu izvući iz 83. psalma?

⁵ Kako god bilo, očito je da je pisanje ove molitvene pjesme nadahnuo Jehova Bog, i to u vrijeme kad je njegov narod bio u opasnosti. Taj psalam i danas hrabri Božji narod, koji je tijekom povijesti doživljao neprestane napade neprijatelja odlučnih da ga unište. A zasigurno će nas hrabriti i u bliskoj budućnosti kad Gog iz Magoga povede svoje snage u završni napad s namjerom da uništi sve one koji obožavaju Boga duhom i istinom. (Pročitaj Ezekijela 38:2, 8, 9, 16.)

6, 7. (a) Za što se psalmist molio u uvodnim riječima 83. psalma? (b) Do čega je psalmistu najviše bilo stalo?

⁶ Poslušajmo kako je psalmist u molitvi izrazio svoje osjećaje: “Bože, nemoj šutjeti, ne budi nijem i nemoj mirovati, Bože! Jer, evo, uskomešali su se neprijatelji tvoji, glavu podižu oni što te silno mrze. Tajni dogovor protiv naroda tvojega lukavo sklapaju (...). Jer svim se srcem složno savjetuju, čak su protiv tebe savez sklopili” (Psal. 83:1-3, 5).

⁷ Do čega je psalmistu najviše bilo stalo? Dakako, vjerojatno je bio jako zabrinut zbog sigurnosti sebe i svoje obitelji. No tema njegove molitve bilo je sramoćenje Jehovinog imena i prijetnje narodu koji nosi to ime. I svi mi trebali bismo imati isto uravnoteženo gledište dok proživljavamo teške posljednje dane ovog starog svijeta. (Pročitaj Mateja 6:9, 10.)

 8. Zašto su se okolni narodi urotili protiv Izraela?

⁸ Psalmist je citirao riječi izraelskih neprijatelja: “Dođite, zatrimo ih, da više ne budu narod, da se izbriše spomen na ime Izraelovo!” (Psal. 83:4). Kako li su ti narodi silno mrzili Božji izabrani narod! No imali su još jedan motiv za svoje neprijateljstvo. Željeli su izraelsku zemlju, pa su samouvjereno govorili: “Osvojimo mjesta u kojima Bog prebiva!” (Psal. 83:12). Događa li se nešto slično i u naše vrijeme? Svakako.

9, 10. (a) Što se u staro doba smatralo Božjim svetim prebivalištem? (b) Koje blagoslove danas doživljavaju pomazani ostatak i “druge ovce”?

⁹ U staro se doba Obećana zemlja smatrala Božjim svetim prebivalištem. Prisjetimo se pobjedničke pjesme koju su Izraelci pjevali nakon oslobođenja iz Egipta: “Milošću svojom vodio si narod koji si izbavio, snagom svojom vodit ćeš ga k svetom prebivalištu svojem” (2. Mojs. 15:13). Kasnije se u tom “svetom prebivalištu” nalazio i hram sa svećenstvom te Jeruzalem, kao prijestolnica u kojoj su na Jehovinom prijestolju sjedili kraljevi iz Davidove loze (1. Ljet. 29:23). Isus je s pravom nazvao Jeruzalem “gradom Kralja velikoga” (Mat. 5:35).

¹⁰ A kako je danas? Godine 33. n. e. rođen je novi narod, “Izrael Božji” (Gal. 6:16). Otada taj narod, koji čine pomazana braća Isusa Krista, izvršava zadatak u kojem je doslovni Izrael nepovratno zakazao — svjedoči za Božje ime (Iza. 43:10; 1. Petr. 2:9). Tom je narodu Jehova dao isto ono obećanje koje je jednom dao i starom Izraelu: “Bit ću Bog njihov, a oni će biti narod moj” (2. Kor. 6:16; 3. Mojs. 26:12). Godine 1919. Jehova je preostale članove “Izraela Božjeg” doveo u povlašteni odnos sa sobom. Tada su oni zauzeli “zemlju” — duhovno područje djelovanja — u kojoj su u duhovnom raju (Iza. 66:8). Od 1930-ih pridružili su im se milijuni “drugih ovaca” (Ivan 10:16). Sreća i duhovno blagostanje tih kršćana u suvremeno doba snažan je dokaz da Jehova s pravom zauzima mjesto Vrhovnog Vladara. (Pročitaj Psalam 91:1, 2.) Kako li je Sotona bijesan zbog toga!

11. Što je oduvijek bio glavni cilj Božjih neprijatelja?

¹¹ U ovom vremenu kraja Sotona neprestano navodi svoje zemaljske sluge da se protive pomazanom ostatku i njihovim suradnicima, drugim ovcama. To se u zapadnoj Europi događalo pod nacističkim režimom, a u istočnoj Europi tijekom komunističke vladavine u Sovjetskom Savezu. Događalo se i u mnogim drugim zemljama, a događat će se opet, osobito tijekom završnog napada Goga iz Magoga. Tijekom tog napada pohlepni bi neprijatelji mogli Jehovinom narodu oteti pokretnu i nepokretnu imovinu, kao što se to događalo i u prošlosti. Međutim, Sotonin glavni cilj oduvijek je bio uništiti nas kao narod kako bi se izbrisao svaki spomen na naše ime, koje nam je dao Bog. Kako Jehova reagira na takve napade na svoju vrhovnu vlast? Osvrnimo se još jednom na psalmistove riječi.

12-14. Na koje se dvije povijesne pobjede izvojevane blizu grada Megida osvrnuo psalmist?

¹² Vrijedi zapaziti da je psalmist čvrsto vjerovao da je Jehova u stanju osujetiti planove neprijateljskih naroda. Osvrnuo se na dvije važne pobjede Izraela nad njegovim neprijateljima izvojevane blizu drevnoga grada Megida, koji se nalazio iznad istoimene ravnice. Tijekom ljeta korito rijeke Kišona koje vijuga kroz ravnicu posve je suho. Nakon što počnu obilne zimske kiše, nastane bujica koja poplavljuje ravnicu. Možda se iz tog razloga ta rijeka naziva i “vode megidske” (Suci 4:13; 5:19).

¹³ Na drugoj strani ravnice, petnaestak kilometara od Megida, nalazi se brdo More, kod kojega su se u vrijeme suca Gideona skupile združene snage Midjanaca, Amalečana i svih naroda s Istoka s namjerom da krenu u rat (Suci 7:1, 12). Gideonova mala vojska na koncu je brojila svega 300 ljudi, no uz Jehovinu pomoć porazila je ogromnu neprijateljsku vojsku. Kako? Po Božjim uputama, noću su okružili neprijateljski tabor, držeći u ruci ćupove unutar kojih su gorjele baklje. Na Gideonov znak, njegovi su ljudi razbili ćupove i iznenada su se ukazale skrivene baklje. Istovremeno su zatrubili u rogove i povikali: “Mač Jehovin i Gideonov!” Među neprijateljima je zavladala zbrka, pa su se počeli međusobno ubijati, a oni koji su preživjeli pobjegli su preko rijeke Jordana. U međuvremenu se potjeri za neprijateljima pridružilo još Izraelaca. Sve u svemu, bilo je pobijeno 120 000 neprijateljskih vojnika (Suci 7:19-25; 8:10).

¹⁴ Otprilike šest kilometara iza brda Morea, na drugoj strani megidske doline, nalazi se gora Tabor. Ondje je sudac Barak okupio 10 000 Izraelaca da bi se suprotstavio vojsci Jabina, kanaanskog kralja grada Hasora, kojom je zapovijedao Sisera. Ta je kanaanska vojska imala 900 bojnih kola sa željeznim oštricama koje su se okretale zajedno s kotačima. Nakon što se slabo opremljena izraelska vojska okupila na gori Taboru, Siserinu je vojsku namamila u dolinu. Tada je “Jehova smeo Siseru, sva bojna kola njegova i svu vojsku njegovu”. Očito je došlo do proloma oblaka zbog kojega se izlila rijeka Kišon, a bojna su kola zaglibila u blatu. Izraelci su tada pobili cijelu tu vojsku (Suci 4:13-16; 5:19-21).

15. (a) Što je psalmist molio Jehovu? (b) Na što nas podsjeća ime Božje završne bitke?

¹⁵ Psalmist je molio Jehovu da nešto slično učini i narodima koji su u njegovo vrijeme prijetili opstanku Izraela. U molitvi je rekao: “Učini im onako kao Midjanu, kao Siseri, kao Jabinu u dolini Kišona! Istrijebljeni su bili kod En-Dora, pognojili su zemlju” (Psal. 83:9, 10). Znakovito je da se završni Božji rat protiv Sotoninog svijeta naziva Harmagedon ili Armagedon (što znači “brdo megidsko”). To nas ime podsjeća na presudne bitke koje su se vodile u blizini Megida. Jehovine pobjede u tim davnim ratovima jamče nam da će on pobijediti i u harmagedonskoj bici (Otkr. 16:13-16).

16. Kako Jehova u današnje vrijeme ‘pokriva lica neprijatelja sramotom’?

¹⁶ Jehova tijekom ovih “posljednjih dana” osujećuje sve pokušaje istrebljenja svog naroda (2. Tim. 3:1). Neprijatelji uvijek iznova ostaju posramljeni. U Psalmu 83:16 to je bilo prorečeno ovim riječima: “Pokrij lica njihova sramotom, da traže ime tvoje, Jehova!” U jednoj zemlji za drugom neprijateljima su se izjalovili svi pokušaji da ušutkaju Jehovine svjedoke. U tim zemljama sluge jedinog pravog Boga svojom postojanošću i ustrajnošću daju svjedočanstvo pravdoljubivim osobama, pa su mnogi počeli ‘tražiti ime Jehovino’. U mnogim zemljama u kojima su Jehovini svjedoci nekad bili žestoko proganjani danas postoje deseci, pa čak i stotine tisuća onih koji radosno hvale Jehovu. Kakva li je to Jehovina pobjeda! I kakva li je to sramota za njegove neprijatelje! (Pročitaj Jeremiju 1:19.)

17. Koju životno važnu odluku ljudi trebaju što prije donijeti i kojih ćemo se riječi uskoro prisjetiti?

¹⁷ Mi smo, dakako, svjesni da bitka još nije gotova. Zato nastavljamo propovijedati dobru vijest — čak i neprijateljima (Mat. 24:14, 21). Međutim, ti neprijatelji danas imaju priliku pokajati se i spasiti, ali to neće još dugo trajati. Posvećenje Jehovinog imena mnogo je važnije od čovjekovog spasenja. (Pročitaj Ezekijela 38:23.) Kad se svi narodi na Zemlji udruže da bi uništili Božji narod, prisjetit ćemo se ovih riječi psalmistove molitve: “Neka se postide i smetu za sva vremena, neka se posrame i izginu” (Psal. 83:17).

18, 19. (a) Što čeka okorjele neprijatelje Jehovine vrhovne vlasti? (b) Kako na tebe utječe spoznaja da će Jehova uskoro opravdati svoje pravo vladanja?

¹⁸ Okorjele neprijatelje koji ne priznaju Jehovinu vrhovnu vlast čeka ponižavajuć kraj. Božja Riječ pokazuje da će “oni koji se ne pokoravaju dobroj vijesti” izginuti u Harmagedonu, odnosno “biti kažnjeni vječnom propašću” (2. Sol. 1:7-9). Njihovo uništenje i preživljavanje onih koji obožavaju Jehovu istinom poslužit će kao uvjerljiv dokaz da je on jedini pravi Bog. U novom svijetu ta se veličanstvena pobjeda nikada neće zaboraviti. Oni koji ustanu iz groba o “uskrsnuću pravednih i nepravednih” saznat će za to Jehovino veliko djelo (Djela 24:15). U novom svijetu uvjerit će se da je za čovjeka dobro da prizna Jehovinu vrhovnu vlast. A krotki među njima vrlo brzo će se uvjeriti da je Jehova jedini pravi Bog.

¹⁹ Kakvu li je divnu budućnost naš brižni nebeski Otac predvidio svojim vjernim slugama! I ti se sasvim sigurno moliš Jehovi da uskoro pruži konačni odgovor na psalmistovu molitvu: “Neka se [tvoji neprijatelji] postide i smetu za sva vremena, neka se posrame i izginu, da bi se znalo da si jedino ti, kojemu je ime Jehova, Svevišnji koji je nad svom zemljom!” (Psal. 83:17, 18).